Republika Hrvatska
Poslovni broj: P-983/2022
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Tatjani Domijan - Mrva, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Klesarstvo Katuša d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 59979839341, zastupan po zz KB, a ovaj po punomoćniku Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku iz Biograda na moru, Kralja Petra Svačića 2, radi utvrđenja da ne postoji tražbina i dr., nakon održane glavne i javne rasprave 4. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i direktora i zz tužitelja i tuženika osobno, te nakon objave presude 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da ne postoji tražbina EB, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) prema Klesarstvo Katuša d.o.o., [adresa], 23000 Zadar (OIB: 59979839341), osigurana temeljem bjanko zadužnica: i to bjanko zadužnice od 16. svibnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 16. svibnja 2013. pod brojem ovjere OV: 6213/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8143/14; bjanko zadužnice od 04. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 04. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 7057/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8142/13; bjanko zadužnice od 09. rujna 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 09. rujna 2013. pod brojem ovjere OV: 11060/13.
2. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha ovrhovoditelja EB, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem bjanko zadužnica i to bjanko zadužnice od 16. svibnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 16. svibnja 2013. pod brojem ovjere OV: 6213/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8143/13; bjanko zadužnice od 04. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 04. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 7057/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8142/13; bjanko zadužnice od 09. rujna 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 09. rujna 2013. pod brojem ovjere OV: 11060/13.“
II. Dužan je tužitelj Klesarstvo Katuša d.o.o. tuženiku EB nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Odlukom Županijskog suda u Osijeku posl. br. 1106/2020 od 05. svibnja 2022. između ostalog se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, dok se žalba tuženika prihvaća kao osnovana te se odluka Općinskog suda u Zadru posl br. 1360/2018 od 27. siječnja 2020. godine te se ukida:
- u pobijanom dijelu izreke presude pod toč. 1. I. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju osigurana temeljem bjanko zadužnica i to: bjanko zadužnice od 16. svibnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 16. svibnja 2013. pod brojem ovjere OV: Republika Hrvatska Županijski sud u Osijeku, bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8143/14; bjanko zadužnice od 04. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 04. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 7057/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8142/13; bjanko zadužnice od 09. rujna 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 09. rujna 2013. pod brojem ovjere OV: 11060/13,
- u dijelu kojim je rješenjem odbačena tužba tužitelja radi proglašenja da je nedopuštena ovrha temeljem bjanko zadužnica i to: bjanko zadužnice od 16. svibnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 16. svibnja 2013. pod brojem ovjere OV: 6213/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8143/14; bjanko zadužnice od 04. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 04. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 7057/13; bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8142/13; bjanko zadužnice od 09. rujna 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 09. rujna 2013. pod brojem ovjere OV: 11060/13,
- u odluci o trošku postupka (tužba II. izreke),
te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
2. Dana je uputa da je o tužbenom zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom trebalo meritorno odlučiti, a ne odbaciti tužbu tužitelja. Naime, nakon podnošenja tužbe tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz istih razloga zbog kojih je podnio tužbu radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena pa je podnošenje tužbe naknadno opravdao. Stoga je s obzirom na načelo ekonomičnosti (čl. 10. st. 1. ZPP-a) o tužbi tužitelja radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena trebalo meritorno odlučiti, a ne odbaciti tužbu zbog nepostojanja procesne pretpostavke – upućivanje na parnicu iz ovršnog postupka.
3. Data je uputa da za sada nije utvrđeno da li je tuženik imao novčanih sredstava u navedenom iznosu da bi ih mogao pozajmiti tužitelju, dok je tuženik je naveo kako je tijekom postupka detaljno obrazložio pozajmljivanje novca.
4. U ovoj pravnoj stvari je dana **.**.2017. EB podnio protiv društva Klesarstvo Katuša d.o.o. tužbu koja je na ovaj sud zaprimljena pod posl. brojem P-2050/17, radi isplate iznosa od ukupno 411.000,00 kn za koje tvrdi mu društvo duguje s osnove pozajmice, a koje potraživanje je bilo osigurano sa bjanko zadužnicom od 16. svibnja 2013. broj ovjere OV-6213/13, od 26. lipnja 2013. broj ovjere OV-8143/14, od 04. lipnja 2013. broj ovjere OV7057/13, 26. lipnja 2013. brojem ovjere OV-8142/13 i od 09. rujna 2013. broj ovjere OV11060/13.
5. Dana 22. veljače 2018. društvo Klesarstvo Katuša d.o.o. dostavilo je odgovor na naprijed navedenu tužbu u kojem je osporilo tužbeni zahtjev te ujedno postavilo protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da ne postoji tražbina EB prema njemu koja je osigurana predmetnim bjanko zadužnicama, kao i radi utvrđenja da je nedopuštena ovrha koju je EB pokrenuo temeljem tih bjanko zadužnica.
6. Na ročištu održanom 10. srpnja 2018. ovaj sud je raspravnim rješenjem razdvojio postupak po protutužbi te je odlučio da će se isti nastaviti pod novim poslovnim brojem.
7. U protutužbi, sada tužbi, društvo Klesarstvo Katuša d.o.o. (dalje u tekstu: tužitelj) navodi da EB (dalje u tekstu: tuženik) nije njemu pozajmio nikakav novac, pa tako niti 411.000,00 kn. Tvrdi da tuženik nije imao od čega pozajmiti toliki iznos s obzirom da je u razdoblju od 08. listopada 2012. do 13. travnja 2014. bio njegov zaposlenik i dobivao plaću u prosjeku oko 3.000,00 kn mjesečno, te već dugi niz godina imao blokiran račun. Ističe da je jedino istina to da je njegov zakonski zastupnik KB vjerovao tuženiku kao prijatelju, koji je to povjerenje iskoristio i zloupotrijebio. Naime, da je tuženik tijekom 2012. njemu obećavao da će mu omogućiti pozajmicu te da mu u tu svrhu treba izdati nekoliko bjanko zadužnica, međutim da pozajmica nikada nije realizirana, a da je tuženik umjesto da mu vrati zadužnice iste očito zloupotrijebio i podnio na naplatu i to baš u trenutku kada on nije smio biti blokiran jer je sudjelovao u nekoliko natječaja za koncesiju za kamenolom. Da iz istog razloga, odnosno kako bi mu onemogućio da dobije posao vrijedan milijune, tuženik protiv njega pred ovim sudom pokreće postupke poput onog radi isplate iz kojeg je razdvojen ovaj postupak. Napominje da je znakovito da tuženik u toj tužbi ne navodi kako i kada mu je izvršio pozajmicu, kao što to niti jednim dokumentom ne potkrjepljuje. Dakle, kako je tuženik blokirao njegove račune na temelju zadužnica iz 2013. koje nemaju pravnu osnovu, da podnosi ovu tužbu i traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da ne postoji tražbina tuženika, kao i da utvrdi da je nedopuštena ovrha koju je tuženik podnio temeljem predmetnih bjanko zadužnica.
8. Dana 26. veljače 2018. tužitelj je predao podnesak kojim je tužbenim zahtjevom obuhvatio i bjanko zadužnicu od 09. rujna 2013. broj ovjere OV-11060/13.
9. Tuženik se usprotivio i to kako prvotno postavljenom, tako i konačno uređenom tužbenom zahtjevu na način da je istakao da se istom u cijelosti protivi kao neosnovanom.
10. Na ročištu održanom dana 07. svibnja 2019. tuženik je istakao da je u iznosu kojega je tražio od tužitelja temeljem predmetnih bjanko zadužnica u cijelosti naplaćen, te da u prilog tome u spis dostavlja specifikaciju FINE, kao i dopis ovdje tužitelja od 25. srpnja 2018. iz kojeg jasno proizlazi da je naplaćena i glavnica i kamate.
11. Dana 3. rujna 2019. godine tuženik je dostavio podnesak u kojem je u bitnome naveo da sudu dostavlja rješenje ODO Zadar posl. broj K-DO-318/18 od 23. kolovoza 2019. kojim je odbačena kaznena prijava koju je protiv njega izjavio tužitelj, te da je u tom postupku jasno i nedvojbeno dokazano da je on tužitelju posudio novac.
12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: račun plaće za tuženika za razdoblje od 14. studenog 2012. – 18. svibnja 2014. (l.s. 7-8), bjanko zadužnice (l.s. 9-23 i 34- 48), Potvrdu FINE o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 21. veljače 2018. (l.s. 23a i 122), tužbu ŽB predanu Upravnom sudu u Splitu od 30. studenog 2017. (l.s. 24-25), tužbu ČB predanu Upravnom sudu u Splitu od 27. studenog 2017. s podneskom (l.s. 26-29), tužbu posl. broj P-2050/17 (l.s. 31-33), obavijest FINE sa prilogom - zahtjev za izravnu naplatu (l.s. 55-69), očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunom kamata FINE od 12. ožujka 2018. (l.s. 75-76), potvrdu FINE o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 12. ožujka 2018. (l.s. 77), zahtjeve za izravnu naplatu (l.s. 78-87 i 98-107), Rješenje ovog suda Ovr-511/18 od 08. svibnja 2018. (l.s. 108-110), izvadak iz zk. za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža 23 sa stanjem na dan 09. svibnja 2018. (l.s. 113-114), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Donat-Lex d.o.o. od 05. listopada 2018. (l.s. 115-119), povijesni izvadak iz zk. za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 05. svibnja 2018. (l.s. 120- 121), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 01. veljače 2018. (l.s. 130-133), Rješenje Trgovačkog suda u Zadru posl. broj St- 278/17 od 31. listopada 2017. (l.s. 134-136), izvadak iz zk. za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža 23 sa stanjem na dan 01. prosinca 2017. (l.s. 137-138), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 28. siječnja 2014. (l.s. 139-145 i 358-364), Potvrdu o neizvršenim osnovama za plaćanje FINE od 10. srpnja 2018. (l.s. 152), podatke iz sudskog registra za tužitelja (l.s. 156-157), fotografije SMS poruka slanih putem mobitela (l.s. 158-348), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-6213/13, OV-7057/13, OV-8143/13, OV-1106/13 i OV8142/13 FINE sa podneskom dužnika od 25. srpnja 2018. (l.s. 351-354), Uvjerenje ovog suda od 10. srpnja 2019. (l.s. 366), Rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž Ovr265/18 od 10. srpnja 2018. (l.s. 367-371), podnesak dužnika od 25. srpnja 2018. (l.s. 372), Dopis privremenog stečajnog upravitelja Marka Bitange od 31. srpnja 2018. (l.s. 373), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-5357/18 od 05. studenog 2018. (l.s. 374375), bjanko zadužnicu društva Donat-Lex d.o.o. od 31. siječnja 2014. ovjerenu istog dana od strane javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba pod brojem OV-585/14 (l.s. 376-377), Rješenje ovog suda posl. broj P-2050/17 od 10. srpnja 2018. (l.s. 378-379) i Rješenje ODO Zadar posl. broj K-DO-318/18 od 23. kolovoza 2019. (l.s. 383-388), ovosudne spise posl. br. P-2050/17 i Ovr-511/18.
13. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr.511/2018-10 od 8. svibnja 2018., u toč. II. izreke, ovršenik (ovdje tužitelj), je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe temeljem navedenih zadužnica u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja. Iz obrazloženja navedenog rješenja ovršnog suda proizlazi da je ovršenik upućen na parnicu zbog tvrdnje da tražbina po izdanim bjanko zadužnicama ne postoji.
15. Predmet spora je: zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena ovrha ovrhovoditelja EB temeljem bjanko zadužnica i to:
- bjanko zadužnice od 16. svibnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 16. svibnja 2013. pod brojem ovjere OV: 6213/13;
- bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8143/13, ( u pobijanoj odluci očitom pogreškom u pisanju broj ovjere je pogrešno napisan kao OV: 8143/14);
- bjanko zadužnice od 04. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 04. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 7057/13;
- bjanko zadužnice od 26. lipnja 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8142/13;
- bjanko zadužnice od 09. rujna 2013. ovjerene od strane javne bilježnice Vere Marčine 09. rujna 2013. pod brojem ovjere OV: 11060/13;
te zahtjev za utvrđenje da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju osigurana navedenim bjanko zadužnicama.
16. Iz provedenih dokaza u postupku utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj u korist tuženika kao vjerovnika izdao bjanko zadužnice i to: bjanko zadužnicu od 16. svibnja 2013. ovjerenu od strane javne bilježnice Vere Marčine 16. svibnja 2013. pod brojem ovjere OV: 6213/13 do iznosa od 100.000,00 kn; bjanko zadužnicu od 26. lipnja 2013. ovjerenu od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8143/13 do iznosa od 100.000,00 kn; bjanko zadužnicu od 04. lipnja 2013. ovjerenu od strane javne bilježnice Vere Marčine 04. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 7057/13 do iznosa od 50.000,00 kn; bjanko zadužnicu od 26. lipnja 2013. ovjerenu od strane javne bilježnice Vere Marčine 26. lipnja 2013. pod brojem ovjere OV: 8142/13 do iznosa od 100.000,00 kn; bjanko zadužnicu od 09. rujna 2013. ovjerenu od strane javne bilježnice Vere Marčine 09. rujna 2013. pod brojem ovjere OV: 11060/13 do iznosa od 61.000,00 kn,
- da je tuženik temeljem navedenih bjanko zadužnica u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije (u daljnjem tekstu: agencije) 24. srpnja 2018. u cijelosti namirio svoje potraživanje kako proizlazi iz specifikacije izvršenja FINE (list 351. do 354. spisa), a što među strankama nije niti prijeporno;
- da je tuženik u vrijeme izdavanja navedenih bjanko zadužnica bio zaposlenik tužitelja odnosno bio je zaposlenik tužitelja od 14. studenoga 2012. do 18. svibnja 2014. te je ostvarivao prosječnu plaću od oko 2.900,00 kn;
- da je tuženik na dan 21. veljače 2018. imao blokiran račun na iznos od 305.705,13 kn;
- da je sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 28. siječnja 2014. društvo DONAT-lex d.o.o. zastupano po direktoru EB, ovdje tuženiku, kao sudužnik, fiducijarni dužnik i protivnik osiguranja jamčio povrat kredita od 450.000,00 kn odobrenog KB kao vlasniku obrta [obrt], ovdje zz tužitelja, od strane Kreditne unije Deponent iz Zagreba (l.s. 139-145 i 358-364);
- da je tuženik tužitelju izdao bjanko zadužnicu društva Donat-lex d.o.o. od 31. siječnja 2014. ovjerenu istog dana kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-585/14 izdanu do iznosa od 1.000.000,00 kn u korist vjerovnika Kreditne unije deponent iz Zagreba;
- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovni broj KDO-318/18 od 23. kolovoza 2019. odbačena kaznena prijava protiv tuženika koju je podnio zastupnik tužitelja između ostalog i zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom na način da bi u cilju da se znatno imovinski okoristi lažno predočio zastupniku tužitelja da će tom društvu omogućiti pozajmice iako je unaprijed odlučio da tako neće postupiti pa kako mu je zastupnik tužitelja povjerovao u ime trgovačkog društva izdao je bjanko zadužnice za osiguranje ukupnog iznosa od 411.000,00 kn. Iz obrazloženja istog slijedi da je vezano za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 razvidno je da spisu prileže bjanko zadužnice u ukupnom iznosu od 411.000,00 kuna osumnjičenom EB, a u istima je kao jamac platac naveden KB. Kada se uz navedeno uzme u obzir da je iz sadržaja obavljenog obavijesnog razgovora s EB, a čiji sadržaj razgovora je u skladu sa sadržajem obavljenog obavijesnog razgovora i sa VB, razvidno je da je osumnjičeni EB posudio predmetni novac KB. Nadalje, uz sve navedeno nelogično je i neživotno je da bi netko izdao bjanko zadužnice na ikakve novčane iznose, a osobito na tako velike novčane iznose, ako mu taj netko (na koga glase zadužnice) taj novac zaista nije pozajmio;
- iz obavljenog obavijesnog razgovora s KB u navedenom kaznenom predmetu u bitnome proizlazi da se njegovo društvo "Klesarstvo Katuša" bavi obradom i prodajom kamena. EB poznaje dugi niz godina, upoznao ga je preko svog oca te da ga je zbog tog poznanstva i zaposlio u svoje društvo. Prema istome se ponašao zaštitnički, uvijek ga je izvlačio iz problema, a tu njegovu dobrotu EB je počeo iskorištavati te je pokušao izvući novac od njega pa je čak i sa prijateljima jeo i pio po raznim restoranima na račun njegova društva. Kada je kap prelila čašu, EB je otišao iz firme i od tada ga na svaki način nastoji diskreditirati. Čak je podnio nekoliko upravnih tužbi na koncesije koje ima njegovo društvo samo kako bi usporio i pokušao zaustaviti projekte, a i nagovarao je druge ljude da to učine. Vezano za kaznenu prijavu za prijetnju, naveo je da EB nije vratio 400.000,00 kuna jer mu EB taj novac nikada nije niti posudio, upravo suprotno on je njemu posuđivao novac. Naveo je da se EB i VB bio u društvu, ali PB nikada nije bio s njima u društvu. Ne sjeća se zašto su se sastali sa VB, ali da je VB upravo osoba koju je EB vodio po restoranima na račun društva;
- iz obavljenog obavijesnog razgovora sa EB u navedenom kaznenom predmetu proizlazi da KB poznaje od 2005. godine i da su s vremenom postali prijatelji. KB želio se baviti eksploatacijom kamena te budući da u tome nije imao iskustva, zamolio ga je da mu pomogne, a što je on i učinio. On mu je vodio projekte, a za to nije htio nikakvu naknadu, no KB je inzistirao da ga on zaposli kod njega u društvu za plaću od oko 3.000,00 kn. Budući je on dobar prijatelj sa VB, KB je inzistirao da ga isti upozna s njime, a sve kako bi mu on pomogao u poslu. Na njegovo inzistiranje VB se našao s njima i dogovorili su se da njih trojica stupe u poslovni odnos na način da KB i VB imaju 40% udjela, dok je on imao 20%. Kada je projekt započeo KB je plaćao sve što je trebalo, a on je uz pomoć svog poznanstva i znanja skupljao sve što je trebalo. Nakon nekog vremena KB mu je rekao kako mu je nestalo novaca i da mu treba pozajmica kako bi nastavio s projektom. Tada je KB zatražio od njega 100.000,00 kn koje mu je obećao vratiti za mjesec dana. On je taj novac imao jer je 2009.-2010. godine prodao parcelu i digao je kredit u OTP banci, stoga je 16.5.2013. posudio KB traženi novac u prisutnosti VB i PB te su kod javnog bilježnika Vere Marčine u [adresa] ovjerili bjanko zadužnicu. Novac mu je opet posudio 4.6.2013. ponovno pred imenovanim svjedocima i opet su otišli kod javne bilježnice ovjeriti bjanko zadužnicu. Kako je imao povjerenje u njega, ponovno mu je posudio novac u iznosu od 200.000,00 kuna, kojom prilikom je ponovno govorio da će mu ga vratiti, a u što je on vjerovao jer su bili dobri prijatelji. Tih 200.000,00 kuna pozajmio mu je 26.6.2013. na isti način kao i prva dva puta. Kako je vrijeme prolazilo KB mu nije vraćao niti kune od tog novca, a cijelo vrijeme je obećavao da će učiniti, da bi u rujnu 2013. ponovno tražio novac od njega i obećavao mu da je to zadnje i da će mu sve vratiti. Stoga mu je pozajmio 61.000,00 kuna na isti način kako i prethodna tri puta. Kako je vrijeme prolazilo tako mu KB nije vratio novac počeo se pribojavati da mu novac niti neće vratiti, iako je KB obećavao da hoće. Nakon nekog vremena trebalo je platiti davanja za kamenolom, te je KB odlučio podignuti kredit i molio ga je da mu bude jamac, na što je on pristao. KB je podigao kredit u Kreditnoj Uniji Deponent u iznosu od 450.000,00 kuna, a on mu je bio jamac i to svojim stanom u [adresa] ([adresa]) i bjanko zadužnicom na iznos od 1.000.000,00 kuna u ime svoje tvrtke Donat-lex. Nakon što je realiziran kredit primijetio je velike promjene u ponašanju KB, postao je bezobrazan, vrijeđao ga je, prijetio mu je, a kada ga je on nazivao na telefon, KB mu se nije htio javiti. Unatoč svemu tome on je i dalje vodio projekt jer mu je bilo žao da isti propadne te se nadao da će se problemi između njega i KB riješiti. Tijekom 2014/15. ne može se točno sjetiti kada, saznao je da je KB iza leđa njemu i VB nudio poslovnu suradnju austrijskom trgovačkom društvu A1 Telekom Austria AG i to na način da bi im prepustio 60% udjela u društvu. Zaključno je naveo da mu posuđeni novac nikada nije vratio te da je on pokušao do istoga doći diplomatskim putem, ali da to nije uspjelo te je stoga predao zadužnice na FINU kako bi se naplatio;
- da iz iskaza VB saslušanog kao svjedoka pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru u navedenom kaznenom predmetu proizlazi da mu je poznato da je tuženik u pet navrata pozajmio ukupno 411.000,00 kn tužitelju koji novac je predan za RB u zatvorenoj koverti na njihovim zajedničkim sastancima u caffe baru u [adresa] kod "Čistoće" te da su u vezi svake pozajmice ovjeravali bjanko zadužnice kod javnog bilježnika koji se nalazio u blizini tog caffe bara.
17. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da je među strankama dogovorena i realizirana pozajmica koja je bila osigurana predmetnim bjanko zadužnicama, koje po pravnoj snazi odnosno učincima predstavljaju pravomoćne i ovršne isprave, kao i da je tuženik imao novčanih sredstava da bi tako visoki novčani iznos pozajmio tužitelju. Naime, tvrdnje tužitelja da je on tuženiku izdao predmetne bjanko zadužnice, jer mu je on obećavao dati pozajmicu, su kontradiktorne sa njegovom tvrdnjom da isti nije imao novaca da mu posudi iznos od 411.000,00 kn jer je samo bio kod njega zaposlenik sa plaćom od cca 3.000,00 kn i blokiranim računom, s obzirom da ako je doista bila takva financijska situacija tuženika, neživotno je i nelogično da onda on tuženiku izda bjanko zadužnice u određenim vremenskim intervalima na izrazito visoke iznose "kada zna" da on nema tog novca da mu posudi. Štoviše sporazumom od 28.1.2014. tuženik je kao direktor i zz društva Donat-lex d.o.o. tužitelju jamčio povrat kredita od 450.000,00 kuna koji je bio odobren tužitelju kao vlasniku obrta „Sunce“, a također je tužitelju izdao bjanko zadužnicu društva Donat-lex d.o.o. 31.1.2014. do iznosa od 1.000.000,00 kuna u korist kreditora Kreditne Unije Deponent iz Zagreba. Činjenica da je tuženik na dan 01. veljače 2018. imao blokiran račun na iznos od 305.705,13 kn kako proizlazi iz potvrde FINE, ne dokazuje da tuženik 2013. kada su bjanko zadužnice izdane nije imao nikakvih sredstava (l.s. 23a i 122). Isto tako, navedeno ne dokazuje niti sadržaj SMS poruka slanih putem mobitela koje je tužitelj dostavio u spis jer iz istih nije razvidno kada su poslane (l.s. 158-348). Pored navedenog, kada se uzme u obzir da je neuvjerljivo i neživotno da netko izda ne jednu, već pet bjanko zadužnica, bez da je prethodno primio novac koji se istima osigurava, a također da je vezano za navode tužitelja da pozajmica nikada nije realizirana, a da je tuženik umjesto da mu vrati zadužnice iste očito zloupotrijebio i podnio na naplatu odbačena kaznena prijava zz tužitelja protiv tuženika, tužbeni zahtjev tužitelja se ukazuje neosnovan.
18. Također valja kazati da parnični postupak koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, vezan je za konkretni ovršni postupak i raspravljanje u istom je ograničeno samo na razloge zbog kojih je došlo do upućivanja u parnicu, pa zbog toga u situaciji kao u ovom postupku kada više ne egzistira postupak ovrhe, ne može se niti tražiti, a niti donijeti deklaratorna odluka da je ta ovrha nedopuštena kao niti deklaratorna odluka da ne postoji tražbina. Ovakav parnični postupak je provedbom ovrhe postao suvišan jer ishod te parnice više ne može imati utjecaja na ovršni postupak, pa se i iz tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovan.
19. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge stranaka iz razloga što su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, na pripremnom ročištu održanom dana 10.7.2019. na kojem je zaključen prethodni postupak odlučeno je da će se u dokaznom postupku izvesti dokazi: uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanja svjedoka VB. Na ročištu održanom 25. studenog 2019. tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka VB navodeći da je iz obrazloženja rješenja kojim je odbačena kaznena prijava, razvidno što je tamo taj svjedok naveo. Isto tako sud smatra činjenično stanje dovoljno utvrđenim i razjašnjenim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a također u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tuženika po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za zastupanje na ročištu od 07. svibnja 2019. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te za sastav podneska od 08. svibnja 2019. i 03. rujna 2019. od po 25 bodova (Tbr. toč. 3. Tarife), te sastav odgovora na žalbu u visini od 100 bodova (Tbr.10.t.6.), ukupno 250 bodova, što sveukupno iznosi 500,00 eur.
U Zadru, 20. siječnja 2025.
S u d a c
Tatjana Domijan-Mrva
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku
