REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2519/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, protiv tuženika Lovačko društvo „Družilac“, OIB 11933280049, Bosiljevo, Skoblić Brdo 10, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 32, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-53/22 od 26. svibnja 2023., 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba te se potvrđuje presuda Trgovačkog u Zagrebu poslovni broj P-53/22 od 26. svibnja 2023.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 100 bodova uvećan za PDV.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 855,08 EUR / 6.442,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom i naknadi troškove parničnog postupka. Točkom II. nalaženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 437,50 EUR / 3.296,34 kn za zakonskom zateznom kamatom do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 dana.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene u spisu i izvedenoga dokaza saslušanjem svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, primjenom odredbi čl. 50. prema Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19); čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 i 99/18) i čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). O naknadi troškova parničnog postupka odluka je donesena po odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga predviđenih zakonom, s prijedlogom ovome sudu presudu preinačiti. U bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio svoju odluku da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju. Tužitelj je u tužbi vrlo jasno naveo i obrazložio pravnu podlogu temeljem koje traži naknadu štete i iz koje proizlazi odgovornost tuženika. Navodi da su za odgovornost tuženika mjerodavne opće odredbe o odgovornosti za štetu propisane Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). S obzirom na to da se divljač na cesti smatra opasnom stvari iz razloga što predstavlja povećanu opasnost za nastanak štete, potrebno je primijeniti odredbe čl. 1063. - 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za nju odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 100 bodova uvećan za PDV.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što znači da se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

10. Sud u obrazloženju presude navodi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu naknade štete nastale 30. travnja 2020. na vozilu u vlasništvu MUP-a, uslijed naleta vozila na divljač (srnu) na autocesti A1 u smjeru Ogulina, Općina Bosiljevo.

11. Prije svega valja razjasniti da prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju navodi da se radi o vozilu u vlasništvu MUP-a, ono je bilo u korištenju MUP-a, a u vlasništvu je PBZ leasing d.o.o.

12. Nadalje, odlučna je činjenica da je u konkretnom predmetu sklopljen ugovor o ustupanju prava između PBZ Leasinga kao ustupitelja i MUP-a kao primatelja (list 48. spisa), odnosno da je MUP platio popravak oštećenog vozila čime tužitelj dokazuje aktivnu legitimaciju.

13. Nespornim proizlazi da je predmetno vozilo popravljeno u ovlaštenom auto servisu Auto Hrvatska automobili d.o.o., koji je vlasniku PBZ leasing d.o.o., ispostavilo račun u iznosu od 6.442,60 kn, a koji je MUP-u kao korisniku vozila ispostavilo fakturu na navedeni iznos i koji je tužitelj platio 21. kolovoza 2020., da je tužitelj kao korisnik predmetnog vozila u ime PBZ lesinga d.o.o. podnio odštetni zahtjev osiguravajućoj kući Wiener osiguranje d.d., a koja je i osiguravajuća kuća osiguranika trgovačkog društva Autocesta Rijeka Zagreb d.d., koja upravlja autocestom na kojoj se dogodio sporni događaj, s kojim je zahtjevom odbijen, da se štetni događaj dogodio na dionici autoceste A-1, koja prolazi kroz lovište kojim gospodari Lovačko društvo „Družac“ iz Bosiljeva.

14. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija, a time i odgovornost tuženika. Sporno je jesu li ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete odnosno sporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te uzročno posljedična veza između oštećenja nastalih na vozilu i naleta na divljač.

15. Prvostupanjski je sud utvrdio da je na mjestu događaja bila prisutna cestarska ophodnja te da je tijekom obavljanja očevida izvršen pregled zaštitne žičane ograde, koja štiti pojas autoceste, kojom prilikom na istoj nisu uočena oštećenja koja bi omogućavala pristup životinja u zaštitni pojas.

16. Prema Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) odredbom čl. 50. propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati već samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

17. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18. Budući da odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) kojima se određuje odgovornost za štetu.

19. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

20. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. Zakona o cestama), odgovara za štetu po načelu pretpostavljene krivnje i dužan je naknaditi štetu korisniku javne ceste, u konkretnom slučaju autoceste. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

22. Slijedom navedenog, budući da se divljač našla na kolniku autoceste, postoji pretpostavljena krivnja tuženika za propust u smislu održavanja zaštitne ograde (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-240/23 od 29. kolovoza 2023.). Činjenica što se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da zaštitna ograda ili nije bila pravilno postavljenja (u odnosu na visinu te ograde) ili je u njoj postojala rupa ili procjep kroz koji se životinja (jazavac) provukla te tako našla na kolniku autoceste kojom se kretalo predmetno motorno vozilo.

23. Imajući u vidu da za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti odgovara pravna osoba koja upravlja autocestom po načelu predmnijevane krivnje, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

24. Pravilno je stoga prvostupanjski sud, pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno odlučio o tužbenom zahtjev. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

25. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 3. ZP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a ni sam žalitelj ne osporava točnost obračunatih troškova.

26. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke na temelju odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko