Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-888/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-202/2024-6 od 10. svibnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P- 202/2024-6 od 10. svibnja 2024.:
- preinačuje u dijelu točke I. izreke presude kojim je utvrđen ništetnim dio članka 1. Ugovora o kreditu od 12. srpnja 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika koji glasi: "kunska protuvrijednost CHF 24.849,72 ... po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita” na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija
- potvrđuje u dijelu točke I. izreke presude kojim su utvrđeni ništetnima odredba članka 2. stavka 1. u dijelu koji glasi: „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora” i stavka 2. u dijelu koji glasi: „promjenjiva”, odredba članka 7. u dijelu koji glasi: „...... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća” i odredba članka 12. u cijelosti
- potvrđuje u točki II. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 4.502,28 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose glavnog duga
- potvrđuje u točki III. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.991,95 EUR sa zateznim kamatama
- potvrđuje u dijelu kojim je rješenjem odbijen prigovor mjesne nenadležnosti kojeg je podnio tuženik.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 425,31 EUR (četiristo dvadeset pet eura i trideset jedan cent).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu 528-50-4255684 sklopljenog dana 12.07.2007. između tužitelja EA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535 Petrinjska 59, Zagreb kao kreditora, koji je dana 16.07. 2007. potvrđen po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem Ov-23333/07 i to:
- odredba čl. 1. u dijelu koji glasi: "kunska protuvrijednost CHF 24.849,72 ... po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita”;
- odredba čl. 2 st. 1. u dijelu koji glasi: „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora” i st. 2. u dijelu koji glasi: „promjenjiva”;
- odredba čl.7 u dijelu koji glasi: „...... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća”;
- odredba čl. 12. u cijelosti,
dok se tužitelj odbija s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnom i to odredbe čl. 3. u dijelu koji glasi: „3,30%” te odredbe čl. 11 u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kreditor ili javni bilježnik kojeg odredi Kreditor ovlašten naknadno odrediti visinu tražbine kreditora ..” i „Kreditor je ovlašten po svom izboru naknadno odrediti da li će sam određivati visinu tražbine i njezino dospijeće ili će to učiniti javni bilježnik kojeg odredit Kreditor..”.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535 Petrinjska 59, Zagreb da tužitelju DA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 4.502,28 € po osnovu ništetne valutne klauzule CHF sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. bila propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:
- na iznos od 5,22 € d 31.08.2007. do isplate
- na iznos od 3,84 € od 31.11.2007. do isplate
- na iznos od 5,81 € od 31.01.2008. do isplate
- na iznos od 6,00 € od 28.02.2008. do isplate
- na iznos od 11,42 € od 31.03.2008. do isplate
- na iznos od 9,35 € od 30.04.2008. do isplate
- na iznos od 0,25 € od 31.05.2008. do isplate
- na iznos od 3,87 € od 30.06.2008. do isplate
- na iznos od 4,61 € od 31.07.2008. do isplate
- na iznos od 1,64 € od 31.08.2008. do isplate
- na iznos od 2,83 € od 30.09.2008. do isplate
- na iznos od 9,54 € od 31.10.2008. do isplate
- na iznos od 19,45 € od 30.11.2008. do isplate
- na iznos od 9,83 € od 31.12.2008. do isplate
- na iznos od 25,93 € od 31.01.2009. do isplate
- na iznos od 27,21€ od 28.02.2009. do isplate
- na iznos od 20,99 € od 31.03.2009. do isplate
- na iznos od 23,27 € od 30.04.2009. do isplate
- na iznos od 23,25 € od 31.05.2009. do isplate
- na iznos od 21,26 € od 30.06.2009. do isplate
- na iznos od 18,51 € od 31.07.2009. do isplate
- na iznos od 18,98 € od 31.08.2009. do isplate
- na iznos od 21,35 € od 30.09.2009. do isplate
- na iznos od 19,48 € od 31.10.2009. do isplate
- na iznos od 18,08 € od 30.11.2009. do isplate
- na iznos od 21,63 € od 31.12.2009. do isplate
- na iznos od 24,67 € od 31.01.2010. do isplate
- na iznos od 28,02 € od 28.02.2010. do isplate
- na iznos od 26,44 € od 31.03.2010. do isplate
- na iznos od 30,90 € od 30.04.2010. do isplate
- na iznos od 32,90 € od 31.05.2010. do isplate
- na iznos od 40,08 € od 30.06.2010. do isplate
- na iznos od 46,17 € od 31.07.2010. do isplate
- na iznos od 39,29 € od 31.08.2010. do isplate
- na iznos od 57,55 € od 30.09.2010. do isplate
- na iznos od 66,76 € od 31.10.2010. do isplate
- na iznos od 48,51 € od 30.11.2010. do isplate
- na iznos od 58,50 € od 31.12.2010. do isplate
- na iznos od 71,73 € od 31.01.2011. do isplate
- na iznos od 59,38 € od 28.02.2011. do isplate
- na iznos od 63,07 € od 31.03.2011. do isplate
- na iznos od 61,78 € od 30.04.2011. do isplate
- na iznos od 70,87 € od 31.05.2011. do isplate
- na iznos od 82,65 € od 30.06.2011. do isplate
- na iznos od 96,09 € od 31.07.2011. do isplate
- na iznos od 127,00 € od 31.08.2011. do isplate
- na iznos od 89,53 € od 30.09.2011. do isplate
- na iznos od 82,04 € od 31.10.2011. do isplate
- na iznos od 76,67 € od 30.11.2011. do isplate
- na iznos od 82,13 € od 31.12.2011. do isplate
- na iznos od 85,69 € od 31.01.2012. do isplate
- na iznos od 90,12 € od 28.02.2012. do isplate
- na iznos od 91,05 € od 31.03.2012. do isplate
- na iznos od 399,26 € od 31.05.2012. do isplate
- na iznos od 397,88 € od 31.07.2012. do isplate
- na iznos od 88,15 € od 31.08.2012. do isplate
- na iznos od 80,97€ od 30.09.2012. do isplate
- na iznos od 85,44 € od 31.10.2012. do isplate
- na iznos od 87,77 € € od 30.11.2012. do isplate
- na iznos od 87,46 € od 31.12.2012. do isplate
- na iznos od 81,12 € od 31.01.2013. do isplate
- na iznos od 83,61 € od 28.02.2013. do isplate
- na iznos od 85,46 € od 31.03.2013. do isplate
- na iznos od 87,75 € od 30.04.2013. do isplate
- na iznos od 82,62 € od 31.05.2013. do isplate
- na iznos od 771,60 € od 30.06.2013. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 452,96 € uvećan za zakonske zatezne kamate od 30.06.2013. kao i po osnovi kamatnih stopa u ukupnom iznosu od 936,78 € uvećan za iznose zakonskih zateznih kamata i to:
- na iznos od 6,55 € od 30.11.2007. do isplate
- na iznos od 6,45 € od 31.12.2007. do isplate
- na iznos od 6,65 € od 31.01.2008. do isplate
- na iznos od 6,64 € od 28.02.2008. do isplate
- na iznos od 6,79 € od 31.03.2008. do isplate
- na iznos od 6,62 € od 30.04.2008. do isplate
- na iznos od 8,51 € od 31.05.2008. do isplate
- na iznos od 8,51 € od 30.06.2008. do isplate
- na iznos od 8,54 € od 31.07.2008. do isplate
- na iznos od 8,47 € od 31.08.2008. do isplate
- na iznos od 8,48 € od 30.09.2008. do isplate
- na iznos od 8,93 € od 31.10.2008. do isplate
- na iznos od 8,94 € od 30.11.2008. do isplate
- na iznos od 9,02 € od 31.12.2008. do isplate
- na iznos od 9,48 € od 31.01.2009. do isplate
- na iznos od 9,40 € od 28.02.2009. do isplate
- na iznos od 15,36 € od 31.03.2009. do isplate
- na iznos od 15,50 € od 30.04.2009. do isplate
- na iznos od 15,50 € od 31.05.2009. do isplate
- na iznos od 15,25 € od 30.06.2009. do isplate
- na iznos od15,35 € od 31.07.2009. do isplate
- na iznos od 15,14 € od 31.08.2009. do isplate
- na iznos od 15,30 € od 30.09.2009. do isplate
- na iznos od 15,19 € od 31.10.2009. do isplate
- na iznos od 15,39 € od 30.11.2009. do isplate
- na iznos od 15,28 € od 31.12.2009. do isplate
- na iznos od 15,69 € od 31.01.2010. do isplate
- na iznos od 15,78 € od 28.02.2010. do isplate
- na iznos od 16,04 € od 31.03.2010. do isplate
- na iznos od 16,45 € od 30.04.2010. do isplate
- na iznos od 16,47 € od 31.05.2010. do isplate
- na iznos od 17,00 € od 30.06.2010. do isplate
- na iznos od 17,15 € od 31.07.2010. do isplate
- na iznos od 17,76 € od 31.08.2010. do isplate
- na iznos od 17,24 € od 30.09.2010. do isplate
- na iznos od 17,42 € od 31.10.2010. do isplate
- na iznos od 7,37 € od 30.11.2010. do isplate
- na iznos od 18,79 € od 31.12.2010. do isplate
- na iznos od 18,17 € od 31.01.2011. do isplate
- na iznos od 18,04 € od 28.02.2011. do isplate
- na iznos od 18,60 € od 31.03.2011. do isplate
- na iznos od 18,03 € od 30.04.2011. do isplate
- na iznos od 18,94 € od 31.05.2011. do isplate
- na iznos od 19,33 € od 30.06.2011. do isplate
- na iznos od 19,03 € od 31.07.2011. do isplate
- na iznos od 19,57 € od 31.08.2011. do isplate
- na iznos od 18,29 € od 30.09.2011. do isplate
- na iznos od 14,77 € od 31.10.2011. do isplate
- na iznos od 14,96 € od 30.11.2011. do isplate
- na iznos od 14,94 € od 31.12.2011. do isplate
- na iznos od 15,36 € od 31.01.2012. do isplate
- na iznos od 15,44 € od 28.02.2012. do isplate
- na iznos od 15,31 € od 31.03.2012. do isplate
- na iznos od 15,31 € od 30.04.2012. do isplate
- na iznos od 15,46 € od 31.05.2012. do isplate
- na iznos od 15,44 € od 30.06.2012. do isplate
- na iznos od 15,46 € od 31.07.2012. do isplate
- na iznos od 15,42 € od 31.08.2012. do isplate
- na iznos od 15,04 € od 30.09.2012. do isplate
- na iznos od 5,08 € od 31.10.2012. do isplate
- na iznos od 15,40 € od 30.11.2012. do isplate
- na iznos od 15,32 € od 31.12.2012. do isplate
- na iznos od 15,02 € od 31.01.2013. do isplate
- na iznos od 15,32 € od 28.02.2013. do isplate
- na iznos od 15.32 € od 31.03.2013. do isplate
- na iznos od 15.16 € od 30.04.2013. do isplate
- na iznos od 14,85 € od 31.05.2013. do isplate
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.991,95 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj.
10. svibnja 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 559,69 € o d b i j a.“
1.1. Prvostupanjski sud je također donio rješenje kojim je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbijen kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 12. srpnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-4255684 za iznos od 24.849,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom u 84 mjesečne rate
- da su stranke ugovorile kamatu s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje
- da su se stranke odredbom članka 2. Ugovora o kreditu suglasile da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama tuženika
- da je tuženik povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene
- da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF.
6. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne ugovorne odredbe, postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03; dalje: ZZP) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene te stoga ništetne temeljem članka 87. stavak. 1. toga zakona.
6.1. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate platio 936,78 eura više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a zbog tečajne razlike je platio ukupno 4.502,28 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) tužitelju plati iznos od 4.502,28 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose glavnog duga, a zbog zastare je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 936,78 eura. Tuženiku je također naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.991,95 eura.
6.2. Rješenjem je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
6.3. Tuženik se žali zbog toga što je prvostupanjski sud odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti.
6.4. Prvostupanjski sud je utvrdio da su predmetnim Ugovorom o kreditu stranke za slučaj spora ugovorile da će biti nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora. Tužitelj je u tužbi naveo da smatra da je ta odredba njemu nerazumljiva i da je ništetna i nepoštena jer ga u odnosu na tuženika stavlja u neravnopravan položaj i otežava mu ili gotovo onemogućuje vođenje spora pred sudom tuženikova sjedišta zbog visokih troškova vođenja tog spora. Prvostupanjski sud je, odlučujući o prigovoru nenadležnosti, zaključio da je takav prigovor neosnovan budući da iz predmetnog Ugovora o kreditu očito proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru te je očito da se o odredbama tog ugovora pa tako i o odredbama općih akata banke, kao i o izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati. Stoga prvostupanjski sud smatra da je prorogacijska klauzula ništetna, a kako je člankom 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, prvostupanjski sud smatra da je mjesno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari budući da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika koja se nalazi na njegovom području budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je pod potpisom i pečatom kreditora navedena Podružnica Osijek, Poslovnica 528, Centar, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja.
6.5. I ovaj sud nalazi da sporna prorogacijska klauzula uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu članka 81. stavak 1. i 82. ZZP te je stoga ništetna na temelju članka 87. stavak 1. ZZP. Tuženik ima sjedište u [adresa], a tužiteljevo prebivalište je u [adresa] koje je od Zagreba udaljeno preko 250 km. Tužitelj bi u slučaju vođenja spora pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut znatnim dodatnim troškovima i bilo bi ugroženo njegovo pravo pristupa sudu pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je sporna prorogacijska klauzula ništetna. Zbog tih razloga je na temelju članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena tuženikova žalba protiv dijela prvostupanjske presude kojim je proglašen ništetnim članak 12. Ugovora o kreditu koji sadrži prorogacijsku klauzulu i potvrđeno je rješenje kojim je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda odbijen kao neosnovan.
6.6. Tuženik se žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj ima pravni interes da se utvrdi ništetnim dio članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnim tog dijela Ugovora o kreditu jer je dio njegovog tužbenog zahtjeva radi plaćanja onoga što je u otplati kredita platio zbog neosnovanog povećanja početno ugovorene kamatne stope odbijen zbog zastare. Međutim, tužitelj je imao pravni interes za utvrđenje da li je navedeni dio Ugovora o kreditu ništetan, a, osim toga, drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne može ispitivati postojanje pravnog interesa. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
7. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje promjenjive stope redovnih kamata i na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetne.
7.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je, utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
7.2. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja pošao od utvrđenja iz presude i rješenja VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03.
7.3. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir. Ovdje treba reći da je u gore navedenim postupcima vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mjerodavan bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, tuženik je u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu imao mogućnost dokazivati da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama Ugovora o kreditu, no prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik to nije dokazao. Stoga navedeni žalbeni razlog nije osnovan.
7.4. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi „kunska protuvrijednost CHF 24.849,72 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita“. Člankom 1. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile da je iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 24.849,72 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na Sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2023., ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna. Naime, i iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na utvrđenje ništetnom valutne klauzule u CHF proizlazi da se utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita u CHF odnosi na činjenicu da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa CHF prema tečaju na dan korištenja kredita, a da je otplata kredita ugovorena u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF po tečaju na dan plaćanja pojedinih anuiteta i upravo je takvim ugovaranjem potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Sporna točka 1. Ugovora o kreditu definira obvezu tuženika, a ne obvezu tužitelja kao potrošača pa zbog toga tužitelj njome nije stavljen u neravnopravan položaj. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu preinačen na temelju članka 373. stavak 3. ZPP-a na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
7.5. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu na temelju odredaba ZZP, ali nije obrazložio da li tužitelj ima status potrošača. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj potrošač i to na temelju njegovog iskaza iz kojeg proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupnje osobnog vozila u auto-kući OPC Osijek i na temelju samog Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi da je namjena tog Ugovora kredit za kupnju novih vozila Opel. Tuženik pak nije dokazao da bi tužitelj to vozilo kupio za obavljanje neke gospodarske djelatnosti pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
7.6. Tuženik se žali protiv utvrđenja prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. VSRH je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. te je VSRH zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome, zastara za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. rujna 2021., vidljivo je da nije istekao opći rok zastare od pet godina te stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
7.8. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužitelju na pojedine iznose njegovih tražbina dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih rata otplate kredita tvrdeći da se tuženika ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a zbog razloga navedenih u gore spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno mu je naložio da tužitelju plati zatezne kamate od dana stjecanja.
7.9. Tuženik je na gore opisani način sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu stoga analognom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a ne pripada naknada parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 425,31 eura. Zbog toga je odbijen njegov zahtjev za naknadu tog parničnog troška.
Koprivnica, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
