REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2420/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominiku-Stjepanu Janković, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice OGDO, 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 36162371878, isplatiti tužitelju HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 25.000,00 EUR (slovima: dvadesetpettisućaeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.02.2020.g. do 31.12.2022. g., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 36162371878, isplatiti tužitelju HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.880,00 EUR (slovima: dvijetisućeosamstoosamdeseteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.02.2020.g. do 31.12.2022. g., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 36162371878, naknaditi tužitelju HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HS za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao zaposlenik tuženika, Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave Zagrebačke, dana 20. veljače 2017. radeći na radnom mjestu pozornika na Glavnom željezničkom kolodvoru, prilikom pokušaja legitimiranja i zaustavljanja u pokušaju bijega dviju sumnjivih nepoznatih muških osoba na motociklu, zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višeivernog prijeloma ivera lijevog koljena. Navedeni štetni događaj, nastao je kao posljedica obavljanja radnih zadataka tužitelja, a koje je isti radio sam, unatoč činjenici što prema Standardnim operativnim postupcima MUP-a RH, navedenu radnju legitimiranja osoba koje ne djeluju sumnjivo imaju raditi najmanje dva policajca, a što se ima tretirati kao propust poslodavca/tužene, obzirom ga je isti na navedeno radno mjesto pozornika nezakonito rasporedio. Predmetna ozljeda na radu priznata je dana 24. veljače 2017.g. Navodi da se zbog zadobivenih ozljeda liječio pri KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju u Zagrebu, Županijskoj bolnici u Čakovcu te KBC Zagreb, gdje je više puta operiran i to 2017.g. pri KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju u Zagrebu, pri Županijskoj bolnici u Čakovcu u dva navrata, odnosno u ožujku i srpnju 2018.g. te u siječnju 2020.g. i u rujnu 2021.g. pri KBC Zagreb u Zagrebu, dakle sveukupno pet puta. Jednako tako, navodi da je do sada imao više stotina sati odrađenih fizikalnih terapija, a sve u svrhu oporavka nakon obavljenih operativnih zahvata. Ujedno navodi da je mlađe životne dobi (u vrijeme štetnog događaja bio je u 27 godini) koji je do predmetnog štetnog događaja bio u odličnoj formi te dobroga zdravlja s ambicijama napredovanja u interventnu policiju te daljnjeg stručnog obrazovanja u svrhu postanka krim. službenikom, a koje ambicije su obzirom na gore navedene okolnosti postale nemoguće. Nadalje, navodi da mu je kvaliteta društvenog života dramatično pala budući da se uslijed zadobivenih ozljeda prestao baviti svakodnevnim aktivnostima poput bodybuildinga i igranja nogometa, prestao je biti članom Zrinske garde Čakovec, obzirom mu odora teška 30 kg predstavlja veliki teret, dok generalno ne može prisustvovati i obavljati niti jedan vid tjelesne aktivnosti koji opterećuje koljeno. Također, navodi da je izgubio radnu sposobnost te mu je nepravomoćnim rješenjem HZMO, Područna služba u Varaždinu, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03517491143, URBROJ: 341-20-05/3-21- 24610 od dana 29.10.2021.g., priznato pravo na invalidsku mirovinu, dok je i sam tuženik svojim rješenjem Prvostupne zdravstvene komisije, broj: 11/19 od 04. svibnja 2021., proglasio tužitelja nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika, počevši od dana 04. svibnja 2021. Tužitelj tužbom traži naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti u iznosu od 300.000,00 kn te imovinske štete jer mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u iznosu od 50.000,00 kn, a budući da mu je potrebna tuđa pomoć i njega i nadalje, traži i rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno počevši od 25. siječnja 2022. Tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 29. svibnja 2024. tražio na ime naknade neimovinske štete iznos od 25.000,00 eur, naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.880,00 eur te da sud naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da predlaže odbaciti tužbu, odnosno pozvati tužitelja na ispravak budući da utuženi iznosi nisu bili navedeni u valuti euro. Naveo je da ne osporava nastanak štetnog događaja, ali za sada osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da se tužitelj trebao obratiti Croatia osiguranju d.d. kod kojeg tuženik ima policu s osnove kolektivnog osiguranja osoba od zadobivenih ozljeda. Navodi i da smatra da je zbog visokog postotka smanjene radne sposobnosti tužitelj je bio dužan dokazati da li je ostvario naknadu za tjelesno oštećenje i naknadu za tuđu pomoć, a ujedno i ističe da je zahtjev za naknadu tuđe pomoći i njege preuranjen. Navodi i da je tuženik dao izraditi nalaz i mišljenje po vještaku fizijatru LS slijedom čega su ponudili sklapanje nagodbe na iznos od 130.000,00 kn. Predlaže obiti zahtjev tužitelja preko navedenog iznosa te naložiti tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka.

3. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe tužitelja (podneskom od 29. svibnja 2024.) koji zahtjev se odnosi na rentu s osnove tuđe pomoći i njege, valja ukazati da se tuženik o istome nije izjasnio, pa se u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.) smatra da je pristao na povlačenje.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prof. dr. sc. Augustu Mijiću.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 20. veljače 2017.

6. Među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- odgovornost tuženika

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu 24. veljače 2017. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zbog predmetnog štetnog događaja,

- da je tuženik donio Rješenje broj 11/19 od 4. svibnja 2021. kojim je utvrdio da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika počevši od 4. svibnja 2021., a da je nesposobnost tužitelja posljedica ozljede koja je nastupila u obavljanju policijskih poslova,

- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I 141-02/21-01/03517491143 od 29. listopada 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu jer mu je zbog ozljede na radu 100% nastala profesionalna nesposobnost za rad i to od 24. kolovoza 2021.,

- da su pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, a što je učinjeno nespornim na raspravi održanoj 13. prosinca 2024.

7. Sporna je visina potraživanja tužitelja, osobito zbog povrede prava osobnosti, dok je paušalno osporena i pasivna legitimacija.

8. U pogledu navoda tuženika kojima osporava pasivnu legitimaciju u smislu da je tužitelj bio dužan obratiti se Croatia osiguranju d.d. kod kojeg tuženik ima policu osiguranja, valja ukazati da su takvi navodi neosnovani jer je tužitelj pravilno podnio tužbu protiv svog poslodavca kao odgovorne osobe. Naime, tužitelj nema obvezu znati je li poslodavac sklopio policu osiguranja kod nekog osiguravajućeg društva, niti ima obvezu znati o kakvoj polici je riječ. U slučaju postojanju takve police, poslodavac može regresno tražiti isplatu po osnovi osiguranog slučaja, ali to u niti u jednom slučaju ne obvezuje tužitelja za prethodno podnošenje tužbe protiv osiguravajućeg društva.

9. U konkretnoj pravnoj stvari se na odgovornost tuženika za štetu promjenjuju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZOR) koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14 i 154/14, u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

11. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Augustu Mijiću spec. kirurgu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede višeiverni prijelom ivera lijevog koljena, oguljotina, ogrebotina kože desnog koljena. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je nakon štetnog događaja hitno operiran u KBC Sestre Milosrdnice, Klinici za traumatologiju u Zagrebu, da je potom redovito išao na preglede kod kirurga, ortopeda i fizijatra, da je provedena fizikalna terapija u više navrata te da je ponovno bio hospitaliziran kod KBC Zagreb i kod Županijske bolnice u Čakovcu.

12. Vještak je tijekom pregleda utvrdio da tužitelj uredno hoda, da pri stajanju diskretno štedi lijevu nogu, da se nađe zaostala hipotrofija lijeve natkoljenice i potkoljenice, fleksiona kontraktura lijevog koljena, hipoestezije vanjske strane desne natkoljenice. Navodi da su kretnje u koljenu ograničene i bolne, koljeno difuzno bolno, otok, nema instabiliteta. Prisutne krepitacije. Objektivno stanja nakon svega uključuje nemogućnost saginjanja, klečanja, čučanja. Uzduž ivera zaostao poslijeoperacijski ožiljak 10cm x 5 mm, bjelkast. Na gornjoj trećini lijeve goljenice bjelkast ožiljak 13 cm x 2 mm.

13. Nakon provedenog vještačenja vještak je mišljenja da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu ozljeda koje umanjuju opću, životu i radnu sposobnost tužitelja za 17% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. U pogledu straha, koji uključuje pet operativnih zahvata, tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jak i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta trpio je 20 dana, srednjeg intenziteta 2 mjeseca, slabog intenziteta 3 mjeseca. Bol jačeg intenziteta trpio je 15 dana, srednje 2 mjeseca, slabog 6 mjeseci. Kod promjene vremena i pojačanih napora trpi trajno. Naruženje je manjeg do srednjeg stupnja zbog zaostalih ožiljaka na lijevom koljenu. Tuđa pomoć druge osobe oštećenom je bila potrebna 3 mjeseca po 4 sata dnevno, te 6 mjeseci po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Nema indikacije za trajnom tuđom pomoći.

14. Stranke nisu imale prigovora na vještačenje niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijića sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

15. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, naruženja te smanjenja opće životne aktivnost za 17% sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 25.000,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti - 10.000,00 eura mu pripada zbog smanjenja životne aktivnosti, 5.750,00 eura za pretrpljeni strah, 6.750,00 eura za pretrpljene bolove te 2.500,00 eura za zaostalo naruženje.

17. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

18. Osobito valja ukazati da je sud u odmjeravanju visine neimovinske štete vodio računa o činjenici da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u 27. godini života, dakle bio je mlada osoba s ambicijom i perspektivom za napredovanjem u karijeri. Nakon štetnog događaja ta mogućnost je potpuno otpala i u toj mladoj životnoj dobi, bez svoje krivnje i volje, završio je u invalidskoj mirovini. Prema tome, ovaj sud smatra da tužitelju pripada zatražena naknada za povredu prava osobnosti u cijelosti.

19. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 20. veljače 2020., kamate na dosuđeni iznos teku od navedenog dana.

20. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 720 sati nestručne tuđe pomoći pripada iznos od 2.880,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u [adresa], mjestu prebivališta tužitelja.

21. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete koja je reparirana, valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja 2017. godine, a bila mu je potrebna u trajanju od 9 mjeseci, ovaj sud je utvrdio da je 20. prosinca 2020. (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužitelja nedvojbeno dospjela.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastav podnesaka od 15. veljače 2023., 28. studenog 2023. i 31. svibnja 2024., svaki u iznosu od 250,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife, te zastupanje na ročištima od 7. prosinca 2023. i 13. prosinca 2024., svako u iznosu od 250,000 eura uz pripadajući PDV, na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 1.875,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 265,00 eura, stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 2.140,00 eura.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

26. Tužitelju nisu priznati troškovi u iznosu od 1.875,00 eura, a koja razlika se odnosi na razliku zatraženu prema vrijednosti predmeta spora. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 27.880,00 eura, stoga mu prema Tarifi pripada iznos za svaku radnju od 250 bodova, pa je tužiteljev zahtjev za daljnjih 250 bodova uz PDV po radnji odbijen kao neosnovan.

27. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. 28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

29. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura uz zatezne kamate je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po OGDO u Zagrebu