REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2794/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica, odvjetnica Iva Pezić u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 892,56 EUR / 6.725,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-884/2019 od 19. travnja 2022., 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-884/2019 od 19. travnja 2022. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-884/2019 od 19. travnja 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 892,56 EUR / 6.725,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno određene iznose kako je navedeno u izreci i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 581,80 EUR / 4.383,60 kn sa zateznim kamatama od 19. travnja do isplate, sve po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 467,85 EUR / 3.525,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, kako je navedeno u izreci te tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom dijelu preko dosuđenog iznosa (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 10. listopada 2016. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tužitelja i vozilo osiguranika tuženika. U predmetnoj prometnoj nesreći stradala je putnica u vozilu osiguranika tuženika, kojoj je tužitelj na ime naknade pretrpljene štete isplatio ukupan iznos od 2.720,82 EUR / 20.500,00 kn. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da su oba sudionika predmetne prometne nesreće odgovorna za predmetni štetni događaj i to osiguranik tuženika i osiguranik tužitelja, svaki u omjeru od 50%. Stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) u vezi s odredbama članka 1072. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) i odredbama članka 19. i članka 1100. ZOO-a, prihvaća tužbeni zahtjev u visini štete utvrđene medicinskim vještačenjem i s obzirom na doprinos tuženika predmetnom štetnom događaju.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točki I. izreke. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i donio pogrešnu odluku glede parničnog troška. U žalbi u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj budući da nije propustio vozilo osiguranika tuženika koje je dolazilo iz suprotnog smjera dok je obavljao radnju skretanja ulijevo. Ukazuje da je odredbom članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje: ZSPC) propisano da je vozač vozila dužan propustiti vozilo koje dolazeći iz suprotnog smjera zadržava smjer kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno. Stoga smatra da je osiguranik tuženika, bez obzira što je iz prometne trake za obvezno skretanje u desno, produžio kretanje ravno, imao prednost pred vozilom osiguranika tužitelja. Ističe da osiguranik tužitelja nije trebao skrenuti ulijevo sve dok se ne uvjeri da tu radnju može izvršiti na siguran način. Ukazuje da se prvostupanjska presuda djelomično temelji na pretpostavkama, a ne utvrđenim činjenicama. Smatra da niti jedna radnja osiguranika tuženika nije uzrok predmetne prometne nesreće stoga pobija zaključak prvostupanjskog suda da su oba osiguranika odgovorna za predmetni štetni događaj u jednakim dijelovima.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Utvrđeno je da je presuda pravilna i zakonita budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 1069. stavaka 3. i 4. ZOO-a i članka 1109. ZOO-a, valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 892,56 EUR / 6.725,00 kn, koji je tužitelj na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti isplatio putnici u vozilu osiguranika tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete od ozljeda koje je putnica zadobila u prometnoj nesreći od 10. listopada 2016., u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika.

8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ne može razmatrati tuženikove žalbene navode kojima je osnova pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane suda.

9. Odlučujući o predmetnom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je primijenio odredbe članka 1072. stavka 1. i 2. ZOO-a. Navedene odredbe primjenjuju se u slučajevima međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila, koji su sudjelovali u određenom štetnom događaju, a što ovdje nije slučaj. U konkretnom slučaju, ne radi se o šteti koju su pretrpjeli vlasnici motornih vozila, već šteti koju je pretrpjela treća osoba – putnica u motornom vozilu. Tužiteljev zahtjev je regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete, koju je on isplatio putnici u vozilu osiguranika tuženika pa su za odluku mjerodavne odredbe članka 14. i članka 22. stavka 2. ZOOP-a u vezi s odredbama članka 1069. i članka 1109. ZOO-a.

10. Prema odredbi članka 1069. stavaka 3. i 4. ZOO-a za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a trećom osobom se smatra putnik u vozilu. U skladu s odredbom članka 1109. ZOO-a solidarni dužnik, koji isplati više nego što je njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (stavak 1). Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (stavak 2). Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči (stavak 3.).

11. Iz činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati, a koje nije u proturječju s izvedenim dokazima, proizlazi:

- da se 10. listopada 2016. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tužitelja i vozilo osiguranika tuženika;

- da je u predmetnoj prometnoj nesreći stradala putnica u vozilu osiguranika tuženika, kojoj je tužitelj na ime naknade pretrpljene štete isplatio ukupan iznos od 2.720,82 EUR / 20.500,00 kn;

- da je na temelju dokumentacije u spisu i prometnog vještačenja (list 101. do 110. spisa, list 126. do 127. spisa) utvrđeno da je vozilo osiguranika tužitelja ušlo u raskrižje tijekom trajanja zelenog svjetla i skretao je lijevo pravilnim lukom i smjerom kretanja, a da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo kolničkom trakom za vozila javnog prijevoza tračnicama, koji je bio namijenjen za obvezno skretanje udesno;

- da je vozilo osiguranika tuženika iz prometne trake namijenjene za obvezno skretanje udesno, produžio kretanje ravno, a što nije smio;

- da kad je osiguraniku tužitelja moglo postati jasno da vozilo osiguranika tuženika ne skreće desno nego da se kreće ravno i da se neće moći zaustaviti ispred mjesta sudara, do sudara je preostalo 1 – 2 sekunde za koje vrijeme osiguranik tužitelja nije mogao izbjeći sudar nego samo možda shvatiti nastanak opasne situacije;

- da je osiguranik tužitelja mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika samo ako s lijeve strane vozila osiguranika tuženika nije bilo drugih vozila koja mu zaklanjaju vid;

- da iz iskaza stradale putnice proizlazi da se neposredno prije štetnog događaja s lijeve strane vozila osiguranika tuženika, u prometnoj traci namijenjenoj za kretanje ravno, nalazilo još jedno vozilo;

- da je, s obzirom na mišljenje vještaka, a sukladno iskazu stradale putnice, vozilo koje se nalazilo s lijeve strane vozila osiguranika tuženika zaklanjalo vid osiguraniku tužitelja, zbog čega on nije mogao pravovremeno uočiti vozilo osiguranika tuženika;

- da se vozilo osiguranika tužitelja u trenutku sudara kretalo brzinom od 30 km/h, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 47 km/h;

- da je pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom tužiteljev osiguranik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz odredbe članka 57. stavka 2. ZSPC-a, dakle kao vozač koji skreće u lijevo, nije propustio vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja;

- da je pravomoćnim prekršajnim nalogom tuženikov osiguranik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz odredbe članka 58. stavka 2. ZSPC-a jer nije, na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem, vozilom zauzeo položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je doprinos osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika u jednakim omjerima (svaki u omjeru od 50%). Dakle, prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (dinamike štetnog događaja) te s obzirom na težinu krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz djelovanja osiguranika tužitelja i osiguranika pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 1069. stavka 3. i 4. ZOO-a u vezi s odredbom članka 1109. stavka 2. ZOO-a, valjalo je zaključiti da je tužiteljev udio u šteti 50%, a tuženikov udio u šteti 50%.

13. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (primjenom odredbe članka 1072. stavka 1. i 2. ZOO-a), pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u pogledu glavne stvari; a sve pravilnom primjenom odredaba članka 1069. stavaka 3. i 4. ZOO-a i članka 1109. ZOO-a.

14. Tuženik u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku, osim što navodi da je odluka o parničnom trošku pogrešna budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.

15. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović