Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-232/2023-3
Šibenik, S. Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], E [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg po punomoći članova uprave zastupaju odvjetnici OD POROBIJA I POROBIJA, j.t.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 49 P-2687/19-46 od 4. siječnja 2023. godine, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 49 P-2687/19-46 od 4. siječnja 2023. godine te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju, na ime preplate uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.786,60 eura/13.461,17 kuna sa zakonski zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća (uplate) pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, kao i da mu isplati, na ime preplate uslijed primjene ništetne ugovorna odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 13.483,25 eura/101.589,57 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća (uplate) pojedinih mjesečnih iznosa do isplate te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 6.899,06 eura/51.981,00 kuna s kamatama koje pak na taj iznos po važećoj stopi teku od 4. siječnja 2023. godine do isplate.
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog, neosnovano stečenog iznosa kojeg je tuženiku platio u otplati kredita, s temelja ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene ugovorene kamatne stope.
5. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski sud utvrđuje da su između stranaka nesporne činjenice i to da su stranke sklopile dana 16. svibnja 2005. godine ugovor o namjenskom kreditu broj 7102709283, na iznos od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja kredita s rokom otplate od 25 godina, u kojem ugovoru je odredbom članka 2. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,50% godišnje, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te da su stranke sklopile i Dodatak na predmetni ugovor o kreditu dana 6. listopada 2005. godine s promjenjivom kamatnom stopom od 4,90% godišnje.
5.1. Među strankama sporne činjenice, u razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud utvrđuje: da li je valutna klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu te odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, da li je osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač te da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi.
6. Kako tužitelj svoj zahtjev temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu sklopljenog u „švicarcima“, pozivajući se na zaštitu prava potrošača, koja zaštita toj skupini građana proizlazi iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF – presude Visokog trgovačkog suda Republika Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine (potvrđena presudom Vrhovnog suda Republika Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine) te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, bitna činjenica, između ostalih, za primjenu materijalnog prava u ovom predmetu je status potrošača tužitelja, a koja činjenica, bar za sada nije pravilno i potpuno utvrđena, jer razlozi koje navodi prvostupanjski sud kada otklanja prigovor tuženika o statusu potrošača tužitelja ovaj sud ne može prihvatiti jasnim i nedvojbenim.
6.1. Prvostupanjski sud otklanjajući prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač iz razloga što je nekretninu kupljenu predmetnim kreditom koristio u poslovne svrhe (obavljanje obrta) opravdava svoj stav time što je u samom ugovoru o kreditu (članak 6.) navedeno da je namjena kredita kupnja kuće, dok sama tvrdnja tuženika da tomu nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovor pobije dok da je teret dokaza da tužitelj nije potrošač bio na tuženiku. Prvostupanjski sud nadalje ističe da tuženik nije dokazao suprotnu činjenicu tomu da je od predmetnog kredita kupljena kuća, a koju, prema iskazu samog tužitelja, tužitelj nije koristio u poslovne svrhe niti je istu iznajmljivao, čime je kao neosnovan otklonio prigovor tuženika.
6.2. S pravom tuženik u žalbi ističe da se ti razlozi koje prvostupanjski sud navodi ne mogu prihvatiti kao opravdani i da su u suprotnosti sa propisima i sudskom praksom.
6.3. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-81/2023 od 21. veljače 2023. godine i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine, u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke sud ne može donijeti zakonitu odluku primjenjujući samo utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je predloženo provođenje dokaza upravo na okolnost različitih odlučnih činjenica, a činjenicu da je tužitelj potrošač po predmetnom ugovoru, tuženik izričito osporava u žalbi, opravdano ukazujući da razlozi koje navodi prvostupanjski sud nisu prihvatljivi.
7. Odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07 i 79/07) koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora definiran je pojam potrošača na način da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa u situaciji kada je tužitelj, nesporno od sredstava odobrenih kreditom kupio kuću (kredit realiziran 2005. godine), a registrirao obrt 14. rujna 2006. godine, sa sjedištem obrta upravo na adresi kupljene kuće, valjalo je po prigovoru tuženika, o statusu potrošača tužitelja, utvrditi bitnu činjenicu da li je tužitelj kupio kuću isključivo u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, te o utvrđenom dati valjane razloge koji na jasan i nedvojben način opravdavaju stav prvostupanjskog suda o statusu potrošača tužitelja pri sklapanju predmetnog ugovora.
8. Kako prvostupanjski sud nije dao jasne i valjane razloge o statusu potrošača tužitelja pri sklapanju predmetnog ugovora, a oni navedeni u obrazloženju pobijane presude su proturječni stanju spisa predmeta, to pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na počinjenje koje osnovano žalbom upire tuženik.
9. Kod takvog stanja stvari, a kada je pobijana presuda donesena uz navedenu apsolutno bitnu povredu postupka to je žalbu tuženika kao osnovanu valjalo uvažiti i temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponajprije sa strankama raspraviti odlučnu činjenicu da li je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača, pa će shodno tom utvrđenju, a po potrebi raspraviti i druge sporne činjenice između stranaka i temeljem tih utvrđenja o zahtjevu tužitelja donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
12. U nepobijanom dijelu, izreka rješenja kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe prvostupanjska odluka ostaje nepromijenjena.
U Šibeniku, 21. siječnja 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
