Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1459/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić – Vedran Barišić iz Koprivnice, protiv tuženika PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-220/2024-37 od 23. rujna 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-220/2024-37 od 23. rujna 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se kod Općinskog suda u Koprivnici vodi pod brojem Ovr-63/17 u dijelu u kojem je određeno namirenje novčane tražbine ovrhovoditelja i to pripadajuće zatezne kamate na glavnični iznos od 8.807,35 EUR (slovima: osam tisuća osamsto sedam eura i trideset pet centi) tekućom od 14. listopada 2015. do 21. srpnja 2016.,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se kod Općinskog suda u Koprivnici vodi pod brojem Ovr-63/17 u dijelu u kojem je određeno namirenje novčane tražbine ovrhovoditelja i to pripadajuće zatezne kamate na glavnični iznos od 8.807,35 EUR (slovima: osam tisuća osamsto sedam eura i trideset pet centi) za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015. i u dijelu u kojem je određeno namirenje pripadajuće zatezne kamate na daljnji iznos od 7.186,77 EUR (slovima: sedam tisuća sto osamdeset šest eura i sedamdeset sedam centi) i u točki II. izreke tako da se sudi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog suda u Koprivnici vodi pod brojem Ovr-63/17 u dijelu u kojem je određeno namirenje novčane tražbine ovrhovoditelja i to pripadajuće zatezne kamate na glavnični iznos od 8.807,35 EUR (slovima: osam tisuća osamsto sedam eura i trideset pet centi) za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015. i u dijelu u kojem je određeno namirenje pripadajuće zatezne kamate na daljnji iznos od 7.186,77 EUR (slovima: sedam tisuća sto osamdeset šest eura i sedamdeset sedam centi).

Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog suda u Koprivnici vodi pod brojem predmeta 15 Ovr-63/17 temeljem prijedloga za ovrhu tuženika (ovrhovoditelja) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 10.2.2017. i sudskog rješenja o ovrsi broj 15 Ovr-63/17-2 od 20.2.2017. protiv tužitelja (ovršenika) DŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je određeno namirenje novčane tražbine ovrhovoditelja i to pripadajuće zatezne kamate na glavnični iznos od 8.807,35 € tekuće od 1.1.2008.g. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja vrijedi zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, te od 1.8.2015 do 21.7.2016.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3%-tna poena, kao i u dijelu u kojem je određeno namirenje pripadajuće zatezne kamate na daljnji iznos od 7.186,77 €.“

II. Nalaže se tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tuženiku PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.824,08 € (slovima: tisućuosamstodvadesetčetirieura i osamcenta" u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 7. listopada 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je njegova odluka nerazumljiva zato što ne obrazlaže zbog čega se ovrha može temeljiti na ispravi koja nema svojstvo ovršne isprave. Pored toga, da prvostupanjski sud nije slijedio uputu na parnicu u kojoj stoji da se ovdje tužitelja kao ovršenika upućuje da tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe podnese „iz razloga navedenih u žalbi“, pa da prvostupanjski sud nije raspravio sve razloge žalbe i tužbe.

5.1. Prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer ne daje razumljivo obrazloženje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev o kojem je trebao odlučiti, te se uopće ne osvrće na tvrdnje tužitelja da je ovrha djelomično nedopuštena iz razloga što se na taj način naplaćuje zatezna kamata dvostruko, te što se na uglavničenu zakonsku zateznu kamatu potražuje procesna kamata, a što je nedopušteno, a ne zbog toga što da nije dano obrazloženje u odnosu na rješenje o namirenju kao ovršne isprave.

5.2. Međutim, ovaj sud je odlučio o žalbi tužitelja usprkos postojanju navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, primjenom članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a.

5.3. Nisu učinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.4. Točno je da je ovršni sud uputio tužitelja kao ovršenika da podnese tužbu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u njegovoj žalbi od 17. ožujka 2017., a u toj žalbi se navodi da se ista podnosi zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 3., 5., 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.; dalje: OZ). O žalbenim razlozima iz članka 50. stavak 1. točka 3. i 5. OZ-a ne upućuje se ovršenika na parnicu, dakle, u parničnom postupku trebalo je raspraviti razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, a što je prvostupanjski sud i učinio, a polazeći od činjeničnih navoda iznesenih u odnosu na te žalbene razloge u žalbi protiv rješenja o ovrsi i tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Tuženik je kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak radi naplate novčane tražbine i to iznosa od 66.358,97 kuna sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do isplate i iznosa od 54.148,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 14. listopada 2015. do isplate te troškova prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi, ovrhom na svim novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja prihvaćen je u cijelosti te je donijeto rješenje o ovrsi broj Ovr-63/17-2 od 20. veljače 2017.

6.1. Tužitelj je kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi podnio žalbu u kojoj navodi da žalbu podnosi zbog svih razloga iz članka 50. stavak 1., a osobito točaka 3., 5., 7., 9. i 11. iz navedenog članka OZ-a, te ga je ovršni sud rješenjem broj Ovr-63/17-6 od 24. travnja 2017. uputio na podnošenje tužbe protiv ovdje tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koji su navedeni u njegovoj žalbi.

6.2. Ovršenik je kao tužitelj u ovom postupku pokrenuo parnični postupak protiv ovrhovoditelja kao tuženika, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s tim što je u tužbi naveo da je ovrha nedopuštena u cijelosti s obzirom da je nastupila zastara cjelokupne tražbine tuženika i s obzirom da je ovrha radi naplate novčanog iznosa od 54.148,72 kune određena na temelju rješenja o namirenju broj Ovr-937/13 od 20. srpnja 2016., a koje rješenje ne može biti ovršna isprava. Ovrha da nije dopuštena i zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a jer da tuženik nema pravni interes za vođenje ovršnog postupka na novčanim sredstvima tužitelja s obzirom da je u tijeku i ovrha na plaći ovršenika (napomena: taj razlog nije istaknut u žalbi protiv rješenja o ovrsi, pa se o tom razlogu nije moglo raspravljati niti u parničnom postupku). Prigovara se i rješenjem o ovrsi određenoj zakonskoj zateznoj kamati na novčani iznos od 66.358,97 kuna, a koja se potražuje od 1. siječnja 2008. do 21. srpnja 2016. (dan nakon donošenja rješenja o namirenju u predmetu broj Ovr-937/13), jer je određena ovrha i radi naplate uglavničene kamate od 54.148,72 kune na iznos glavnice obračunate od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015., a na koju se potražuje zakonska zatezna kamata od 14. listopada 2015.

6.3. Tužbeni zahtjev je postavljen na način da se traži utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-63/17-2 od 20. veljače 2017. u cijelosti, a ako prvostupanjski sud ne prihvati taj tužbeni zahtjev, tada da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi pod brojem Ovr-63/17 u dijelu u kojem je određeno namirenje novčane tražbine ovrhovoditelja i to pripadajuće zatezne kamate na glavnični iznos od 66.358,97 kuna tekuće od 1. siječnja 2008. do 21. srpnja 2016. i u dijelu u kojem je određeno namirenje zatezne kamate na iznos od 54.148,72 kune.

6.4. Prvostupanjski sud je o takvom tužbenom zahtjevu odlučio svojom presudom broj P-361/2021-31 od 15. siječnja 2024. na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na proglašenje da je nedopuštena ovrha u cijelosti jer nije nastupila zastara, ali i podredni tužbeni zahtjev na proglašenje ovrhe djelomično nedopuštenom pri čemu nisu navedeni razlozi zbog kojih se odbija i podredni tužbeni zahtjev.

6.5. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv naprijed navedene presude prvostupanjskog suda ovaj sud je donio presudu i rješenje broj Gž-291/2024-2 od 23. svibnja 2024. kojom je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja da je ovrha nedopuštena u cijelosti, dok je ukinuo u dijelu u kojem se traži djelomično proglašenje ovrhe nedopuštenom i u odluci o naknadi troškova te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.6. U ponovljenom postupku, u kojem je donesena pobijana odluka, utvrđene su činjenice, a koje i nisu sporne kako je to navedeno u točkama 6. do 6.4. ove odluke.

6.7. Uvidom u rješenje o namirenju koje je donio ovršni sud u predmetu broj Ovr- 937/13, a u kojem postupku se radi naplate novčane tražbine koja proizlazi iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-778/01-74 od 25. rujna 2001. tražila naplata iste tražbine zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovrhe, prodajom nekretnine, utvrđeno je da je ostala nenamirena tražbina ovrhovoditelja i to za glavnicu u iznosu od 66.358,90 kuna, što sada odgovara protuvrijednosti od 8.807,35 eura, te zatezne kamate obračunate na glavnicu za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015. u iznosu od 54.148,72 kune, što sada iznosi 7.186,77 eura.

6.8. Iz prijedloga za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja od 10. srpnja 2017., a koji prijedlog je u cijelosti prihvaćen donošenjem rješenja o ovrsi broj Ovr-63/17-2 od 20. veljače 2017., proizlazi kako je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-775/01-74 od 25. rujna 2001. te pravomoćnog i ovršnog rješenja o namirenju broj Ovr-937/13-44 od 20. srpnja 2016., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u glavničnom iznosu od 66.358,97 kuna, uz pripadajuću zateznu kamatu od 1. siječnja 2008. pa do isplate, te iznosa od 54.148,72 kune uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 14. listopada 2015. do isplate, i troškova ovrhe, određena ovrha na svim novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

6.9. U svojoj presudi broj P-361/21-31 od 15. siječnja 2024. prvostupanjski sud je iznio stav kako se prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom u cijelosti ne može prihvatiti jer nije nastupila zastara tražbine koja se temelji na presudi Općinskog suda u Koprivnici broj P-775/01-74 od 25. rujna 2021.

6.10. Na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a u pogledu visine tražbine koja je ostala nenamirena nakon što je doneseno rješenje o namirenju u ovršnom predmetu broj Ovr-63/17, prvostupanjski sud je utvrdio da je ostala nenamirena glavnica u iznosu od 66.358,97 kuna, što odgovara protuvrijednosti od 8.807,35 eura, te uglavničena zatezna kamata obračunata za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015. u iznosu od 54.148,72 kune, odnosno 7.186,77 eura.

6.11. Na temelju toga prvostupanjski sud je zaključio kako se prijedlog za ovrhu u predmetu broj Ovr-63/17 temelji na pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci broj P- 775/01-74 od 25. rujna 2001. i kako je to upravo ona ovršna isprava na temelju koje je ovršni sud i odredio ovrhu. Ocjenjuje kako rješenje o namirenju na koje se ovrhovoditelj također poziva kao na pravomoćnu i ovršnu ispravu nije ovršna isprava temeljem koje bi se mogla tražiti ovrha, već se u istoj nalazi podatak o visini ostatka tražbine, a koji podatak je pravilan, kako je to potvrđeno i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. Obzirom na navedeno utvrđenje prvostupanjski sud smatra kako ovrhovoditelj u ovršnom postupku broj Ovr-63/17 potražuje upravo onoliko koliko je ostalo nenamireno nakon završetka ovršnog postupka broj Ovr-937/13, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6.12. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.) uz uvećanje za iznos troškova financijskog vještačenja.

7. Tužitelj žalbu ne podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako je to navedeno prethodno u ovoj odluci. Ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi povodom žalbi stranaka i na pravilnost primjene materijalnog prava, pa je i u tom pravcu ovaj sud ispitao pobijanu odluku.

7.1. O prigovoru zastare pravomoćno je odlučeno ranijom odlukom prvostupanjskog suda, a tom odlukom je riješeno i pitanje aktivne i pasivne legitimacije stranaka u ovršnom postupku, odnosno u parničnom postupku, uz napomenu da tužitelj posebno i nije isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom da isti ne bi bio pasivno legitimiran u postupku provođenja ovrhe, odnosno da ovrhovoditelj ne bi bio aktivno legitimiran. Aktivna legitimacija se osporavala zbog osporavanja da bi rješenje o namirenju bilo ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha. Međutim, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što prihvaća i ovaj sud, da je ovrha zatražena prije svega na temelju pravomoćne i ovršne presude broj P-775/01-74 od 25. rujna 2001. te da je na dan donošenja rješenja o namirenju ostala nenamirena glavnica od 66.358,97 kuna i uglavničena kamata za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015. u iznosu od 54.148,72 kune, te da rješenje o namirenju nije ovršna isprava i nije bitna za pravilnost rješenja o ovrsi, to iz istog proizlazi pasivna i aktivna legitimacija stranaka u ovršnom postupku.

7.2. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-63/17 od 20. veljače 2017. nedopušteno određena ovrha u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na glavnicu od 66.358,97 kuna/8.807,35 eura za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 21. srpnja 2016., obzirom da je zatražena i naplata uglavničene kamate upravo za navedeni vremenski period od 54.148,72 kune/7.186,77 eura i na taj iznos zakonska zatezna kamata od 14. listopada 2015. do isplate. Na taj način da je određena ovrha radi naplate zakonske zatezne kamate na glavnicu dva puta te da je protivno zakonskim odredbama na uglavničenu zateznu kamatu određena procesna kamata.

7.3. Uvidom u rješenje o ovrsi broj Ovr-63/17-2 od 20. veljače 2017. utvrđeno je da je ovrha određena radi naplate novčanog iznosa od 8.807,35 eura/66.358,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do isplate i radi naplate novčane tražbine od 54.148,72 kune/7.186,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. listopada 2015. do isplate.

7.4. Iz podneska tuženika kao ovrhovoditelja od 15. listopada 2015. u ovršnom spisu broj Ovr-937/13, a na temelju kojeg je i donijeto rješenje o namirenju u tom spisu u kojem je utvrđeno koliki iznos tražbine ovrhovoditelja je ostao nepodmiren nakon provedene ovrhe na nekretnini ovršenika, proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio namirenje zatezne kamate na glavnicu od 66.358,97 kuna u iznosu od 66.101,46 kuna tekuću od 7. studenog 2007. do 13. listopada 2015. uz napomenu da je kamata obračunata od 1. siječnja 2008. Iz rješenja o namirenju broj Ovr-937/13-44 od 20. srpnja 2016. proizlazi da je u odnosu na glavnicu namirena zatezna kamata u iznosu od 11.952,74 kune. Kad se taj iznos odbije od zatezne kamate koju je ovrhovoditelj izračunao i uglavničio za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015. u iznosu od 66.101,46 kuna, dobije se iznos od 54.148,72 kune, dakle upravo onaj iznos koji se potražuje i u prijedlogu za ovrhu u predmetu broj Ovr-63/17 i radi kojeg je i određena ovrha.

7.5. Uglavničena kamata u iznosu od 54.148,72 kune/7.186,77 eura je obračunata za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015., pa se za taj vremenski period ne bi mogla tražiti naplata zakonske zatezne kamate na iznos od 8.807,35 eura/66.358,97 kuna jer se traži i isplata nominalno izražene kamate za taj period, odnosno zakonska zatezna kamata na glavnicu bi na taj način bila dva puta obračunata. Za vremenski period od 14. listopada 2015. do 20. srpnja 2016. , a koji vremenski period nije obuhvaćen uglavničenom kamatom ovrha je dopuštena.

7.6. Isto tako, ovrha je nedopuštena za iznos zakonske zatezne kamate na uglavničenu kamatu, s obzirom da vjerovnik može tražiti isplatu uglavničene kamate, ali u tom slučaju nema pravo na zakonsku zateznu kamatu, s obzirom da ista teče na glavnicu i za vremenski period nakon što je izvršeno uglavničenje zakonske zatezne kamate. Na zakonsku zateznu kamatu koja je nominalno izražena, vjerovnik ima pravo na procesnu kamatu, samo u slučaju da je glavnica naplaćena, a što ovdje nije slučaj.

7.7. Dakle, ovrha ne bi bila dopuštena za zakonsku zateznu kamatu na glavnicu za vremenski period od 1. siječnja 2008. do 13. listopada 2015., niti za zateznu kamatu na uglavničenu kamatu od 14. listopada 2015. do isplate, zbog čega je u tom dijelu prvostupanjska odluka preinačena i usvojen tužbeni zahtjev.

8. Kako je ovaj sud djelomično potvrdio, a djelomično preinačio pobijanu odluku, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio o troškovima cjelokupnog postupka na način da je primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove uzimajući u obzir da je uspjeh stranaka u postupku podjednak.

9. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u koje je ista preinačena primjenom članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a.

Koprivnica, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković