Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-770/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Stanić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika: 1. ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Grgić & Partneri" iz Zagreba i 2. PZC BROD d.o.o. iz Slavonskog Broda, N. Zrinskog 115, OIB: 53235973903, koga zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika ad 2. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-90/2018 od 15. siječnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika ad 2. kao neosnovana, te se u dosuđujućem dijelu – u odnosu na tuženika ad 2. - pod točkama I./1. i II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-90/2018 od 15. siječnja 2021. godine.

II. Odbacuje se žalba tuženika ad 2. podnesena protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I./2. izreke, kao i u dijelu pod točkama I./1. i II. izreke, koji se odnosi na tuženika ad 1., kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad 2. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima ad 1. i ad 2. da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplate svaki iznos od po 8.715,30 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2021. godine do isplate (točka I./1. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.936,73 kuna, kao i za isplatu zatezne kamate na iznos od 19.367,34 kuna za razdoblje od 18. travnja 2018. do 14. siječnja 2021. godine (točka I./2. izreke). Ujedno su obvezani tuženici ad 1. i ad 2. nadoknaditi tužitelju parnični trošak svaki u iznosu od 3.183,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2021. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik ad 2. pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu tužitelj nije podnio.

4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Neosnovano tuženik ad 2. pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, navodeći u žalbi da je izreka presude proturječna razlozima presude, te da "o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i činjenicama iznesenim tijekom postupaka".

5.1. Nasuprot toj neutemeljenoj žalbenoj tvrdnji, ovaj sud nalazi da nije počinjena istaknuta bitna postupovna povreda, jer je izreka presude jasna i ne proturječi njenim razlozima, a o odlučnim činjenicama su u obrazloženju presude navedeni jasni i neproturječni razlozi, koji su suglasni sa stanjem u spisu, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.2. Stoga, budući da nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu i ovlaštenjem iz članka 365. stavak 2. ZPP, nije našao da je u presudi i u postupku koji je prethodio njenom donošenju počinjena koja postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi o službenoj dužnosti, žalba podnesena zbog tog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje – da je dana 5. veljače 2018. godine oko 6,30 sati došlo do prometne nezgode na spojnoj cesti između županijske ceste 4202 i državne ceste D-53, oko 400m južno od raskrižja sa ŽC 4202 (nadvožnjak u Brodskom Vinogorju iznad autoceste A-3) u Slavonskom Brodu - u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja marke Ford Focus 1,6 TDCI, registarske oznake [registarska oznaka], na način da je PŽ, koji je upravljao skupom vozila - tegljačem registarske oznake [registarska oznaka] s poluprikolicom "KOGEL" reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog policom obveznog osiguranja kod tuženika ad 1., krećući se iza vozila tužitelja, uslijed neprilagođene brzine kretanja teretnog vozila uvjetima na cesti - zaleđenom i neposutom kolniku ceste na nadvožnjaku, u situaciji kada je tužitelj zaustavio svoje vozilo na kolniku zbog prethodne prometne nezgode (tom prigodom je došlo do devet prometnih nezgoda u kojima je sudjelovalo 18 vozila), usprkos poduzetom kočenju nije uspio zaustaviti vozilo, uslijed čega je radi izbjegavanja naleta na vozilo tužitelja, vozač teretnog skupa vozila poduzeo skretanje na suprotnu kolovoznu traku, te je desnim bočnim dijelom poluprikolice udario u lijevu bočnu stranu zaustavljenog vozila tužitelja, pri čemu je tužitelju nastala šteta na vozilu u iznosu od 19.367,34 kuna. Ujedno je utvrđeno da je tuženik ad 2. u odnosno vrijeme na temelju sklopljenog ugovora sa Gradom Slavonski Brod od 29. prosinca 2017. godine preuzeo obvezu održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada (pa tako i nadvožnjaka "Marinci" u Brodskom Vinogorju) u stanju sigurnim za prometovanje, da je posipanje nadvožnjaka solju poduzeto 12 sati prije štetnog događaja, da na nadvožnjaku nije izvršena potrebna ophodnja u jutarnjim satima (od 4 do 6 sati) kada je najniža temperatura i kada je pojava kondenzacije vlage iz zraka, kao i da posipanje kolnika nije bilo adekvatno, jer je izvršeno tzv. suho posipanje ceste, tako da se posuta sol uhvatila za vlažno područje rampi, dok je otpuhana posuta sol sa suhog područja na rasponskoj konstrukciji, pa se prilikom kondenzacije uslijed pojave magle, zaledila površina kolnika nad rasponskom konstrukcijom, a što se ne bi dogodilo da je izvršeno tzv. mokro posipanje ceste.

6.2. Kraj takvog stanja stvari, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je tužitelj ad 1. suodgovoran za nastalu štetu na vozilu tužitelja, jer je vozio protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZSPC) neprilagođenom brzinom uvjetima i stanju kolnika (u uvjetima zaleđenog i neposutog kolnika) u mjeri od 45%, dok je tuženik u istom omjeru od 45% suodgovoran za utuženu štetu zbog propusta u održavanja ceste u skladu sa odredbom članka 6. stavak 1. i 2. ZSPC i odredbom članka 36. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14), a sve u vezi članka 4. ugovora broj 335/2017 od 29. prosinca 2017. godine, kojim je preuzeo obvezu održavanja nerazvrstanih cesta i pješačkih staza na području Grada Slavonskog Broda, jer nije proveo primjerene mjere radi omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa - za sprječavanje zaleđivanja kolnika na nadvožnjaku "Marinci". Konačno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u mjeri od 10%, budući je tužitelj od zaustavljanja svog vozila do nailaska vozila osiguranika tuženika ad 1. mogao izvršiti pomicanje svog automobila udesno, odnosno, osigurati mjesto prometne nesreće postavljanjem sigurnosnog trokuta.

7. Žalbeni navodi tuženika ad 2. u kojima ističe - da je vozač tegljača isključivo kriv za prouzročenu štetu, jer da je kao vozač tegljača imao znatno bolju preglednost vozila, te da je morao "puno prije uočiti da su na cesti zaustavljena vozila", jer je prometni znak „Poledica” (A28) bio postavljen prije početka nadvožnjaka, te je ukazivao da "znatno pažljivije mora prilaziti i kretati se navedenim nadvožnjakom", kao i navodi - da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio doprinos tužitelja, jer da je "tužitelj imao dovoljno vremena za pomicanje vozila nakon prethodne nesreće i da je morao vozilo zaustaviti uz desni rub kolnika"

– nisu doveli u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda glede suodgovornosti tuženika ad 2. za nastalu štetu.

8. Naime, tuženik ad 2. se u žalbi poziva na zapisnik o inspekcijskom nadzoru održavanja nerazvrstane ceste od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture obavljenom 7. veljače 2018. godine, međutim, upravo u zapisniku o nadzoru su utvrđeni propusti tuženika ad 2. u održavanju ceste na nadvožnjaku – da je posipanje nadvožnjaka solju poduzeto 12 sati prije štetnog događaja, a da je u odnosnim vremenskim uvjetima bilo potrebno izvršiti ophodnju nadvožnjaka u ranim jutarnjim satima, što nije učinjeno, te da posipanje nije bilo adekvatno, jer je izvršeno tzv. suho posipanje ceste, koje nije onemogućilo zaleđivanje kolnika na nadvožnjaku.

9. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava - članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) - zaključio da je tuženik ad 2., kao pravna osoba koja temeljem ugovora održava nerazvrstane ceste na području Grada Slavonskog Broda, suodgovoran za štetu koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj zbog propusta u održavanju nerazvrstane ceste – nadvožnjaka "Marinci" u Brodskom Vinogorju, koji zbog poledice na kolniku nije bio siguran za nesmetan promet, upravo u mjeri od 45%, pa je pobijanom presudom obvezao tuženika ad 2. da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 8.715,30 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

10. Budući da tuženik ad 2. u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku u dijelu koji se odnosi na žalitelja - ukazuje neosnovana.

11. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika ad 2. djelomično je valjalo odbiti, u dosuđujućem dijelu – u odnosu na tuženika ad 2. - pod točkama I./1. i II. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

12. Budući je žalba podnesena i protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I./2. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu pod točkama I./1. i II. izreke, koji se odnosi na tuženika ad 1., a u kojim tuženik ad 2. nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude, to je u tom dijelu njegova žalba nedopuštena (članak 358. stavak 3. ZPP).

12.1. Stoga je temeljem članka 367. stavka 1. ZPP u navedenom dijelu žalbu valjalo kao nedopuštenu odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženika ad 2. za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP) te odlučiti kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 21. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić