Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-1513/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordan Lolić iz Splitu, protiv I. tuženika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Pane Handžiski, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu I. tuženika TH protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-83/22 od 12. siječnja 2024., 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba I. tuženika TH odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-83/22 od 12. siječnja 2024. u pobijanoj točki I. izreke u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika TH.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Time što je tuženik Ad/1 TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2022.g., promijenio bravu na ulaznim vratima nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], Dvorište, Stambena zgrada 969 m2, Dvorište 629 m2, Stambena zgrada 340 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: 18. Suvlasnički dio: 105/867 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) STAN 7 - na II. (drugom) katu, površine 104,54 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona, s pripadajućom drvarnicom, zasmetao je tužiteljicu u mirnom i faktičnom (su)posjedu te nekretnine, pa se nalaže tuženiku Ad/1 da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije stanje na način da tužiteljici vrati (su)posjed nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], Dvorište, Stambena zgrada 969 m2, Dvorište 629 m2, Stambena zgrada 340 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: 18. Suvlasnički dio: 105/867 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) STAN 7 - na II. (drugom) katu, površine 104,54 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona, s pripadajućom drvarnicom, na način da postavi prijašnju bravu na ulazna vrata predmetne nekretnine ili da tužiteljici preda primjerak ključeva nove brave ulaznih vrata predmetne nekretnine, te se zabranjuje tuženiku Ad/1 da ubuduće na ovaj ili sličan način smeta tužiteljici (su)posjed.
U odnosu na tuženika Ad/2 ĆH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je I. tuženik TH pobijajući žalbom dio točke I. izreke rješenja kojim je utvrđeno da je on smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine koju u naravi čini stan koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi 18. Suvlasnički dio: 105/867 ETAŽNO VLASNIŠTVO, STAN 7 - na drugom katu površine 104,54 m2. Žalbu podnosi zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), te posebno ukazujući na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te sadržajno ukazujući na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i u odnosu na I. tuženika TH, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba I. tuženika TH nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode I. tuženika TH utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima I. tuženika TH, sud prvog stupnja je za svoju odluku dao valjane razloge koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima i sadržajem isprava, tako da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, te stoga nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice kao suposjednice stana koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi 18. Suvlasnički dio: 105/867 ETAŽNO VLASNIŠTVO, STAN 7 - na drugom katu površine 104,54 m2 da se utvrdi da su tuženici TH i ĆH **.**.2022. promijenili brave na ulaznim vratima predmetnog stanja i na taj način je smetali u mirnom i faktičnom suposjedu iste nekretnine, te da im se naloži da uspostave ranije posjedovno stanje i to na način da na predmetni stan postave prijašnju bravu na ulazna vrata ili da joj predaju primjerak ključeva nove brave ulaznih vrata, te da im se zabrani takvo ili slično smetanje.
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica bila suposjednik stana na predmetnoj adresi zajedno sa svojim ocem ĐH koji stalno i neposredno koristi predmetni stan i to iz razloga jer je tužiteljica oduvijek imala ključeve predmetnog stana i u njega do počinjenog smetanja nesmetano ulazila, te u tom stanu držala određene svoje stvari i stvari svoje kćerke;
- da je među parničnim strankama u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju na temelju kojega je kćerka tužiteljice stekla suvlasništvo predmetnog stana u ½ dijela, a tužiteljica pravo doživotnog plodouživanja;
- da je I. tuženik TH brat tužiteljice, a II. tuženica ĆH njena snaha i da isti zapravo žive u [adresa], a u [adresa] u predmetni stan dolaze povremeno i to u posjet ocu ĐH koji je star i bolestan;
- da je I. tuženik TH uz pomoć susjeda u [adresa] angažirao bravara koji je **.**.2022. promijenio bravu na predmetnom stanu zbog čega tužiteljica od toga dana ne može više neometano ulaziti u predmetni stan već to može učiniti samo ako ju pusti otac ĐH.
9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 21. st. 1. i 3. te čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV
) usvaja
tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I. tuženika TH i utvrđuje da je isti počinio smetanje posljednjeg mirnog suposjeda tužiteljice na predmetnom stanu. Pri tome sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 10. st. 1. i 5. ZV-a smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana zahtijevati posjedovnu zaštitu jer je vršila faktičnu vlast u odnosu na predmetni stan, jer je od 2008. kada se udala i odselila iz istog stana ipak zadržala ključeve stana te u njega nesmetano ulazila.
9.1. U odnosu na II. tuženicu ĆH odbija tužbeni zahtjev smatrajući da tijekom postupka nije dokazano da bi ista sudjelovala u donošenju odluke da se spornog dana promijeni brava na ulaznim vratima stana.
10. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, a tako i u žalbenom postupku i nadalje je sporna aktivna legitimacija tužiteljice i pasivna legitimacija I. tuženika TH s obzirom da je isti prigovarao da nije samovoljno smetao tužiteljicu u posjedu već da je to učinio po nalogu drugog suposjednika tj. ĐH, a da je njegova uloga bila da samo pronađe bravara koji će obaviti radnju promjene brave, smatrajući da osnovanost njegovog prigovora potvrđuje i pismena izjava ĐH ovjerena kod javnog bilježnika.
11. Suprotno žalbenim navodima I. tuženika TH, sud prvog stupnja je utvrdio odlučne činjenice u pogledu aktivne legitimacije tužiteljice i pasivne legitimacije tuženika na temelju iskaza saslušanih svjedoka i to EH i LH, ali uzimajući u obzir i navode iz odgovora na tužbu I. tuženika TH u pogledu načina na koji je došlo do promjene brave na vratima predmetnog stana, te je na temelju tako provedenih dokaza pravilno zaključio da je tužiteljica bila suposjednica predmetnog stana zajedno sa svojim ocem ĐH, da je do kritičnog dana kada je promijenjena brava imala ključeve predmetnog stana i u taj stan nesmetano ulazila, da je u tom stanu držala određene svoje stvari i stvari svoje kćerke, dakle da je vršila suposjed.
12. Naime, odredbom čl. 10. ZV-a određeno je da posjed stvari ima osoba koja vrši faktičnu vlast glede neke stvari, pa kako je utvrđeno da je tužiteljica oduvijek nesmetano ulazila u predmetni stan, u njemu držala određene stvari i na drugi način se koristila njime, iako u istome nije stalno živjela, ista se ima smatrati suposjednikom istog stana.
13. Neosnovano u žalbi I. tuženik TH prigovara nedostatku pasivne legitimacije i to iz razloga jer je nalog za promjenu brave dobio od druge osobe, ĐH koji je neposredni posjednik istoga stana.
14. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima prvo na zaštitu posjeda, a odredbom čl. 22. st. 1. istog Zakona određeno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanja.
15. Pri tome je potrebno navesti da je pasivno legitimirana u postupku smetanja posjeda osoba koja je poduzela čin smetanja, a to znači da će, u slučaju kada čin smetanja posjeda poduzme jedna osoba u korist druge osobe, biti moguće podnijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čina smetanja ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom ili bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist, a on se nije od toga ogradio. Stoga je i osoba koja je za drugoga izvršila čin smetanja posjeda pasivno legitimirana.
16. Naime, smetanje posjeda pretpostavlja svijest o tome da se zadire u tuđi posjed, nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, već je dovoljno da postoji svijest, odnosno znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, dakle za smetanje posjeda, treća osoba, koja je smetanje počinila postupajući po nalogu, ne može odgovarati bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava tuđi posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-1024/2021-2 od 12. rujna 2023.).
17. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju suda prvog stupnja, I. tuženik TH je promjenom brave na vratima stana znao da će na taj način onemogućiti tužiteljicu u nesmetanom ulazu u predmetni stana na način kako je to ista do tada činila.
18. Neosnovano u žalbi I. tuženik TH navodi da je tijekom postupka bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu između stranaka, budući se sukladno čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi posjeda, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
18.1. Također neosnovano u žalbi I. tuženik TH ukazuje na odredbu čl. 23. ZV-a koja regulira pravo na traženje posjedovne zaštite posrednog posjednika, s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica prije počinjenog smetanja bila neposredni posjednik predmetnog stana.
19. S obzirom na navedeno, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
20. U preostalom nepobijanom dijelu točke I. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženicu ĆH) i u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, odluka suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Osijek, 21. siječnja 2025.
Sudac
Jelena Bušić
