Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-19/2024-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Martini Mašić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Megi Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZĆ zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO-171/2023-1 od 18. kolovoza 2023., a djelomično izmijenjene 20. siječnja 2025., nakon javne rasprave održane i dovršene 20. siječnja 2025. u prisutnosti ZĆD, više savjetnice – specijalistice u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, te okrivljenog ZĆ, donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08)

okrivljeni ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Z i ĐĆ, rođene Đ, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završena četiri razreda osnovne škole, bez zanimanja, nezaposlen, neoženjen, bez djece, prima socijalnu naknadu u iznosu od 132,00 eura, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,

k r i v  j e

što je dana 13. travnja 2023., u popodnevnim satima, u [adresa], u cilju da tjelesno ozlijedi svog brata MĆ, jednom ga zatvorenom šakom udario u glavu, uslijed čega je imenovani pao na pod, nanijevši mu razderotinu gornje usne, ozljedu lake naravi,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisano u čl. 117. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 okrivljeni ZĆ se osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od dana lišenja slobode, odnosno vrijeme od uhićenja od 13. travnja 2023. u 18,28 sati do 14. travnja 2023. u 09,38 sati.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenom ZĆ se nalaže da podmiri trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona, odnosno iznos od 100,00 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, dok se na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobađa plaćanja troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 1. istog Zakona, odnosno troškova vještačenja u iznosu od 971,12 (devetsto sedamdeset jedan euro i dvanaest centi) eura, te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ovoga Zakona, a koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu: ODO u Čakovcu) pred ovim je sudom podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-171/2023-1 od 18. kolovoza 2023., a djelomično izmijenjene 20. siječnja 2025., protiv okrivljenog ZĆ zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog pod toč. I. izreke ove presude.

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljeni ZĆ je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te je zahtijevao da se ispita na kraju dokaznog postupka.

3. Žrtva MĆ nije postavio imovinskopravni zahtjev u ovome postupku, stoga nije bilo osnove za odlučivanje o istome sukladno čl. 158. ZKP/08.

4. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao: Ispis dojave PU međimurskoj od 13. travnja 2023. (listovi 18-20), Medicinsku dokumentaciju Županijske bolnice Čakovec od 13. travnja 2023. za MĆ (list 23), Fotodokumentaciju ozljeda (listovi 24-25), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijskog broja [serijski broj] od 13. travnja 2023. (list 43), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijskog broja [serijski broj] od 13. travnja 2023. (list 44), Konačnu kvalifikaciju ozljeda Županijske bolnice Čakovec (list 53), Zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenika) MĆ od 9. kolovoza 2023. (listovi 65-66), Nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Nenada Horvata od 23. rujna 2024. (listovi 125- 133), provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po dr. med. Robertu Grudiću, stoga je pročitan njegov nalaz (listovi 162-163), pročitan je iskaz vještaka psihijatrijske struke dr. med. Nenada Horvata na raspravnom zapisniku od 25. listopada 2024. (listovi 148- 149), saslušan je vještak dr. med. Robert Grudić na raspravi 17. prosinca 2024. (listovi 168-169), saslušani su u svojstvu svjedoka žrtva MĆ, te svjedoci ŠĆ i EĆ na raspravi 25. listopada 2024. (listovi 149-151), pročitani su podaci o visini dohodaka i primitaka (listovi 69-70) i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 14. kolovoza 2023. (listovi 67-68), te je na kraju ispitan okrivljenik.

5. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08, na raspravnom zapisniku od 17. prosinca 2024. (list 169) odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se u svojstvu svjedoka ispitaju FĆ i OĆ na okolnost utvrđenja činjenica iz činjeničnog dijela optužnice obzirom da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje zakonite i pravilne odluke, stoga je sud ovaj dokazni prijedlog smatrao odugovlačećim i nevažnim.

6. Sud je tijekom rasprave (list 150), a na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08, odbio kao neosnovan prijedlog obrane da se Zapisnik sa iskazom svjedoka MĆ Baloga danog na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Varaždinu dana 9. kolovoza 2023. izdvoji kao nezakoniti dokaz, te je odmah odlučio nastaviti s raspravom, iz razloga što sud smatra da navedeni iskaz nije pribavljen protivno odredbi iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 jer je dokazno ročište na kojem je ispitan navedeni svjedok, provedeno sukladno zakonskim odredbama budući da je na istom bio prisutan zastupnik optužbe koji je predložio ispitivanje žrtve kao i žrtva MĆ, dok nije pristupio okrivljenik za kojeg je žrtva izjavila da isti zna za ovo ročište ali da nije pristupio. Osim toga, odredbom čl. 238. st. 2. ZKP/08 nije propisano obligatorno prisustvovanje okrivljenika na dokaznom ročištu, slijedom čega iskaz svjedoka – žrtve MĆ za dokaznom ročištu 9. kolovoza 2023. kod Županijskog suda u Varaždinu nije nezakonit dokaz pa istog nije potrebno izdvajati iz spisa, stoga je sud odlučio kao raspravnim rješenjem od 25. listopada 2024.

7. Sud druge dokaze nije izvodio, a uz to drži da je činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

8. Okrivljeni ZĆ ispitan sukladno čl. 208.a ZKP/08 u bitnom navodi da je njegov brat MĆ došao u njegovu kuću i rekao da je to njegova kuća, na što je on bratu rekao da ide iz kuće, no on ga nije slušao, stoga je brata MĆ jednom, šakom udario u glavu koji je tada pao na pod, no nije ga imao namjeru ozlijediti, stoga se ne smatra krivim.

8.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi 25. listopada 2024. i 20. siječnja 2025., okrivljeni ZĆ navodi da su kritične zgode u njegovoj kući bili braća ŠĆ, MĆ i FĆ, te OĆ, kada su svi zajedno pili, a kada im je ponestalo pića, svi su se razišli, odnosno MĆ i OĆ su otišli Ivanovoj kući, ŠĆ je krenuo prema svojoj kući, a FĆ je ostao kod njega. Naveo je da je na putu prema kući brat ŠĆ, inače invalidna osoba, zatražio od brata MĆ da mu da još jedno piće koje mu MĆ nije dao rekavši ŠĆ da otiđe, a nakon toga ga je pogurnuo uslijed čega je ŠĆ pao. Kako je to on (okrivljenik) vidio, otišao je do njih dvojice i potom je udario MĆ rukom po njegovoj lijevoj strani lica, uslijed kojeg udarca MĆ nije pao već je ostao stajati, a on nije imao namjeru udariti brata MĆ. MĆ je udario jednom, lijevom otvorenom šakom, a kada ga je udario to je bilo u tom trenutku kad je brat MĆ htio nasrnuti na njega. Potom navodi da dok je MĆ pogurnuo ŠĆ, nije ga više dalje napadao nego je tada krenuo na njega. Na upit suda da pojasni razliku u iskazu obzirom da je prilikom prvog ispitivanja naveo da kad je udario brata MĆ da je isti pao na pod, dok je na raspravi u tom dijelu drugačije iskazivao, naveo je da MĆ nije pao kada ga je udario, a na daljnje pitanje da pojasni razliku u iskazu obzirom da je tijekom prvog iskaza naveo da je brat MĆ bio u njegovoj kući dok ga je udario, naveo je da to nije istina i da je bio prisutan i brat FĆ, a kada je rekao da je brat pao na pod da je to zapravo mislio na brata ŠĆ. Nakon reproducirane njegove obrane dane sukladno čl. 208.a ZKP/08, navodi da se ta obrana koju je iznosio prilikom prvog ispitivanja zapravo odnosi na jedan drugi događaj koji se desio u njegovoj kući kada su bili prisutni braća MĆ i FĆ. Navodi da si je sada dobar s bratom.

9. Nasuprot obrani okrivljenika, iz iskaza žrtve MĆ ispitanog na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu 9. kolovoza 2023. proizlazi da je kritične zgode bio kod svoje kuće, gdje je pio zajedno sa svojim prijateljem OĆ, kada je došao njegov brat ZĆ, koji je bio pijan i drogiran, stoga ga je nastojao izgurati iz kuće, došlo je do naguravanja između njih dvojice, a zatim je ZĆ otišao. Nakon nekog vremena, ZĆ se vratio, te dok je on (žrtva) stajao, udario ga je ZĆ stisnutom pesnicom u desnu stranu lica, uslijed čega je pao i onesvijestio se. Sjeća se da je bilo puno krvi, te da je pozvana hitna. Nakon što ga je ZĆ udario, on je otišao, a u to vrijeme u kući su bili samo OĆ i on, dok je brat M došao kasnije, dakle nakon što ga je ZĆ udario. Naveo je da je inače u dobrim odnosima s bratom dok nije pod utjecajem droge i alkohola, a dok je pod utjecajem droge onda napada druge, a stalno napada i brata FĆ.

10. U svom iskazu svjedok ŠĆ, brat okrivljenika, prihvatio se blagodati nesvjedočenja, dok je svjedokinja EĆ, izvanbračna supruga ŠĆ, u svom iskazu navela da ona nije bila prisutna kritičnom događaju jer nije bila doma, a niti zna nešto o tome, ništa nije vidjela, dok je njezin izvanbračni suprug ŠĆ bio tamo. Navela je da je vidjela samo poslije policiju, a njezin izvanbračni suprug ŠĆ, brat okrivljenika, je došao kod okrivljenika već pred kraj. Poslije joj je ŠĆ rekao da su se ZĆ i MĆ tukli, te joj više ništa nije rekao vezano za to, a niti je rekao da je MĆ imao nekakve ozljede.

11. Iz medicinske dokumentacije Županijske bolnice Čakovec od 13. travnja 2023. za žrtvu MĆ (list 23) proizlazi da je žrtva MĆ istog dana zaprimljen u Centar za hitnu medicinu ŽB Čakovec, i u kojoj se navodi da ga je udario brat po gornjoj usnici uslijed čega je pao, te da je zadobio kontuznu ranu gornje usnice, a isto je potkrijepljeno i fotodokumentacijom ozljeda (listovi 24-25).

12. Iz Nalaza i mišljenja dr. med. Roberta Grudića od 8. prosinca 2024. (listovi 162- 163) proizlazi da je žrtva u predmetnom događaju zadobila razderotinu gornje usne koja je nastala jednim udarcem zatvorene šake u području gornje usne žrtve, da su žrtva i napadač bili u položaju sučelice, te da je udarac bio slabog do srednje intenziteta, a da se navedena ozljeda kvalificira kao laka tjelesna ozljeda.

12.1. Ispitan na raspravi 17. prosinca 2024. vještak dr. med. Robert Grudić je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te nije bilo primjedbi na njegov nalaz i mišljenje.

13. Iz Zapisnika o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenog ZĆ (list 43) proizlazi da je isti kritične zgode imao koncentraciju alkohola od 2,60 g/kg, dok iz Zapisnika o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za žrtvu MĆ (list 44) proizlazi da je isti kritične zgode imao koncentraciju alkohola od 2,50 g/kg.

14. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke mr. sc. dr. med Nenada Horvata od 23. rujna 2024. (listovi 125-133) proizlazi u bitnom da je okrivljenik osoba mlađe do srednje životne dobi, bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i bez nedovoljne duševne razvijenosti, da suštinu njegove psihopatologije čini disocijalni poremećaj osobnosti, te da ovisnosti kod njega nema. Međutim, iz nalaza nadalje proizlazi da je okrivljenik kritične zgode zbog alkoholiziranosti na razini teškog pijanog stanja na podlozi strukturnog problema ličnosti u odnosu na sporno djelo imao bitno smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svog postupanja i bitno smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima.

14.1. Ispitan na raspravi 25. listopada 2024. vještak dr. med. Nenad Horvat, a odgovarajući na pitanja obrane okrivljenika, navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te dodaje da je disocijalni poremećaj osobnosti psihijatrijska dijagnoza koja se dodjeljuje osobama koji imaju suštinski poremećaj u strukturi i dinamici ličnosti, te da se ne radi o duševnoj bolesti u užem smislu, a da takve osobe imaju ozbiljnih poteškoća u prihvaćanju uobičajenih društvenih normi, običaja, propisa i zakona, kao i da su vrlo sklone različitim psihoaktivnim supstancama, što od alkohola pa do droga i najrazličitijih tableta. Nadalje navodi da s apsolutnom sigurnošću može isključiti neubrojivo stanje u ovom događaju kod okrivljenika, a sa istom vjerojatnošću isključuje i "obično" smanjenje ubrojivosti kao i potpuno sačuvanu ubrojivost. Navodi da okrivljenik nije postupao u afektu i nije unaprijed znao da će počiniti kazneno djelo, te je isti postupao s obzirom na trenutnu situaciju pri čemu pojašnjava da okrivljenik nije npr. dva dana prije kritičnog događaja stvorio namjeru da će eventualno ozlijediti oštećenika, a da je cjelokupna situacija kritičnog događaja utjecala na motivaciju i ponašanje okrivljenika, kao i da se ljudi općenito ponašaju u konkretnim situacijama kao odgovor na reakcije u trenutnoj situaciji ili snalaženja.

15. Na temelju svestrane te cjelovite analize i ocjene iskaza okrivljenika i ostalih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud je nesporno utvrdio da je okrivljeni ZĆ inkriminiranog dana ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisanog u čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, i to upravo postupanjem opisanim pod toč. I. izreke ove presude.

16. U ovome postupku nije bilo sporno da je žrtva MĆ brat okrivljenika, zbog čega spada u krug bliskih osoba u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11, a obzirom na kvalifikaciju kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret (čl. 117. st. 2. KZ/11) i svojstvo žrtve kao bliske osobe okrivljenika, kao što nije bilo sporno da je kritične zgode došlo do prepirke između okrivljenika i žrtve MĆ obzirom da isto proizlazi djelomično iz same obrane okrivljenika, te iz iskaza žrtve MĆ. Također nije bilo sporno da je kritične zgode žrtva MĆ zadobio ozljede opisane u činjeničnom opisu koje ozljede su okvalificirane kao ozljede lake naravi, obzirom da isto proizlazi iz medicinske dokumentacije i samog nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. med Roberta Grudića.

17. Međutim, sporno je da li je navedene ozljede žrtvi nanio upravo okrivljenik na način da ga je udario zatvorenom šakom u glavu uslijed čega je pao na pod s ciljem da ga tjelesno ozljedi, obzirom da je okrivljenik tijekom postupka tvrdio da ga nije imao namjeru ozlijediti već da je branio brata ŠĆ i sebe od napada žrtve MĆ.

18. Sud je prihvatio iskaz žrtve MĆ, koji iako se na raspravi prihvatio blagodati nesvjedočenja, na dokaznom ročištu je okolnosno i detaljno opisao kritični događaj navevši da ga je okrivljenik stisnutom pesnicom boksnuo u lice, uslijed čega je pao i zadobio ozljedu zbog koje je išao u bolnicu na hitnu, i to kada je bio u stajaćem položaju, što proizlazi iz medicinske dokumentacije ŽB Čakovec od 13. travnja 2023. za žrtvu, a sam mehanizam nastanka ozljede kod žrtve kako ga je opisao u svom iskazu potvrđen je i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. med. Roberta Grudića koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je oštećenik u predmetnom događaju zadobio razderotinu gornje usne koja je nastala jednim udarcem zatvorene šake u području gornje usne žrtve i to kada su žrtva i napadač bili u položaju sučelice, stoga njegov iskaz sud ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit. Osim navedenog, iskaz žrtve MĆ djelomično potvrđuje i sam iskaz okrivljenika koju navodi da je brata, odnosno žrtvu MĆ udario u glavu. Sud u ovom dijelu ne prihvaća iskaz svjedokinje EĆ koja je navela da su se okrivljenik i žrtva tukli obzirom da je iskazivala o onome što joj je navodno ispričao ŠĆ koji nije ni bio neposredni očevidac kritičnog događaja kako to proizlazi iz iskaza žrtve MĆ.

19. Sud je prihvatio dokumentaciju u spisu, te nalaze i mišljenje vještaka, vjerodostojnima i istinitima jer nije našao ni jednu okolnost koja bi u sumnju dovela iste, a niti su stranke osporavale istinitost i vjerodostojnost iste.

20. Sud prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje isti navodi da je brata, žrtvu MĆ udario obzirom da je isto sukladno i iskazu same žrtve MĆ, dok sud ne prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje isti navodi da nije imao namjeru ozlijediti brata navodeći na raspravi da je to učinio u trenutku kada je brat MĆ htio nasrnuti na njega. Naime, isti nije bio dosljedan u svojoj obrani tijekom postupka te je istu na raspravi promijenio budući je tijekom prvog ispitivanja naveo da je brat MĆ došao u njegovu kuću, koji nije htio izaći kada ga je to zamolio i da ga je stoga udario u glavu uslijed čega je pao na pod, dok je na raspravi naveo da je MĆ udario vani nakon što je vidio da MĆ napada njihovog brata ŠĆ i da uslijed tog udarca MĆ nije pao, osim toga je isto suprotno prihvaćenom iskazu žrtve MĆ, stoga njegovu obranu u tom dijelu sud ocjenjuje nevjerodostojnom i neistinitom, usmjerenu ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Osim toga, u odnosu na navode okrivljenika da je brata MĆ udario iz razloga što je isti htio nasrnuti na njega i da obrani brata ŠĆ od njegovog napada, ističe se da takav opis događaja nije iznio sam MĆ koji ni ne spominje da bi bio prisutan ŠĆ, te čiji iskaz sud prihvaća, a nadalje iz same okrivljenikove obrane proizlazi da nakon što je MĆ navodno pogurnuo ŠĆ nije ga više napadao i da je on (okrivljenik) prema MĆ krenuo tek nakon što je vidio to odguravanje ŠĆ od strane MĆ, iz čega bi proizlazilo da više nije ni bilo navodnog izravnog žrtvinog napada na brata ŠĆ kako to okrivljenik navodi pa i u tom dijelu obranu okrivljenika da je sebe i brata ŠĆ htio zaštititi od žrtvinog napada, sud ocjenjuje nevjerodostojnom i neistinitom.

21. Slijedom svega navedenog, razmatrajući sadržaje ovako provedenih dokaza, sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljeni ZĆ inkriminiranog dana, na način kako je to opisano u toč. I. izreke presude, ostvario objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, dakle da je kritične zgode svog brata MĆ udario jednom zatvorenom šakom u glavu kojom prilikom je isti pao na pod i zadobio razderotinu gornje usne, koja ozljeda je bila lake naravi.

22. Nadalje, okrivljenik je inkriminirane zgode bio bitno smanjeno ubrojiv kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke (ali ipak ubrojiv), a vezano za oblik krivnje, sud nedvojbeno zaključuje da je okrivljenik zbog svoje kronološke dobi i iskustva svakako bio svjestan svog nasilnog postupanja prema žrtvi, odnosno bio je svjestan svog učina da zadavanjem udarca u glavu žrtve kao vitalnog dijela tijela kod žrtve može nastati tjelesna ozljeda i u cijelosti je htio tako i postupiti pa je postupao u izravnoj namjeri, čime je osim objektivnog, ostvario i subjektivni element kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 koje mu je stavljeno na teret.

23. Slijedom navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim i osudio za terećeno kazneno djelo po Zakonu.

24. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je isti prilikom počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv i da je sa bratom sada u dobrim odnosima kako to proizlazi iz njegove obrane, a čemu sud poklanja vjeru. S druge strane, sud mu je otegotnim cijenio činjenicu da je do sada kazneno osuđivan u pet navrata, i to zbog kaznenih djela krađe i teških krađa zbog čega mu je bila, između ostalog, izrečena i bezuvjetna kazna zatvora, a do sad izrečene kaznenopravne sankcije na istog nisu utjecale da ne čini više kaznena djela.

25. Imajući u vidu sve navedeno, stupanj krivnje, pogibeljnost predmetnog kaznenog djela, nastale posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljenog ZĆ, sud je okrivljenika na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

25.1. Sud drži da je izrečena kaznenopravna sankcija prema okrivljeniku primjerena svim okolnostima, te smatra da će se takvom sankcijom utjecati na daljnji život okrivljenika tako da ubuduće ne čini nova kaznena djela i da se ponaša u skladu s opće društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, a istu smatra prikladnom i za ostvarenje svih ostalih općih i posebnih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Upravo ovakva kazna po mišljenju suda može ostvariti svrhu kažnjavanja, i to u odnosu na samog okrivljenika kako bi shvatio i prihvatio da je ovakvo ponašanje u njegovom budućem životu nedopustivo i neprimjereno, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, te će se njome utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja čime će se povećati povjerenje građana u pravni poredak.

26. Zaključno, budući da je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, odnosno trošak paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona u iznosu od 100,00 eura jer iako iz stanja spisa i osobnih podataka okrivljenika proizlazi da je nezaposlen i da nema imovine, isti je osoba mlađe životne dobi koja je zdrava i radno sposobna te može svojim radom pribaviti sredstva za podmirenje troškova ovog kaznenog postupka u navedenom iznosu bez da bi isti ugrozio svoju materijalnu egzistenciju, no sud ga je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio plaćanja troškova vještačenja iz čl. 145. st. 2. toč. 1. istog Zakona u ukupnom iznosu od 971,12 eura kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti obzirom da smatra kako bi plaćanjem i tih troškova bila dovedena u pitanje materijalna egzistencija okrivljenika.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Čakovcu 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Martina Mašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda, Županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, na broj KO-DO-171/2023,

2) okrivljeni ZĆ,

3) žrtva MĆ – nakon pravomoćnosti.