Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-17/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika HMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 3. listopada 2024. poslovni broj: Ovr-2511/2024-2, 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Ovr-2511/2024-2 od 3. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate kao neosnovan.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog apsolutno bitnih i relativno bitnih odredaba ovršnog i parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i dosudi ovrhovoditelju kompletan zatraženi daljnji trošak prema specifikaciji. Zahtijeva i naknadu troškova žalbe u iznosu od 75,00 EUR.
3. Žalba je osnovana.
4. Svoje stajalište o neosnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate od 27. rujna 2024. prvostupanjski sud obrazlaže sadržajem članka 1. stavka 1. Ovršnog zakona kojim je definiran ovršni postupak kao postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava zaključujući da postupak izravne naplate nije ovršni postupak u smislu citiranog članka 1. stavka 1. Ovršnog zakona pa da bi ovrhovoditelj na temelju članka 14. stavka 7. Ovršnog zakona imao pravo na naknadu troškova izravne naplate kao troškova ovrhe, tim više što ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod FINA-e.
5. U žalbi ovrhovoditelj ističe da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži nikakve zakonite razloge, obrazloženje je nerazumljivo i proturječi izreci rješenja i kao takvo se ne može ispitati. Osporava stajalište prvostupanjskog suda da trošak postupka izravne naplate nije ovršni trošak tvrdeći da se radi o troškovima iz članka 14. stavak 4. – 6. Ovršnog zakona.
6. Ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje u tekstu: ZPP) koji svoje uporište za primjenu u ovršnim postupcima nalazi u članku 21. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH - u daljnjem tekstu: OZ), u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upućuje ovrhovoditelj budući je prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih je odbio zahtjev za naknadu troškova, obrazloženje ne proturječi izreci niti rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
7. Međutim, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da troškovi izravne naplate nisu troškovi ovrhe koje bi trebao naknaditi ovršenik na temelju Ovršnog zakona, konkretno na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ.
8. Naime, člankom 14. stavkom 4. OZ propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave je specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, prije svega člankom 2. točkom 14. OZ koji Financijsku agenciju označava kao pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (što je konkretno Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - "Narodne novine" broj: 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20), dok je postupak ovrhe pred Financijskom agencijom propisan čl. 209. OZ i dr. sadržanim u Glavi trinaestoj "Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika", odjeljak 5. Posebne odredbe o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, uređen postupak ovrhe, u kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za takvu ovrhu na teret ovršenika. U tom smislu usvojen je i Zaključak na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova s predstavnicima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV- 148/2018 od 29. ožujka 2018. koji glasi: "Troškovi izravne naplate priznaju se kao troškovi ovršnog postupka" te je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. lipnja 2023. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku."
9. Budući zbog pogrešne ocjene pravne prirode troškova izravne naplate prvostupanjski sud nije utvrđivao osnovanost zahtijevanih troškova ovrhovoditelja s aspekta odredbi članka 14. stavka 4. OZ u odnosu na troškove zastupanja ovrhovoditelja i njihovu visinu primjenom relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a niti da li je ovrhovoditelj naknadu troškova zahtijevao u roku trideset dana od dana završetka izravne naplate (članak 14. stavak 6. OZ), to je na temelju članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ ovaj sud uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
10. U ponovnom odlučivanju o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate prvostupanjski sud rukovoditi će se naprijed iznesenim pravnim stajalištem ovog suda te će donijeti novu odluku na temelju utvrđenja koje su radnje izvršene po punomoćniku ovrhovoditelja bile potrebne za provedbu izravne naplate i njihovu visinu ukoliko ocijeni da je zahtjev za naknadu troškova podnesen u roku propisanom člankom 14. stavkom 6. OZ.
11. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Varaždinu 21. siječnja 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
