REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5070/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja MP ONE d.o.o., OIB: 71438935973, Zagreb, Grada Vukovara 269 d/II, kojeg zastupa punomoćnik Darko Maržić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maržić i partneri d.o.o. Zagreb, Palmotićeva 50, protiv tuženika Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR, OIB: 64742990556, Zadar, Jurja Barakovića 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 10/II, radi isplate iznosa od 193.519,17 EUR / 1.458.070,20 KN, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2022-16 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2022-16 od 28. listopada 2022. u dijelu točke I. izreke u kojemu je naloženo tuženiku tužitelju platiti iznos od 178.218,19 EUR / 1.342.784,93 KN s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. veljače 2022. do dana plaćanja, te u dijelu točke III. izreke u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.297,73 EUR / 92.657,25 KN.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2022-16 od 28. listopada 2022. u dijelu točke III. izreke u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.342,43 EUR / 17.649,04 KN, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu dijela troškova postupka u iznosu od 2.342,43 EUR / 17.649,04 KN, s pripadajućim zateznim kamatama od 28. listopada 2022. do dana plaćanja.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 416,17 EUR / 3.135,62 KN.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev kao neosnovan za naknadu dijela troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.785,94 EUR / 36.059,66 KN.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2022-16 od 28. listopada 2022. u dijelu točke I. izreke u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.300,99 EUR / 115.285,31 KN s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. studenoga 2021. do dana plaćanja i tužba se u tom dijelu zahtjeva odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-56/2022-16 od 28. listopada 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 193.519,17 EUR / 1.458.070,20 KN s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koje se obračunavaju na iznos od 178.218,19 EUR / 1.342.784,93 KN od 25. veljače 2022. do dana plaćanja i na iznos od 15.300,99 EUR / 115.285,31 KN od 10. studenoga 2021. do dana plaćanja (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata na iznos od 178.218,19 EUR / 1.342.784,93 KN od 22. srpnja 2022. do 24. veljače 2022. (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 14.640,16 EUR / 110.306,25 KN s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koje se obračunavaju od 28. listopada 2022. do dana plaćanja (točka III. izreke). Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.713,75 EUR / 27.981,25 KN odbijen je kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju presude sud je naveo da je tuženik na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015 od 16. ožujka 2018. naplatio tražbinu od PRIMORSKE BANKE d.d. Rijeka (tuženika u toj parnici) u iznosu od 1.342.784,93 KN 20. srpnja 2020. Označena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3682/2018-3 od 8. svibnja 2020. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021. prihvaćena je revizija PRIMORSKE BANKE d.d. te je navedenom presudom uvažena žalba i preinačena drugostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev Zdravstvene ustanove LJEKARNE ZADAR za plaćanje iznosa od 908.563,67 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do dana plaćanja, te je naloženo tužitelju Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR da tuženiku PRIMORSKA BANKA d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 115.285,33 KN u roku od 15 dana. Budući da je otpala osnova na temelju koje je Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR naplatila ukupan iznos od 1.342.784,93 KN tuženik u ovom sporu je neosnovano stekao navedeni iznos pa ga je dužan vratiti primjenom odredbe članka 1111. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Primorska banka d.d. je predmetnu glavnu tražbinu i sporedna traženja (zatezne kamate i trošak postupka) ustupila tvrtki MP ONE d.o.o. ugovorom od 30. studenoga 2021. pa je tužitelj u ovom sporu aktivno legitimiran da zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa od 1.342.784,93 KN kao i trošak parničnog postupka u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-882/2015 u iznosu od 115.285,33 KN sa zateznim kamatama. Tuženik u tijeku postupka nije osnovano osporio tužbeni zahtjev pa je pobijanom presudom zahtjev u cijelosti prihvaćen osim u jednom dijelu za plaćanje zateznih kamata i troškova postupka. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), a visinu troškova u iznosu od 14.640,16 EUR / 110.306,25 KN utvrdio je prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) te Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Protiv dijela presude i to u točkama I. i III. izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. Žalitelj u pretežitom dijelu ponavlja razloge koje je iznosio i tijekom postupka a kojima je osporavao osnovanost tužbenog zahtijeva. U bitnome je žalitelj osporio zakonitost i pravilnost presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, i žalitelj je ustrajao na tvrdnji da tužitelj ne može s osnove stjecanja bez osnove zahtijevati predmetni novčani iznos, te je ustrajao i na osporavanju tužiteljeve legitimacije da potražuje plaćanje spornog iznosa od tuženika. Smatra da tužitelj nikako nije mogao biti osiromašen namirenjem tuženika na temelju presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015 od 16. ožujka 2018. jer tužitelj nije bio stranka u toj parnici. Također, niti PRIMORSKA BANKA d.d. nije osiromašena plaćanjem novčanog iznosa tuženiku na temelju označene presude. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelj bi mogao jedino biti obogaćen. Tuženik je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, ali sud nije prihvatio taj dokaz. Žalitelj smatra da je ništetan i Ugovor o ustupu tražbine sklopljen između PRIMORSKE BANKE d.d. (cedent) i MP ONE d.o.o. (cesionar) budući da je cesionar za ustupljenu tražbinu platio samo iznos od 10.000,00 KN što je 134 puta manji iznos od ustupljene tražbine, a što je protivno i moralu društva. Isto tako, ustupitelj (cedent) je ustupio buduću tražbinu cesionaru, iako nije znao koji iznos točno ustupa jer nije znao kakva će biti odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Žalitelj je istaknuo da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 PRIMORSKOJ BANCI d.d. pravomoćno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 115.285,33 KN, pa je o tom dijelu zahtjeva pravomoćno odlučeno i ne može sud u ovoj parnici po zahtjevu cesionara ponovno obvezati tuženika na plaćanje istog troška postupka. Žalitelj smatra da je sud trebao prekinuti ovaj postupak do okončanja postupka po njegovoj ustavnoj tužbi Ustavnom sudu Republike Hrvatske. I na kraju žalitelj je naveo da sud u pobijanoj odluci nije jasno obrazložio odluku o troškovima postupka pa je predložio da drugostupanjski sud presudu preinači ili uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 39.195,31 KN (27.356,25 KN i PDV 25% 6.839,06 KN i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 5.000,00 KN).

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojemu je osporio sve tuženikove žalbene navode te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Tuženikova žalba djelomično je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo. Međutim, sud je u jednom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a pa je u tom dijelu pobijana presuda nezakonita i nepravilna.

7. Iz podataka u spisu može se utvrditi da su nesporne sljedeće činjenice:

- presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015 od 16. ožujka 2018. naloženo je tuženiku PRIMORSKA BANKA d.d. da plati tužitelju Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR iznos od 908.563,67 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do dana plaćanja po stopi u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, te je naloženo tuženiku PRIMORSKA BANKA d.d. da tužitelju Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR naknadi trošak postupka u iznosu od 78.175,00 KN u roku od 8 dana s pripadajućim zateznim kamatama od 16. ožujka 2018. do dana plaćanja po stopi u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

- označena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3682/2018-3 od 8. svibnja 2020.

- Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015 od 16. ožujka 2018. naplatila od PRIMORSKE BANKE d.d. iznos od 1.342.784,93 KN 20. srpnja 2020. (glavnica, zatezne kamate i trošak postupka).

- presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021. prihvaćena je revizija PRIMORSKE BANKE d.d. i preinačena je drugostupanjska presuda na način da je uvažena žalba PRIMORSKE BANKE d.d. i preinačena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015 od 16. ožujka 2018. na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Zdravstvene ustanove LJEKARNE ZADAR za plaćanje iznosa od 908.563,67 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do dana plaćanja, te je preinačena i odluku o troškovima postupka i naloženo je Zdravstvenoj ustanovi LJEKARNE ZADAR da tuženiku PRIMORSKA BANKA d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 115.285,33 KN u roku od 15 dana.

- Primorska banka d.d. je buduću tražbinu u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-882/2015 s osnove glavnog potraživanja sa zateznim kamatama i troškovima postupka ustupila tvrtki MP ONE d.o.o. ugovorom od 30. studenoga 2021.

- Primorska banka d.d. je pokrenula postupak likvidacije na temelju odluke skupštine društva od 21. svibnja 2018.

- postupak likvidacije je okončan i Primorska banka d.d. je brisana iz sudskog registra 24. veljače 2022. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-22/847-5 od 24. veljače 2022. na temelju odluke skupštine društva od 31. siječnja 2022.

8. Budući da je otpala osnova na temelju koje je Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR naplatila od PRIMORSKE BANKE d.d. ukupan iznos od 1.342.784,93 KN, prvostupanjski sud je zakonito i pravilno utvrdio da je tuženik u ovom sporu neosnovano stekao navedeni iznos od PRIMORSKE BANKE d.d. pa ga je dužan vratiti primjenom odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a. Svi žalbeni razlozi kojima žalitelj tvrdi da navedeni iznos nije stekao bez osnove nisu osnovani. Tuženik je iznos od 1.342.784,93 KN naplatio na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015 od 16. ožujka 2018. Budući da je osnova na temelju koje je naplatio iznos od PRIMORSKE BANKE d.d. naknadno otpala nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio drugostupanjsku presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev Zdravstvene ustanove LJEKARNE ZADAR za plaćanje iznosa od 908.563,67 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do dana plaćanja, nedvojbeno je tuženik navedeni novčani iznos stekao bez valjane osnove. Žaliteljeve tvrdnje da navedeni novčani iznos predstavlja njegovo vlasništvo nisu osnovane. Sve činjenice koje se tiču vlasništva novčanih sredstava cijenjene su od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021.

9. Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (odredba članka 80. stavka 1. ZOO-a). Primorska banka d.d. je svoju tražbinu prema Zdravstvenoj ustanovi LJEKARNE ZADAR ustupila na zakonit način tvrtki MP ONE d.o.o. (tužitelju u ovom sporu) ugovorom od 30. studenoga 2021. Slijedom toga, neosnovan je žalbeni navod da tužitelj (cesionar) MP ONE d.o.o. nema legitimaciju da od tuženika zahtijeva povrat iznosa stečenog na osnovi koja je kasnije otpala. Tuženik nije dokazao da je ugovor o ustupu ništetan. Činjenica da je cedent ustupio tražbinu uz naknadu od 10.000,00 KN ne utječe na zakonitost ugovora o ustupu. Ima li u takvom postupanju cedenta štetnih radnji za njegove vjerovnike nije odlučno za rješavanje ovoga spora. Cesionar ustupom tražbine stupa u pravni položaj cedenta. Primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj (cedent) imao prema dužniku do ustupanja (odredba članka 84. stavka 1. ZOO-a). Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio da postoje tuženikovi osnovani prigovori, a niti ovaj sud nije na temelju žalbe i podataka u spisu utvrdio da je neki tuženikov prigovor osnovan. Slijedom izloženoga, tužitelj je u ovom sporu aktivno legitimiran da zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa od 1.342.784,93 KN / 178.218,19 EUR.

10. Žaliteljeva tvrdnja da cedent PRIMORSKA BANKA d.d. nije mogao ustupiti buduću tražbinu nije osnovana jer je u cesiji jasno određeno da se ustupa eventualna tražbina koju cedent ima prema cesusu Zdravstvene ustanove LJEKARNE ZADAR pod uvjetom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju cedenta u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-882/2015. Cesija je sklopljena 30. studenoga 2021., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je uvažio reviziju 10. studenoga 2021. U trenutku sklapanja cesije ugovorne strane još uvijek nisu imale saznanja o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je tek naknadno dostavljena strankama. Štoviše, u trenutku ustupanja tražbine 30. studenoga 2021. tražbina nije niti bila „buduća“ imajući u vidu da je u trenutku sklapanja cesije Vrhovni sud Republike Hrvatske već donio odluku o reviziji (10. studenoga 2021.).

11. Žalitelj tvrdi da je revident PRIMORSKA BANKA d.d. odustao od revizije podneskom od 28. siječnja 2022. pa Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ni mogao uvažiti reviziju. Navod da je PRIMORSKA BANKA d.d. odustala od revizije u podnesku od 28. siječnja 2022. je točan. Međutim, ta činjenica nije odlučna za odlučivanje o konkretnoj žalbi, a pored toga izjava o odustanku od žalbe nije mogla proizvesti pravni učinak budući da je u trenutku izjave o odustanku od revizije (28. siječnja 2022.) Vrhovni sud Republike Hrvatske već donio odluku kojom je uvažio reviziju (10. studenoga 2021.).

12. Žalitelj je predložio da se ovaj postupak prekine dok Ustavni sud Republike Hrvatske ne odluči o njegovoj ustavnoj tužbu koju je podnio u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021. Podnošenje ustavne tužbe nije razlog za prekid predmetnog postupka, ali je važno istaknuti da je u tijeku žalbenog postupka tužitelj podneskom od 3. travnja 2023. dostavio rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1778/2022 od 15. prosinca 2022. kojim je tužba odbačena.

13. Pobijanom presudom tuženik je obvezan na glavno potraživanje u iznosu od 1.342.784,93 KN / 178.218,19 EUR platiti zatezne kamate po stopi u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a koje se obračunavaju od 25. veljače 2022. Tuženik je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske primio 25. veljače 2022. od kada je postao nepošten pa je odluka o zateznim kamatama zakonita i pravilna te sukladna odredbi članka 1115. ZOO-a.

14. Drugostupanjski sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija u dijelu odluke o glavnom potraživanju u iznosu od 1.342.784,93 KN / 178.218,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti pa je djelomično odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021. odlučeno je o troškovima parničnog postupka u tom predmetu te je Zdravstvena ustanova LJEKARNE ZADAR obvezana naknaditi PRIMORSKOJ BANCI d.d. trošak postupka u iznosu od 115.285,33 KN u roku od 15 dana. Označeni trošak postupka cedent PRIMORSKA BANKA d.d. je ustupila ugovorom o ustupu tražbine tvrtki MP ONE d.o.o., a ugovor o ustupu tražbine ovjeren je od Javnog bilježnika Nenada Dolinara pod brojem Ov-6132/2021 od 16. prosinca 2021. Ustupanjem tražbine cesionar stupa u pravni položaj ustupitelja (cedenta) pa pravomoćna presuda kojom je odlučeno o troškovima postupka ima pravni učinak i prema cesionaru.

Budući da je o troškovima postupka u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-882/2015 pravomoćno odlučeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021. ne može cesionar nakon što mu je taj trošak ustupljen ponovno podnijeti tužbu radi prisilne naplate ustupljene tražbine. Učinak presuđene stvari djeluje i prema cesionaru. Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Budući da je sud pobijanom presudom ponovno odlučio o troškovima parničnog postupka iz predmeta Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-882/2015 o kojima je pravomoćno već odlučeno, počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a pa je drugostupanjski sud na temelju odredbe članka 369. stavka 2. ZPP-a rješenjem ukinuo pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke i odbacio tužbu u dijelu zahtjeva za plaćanje iznosa od 115.285,33 KN / 15.300,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi u ostalim odnosima koje se obračunavaju od 10. studenoga 2021. do dana plaćanja. Tužitelj (cesionar) navedeni iznos može naplatiti na temelju ovršne isprave, presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-155/2021 od 10. studenoga 2021. i na temelju ovjerovljene privatne isprave - ugovora o ustupu tražbine kojim cesionar dokazuje da je tražbina iz ovršne isprave prenesena na njega (članak 32. stavak 1. OZ-a).

16. Tužiteljeve potrebne troškove prvostupanjski je sud izračunao zakonito i pravilno u iznosu od 14.640,16 EUR / 110.306,25 KN. Međutim, nakon što je ovom drugostupanjskom odlukom tužba djelomično odbačena za dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.300,99 EUR / 115.285,33 KN, tužitelj je u sporu djelomično uspio sa zahtjevom u iznosu od 178.218,19 EUR / 1.342.784,93 KN što je 92% u odnosu na određeni tužbeni zahtjev u iznosu od 193.519,17 EUR / 1.458.070,20 KN.

17. Tuženik je u sporu uspio s iznosom od 8%. Shodno utvrđenom tužitelj ima pravo na iznos od 84% potrebnih troškova postupka.

18. Sud je o troškovima odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a. U vezi s navedenim sud je utvrdio da su tužiteljevi potrebni troškovi razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 12.297,73 EUR pa je shodno tome odluka o troškovima u točki III. izreke pobijane presude potvrđena za iznos od 12.297,73 EUR na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

19. Odluka o troškovima postupka u točki III. izreke pobijane presude djelomično je preinačena i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka djelomično odbijen je kao neosnovan u iznosu od 2.342,43 EUR / 17.649,04 KN, s pripadajućim zateznim kamatama od 28. listopada 2022. do dana plaćanja.

20. Tuženik je uspio djelomično sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje u iznosu od 115.285,33 KN / 15.300,99 EUR što je razmjerno 8% od visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 193.519,17 EUR / 1.458.070,20 KN. Tuženik zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 39.195,31 KN (27.356,25 KN i PDV 25% 6.839,06 KN i sudske pristojbe za žalbu 5.000,00 KN). Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika i Tarife o sudskim pristojbama tuženiku sastav žalbe pripada nagrada u iznosu od 4.550,00 EUR i sudska pristojba za žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR (Tbr. 1 i Tbr. 3. Tarife sudskih pristojbi) što je ukupno: 5.877,22 EUR. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u manjem iznosu, odnosno u iznosu od ukupno 39.195,31 KN / 5.196,54 EUR, a u uspio je u sporu razmjerno 8% od glavnog potraživanja. Tuženikovi potrebni troškovi žalbenog postupka iznose 416,17 EUR / 3.135,62 KN pa je sud obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka u navedenom iznosu kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić