REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3575/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja MeliCon Sk j.d.o.o., Sisak, Ulica Maksa Cajnera 56, OIB: 46819480453, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ivica, odvjetnik u Zagrebu, Crvenog križa 23, protiv tuženika ROHRE&SERVIS j.d.o.o., Podvinje (Grad Slavonski Brod), Ulica Kerdeni 87A, OIB: 50876030149, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri, Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, radi isplate iznosa od 3.235,12 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-132/2023-12 od 9. kolovoza 2024., 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-132/2023-12 od 9. kolovoza 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 647,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 215,67 EUR od 14. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 215,67 EUR od 13. rujna 2022. do isplate i na iznos od 215,67 EUR od 1. listopada 2022. do isplate, kao i ovršni trošak od 109,50 EUR, u kojem je dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-9572/2022 od 20. prosinca 2022.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-132/2023-12 od 9. kolovoza 2024. u dijelu točke I. izreke i u točkama II., III. i IV. izreke te se sudi:
1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-9572/2022 od 20. prosinca 2022. u dijelu kojim je tuženiku ROHRE&SERVIS j.d.o.o., Podvinje (Grad Slavonski Brod), Ulica Kerdeni 87A, naloženo platiti tužitelju MeliCon Sk j.d.o.o., Sisak, Ulica Maksa Cajnera 56, iznos od 2.588,10 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 862,70 EUR teku od 14. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 862,70 EUR od 13. rujna 2022. do isplate i na iznos od 862,70 EUR od 1. listopada 2022. kao i ovršni trošak u iznosu od 164,24 EUR od 20. prosinca 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 637,50 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-9572/2022 od 20. prosinca 2022., odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.235,12 EUR sa zateznim kamatama i troškovima ovrhe (točka I. izreke) te je naložio tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.078,80 EUR (točka II. izreke), odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.023,74 EUR (točka III. izreke) i odbio je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR (točka IV. izreke).
2. U obrazloženju pobijane presude navedeno je kako je među strankama sporno postojanje ugovornog odnosa za razdoblje od 2. rujna. 2022. do 30. rujna 2022. odnosno sporna je pasivna legitimacija tuženika za isplatu tražene naknade jer je tuženik tvrdio da tužitelj nije izvršavao svoje ugovorne obveze te je posljedično tome sporna i visina zahtjeva. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je postojao poslovni odnos stranaka na temelju ugovora od 17. lipnja 2022. i da je iz tog ugovora proizlazilo da je iznos naknade određen u paušalnom iznosu, dakle nije ovisio o vrijednosti ugovora za tuženika niti o tome da se svaki mjesec uz radnje tužitelja nađe posao za tuženika, ali kako se u čl. 3. spominjalo obavljanje posla za tuženika, to znači da pravo na isplatu naknade ovisi o tome da je tužitelj u odnosnom mjesecu zaista i pokušavao naći posao za tuženika, a da ne ovisi o tome da li je tuženik prihvatio posao koji mu je našao tužitelj. Nadalje, prema stajalištu prvostupanjskog suda nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju kojeg je tužitelj bio u obvezi za tuženika tražiti poslove s potencijalnim poslovnim partnerima, da je bila dogovorena mjesečna naknada u paušalnom iznosu od oko 800,00 EUR odnosno u kunama 6.500,00 kn, a zastupnik po zakonu tuženika TK i svjedok OK su svojim ovjerenim izjavama potvrdili činjenicu da su bili prisutni sklapanju ugovora u pisanoj formi i da je MK u ime tužitelja pripremio pisani tekst tog ugovora. Iz obrazloženja pobijane presude sporno je kada je raskinut ugovor (tuženik je tvrdio da je ugovor između stranaka raskinut 2. rujna 2022., a tužitelj da je ugovor raskinut sporazumno s 30. rujna 2022.) te je li tužitelj u srpnju, kolovozu i rujnu obavljao kakav posao traženja posla za tuženika i je li ga obavio u skladu s pravilima struke. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka MK te je mišljenja da tužitelj nije dokazao izvršenje ugovorenog posla u kolovozu i rujnu 2022. godine i izvršenje posla prema pravilima struke za srpanj 2022. godine, a dodao je i da je tužitelj neosnovano u računima obračunao na iznos ugovorene usluge još i povećanje za PDV. Pri tome se sud pozivao na odredbe čl. 597. st. 1., čl. 604. st. 1. i čl. 606. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, istaknuvši kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP). Naveo je kako je s tuženikom sklopio Ugovor o savjetovanju od 17. lipnja 2022., kao i da je svoju ugovornu obvezu iz čl. 2. ugovora, tijekom trajanja ugovornog odnosa s tuženikom, uredno izvršavao u skladu s pravilima struke i pažnjom dobrog gospodarstvenika. Tužitelj je naglasio da je na temelju te pravne osnove ispostavio račune za vrijeme trajanja ugovornog odnosa te je račune prestao isporučivati zaključno s mjesecom rujnom kada je tuženik tražio raskid ugovora. Nadalje, u žalbi je navedeno kako je predmet ugovora bilo obavljanje posla traženja potencijalnih poslovnih partnera te je sukladno ugovoru tužitelj imao pravo na naknadu bez obzira na to nađe li posao u nekom mjesecu odnosno bez obzira prihvati li tuženik određeni posao ili ne. Osim navedenog, obveza tužitelja, sukladno ugovoru, odnosila se na razdoblje trajanja ugovornog odnosa, a ne nužno na mjesečno pronalaženje poslova za tuženika. Tužitelj se u žalbi pozvao na odredbe čl. 336., 597., 598. ZOO-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.235,12 EUR po osnovi utuženih računa koji su izdani na temelju ugovora o savjetovanju kojeg su stranke zaključile 17. lipnja 2022.
8. Iz sadržaja navedenog ugovora, kojeg je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao ugovor o djelu, proizlazi kako se tužitelj obvezao svoje raspoloživo vrijeme iskoristiti za izvršavanje savjetodavnih zadataka (članak 2.), a tuženik se, kao naručilac, obvezao da će tužitelju za njegovo obavljanje posla plaćati 6.500,00 kn mjesečnog honorara do uključivo zadnjeg radnog dana u mjesecu prema izdanom računu za taj mjesec (članak 3. ugovora).
9. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora, žalitelj se pravilno pozvao na odredbu čl. 336. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane te je pri tome osnovano ukazao na pogrešnu primjenu materijalnoga prava jer je prvostupanjski sud propustio prava i obveze parničnih stranaka iz tog ugovora ocijeniti vodeći računa o sadržaju ugovornih obveza.
10. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikovu tvrdnju da je predmetni ugovor raskinut 2. rujna 2022., a kako je odredbom čl. 319. st. 1. ZOO-a propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, stoga nije jasno zašto je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice je li tužitelj na odgovarajući način savjetovao tuženika jer je ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika utvrdio kako tužitelj nije pribavio tuženiku u kolovozu i rujnu 2022. godine financijski prihvatljive poslove te da posao u srpnju 2022. godine nije izvršen u skladu s pravilima struke. Uz navedeno potrebno je dodati kako je prvostupanjski sud naveo da je, iako u ugovoru nema odredbi o tome kakav posao tužitelj mora obaviti, koliko treba trajati te kakvu zaradu treba donijeti tuženiku, po prirodi stvari logično kako posao koji tužitelj pribavi tuženiku ne bi smio biti financijski neprihvatljiv za tuženika.
11. S obzirom na to da je prvostupanjski sud stajališta kako je predmetni ugovor između stranaka sklopljen s takvim sadržajem, kojeg je ocijenio nespornim, žalitelj je pravilno ukazao na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda prilikom donošenja presude kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev treba ocijeniti osnovanim i to na temelju odredaba ugovora o savjetovanju koje obvezuju ugovorne strane pa tako tuženika na isplatu fiksne mjesečne naknade dok ugovor traje. Tim ugovorom stranke su ugovorile da se tužitelj, kao savjetnik, obvezuje svoje raspoloživo vrijeme iskoristiti za izvršavanje savjetodavnih zadataka i zato nije odlučno je li tužitelj u utuženom razdoblju pribavio tuženiku kakav financijski prihvatljiv posao, jer to nije kriterij koji je odlučan za ocjenu tuženikove ugovorne obveze odnosno isplate ugovorene naknade za posao za koji je sud utvrdio da je ugovoren s tužiteljem. U tom smislu žalitelj je pravilno ukazao i na odredbu čl. 598. st. 1. ZOO-a o mogućnosti upozorenja tužitelja za vrijeme izvršenja posla da se ne drži uvjeta ugovora i da uopće ne radi kako bi trebalo te da bi zbog toga djelo moglo imati nedostatke, što ne proizlazi niti iz tuženikovih navoda kojim je osporavao tužbeni zahtjev, tvrdeći da je ugovor sporazumno raskinut 2. rujna 2022., niti iz rezultata dokaznoga postupka. Slijedom navedenog, na temelju pravilne primjene materijalnoga prava, tužitelj je osnovano zahtijevao ugovorenu naknadu (točka II.1. izreke).
12. Zato je ovaj sud sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke te je tuženik obvezan na plaćanje naknade za ugovorene poslove sukladno odredbama ugovora, u iznosu od 2.588,10 EUR / 6.500,00 kn odnosno u iznosu od 862,70 EUR mjesečno s kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.
13. S druge strane, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tužitelj na ugovoreni iznos neosnovano obračunao još i porez na dodanu vrijednost jer kada je ugovorena fiksna cijena ona uključuje i iznos poreza. Stoga je u navedenom dijelu za obračunati porez na dodanu vrijednost na pojedini mjesečni iznos računa pravilno tužbeni zahtjev odbijen, u kojem dijelu je presuda potvrđena kako je navedeno u točki I. izreke ove presude. Zbog navedenog je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
14. Kako je tužitelj u većoj mjeri uspio u ovoj parnici, zato je o troškovima postupka odlučeno u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a.
15. Dakle, tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 80%, a tuženik u omjeru od 20% pa u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju treba prije svega obračunati trošak i, potom, dosuditi mu trošak parnice u omjeru od 60%. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i to za sastavljanje podnesaka od 7. travnja 2023. i 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8.1. Tarife), zatim za zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uvećano za PDV ukupno iznosi 750,00 EUR. Također, tužitelju pripada i ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-9572/2022 od 20. prosinca 2022. u iznosu od 273,74 EUR, odnosno prema omjeru uspjeha 164,24 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, a kada se na taj iznos primijeni razmjer uspjeha od 60%, u kojem omjeru se tužitelju imaju naknaditi troškovi, proizlazi da je osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška od 450,00 EUR. U istom omjeru potrebno je dosuditi tužitelju trošak žalbenoga postupka odnosno od zatraženih 312,50 EUR tužitelju je moguće dosuditi 60% ili 187,50 EUR, slijedom čega ukupno tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 637,50 EUR (točka II. 2. izreke).
16. Pored navedenog, ukazuje se prvostupanjskom sudu kako je tuženik u uvodu pobijane presude označen kao ROHRE&SERVIS odnosno bez naznake oblika trgovačkog društva. Kako se radi o očitoj pogrešci u pisanju, potrebno je navedenu pogrešku ispraviti primjenom odredbe čl. 342. ZPP-a i tuženika označiti sukladno odredbi čl. 13. st. 2. t. 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22,18/23, 130/23 i 136/24).
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Sudac
Gordan Zubak
