Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž Ovr-32/2025-2
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o., Kardinala A. Stepinca 4, Osijek, protiv ovršenice KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Ovr-2536/2024-2 od 18. listopada 2024., dana 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Ovr-2536/2024-2 od 18. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Potražuje troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 75,77 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Međutim, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate uz obrazloženje da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak te da niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate.
6. Takav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilan.
7. Naime, sukladno odredbi čl. 14. st. 7. OZ-a o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.
8. Prema odredbi čl. 284. st. 1. i 4. OZ-a, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Agencija je u povodu rješenja o ovrsi iz stavka 1. toga članka dužna postupati kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud
9. Nadalje, u skladu s čl. 4. st. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20 – dalje u tekstu: ZPONS) na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.
10. Prema tome, postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom predstavlja poseban postupak prisilnog ostvarenja tražbine izvan suda, odnosno pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvog postupka zakonski dano u nadležnost, pri čemu karakter ovršnog postupka zbog toga nije doveden u pitanje.
11. Budući da Financijskoj agenciji nije dano u nadležnost odlučivati o troškovima postupka, to je o navedenim troškovima kao troškovima ovrhe nadležan odlučivati ovršni sud u skladu s čl. 14. st. 7. OZ-a u vezi s čl. 4. st. 4. ZPONS-a.
12. Nastavno na prethodno navedeno, nije na odmet istaknuti da je navedeno stajalište prevladavajuće u sudskoj praksi te je takav zaključak prihvaćen i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa Građanskim odjelom Vrhovnog suda koji je održan 29. ožujka 2018.
13. Stoga je u nastavku bilo potrebno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova.
14. Budući da je prijedlog ovrhovoditelja odbijen bez prethodnog sudjelovanja ovršenice u postupku, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten meritorno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja, jer bi time ovršenici bilo onemogućeno sudjelovati u postupku.
15. Stoga je trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o osnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate.
17. Odluka pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Velikoj Gorici 21. siječnja 2025.
Sutkinja
Branka Križanić