Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-16/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Darkom Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Josipa Kozarca 19, Daruvar, OIB: 07083287411, kojeg zastupa punomoćnica Marina Lastović, odvjetnica u Daruvaru, protiv ovršenika ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 7. listopada 2024. poslovni broj: Ovr- 2571/2024-2, 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Ovr-2571/2024-2 od 7. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući nadležnom županijskom sudu uvažiti žalbu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno isto preinačiti u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Svoje stajalište o neosnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate od 4. listopada 2024. prvostupanjski sud obrazlaže sadržajem članka 1. stavka 1. Ovršnog zakona kojim je definiran ovršni postupak kao postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Iz citirane zakonske odredbe zaključuje da postupak izravne naplate nije ovršni postupak u smislu članka 1. stavka 1. Ovršnog zakona pa da bi ovrhovoditelj na temelju članka 14. stavka 7. istog Zakona imao pravo na naknadu troškova izravne naplate kao troškova ovrhe, tim više što ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod FINA-e.

5. Obrazlažući u žalbi žalbeno razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovrhovoditelj citira odredbu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona prema kojem je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu te zaključuje da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka u smislu te citirane zakonske odredbe. Također ukazuje i na odredbu članka 4. stavka 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojom je propisana supsidijarna primjena odredbi Ovršnog zakona na postupak izravne naplate te na odredbu članka 151. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. Zaključno smatra da je prvostupanjski sud morao i trebao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ovrhovoditelju priznati zahtijevane troškove u ukupnom iznosu od 93,75 EUR.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje u tekstu: ZPP) koji svoje uporište za primjenu u ovršnim postupcima nalazi u članku 21. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH - u daljnjem tekstu: OZ), u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, ali je ostvareni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji žalbeni razlog osnovano ističe i obrazlaže ovrhovoditelj.

7. Naime, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da troškovi izravne naplate nisu troškovi ovrhe koje bi trebao naknaditi ovršenik na temelju Ovršnog zakona.

8. Člankom 14. stavkom 4. OZ propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave je specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, prije svega člankom 2. točkom 14. OZ koji Financijsku agenciju označava kao pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (što je konkretno Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - "Narodne novine" broj: 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20), dok je postupak ovrhe pred Financijskom agencijom propisan čl. 209. OZ i dr. sadržanim u Glavi trinaestoj "Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika", odjeljak 5. Posebne odredbe o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, u kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za takvu ovrhu na teret ovršenika. U tom smislu usvojen je i Zaključak na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova s predstavnicima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-148/2018 od 29. ožujka 2018. koji glasi: "Troškovi izravne naplate priznaju se kao troškovi ovršnog postupka". I na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. lipnja 2023. je zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.".

9. Budući zbog pogrešne ocjene pravne prirode troškova izravne naplate prvostupanjski sud nije utvrđivao osnovanost zahtijevanih troškova ovrhovoditelja s aspekta odredbi članka 14. stavka 4. OZ u odnosu na troškove zastupanja ovrhovoditelja i njihovu visinu primjenom relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a niti da li je ovrhovoditelj naknadu troškova zahtijevao u roku trideset dana od dana završetka izravne naplate (članak 14. stavak 6. OZ), to je na temelju članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ ovaj sud uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

10. U ponovnom odlučivanju o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate prvostupanjski sud će se rukovoditi naprijed iznesenim pravnim stajalištem ovog suda kao i pravnim stajalištem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske te će donijeti novu odluku na temelju utvrđenja koje su radnje izvršene po punomoćniku ovrhovoditelja bile potrebne za provedbu izravne naplate i njihovu visinu ukoliko ocijeni da je zahtjev za naknadu troškova podnesen u roku propisanom člankom 14. stavkom 6. OZ.

11. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Varaždinu 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec