Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1409/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R I J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Jurić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika JT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Psp-98/2023 od 30. siječnja 2024., dana 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Psp-98/2023 od 30. siječnja 2024. te predmet vraća sudu prvog stupnja na suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja ( točka I. izreke), dok je u odluci pod točkom II. izreke obvezan tužitelj ČT OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 €.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. U odnosu na navode žalbe vezano za zastupanje tužitelja u postupku za odgovoriti je žalitelju kako je suprotno navodima žalbe tužitelj dostavio pisanu punomoć za zastupanje tužitelja u ovom postupku u smislu odredbe članka 97. ZPP- a , koju je kao takovu vlastoručno i potpisao, pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi žalbe.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na dvosobni stan u [adresa] sa nusprostorijama u podrumu na jugozapadnom dijelu zgrade, a koja se u zemljišnim knjigama vodi kao čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, površine 94 m2 te čest. zem. [katastarska čestica], dvor, 83 m2.

5. Prvostupanjskim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio tužbu tužitelja držeći osnovanim istaknuti prigovor prekluzije za traženjem posjedovne zašite, jer je smatrao utvrđenim da je do promjena na predmetnoj nekretnini došlo 9. lipnja 2023., što je u svome iskazu potvrdio svjedok ABC, a riječ je o osobi koju je upravo tužitelj predložio za saslušanje, i koja je stanar u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan, osobi koja nije u srodstvu niti sa tužiteljem niti sa tuženikom.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 21 st.3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.,94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP), prema kojoj se tužba u postupku smetanja posjeda podnosi u subjektivnom roku od 30 dana od nastalog smetanja, odnosno u objektivnom roku od 1 godine.

6. Osnovano žalitelj žalbenim navodima dovodi u pitanje osnovanost odlučnih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na trenutak saznanja tužitelja za navedeni čin u odnosu na koji zahtjeva pružanjem sudske zaštite u ovo postupku.

7. Naime, tužitelj je 14. srpnja 2023. ustao tužbom protiv tuženika navodeći da je isključivi mirni posjednik predmetnog stana te da je za čine poduzete po tuženiku 19. lipnja 2023., a kojima je istom oduzet posjed predmetnog stana, doznao dok je boravio u [adresa], tako što je dobio poziv od supruge koja ga je obavijestila da je tuženik uz pomoć trećih osoba, nasilno provalio u stan i promijenio bravu, te useljava u nekretninu i na parlafon lijepi prezime "ČTĐ".

8. Dakle, tužitelj tužbenim navodima ističe da bi za predmetni čin saznao 19. lipnja 2023. kada se isti i dogodio, što, međutim, na proizlazi iz kazivanja tijekom postupka saslušanog stanara predmetne zgrade svjedoka ABC, koji u svom iskazu dvoji tek oko datum poduzimanja predmetnih čina 9. ili 10. lipnja iste godine.

8. S druge strane, tužitelj ukazuje kako supruga tužitelja, u postupku saslušana u svojstvu svjedoka ŠT, odnosne prigode nije bila u Splitu već izvan Republike Hrvatske, te da se predmetni čini dogodio upravo 19. lipnja 2023. kada je od strane supruge i izvješten o istom, što navedena svjedokinja i potvrđuje u svom iskazu objašnjavajući kako na žalost nema traga obraćanju policiji o samom činu.

9. U tom pravcu žalitelj je uz podnesak od 18. siječnja 2024. dostavio i ukrcajnu kartu Jadrolinije na relaciji Ancona- Split od 12. lipnja 2023. na ime ŠT, kao i SMS korespodenciju od 13. lipnja 2023., o čemu prvostupanjski sud nema potrebna utvrđenja.

9.2. Naime, u smislu odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a tužitelj je bio ovlašten isticati nove dokazne prijedloga i nakon zaključenja prethodnog postupka u slučajevima kada nije vlastitom krivnjom mogao pravodobno predložiti dokaze koje potvrđuju njegove tvrdnje, ako se tijekom postupka neka činjenica između stranaka pokaže kao sporna, što bi bila i situacija kada se nakon saslušanja, u konkretnom slučaju svjedoka J, pokaže kao sporan datum poduzimanja čina u odnosu na koje je tužitelj ustao posjedovnom zaštitom.

10. Slijedom naprijed izloženog za sada se ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, radi čega je pobijano rješenje valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 21. siječnja 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras- Ivanišević