REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2181/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja FISCHWENGER REISEN GmbH, Irrsdorferstrasee 100, 5204 Strasswalchen, Republika Austrija, OIB: 39525933118, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, protiv tuženika KETY TRAVEL d.o.o. Poreč, Nova Vas, Porečka 24/A, OIB: 79811618739, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik iz Pule, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-515/2023-13 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-515/2023-13 od 10. travnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka, odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-515/2023-13 od 10. travnja 2024. Trgovački sud u Rijeci naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.127,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.858,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva te je donio presudu na temelju odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv presude žalbu je ponio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1281,25 EUR. U žalbi u bitnom navodi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a, da je sud na pripremnom ročištu održanom 12. ožujka 2024. odlučio zaključiti prethodni postupak, provesti glavnu raspravu, pročitati dokaze i zaključiti raspravljanje, iako je zakonska zastupnica tuženika zatražila odgodu ročišta zbog bolesti, a što je i opravdala liječničkom dokumentacijom koju je dostavila u spis predmeta, da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 116. st. 1. ZPP-a pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, da je sud trebao omogućiti tuženiku pristup sudu jer bi se tuženik tada dodatno očitovao na tužbu te dostavio u spis i dodatnu dokumentaciju, da u presudi nisu navedeni dokazi koje je sud izveo niti kako ih je ocijenio, da je spisu priložena dokumentacija na njemačkom jeziku a sud nije pozvao tužitelja na dostavu prijevoda, da je tuženik osporio točke 3., 4. i 5. tužbe pa je dakle osporio plaćanje, a sud je naveo da je plaćanje nesporno te je kontradiktorno navedeno u točki 6. presude da se radi o izvanugovornom odnosu, a u točki 7. da su stranke bile u poslovnom odnosu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a uvijek postoji ako je izreka presude nerazumljiva, ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. U konkretnom slučaju pobijana presuda ne može se ispitati jer sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, razlozi koje je naveo nejasni su i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, kako to osnovano upire tuženik u žalbi.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat plaćenog iznosa od 25.127,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj tvrdi da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tuženik kao turistička agencija slao tužitelju ponude, tijekom 2019. godine poslao je više ponuda na temelju kojih je tužitelj platio:

- ponuda 75/2019 plaćeni iznos 4.109,76 EUR,

- ponuda 84/2019 plaćeni iznos 2.200,00 EUR,

- ponuda 89/2019 plaćeni iznos 11.956,60 EUR,

- ponuda 3/2020 plaćeni iznos 1.000,00 EUR,

- ponuda 7/2020 plaćeni iznos 14.505,20 EUR,

- ponuda 19/2020 plaćeni iznos 2.812,50 EUR,

- ponuda 89/2019 predstavlja korigiranu ponudu 75/2019.

9. Iz podataka u spisu proizlazi da te tužiteljeve tvrdnje između stranaka nisu sporne. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te tvrdi da se kod nekih ugovorenih poslova radi o nepovratnim predujmovima, a kod ostalih da postoje rokovi po kojima se obračunavaju postoci ukupne vrijednosti ugovorenog posla koji se ne vraćaju ako posao nije otkazan unutar propisanih rokova.

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud nesporno utvrdio da je tužitelj tuženiku na temelju ponuda za turističke aranžmane platio iznos od ukupno 25.127,46 EUR, da plaćene aranžmane tuženik nije odradio pa je tako bez osnove došlo do povećanja imovine tuženika za utuženi iznos od 25.127,46 EUR, odnosno do smanjenja imovine tužitelja za taj iznos, da tuženik nije dokazao da su se predmetni aranžmani mogli odraditi u narednim godinama kada su ukinute propisane sigurnosne tzv. Covid mjere za organizirana putovanja, niti je dokazao da je navedeno nudio tužitelju, a nije niti predložio izvođenje dokaza radi utvrđivanja tih činjenica. Prvostupanjski sud donosi odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da tuženik osim podnošenja odgovora na tužbu u kojem osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i ne predlaže izvođenje dokaza, ni na koji način nije sudjelovao u postupku. Tuženik je predložio odgodu pripremnog ročišta zakazanog za 20. veljače 2024., sud je ročište odgodio, a na zakazano novo pripremno ročište održano 12. ožujka 2024. tuženik ponovo nije pristupio, a sud nije prihvatio njegov prijedlog za odgodu i tog ročišta. Prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak i odlučio da će održati ročište za glavnu raspravu te iz zapisnika proizlazi da je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu te je zaključena glavna rasprava. Potom je donesena predmetna odluka.

12. Ovdje valja reći da tuženik neosnovano upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, u pozivu na podnošenje odgovora na tužbu tuženik je upozoren na zakonsku odredbu čl. 299. ZPP-a kojom je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.), da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.) i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 3.). Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je sud prihvatio tuženikov prijedlog za odgodu pripremnog ročišta, a na drugo pripremno ročište tuženik ponovo, iako je uredno pozvan, nije pristupio niti je predložio izvođenje dokaza za utvrđenje iznesenih činjenica. Ovdje valja reći da sukladno odredbi čl. 291. st. 2. ZPP-a sud može jednom odgoditi pripremno ročište, ako ocijeni da je to potrebno. Sud je na pripremnom ročištu 12. ožujka 2024. zaključio prethodni postupak, odlučio da će održati ročište za glavnu raspravu, izveo dokazni postupak te zaključio glavnu raspravu.

13. Slijedom navedenog, sud nije nezakonito postupao, a tuženiku je omogućeno raspravljanje.

14. Međutim, osnovano navodi tuženik u žalbi da presuda nema navedene razloge o odlučnim činjenicama, da u presudi nisu navedeni dokazi koje je sud izveo niti kako ih je ocijenio, da je spisu priložena dokumentacija na njemačkom jeziku, a sud nije pozvao tužitelja na dostavu prijevoda te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava budući da je tuženik osporio točke 3., 4. i 5. tužbe pa je, dakle, osporio plaćanje, a sud je naveo da je plaćanje nesporno.

15. Naime, u obrazloženju presude je navedeno da je prvostupanjski sud izveo dokaz uvidom u isprave u spisu ali nije navedeno o kojim se ispravama radi i izostala je ocjene tih isprava i što je iz tih isprava utvrđeno. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio isprave na njemačkom jeziku, što je protivno odredbi čl. 104. ZPP-a pa je prvostupanjski sud bio dužan pozvati tužitelja da dostavi prijevod tih isprava na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču (čl. 109. ZPP-a), kako bi se te isprave mogle pravilno ocijeniti i iz istih utvrditi odlučne činjenice.

16. Odredbom čl. 104. ZPP-a propisano je da stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Odredba čl. 109. st. 1. ZPP-a propisuje da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. Kako u konkretnom slučaju sud nije postupio sukladno navedenim odredbama počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku.

17. S obzirom na naprijed navedene počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva za sada se ne može prihvatiti. Ovaj sud zaključuje da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a, presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, vodeći računa o ukazanim propustima, ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, izvesti predložene dokaze i ocijeniti ih sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno ocijeniti da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a te donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu, koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.

20. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda ukinuta, o troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović