Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-591/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DOMINO 5 d.o.o., OIB: 27538459063, Đure Marušića 45, Zadar, zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 121 Povrv-3846/2021-26 od 8. rujna 2023., dana 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje presuda, a u dijelu pod točkom II. izreke potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 121 Povrv-3846/2021-26 od 8. rujna 2023.
II. Žalba tuženika podnesena protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke te prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke odbacuje se kao nedopuštena.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića iz Zagreba broj Ovrv-2246/2020 od 18. prosinca 2020., i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.880,46 eura / 21.702,79 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je pobliže određeno pod točkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 14,06 eura / 105,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).
1.1. Prvostupanjskim rješenjem ukinut je platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 142,39 eura / 1.072,84 kuna sa zateznim kamatama te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena (točka I. izreke), a također je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.829,22 eura / 13.782,23 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude i rješenja žali se tuženik pobijajući ih u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te predlažući drugostupanjskom sudu da sukladno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu i rješenje, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
4. Suprotno prigovorima koje tuženik iznosi u žalbi, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da se pobijana presuda može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te su razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni i neproturječni.
4.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio ni da su počinjene ostale bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.894,52 eura na ime naknade za telekomunikacijske usluge pružene tuženiku u razdoblju od veljače do lipnja 2020., i na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora o korištenju telekomunikacijske usluge, sklopljenog između tužitelja kao davatelja usluge i tuženika kao pretplatnika.
6. Protivno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na njega pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio tužiteljevo potraživanje djelomično osnovanim.
7. Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu dijela potraživanja (2.880,46 eura) priloživši izvatke iz poslovnih knjiga, kartice kupca, obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa, obračune naknade za prijevremeni raskid ugovora i prijepise računa, dok tuženik s druge strane nije predložio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio predmetno potraživanje, već je osporio tužbeni zahtjev samo paušalno navodeći da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu u cijelosti i u skladu s pravilima struke.
8. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima tuženika da je tužitelju uputio prigovor zbog neispravno instalirane opreme, što je činjenica koju protivno članku 352. stavku 1. ZPP prvi put iznosi u žalbenom postupku, kao i navodima da je na okolnost neispravne instalacije opreme predložio da se izvrši uvid u spis Trgovačkog suda u Zadru broj Povrv-277/2017, saslušaju svjedoci i pregledaju fotografije, za što ovaj sud nalazi da su neistinite tvrdnje budući da niti u podnescima dostavljenim sudu do zaključenja prethodnog postupka, niti na pripremnom ročištu tuženik nije iznio spomenute dokazne prijedloge.
9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu naknade na čije se plaćanje obvezao zasnovavši pretplatnički odnos s tužiteljem, pozivajući se pritom na članak 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), kojim je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a da je dužnik dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
9.1. Pritom nije u pravu tuženik kada u žalbi, ukazujući na pojedine odredbe Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22, 43/23, 1/24 i 39/24, dalje: Pravilnik) i mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave od 2. listopada 2017., ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju i iznos poreza na dodanu vrijednost, koji je u računima izdanim od strane tužitelja obračunat na naknadu za prijevremeni raskid ugovora,
9.2. Naime, člankom 25. stavkom 6. Pravilnika propisano je da naknada štete zbog raskida ugovora predstavlja odštetu koja ne podliježe oporezivanju ako platitelj za to nije stekao nikakva dobra ili koristio usluge, kao i da u slučaju ako se ugovor izvrši u dijelu, taj dio isporuke podliježe oporezivanju.
9.3. Argumentum a contrario, predmetna naknada podliježe oporezivanju ukoliko je platitelj za nju stekao dobra, odnosno koristio usluge, pa kako je u konkretnom slučaju tužitelj po osnovi zasnovanog pretplatničkog odnosa isporučio tuženiku određena dobra – uređaje, što tuženik potvrđuje svojim navodima, i kako je predmetna naknada unaprijed ugovorena i odnosi se na naplatu iznosa istovjetnog onom koji bi tužitelj primio po osnovi naknade za obavljanje usluga koje se obvezao pružiti pod pretpostavkom da tuženik neće prijevremeno raskinuti ugovor, zaključak je drugostupanjskog suda da se ovdje radi o naknadi na koju se obračunava i plaća porez na dodanu vrijednost u smislu članka 41. Pravilnika pa da je stoga osnovano prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu i tog dijela utuženog iznosa.
10. Trebalo je, stoga, uz primjenu članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kao i odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja, koju tuženik posebno ne pobija, dok je žalba podnesena protiv točke II. izreke prvostupanjske presude (u kojoj je djelomično odbijen tužbeni zahtjev) i točke I. izreke prvostupanjskog rješenja (u kojoj je utvrđeno da je tužba djelomično povučena) odbačena kao nedopuštena uz primjenu članka 367. stavka 1. i članka 380. točke 1. ZPP zbog nedostatka pravnog interesa tuženika da pobija predmetne odluke i u tom dijelu (članak 358. stavak 3. ZPP).
11. Konačno, kako tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP).
U Šibeniku, 21. siječnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
