Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžm-1/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema maloljetniku IT, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Kvm-124/2024-7 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnika IT kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Čakovcu je rješenjem poslovnog broja: Kvm-124/2024-7 od 17. prosinca 2024. na temelju čl. 14. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11., 143/12., 148/13, 56/15 i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnom IT izrekao odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar zbog neizvršenja posebnih obveza ili dužnosti na neprekidni boravak u trajanju od jednog mjeseca.
1.1. Na temelju čl. 89. ZSM-a odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi maloljetnik IT po braniteljici po službenoj dužnosti Renati Žerjav, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, ili podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od jednog mjeseca.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu za mladež u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 9/2025-3 od 13. siječnja 2025. isti vratilo.
5. Žalba maloljetnika nije osnovana.
6. Prije svega, maloljetnik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08), čije ostvarenje nalazi u tome da se iz pobijanog rješenja ne može zaključiti zbog čega je upućen u disciplinski centar u trajanju od jednog mjeseca, budući da je pobijano rješenje u tom pogledu suviše općenito, te izostaju konkretni, jasni i provjerljivi razlozi nužni za ocjenu zakonitosti takve odluke.
6.1. Sasvim suprotno maloljetniku, prvostupanjski sud za mladež je u toč. 5. do 10. obrazloženja pobijanog rješenja na jasan, pregledan, neproturječan, konkretan i po ocjeni ovog žalbenog suda za mladež dostatan način izložio razloge na temelju kojih zaključuje da su u ovom slučaju ispunjeni svi uvjeti za upućivanje maloljetnika u disciplinski centar zbog neizvršenja posebnih obveza ili dužnosti na neprekidni boravak u trajanju od jedan mjesec propisani u čl. 14. ZSM-a.
6.2. Stoga žalba maloljetnika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
7. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, maloljetnik u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je iz cjelokupnog njezinog konteksta vidljivo da žalitelj ostvarenje te žalbene osnove ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Međutim, u takvom slučaju se ne radi o ostvarenju žalbene osnove povrede kaznenog zakona, budući da ista postoji samo u situaciji kada žalitelj ne osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.
8. Maloljetnik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitnu argumentaciju da je uspješno izvršio sve naložene mu posebne obveze, čime je pokazao spremnost na promjenu svojeg ponašanja i društvenu integraciju, s time da je izvršavao i odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora, osim što je u par navrata u tome bio spriječen zbog činjenice da je otac troje mldb. djece o kojoj treba brinuti i osigurati im egzistenciju, a što je činio nadničarenjem.
8.1. Prije svega maloljetnik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je uspješno izvršio sve naložene mu posebne obveze, dok odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora nije izvršio u svega par navrata kada je u tome bio spriječen iz objektivnih razloga.
8.2. Naime, a kako to pravilno uočava prvostupanjski sud za mladež, iz stanja spisa proizlazi da se maloljetnik nije odazivao na kontrolna ročišta (tako se nije odazvao na kontrolna ročišta 15. srpnja 2024., 9. listopada 2024. i 18. listopada 2024.) s time da je voditeljica odgojne mjere na zadnjem kontrolnom ročištu navela da je se izrečena odgojna mjera otežano provodi budući da se maloljetnika često ne pronalazi kod kuće odnosno iz razloga što se ne javlja po dogovoru u Hrvatski zavod za socijalni rad Varaždin, dok je na sjednici vijeća navela da se maloljetnik, izuzev na početku izvršavanja, kasnije nije odazivao u navedeni zavod ili pak je tražio različita opravdanja.
8.3. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud za mladež, a suprotno žalitelju, izvodi pravilan zaključa da maloljetnik svojom krivnjom nije izvršavao dužnosti i obveze koje proizlaze iz izrečene odgojne mjere pojačane brige i nadzora, a što niti sam nije osporavao na sjednici vijeća.
8.4. Na temelju svega prethodno izloženog, prvostupanjski sud za mladež izvodi pravilan zaključak da su se u konkretnom slučaju ispunile sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 14. ZSM-a za upućivanje maloljetnika u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od jedan mjesec (naime, sukladno citiranoj odredbi sud može tako odlučiti ako maloljetnik svojom krivnjom ne izvršava izrečene mu posebne obveze ili odbija ili na drugi način ometati izvršenje mjere pojačanog nadzora).
9. Naposljetku, maloljetnik nije u pravu niti kada smatra da se svrha odgojnih mjera u ovom slučaju može ostvariti i "blažim pristupom", budući da je ispunio sve posebne obveze i time pokazao da je promijenio svoje ponašanje s ciljem potpune integracije u društvo.
9.1. Naime, a kao što je to prethodno već pobliže obrazloženo pod toč. 8.2., iz stanja spisa proizlazi da se maloljetnik nije odazivao na kontrolna ročišta, da se izrečena odgojna mjera otežano provodila budući da se maloljetnika često nije nalazilo kod kuće odnosno iz razloga što se nije javljao po dogovoru u Hrvatski zavod za socijalni rad Varaždin, s time da se, izuzev na početku izvršavanja, kasnije nije uopće nije odazivao u navedeni zavod ili pak je tražio različita opravdanja, a što opovrgava žalbene tvrdnje da je ispunio sve obveze i time pokazao da je promijenio svoje ponašanje i potpuno se integrirao u društvo.
10. Budući da žalba maloljetnika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
