Poslovni broj: Usž-1063/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FF iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu naknade troška u upravnom sporu radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 Us I-2512/2023-8 od 12. siječnja 2024., te o žalbi tuženika protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 Us I-2512/2023-8 od 12. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 Us I-2512/2023-8 od 12. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke, odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke I. izreke predmetnog rješenja.
2. Tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga protiv točke I. izreke pobijanog rješenja, odnosno, protiv tužiteljici dosuđenog troška spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR. Ističe da je, u razdoblju od pokretanja predmetnog upravnog spora, tuženik donio rješenje drugog stupnja, odnosno otpao je razlog podnošenja predmetne tužbe te stoga više nema tzv. šutnje uprave. Nadalje, ukazuje da je, neovisno o naprijed navedenom, a iz isključivog razloga potpuno neosnovanog ostvarivanja nepripadnih troškova upravnog spora, tužiteljica podnijela i tužbu protiv navedenog rješenja drugog stupnja, koji spor se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem: UsI-2960/2023. Smatra da je tužiteljica mogla predmetnu tužbu zbog tzv. šutnje uprave proširiti i na naknadno doneseno rješenje drugog stupnja, a što tužiteljica iz spomenutog razloga šikanoznog pokušaja neosnovanog uvećavanja troškova nije učinila, već je podnijela zasebnu tužbu protiv rješenja drugog stupnja. Ističe kako je tužiteljičin odabir to što je ista podnijela dvije tužbe, odnosno što nije, rukovodeći se načelom učinkovitosti upravnog spora, tužbeni zahtjev u predmetnom sporu proširila i zatražila ocjenu zakonitosti naknadno donesenog rješenja tuženika. Navedeno postupanje tužiteljice ne može ići na štetu tuženika. S tim u vezi, poziva se na stajališta ovog Suda iznesenom u odlukama poslovni broj: UsII-413/19-7 od 30. listopada 2019., UsII-417/19-6 od 14. studenog 2019. i UsII-20/2020-6 od 13. svibnja 2020. godine. Osim navedenog, smatra da tužiteljica ne ostvaruje trošak upravnog spora i s obzirom na činjenicu da je upravni spor obustavljen. Mišljenja je da iz odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS) proizlazi da stranka ima pravo na naknadu troška upravnog spora samo i isključivo kada je u cijelosti ili djelomično uspjela u meritornom sporu u kojem je sud riješio upravnu stvar (s tim u vezi poziva se na odluku ovog Suda u rješenju poslovni broj: Usž-1232/18-2 od 21. ožujka 2018.), a što u predmetnom slučaju, prema mišljenju tuženika, nije slučaj. Smatra da netom istaknuto stajalište zauzima i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-
III/2561/2018 od 19. lipnja 2019. godine. Predlaže usvojiti žalbu tuženika, poništiti točku I. izreke pobijanog rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
3. Tužiteljica žalbom osporava točku II. izreke pobijanog rješenja iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je točkom II. izreke rješenja sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba upravnog spora te pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je dovelo do pogrešne odluke o troškovima, koji se odnose na trošak sastavljanja podneska od 22. rujna 2023., kojim se tužiteljica očitovala na odgovor tuženika na tužbu, a sve jer se po ocjeni suda radi o neopravdanom izdatku. Ističe da sud pogrešno cijeni da taj podnesak nije pridonio rješavanju spora. Tvrdi da pukim donošenjem rješenja kojim prekida šutnju uprave, tuženik nije udovoljio traženju u tužbi, dakle, nije postupio po tužbenom zahtjevu niti je postupak obustavljen radi toga, nego isključivo zahvaljujući činjenici što je tužiteljica predložila obustavu kroz ''sporni'' podnesak. Ukazuje na zaključak ovog Suda br. 6 Su-577/2013-3 od 14. listopada 2013., kojim je zauzeo jednoglasno pravni stav prema kojemu: „U sporu pokrenutom radi šutnje uprave moguće je proširiti tužbeni zahtjev na osporavanje odluke javnopravnog tijela donesene nakon pokretanja spora radi šutnje uprave, jer se radi o sporu u istoj upravnoj stvari.“, koji stav taj Sud ponavlja u nastavnoj praksi. Smatra da je tuženik isključivo svojim vlastitim ponašanjem izazvao potrebu podnošenja tog podneska jer je u odgovoru na tužbu u cijelosti tužbu osporavao te predlagao da se ista odbije pa da je sud bio dužan tužiteljici dosuditi sve troškove, a posebno jer ih je tuženik prouzročio svojom krivnjom. Poziva se na pravna shvaćanja glede odlučivanja o trošku postupka iz presuda Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ističe da predmetno rješenje proturječi i pravomoćnim rješenjima ovog Suda donesenim u istovjetnom skoro pa istim činjeničnim slučajevima. Navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu tužbe i tužbeni zahtjev. Slijedom iznijetoga, smatra da je tužiteljica dostavom podneska koji sud nezakonito cijeni kao neopravdani izdatak i kao radnju koja nije doprinijela rješenju, postupala legitimno i opravdano jer se imala pravo obraniti od tvrdnji tuženika te otkloniti opasnost da sud povjeruje tvrdnjama tuženika, ili da se odbije njezina tužba, ili da se odugovlači postupak provođenjem ročišta. Smatra da je sud trebao dosuditi predmetni trošak sastava odgovora na odgovor tuženika na tužbu, od 22. rujna 2023., kao i trošak podneska od 2. siječnja 2024., kojim je tužiteljica specificirala trošak u skladu s novom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.). Poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u presudi poslovni broj: Kzz-4/2021-3, a u kojoj je presuđeno da strankama pripada pravo na naknadu troška sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka. Nadalje navodi da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti jer sud nije uzeo u obzir činjenicu da tužiteljica i tuženik nisu u istovjetnom položaju, da je tuženik u biti država, a tužiteljica oštećena fizička osoba. Smatra da je suprotno načelu razmjernosti uskratiti u takvim okolnostima tužiteljici pravo na naknadu propisanog troška navedene radnje koju je poduzela u zaštiti svog prava jer u biti bi se tako dodatno narušila i jednakost oružja stranka. Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu u cijelosti te poništiti rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi (daljnji) trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Tužiteljica u opsežnom odgovoru na žalbu, u bitnom, ukazuje na zaključak ovog Suda o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca o troškovima upravnog spora obustavljenog u slučaju prekinute šutnje uprave koji glasi:,, Tužitelj ima pravo na naknadu troška upravnog spora obustavljenog na temelju odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, iako je protiv odluke tuženika donesene nakon pokretanja spora, podnio novu tužbu.''. S tim u vezi, poziva se na praksu ovog Suda, Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijano rješenje upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor zbog šutnje uprave, tužbom u kojoj je zatražila da sud naloži tuženiku donijeti odluku o prigovoru tužiteljice izjavljenom 30. ožujka 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/338, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 23. ožujka 2023. godine. Tuženik je, u tijeku upravnog spora, tužiteljici dostavio rješenje, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1045, URBROJ: 251- 02-01/001-23-4 od 27. travnja 2023. i predložio obustaviti upravni spor te je tužiteljica, podneskom od 22. rujna 2023., također, predložila obustavu spora. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu i upravni spor je obustavio na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 43. stavkom 1. ZUS-a, zasebnim rješenjem, poslovni broj: 9 Us I-2512/2023-6 od 29. prosinca 2023. godine.
9. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
10. S obzirom da je spor iniciran radi propusta tuženika da riješi o prigovoru tužiteljice, a u tijeku spora je taj propust ispravljen, stekli su se zakonski uvjeti za obustavu spora, pri čemu podnesak tužiteljice kojim predlaže obustavu nije bio ni nužan ni potreban, a time niti opravdan.
11. Naime, razlog odbijanja zahtjeva za naknadu troška podneska kojim tužiteljica odgovara na podnesak tuženika kojim tuženik obavještava sud da je prestala šutnja uprave i predlaže obustavu spora, prvostupanjski sud, opravdano, nalazi u činjenici da, nakon što je tuženik prekinuo šutnju uprave za osnovu obustave spora više nisu relevantni navodi tužiteljice pa se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, pri čemu je sud imao u vidu da se prema Tbr. 27. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) u prvostupanjskom upravnom sporu nagrađuje samo sastavljanje obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima, a da, prema članku 79. stavku 1. ZUS- a, troškove spora čine samo opravdani izdaci učinjeni tijekom spora. Tužiteljica, koja je povodom svoje tužbe uspjela ishoditi prestanak propuštanja tuženika, nesporno je uspjela u sporu pa ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu, te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR (500 bodova u skladu s Tbr. 27. t. 1. Tarife, u vezi Tbr. 54. Tarife, uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife). Slijedom navedenog, žalba tuženika podnesena protiv točke I. pobijanog rješenja, ocijenjena je neosnovanom.
12. Slijedom ovih odlučnih činjenica konkretnog slučaja, valjalo je točkom I. izreke ovosudnog rješenja odbiti žalbe stranaka i potvrditi pobijano rješenje.
13. S obzirom na to da tužiteljica sa žalbom nije uspjela, to je i njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka neosnovan pa je odbijen pozivom na odredbu članka 79. stavak 4. ZUS-a, točkom II. izreke ovog rješenja.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a te članka 79. stavka 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
