REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4271/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika TANKERSKA PLOVIDBA b.d.d., OIB: 44952903763, Zadar, Božidara Petranovića 4, kojeg zastupa punomoćnik Luka Rimac, odvjetnik u Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u Zagrebu, Ivana Lučića 2a, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-55/2023-9 od 26. rujna 2024., 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-55/2023-9 od 26. rujna 2024.
II. O troškovima postupka odlučit će se u izvanparničnom postupku.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-55/2023-9 od 26. rujna 2024. obustavljen je parnični postupak (točka I. izreke). Određeno je da će se po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastaviti prema pravilima izvanparničnog postupka pred ovim sudom radi donošenja odluke o primjerenosti iznosa otpremnine kojeg je odredio glavni dioničar (točka II. izreke).
2. Ovako je riješio prvostupanjski sud jer je ocijenio da je, unatoč tome što tužitelj nije postupio po pozivu suda za ispravak tužbe, valjalo donijeti pobijano rješenje jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za ispitivanje primjerenosti iznosa otpremnine koju je odredio tuženik kao glavni dioničar društva Tankerska next generation d.d. [adresa] o kojem zahtjevu se odlučuje u izvanparničnom postupku prema odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) u vezi s odredbom članka 300.k. stavka 1. ZTD-a.
3. Protiv označenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijano rješenje. U žalbi u bitnom navodi da ostaje kod prigovora nerazumljivosti i nedopuštenosti tužbe, apsolutne nenadležnosti suda, presuđene stvari te neoznačene vrijednosti predmeta spora istaknutih u odgovoru na tužbu. Ističe da je i prvostupanjski sud zaključio da je tužba nerazumljiva, da ne sadrži određen tužbeni zahtjev i da se po njoj ne može postupiti kada je rješenjem od 24. ožujka 2023. vratio tužitelju tužbu radi ispravka. Kako tužitelj tužbu nije ispravio prvostupanjski sud je trebao utvrditi da je tužba povučena u smislu odredbe članka109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Navodi da se pobijano rješenje temelji na pogrešnom stavu prvostupanjskog suda da se na pravo prijenosa dionica manjinskih dioničara iz članka 45. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj: 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13 i 148/13; dalje: ZPDD) mogu primijeniti odredbe članaka 300.f do 300.k ZTD-a, jer je to protivno odredbi članka 45. stavka 9. ZPDD-a. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno poistovjećuje otpremninu iz članka 300.k ZTD-a s pravičnom naknadom iz članka 45. ZPDD-a, a da se u konkretnom slučaju radi o postupku preuzimanja dioničkih društava pri čemu je cijena dionica ciljnog društva utvrđena je u iznosu od 78,00 kn po dionici, jer taj iznos predstavlja najvišu cijenu po kojoj je tuženik stekao dionice ciljnog društva u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Ističe da se radi o presuđenoj stvari jer je rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA), Klasa: UP/I 996-02/22-02/04, Urbroj: 326-01-60-62-22-5, od 26. listopada 2022., utvrđeno da je cijena izražena u tuženikovoj ponudi za preuzimanje ciljnog društva u iznosu od 78,00 kn po dionici određena u skladu s odredbama članka 16. stavaka 2. i 3. ZPDD-a pa se ne može ponovo utvrđivati. Protivi se zaključku prvostupanjskog suda o računanju rokova u kojima bi zahtjev iz članka 300.k ZTD-a trebao biti postavljen. Ističe da je tužitelj u tužbi propustio naznačiti vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud je propustio odlučiti o tom prigovoru. Traži trošak u iznosu od 34.713,75 eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u vezi s odredbom članka 300.k ZTD-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da je pobijano rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
6. U konkretnom slučaju iz podneska koji je tužitelj podnio prvostupanjskom sudu, jasno proizlazi da tužitelj zahtijeva pravičnu naknadu zbog prijenosa 384 redovnih dionica društva Tankerska next generation d.d. [adresa], koje je on držao do prijenosa na tuženika.
7. Institut prijenosa dionica manjinskih dioničara, na koji se poziva tužitelj, uređen je člancima 300.f do 300.k ZTD-a pa je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da se o takvom zahtjevu može jedino odlučivati u izvanparničnom postupku sukladno odredbi članka 300.k u vezi s odredbom članka 40. stavka 2. ZTD-a.
8. Po ocjeni ovog suda, u slučaju kada prvostupanjski sud zaprimi takav zahtjev i ocijeni da se o tom zahtjevu može valjano odlučivati u izvanparničnom postupku, neće se upuštati u valjanost ili nevaljanost postavljenog zahtjeva, jer će se o tome odlučivati u izvanparničnom postupku.
9. Stoga, prvostupanjski sud nije niti trebao pozivati tužitelja na ispravak i dopunu podneska (tužbe) niti bi posljedica ne postupanja tužitelja po pozivu suda, trebala biti povlačenje tužbe. Tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev o kojem se raspravlja i odlučuje u parničnom postupku u skladu s odredbom članka 186. ZPP-a, već je postavio zahtjev za sudsko preispitivanje otpremnine za manjinske dioničare kada ih se prisilnim prijenosom dionica na većinskog dioničara na zahtjev većinskog dioničara istiskuje iz društva (članak 300.f stavak 1. ZTD-a).
10. Može li tužitelj, u konkretnom slučaju, zaštitu svojih prava koja smatra da su povrijeđena, ostvarivati u skladu s navedenim odredbama Zakona o trgovačkim društvima odlučivat će se u izvanparničnom postupku. Odnosno u tom postupku će se utvrđivati radi li se tu o zaštiti manjinskih dioničara da im se, kada već ne mogu utjecati na to da ih se prisilno i protivno njihovoj volji istisne iz društva, od strane suda odredi primjerena otpremnina, a ne ona koju je odredio većinski dioničar ili se ne radi o prisilnom istiskivanju manjinskih dioničara već o pravu manjinskih dioničara prodati svoje dionice s pravom glasa tuženiku kao ponuditelju uz pravičnu naknadu prema pravilima odredbi članaka 45. i 46. ZPDD-a.
11. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tuženika koji se odnose na osnovanost odnosno neosnovanost zahtjeva tužitelja, ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković
