Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-183/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja EC iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Radijana Trobonjača, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-10/2022-46 od 4. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-10/2022-46 od 4. studenog 2024.:

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na ime neimovinske štete u iznosu od 1.888,93 EUR (slovima: tisuću osamsto osamdeset i osam eura i devedeset tri centa) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na ime neimovinske štete u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) tako da se nalaže tuženiku da tužitelju pored dosuđenog iznosa u točki I. izreke presude plati i daljnji iznos naknade štete u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom počevši od 25. ožujka 2015. do isplate i to po stopi koja je u razdoblju od 25. ožujka 2015. do 31. srpnja 2015. iznosila 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

- ukida u točki III. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nepobijana točka I. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku: JC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju: EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete isplati iznos od 900,00 Eura, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od 25.3.2015., kao dana izrade nalaza i mišljenja vještaka doc.dr.sc. Marte Bonifačić, pa do dana isplate i po stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, u preostalom dijelu potaživanja neimovinske štete za iznos od 2.088,93 Eura, te s viškom kamatnog potraživanja, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku: JC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju: EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete, naknade izgubljene dobiti – naknade plaće u bruto iznosu od 738,05 Eura (5.560,84 kn), mjesečno počev od 1. prosinca 2008., do 12. siječnja 2010., kao dana prestanka radnog odnosa sudskim raskidom Ugovora o radu, sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki taj mjesečni iznos teku od 16. dana u mjesecu za prethodni mjeseca i sve do isplate ili do 2. lipnja 2015., kao dana otvaranja stečajnog postupka, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5%-tnih poena, te nadalje zateznim kamatama na te iznose, sukladno odredbi čl. 29. ZOO do dana isplate i pod prijetnjom ovrhe, s osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza Ugovora o radu iznos od 2.654,46 Eura (20.000,00 kn), uvećano za zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od dana 12. siječnja 2010., pa do 02. lipnja 2015., po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5%-tnih poena, te nadalje sa zateznim kamatama na taj iznos sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, sve do isplate i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku: JC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju: EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s osnova naknade dosuđenih parničkih troškova tog postupka (Pr-151/2018)., isplati iznos od 2.501,03 Eura (18.844,00kn), sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 20. ožujka 2020., kao dana donošenja pravomoćne i ovršne prvostupanjske označene presude Općinskog suda u Šibeniku pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, i sve do isplate i pod prijetnjom ovrhe."

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv točaka II., III. i IV. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijani dio presude preinači tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje drugom raspravnom sucu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer ni na koji način nije obrazložio odnosno nije naveo razloge odbijanja dijela tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete koja se sastoji od naknade izgubljene dobiti- naknade plaće i zatraženih kamata na te iznose, odnosno tvrdi da je u dijelu kojim je sud odbio postavljene tužbene zahtjeve tužitelja presuda arbitrarna jer ne sadrži obavezno detaljno, argumentirano i dostatno obrazloženje razloga odbijanja tužbenih zahtjeva.

5.1. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u smislu naprijed iznesenih žalbenih razloga tužitelja utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane u odnosu na točku III. izreke presude kojom točkom je sud odbio preostale tužbene zahtjeve tužitelja jer u obrazloženju sud nije naveo niti jedan razlog zbog kojih smatra da su i ti tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani, već je paušalno u točki 17. obrazloženja naveo da su preostala potraživanja neosnovana i ničim dokazana, ne navodeći razloge zbog kojih izvodi takav zaključak. Iz tih razloga sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog čega presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke nije bilo moguće ispitati po žalbi tuženika pa je u tom dijelu žalbu trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5.2. Ispitujući presudu u preostalom pobijanom dijelu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja u preostalom dijelu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik tužitelju 8. listopada 2008. nanio teške tjelesne ozljede na način da ga je nakon verbalnog sukoba udario otvorenim dlanom u lijevu stranu glave zbog čega se tužitelj zaljuljao i pokleknuo, a uslijed udarca dlanom zacrvenilo mu se lice te mu je nanesena ozljeda lijevog uha. Zbog navedenog štetnog događaja protiv tuženika je vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede na štetu tužitelja u spisu istog suda broj K-501/2009 te je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. KZ-a. Naime, i u kaznenom postupku je utvrđeno da je u štetnom događaju tuženik tužitelju nanio povredu u vidu razdora lijevog bubnjića uz zaostalu nagluhost. 6.1. Provedenim liječničkim vještačenjem u ovom postupku po liječničkom vještaku dr. Marti Bonifačić, specijalisti otorinolaringologu i audiologu sud utvrđuje da je u štetnom događaju tužitelj zadobio udarac otvorenim dlanom u području lijeve strane glave, području lica i lijevog uha, pri čemu je nastala ruptura (puknuće) lijevog bubnjića, a po završenom liječenju i nastajanju ožiljkaste promjene na lijevom bubnjiću kod tužitelja je zaostalo oštećenje u vidu slabijeg sluha na lijevom uho. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta neposredno po ozljeđivanju u trajanju od trideset minuta, bolove srednjeg intenziteta tri do pet dana, a slabog deset do petnaest dana. Primarni strah u vidu straha od ugroze života trpio je u momentu ozljeđivanja četiri do pet minuta, a sekundarni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja u trajanju od mjesec dana, do pregleda kojim je utvrđeno srašćenje lijevog bubnjića. Kod tužitelja je zaostalo smanjenje životne aktivnosti zbog smanjenja sluha na lijevo uho, zbog kojeg tužitelja može smetati prekomjerna buka, u omjeru od 3 %, time da oštećenje sluha ne ometa tužitelju svakodnevni kontakt i komunikaciju.

6.2. Sud je tijekom postupka proveo i vještačenje po dr. NC, specijalisti psihijatru, prema čijem mišljenju tužitelj nije trpio primarni strah jer je do štetnog događaja došlo iznenadno, ali je trpio sekundarni strah jakog intenziteta pola sata u vrijeme jakih bolova, umjerenog intenziteta pet dana tijekom umjerenih bolova i neizvjesnog ishoda povrede te blagog intenziteta u trajanju od petnaest dana tijekom blagih bolova i specijalističkih konzultacija, a i nakon toga trpio je povremene strahove zbog bojazni od susreta s napadačem, kao i teškoća u vezi reduciranog sluha.

6.3. Po ocjeni suda tuženik je u cijelosti odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj te mu je zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) na temelju odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a dosudio za fizičke bolove iznos od 300,00 eura, za pretrpljeni strah 300,00 eura te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 300,00 eura, navodeći u obrazloženju da se kod dosuđivanja svakog vida štete rukovodio Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji nisu matematička formula, već je kod utvrđivanja visine štete uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno trajanje i jačinu fizičkih bolova, pretrpljenog straha te duševnih bolova. Preko iznosa od 900,00 eura sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i ničim dokazan.

7. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao pravilna prihvaća i ovaj sud, dok je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo odbijanjem cijelog preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom neimovinske štete.

8. Prije svega, iako je sud prvog stupnja pravilno u točki 12.3. obrazloženja tumačeći odredbu članka 1100. stavak 2. ZOO-a naveo da su tim člankom propisane činjenice (kriterije) odlučne za visinu pravične novčane naknade za dosuđenje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i unatoč tome u daljnjem nastavku obrazloženja sud navodi da se radi o vidovima štete te za svaki vid štete dosuđuje tužitelju zaseban iznos, što je pogrešno pravno shvaćanje obzirom da je takav koncept dosuđenja naknade štete iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) napušten odredbama ZOO-a.

8.1. Obzirom na utvrđene činjenice o jačini i trajanju fizičkih bolova, pretrpljenog straha te postotka smanjenja životnih aktivnosti zbog kojih tužitelj trpi duševne bolove, po ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete osnovan je za iznos od 1.100,00 eura, iz kojeg razloga je tužitelju pored već dosuđenog iznosa od 900,00 eura trebalo dosuditi i daljnji iznos od 200,00 eura, kao i zatraženu zakonsku zateznu kamatu od 25. ožujka 2015. do isplate temeljem odredbe članka 1103. ZOO- a. Naime, u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a tužitelj bi imao pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, međutim, tužbenim zahtjevom ne traži plaćanje zatezne kamate od tog dana, već od dana izrade nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. Mate Bonifačić 25. ožujka 2015., zbog čega mu je od tog datuma kamata dosuđena. U preostalom dijelu i po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete neosnovan je jer utvrđene činjenice u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a ne opravdavaju dosuđenje većeg iznosa od 1.100,00 eura.

8.2. Iz obrazloženih razloga točku II. izreke presude trebalo je temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti za iznos od 200,00 eura, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.888,93 eura žalbu tužitelja protiv točke II izreke presude trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i u tom dijelu presudu potvrditi.

9. S obzirom da je presuda djelomično ukinuta trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke presude jer će o troškovima cijelog postupka u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a sud odlučiti u presudi o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u ovoj odluci tako da će ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja s osnova naknade štete zbog izgubljene dobiti – naknade plaće u iznosu od 738,05 eura, kao i s osnova nezakonitog otkaza Ugovora o radu u iznosu od 2.654,46 eura, time da će za presuđenje u presudi navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama kako bi se presuda po eventualnim žalbama mogla ispitati.

Koprivnica, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković