Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-29/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Mirne Mavriček, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐI, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Kv-17/2025-6; K-17/2025 od 14. siječnja 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ĐI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika ĐI, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. KZ, na štetu svoje djevojke CI, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP, time da mu se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 7. listopada 2024., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik ĐI, po braniteljici Renati Žerjav, odvjetnici u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži i da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se okrivljeniku umjesto istražnog zatvora odrede mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP ili istražni zatvor u domu iz čl. 119. ZKP.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-32/2025-3 od 20. siječnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj pogrešno smatra da su pobijanim rješenjem počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP tvrdeći da u obrazloženju pobijane odluke nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te da se pobijano rješenje ne može ispitati. Također pogrešno smatra da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, budući je prvostupanjski sud svoju odluku jasno obrazložio te je određeno naveo zbog čega smatra da se drugim blažim mjerama ne može postići ista svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora.
6. Pri tome žalitelj ukazuje na izjavu, tj. podnesak žrtve od 28. listopada 2024. Vezano uz navedeno valja reći da se pobijano rješenje temelji na iskazu žrtve koje je dala pred ODO u Varaždinu, a činjenica da je naknadno dostavila sudu svoj podnesak, odnosno izjavu koja se kosi s prvobitnom ne može se u ovoj fazi postupka razmatrati budući je ocjena iskaza svjedoka, pa tako i žrtve zadaća raspravnog vijeća. U ovoj fazi postupka bitno je utvrditi postojanje općih i posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Valja naglasiti, znanja radi okrivljeniku, a i samoj žrtvi, da ne mogu dva oprečna iskaza žrtve biti istinita te se postavlja pitanje da li je žrtva podnijela lažnu prijavu o tome da okrivljenik krši mjere opreza te da li je dala lažni iskaz da joj je okrivljenik nanio tešku tjelesnu ozljedu, o čemu će raspraviti raspravno vijeće.
8. Iako žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu žrtve CI, ispravno navodi prvostupanjski sud u točki 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja da se osnovana sumnja temelji na potvrđenoj optužnici te je o istoj sada izlišno raspravljati.
9. Što se tiče opasnosti od ponavljanja djela, ispravno navodi prvostupanjski sud, da ista postoji usprkos činjenici da je okrivljenik do sada kazneno neosuđivan. Naime, okolnosti počinjenja kaznenog djela opisanog u optužnici ukazuju na upornost okrivljenika u njegovom protupravnom postupanju, budući ga se tereti da je pod utjecajem alkohola, u cilju da teško tjelesno povrijedi svoju djevojku CI, rukama ju uhvatio za njezina ramena te ju snažno bacio u zid, uslijed čega je ista udarila tijelom u zid i zadobila tjelesne ozljede u vidu oguljotine desne nadlaktnice i podlaktice i prijelom vanjskog gležnja desnog skočnog zgloba koje ozljede u ukupnosti predstavljaju ozljedu teške naravi, a koji opis događaja potpuno odgovara iskazu žrtve danom pred ODO u Varaždinu.
10. Činjenica da žrtva sada izjavljuje da se ne boji okrivljenika, da je okrivljenik osoba koja ju doslovno nosi kao kap vode na dlanu i moli da mu se ne određuje mjera istražnog zatvora, nije od utjecaja na ovaj postupak. Naime, okrivljeniku su bile izrečene mjere opreza koje je kršio i pri tome je osnovano sumnjiv da je postupio na način opisan u prethodnoj točki obrazloženja ovog rješenja te se ne može tvrditi da je do teške tjelesne ozljede žrtve došlo spletom nesretnih okolnosti, već postoji osnovana sumnja da je okrivljenik kazneno djelo teške tjelesne ozljede spram žrtve počinio s izravnom namjerom.
11. Zbog čega je okrivljenik kršio mjere opreza, potpuno je nebitno za ovaj postupak. Bitno je da su mu mjere opreza bile određene, da je bio upozoren da će mu biti određen istražni zatvor, ukoliko će iste kršiti te je usprkos tome kršio mjere opreza. Stoga je sasvim prihvatljivo mišljenje prvostupanjskog suda, da se ponovnim određivanjem mjera opreza ne bi postigla svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora. Ovdje treba napomenuti da ukoliko je nevin čovjek pritvoren zbog izjave žrtve, kao što ona naknadno navodi, da se tada ne radi o njenoj gluposti, već o njenom počinjenju kaznenih djela lažnog prijavljivanja i davanja lažnog iskaza.
12. Da postoji opasnost da bi okrivljenik na slobodi ponovio isto ili istovrsno kazneno djelo također proizlazi iz prvobitnog iskaza žrtve koja je navela da je okrivljenik do tada prema njoj bio verbalno agresivan kad je bio pod utjecajem alkohola, a da je navedenog događaja prvi put prema njoj bio i fizički agresivan. Stoga je očito da se agresivnost okrivljenika javlja pod utjecajem alkohola. Da li je isti sklon konzumaciji alkohola ili nije također treba raspraviti tijekom dokaznog postupka i utvrditi uzorak njegovog ponašanja kad je pod utjecajem alkohola. Za sada, na temelju prvobitnog iskaza žrtve valja naglasiti da postoji realna i predvidiva opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao pod utjecajem alkohola ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo prema žrtvi.
13. Nadalje, prvostupanjski sud opravdano ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni istražnog zatvora u domu, budući i okrivljenik i žrtva imaju prebivalište na području [adresa], a budući je okrivljenik već kršio mjere opreza, može se opravdano smatrati da neće poštivati ni mjeru istražnog zatvora u domu.
14. U pravu je žalitelj kad navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta pozivanju na načelo ekonomičnosti s tvrdnjom da je mjesto prebivališta okrivljenika u [adresa] te bi navedena činjenica izazvala dodatne troškove u ovom postupku. Naime, pri određivanju, produljenju ili ukidanju istražnog zatvora nema mjesta primjeni načela ekonomičnosti te isto nije od utjecaja na odluku o produljenju istražnog zatvora.
15. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.
U Varaždinu 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
