Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-289/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ALD, zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-8/2022 -79 od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ALD, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-8/2022 -79 od 27. rujna 2022., okrivljenik ALD, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po članku 315. stavku 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, za što je osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 14. lipnja 2020. u 01,30 sati do 14. rujna 2020.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) sud je odlučio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 8. ZKP/08, padaju na teret okrivljenika i to trošak branitelja po službenoj dužnosti, trošak vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna i paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.200,00 kuna, dakle ukupno 2.400,00 kuna koji je isti dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-822 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-8/2022), te je u narednom roku od 15 (petnaest) dana dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na poslovni broj presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ALD, po branitelju Dini Hadžiomeroviću, odvjetniku iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe podnio je općinski državni odvjetnik u Dubrovniku, te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako okrivljenik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP708, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o kaznenoj odgovornosti okrivljenika na iskazima oštećenika AL i svjedoka GL, HL i SL, pri tome nalazeći da su isti vjerodostojni i istiniti iz razloga jer ni nakon kontradiktornog ispitivanja navedenih svjedoka prvostupanjski sud nije pronašao razlog ne povjerovati njihovim iskazima, isto tako s pravom prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika i svjedoka ZL, koje je s pravom ocijenio kao nevjerodostojnom i usmjerenim isključivo na okrivljenikovo izbjegavanje i umanjenje kaznene odgovornosti, obzirom da su isti nelogični i u suprotnosti s dokazima provedenim tijekom rasprave i na njima utvrđenim činjenicama.

10. Shodno tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se dinamika predmetnog događaja odigrala upravo onako kako su to opisali oštećenik AL i svjedoci GL, HL i SL, a ne kako ga opisuju okrivljenik ALD i svjedok ZL.

11. Činjenica da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, s pravom sud navodi na zaključak da je okrivljeni ipak bio svjestan svojih radnih, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje zbog toga što okrivljeni ima trajnu promjenu osobnosti i povratni depresivni poremećaj.

12. Okrivljeni se u svojoj žalbi poziva i na sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava od 23. srpnja 2009. donesene u predmetu M., protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 55759/07). Prije svega valja istaći da je u toj presudi navedeno i sljedeće: „U utvrđenoj praksi suda postavljena su tri mjerila koja su opće poznata kao „mjerila A“ (vidi predmet A and Others v. the Netherlands, 8. lipnja 1976., Series A br. 22), koja treba razmotriti pri utvrđivanju radi li se o „optužbi za kazneno djelo“. Prvo mjerilo je pravno razvrstavanje djela prema nacionalnom pravu, drugo je sama narav djela, a treće stupanj težine kazne kojoj je dotična osoba moguće izložena. Drugo i treće mjerilo je alternativno, ne nužno kumulativno. To, međutim, ne isključuje kumulativni pristup kad odvojena analiza svakog mjerila ne omogućuje postizanje jasnog zaključka glede postojanja optužbe za kazneno djelo.“

12.1. Niti po jednom od navedena tri „mjerila A“, radnje okrivljenika opisane u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp J- 243/2020, ne mogu se podvesti pod pojam optužbe za kazneno djelo napadom na službenu osobu, za koje je okrivljeni oglašen krivim predmetnom presudom.

13. Naime, nedvojbeno je da u pravnom sustavu Republike Hrvatske prekršaji u usporedbi s kaznenim djelima predstavljaju manji stupanj povrede vrijednosti koje se njima štite, a te vrijednosti nisu „osobne slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom“ koje su predmet zaštite kazneno-pravnom prisilom usmjerenom prema ponašanjima sankcioniranim kaznenim materijalno pravnim odredbama (članak 1. stavak 1. KZ/11). Na supsidijarnost prekršajnog prava jasno upućuje i odredba članka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22- dalje: PZ), prema kojoj se „Prekršaji i prekršajno pravne sankcije propisuju samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kazneno-pravnom prisilom“, ali to proizlazi i iz odredbe članka 10. PZ kojom je propisano da se „Ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut ne može se dalje voditi“.

14. Dakle, ne stoji žalbena tvrdnja okrivljenika da je prvostupanjski sud povrijedio načelo ne bis in idem, obzirom da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Prekršajnog odjela, poslovnog broja: Pp J-243/20, pravomoćno osuđen zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj: 70/17 i 126/19), na štetu ZL.

15. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

16. Žalbena osnova zbog odluke o kazni, neosnovana je.

17. Prije svega treba napomenuti da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i ne smije biti odmazda za to.

18. U odnosu na žalbeni prigovor odluke o kazni, ovaj sud je zaključio da je prilikom odmjeravanja visine kazne prvostupanjski sud valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Sud je okrivljenom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir dosadašnju neosuđivanost, te okolnost da je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio štetne posljedice koje nastaju počinjenjem predmetnog kaznenog djela. Dakle, ne stoj tvrdnja okrivljenika iznesena u žalbi da sud okrivljeniku nije cijenio kao olakotnim činjenicu smanjenu ubrojivosti.

18.1. Dakle, imajući na umu sve navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja i cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela, te stupanj kaznene odgovornosti okrivljenog, prvostupanjski sud je s pravom okrivljenom za predmetno kazneno djelo iz članak 315. stavak 2. u vezi stavak 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina izrekao kaznu zatvora od 6 mjeseci.

18.2. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci za predmetno kazneno djelo uvažavajući sve iznijete okolnosti, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

18.3. Stoga, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se bezuvjetnom kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenog i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

19. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka koju također okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 2. točke 1. - 8. ZKP/08, obvezao okrivljenika naknaditi troškove kaznenog postupka imajući u vidu da okrivljenik ostvaruje redovna mjesečna primanja od oko 265,00 eura, stoga kako je troškove vođenja kaznenog postupka prouzročio svojim samoskrivljenim ponašanjem, tada je u obvezi i da ih namiri.

19.1. Plaćanjem istih neće biti dovedeno pitanje uzdržavanje okrivljenika, niti osoba koju je on dužan uzdržavati, iz tog razloga ovaj drugostupanjski sud je našao opravdanom odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao okrivljenika da plati troškove kaznenog postupka, kao i paušalnu svotu koja je određena, s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, te je u skladu s imovinskim prilikama okrivljenika.

20. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski