REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-2000/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 4.prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 20.siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I – Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 216-408/2004 od 13.12.2004. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2. ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 305.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu I u kojem se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 305.000,00 CHF zaračunavaju kamate, u dijelu II u kojem protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 3.233,51 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize tuženika na dan dospijeća.
II - Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 216-408/2004 od 13.12.2004. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika, za koju korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
III – Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 34.452,30 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
-25,02 EUR od 31.1.2005.
-24,98 EUR od 4.3.2005.
-24,57 EUR od 6.4.2005.
-24,56 EUR od 4.5.2005.
-24,23 EUR od 3.6.2005.
-24,23 EUR od 14.7.2005.
-23,98 EUR od 4.8.2005.
-24,41 EUR od 2.9.2005.
-24,46 EUR od 4.10.2005.
-24,46 EUR od 4.11.2005.
-24,51 EUR od 1.12.2005.
-24,35 EUR od 4.1.2006.
-24,19 EUR od 3.2.2006.
-23,94 EUR od 3.3.2006.
-23,86 EUR od 5.4.2006.
-23,81 EUR od 5.5.2006.
-23,89 EUR od 2.6.2006.
-23,82 EUR od 4.7.2006.
-23,70 EUR od 3.8.2006.
-23,82 EUR od 5.9.2006.
-23,84 EUR od 4.10.2006.
-23,80 EUR od 2.11.2006.
-23,68 EUR od 5.12.2006.
-23,47 EUR od 4.1.2007.
-23,31 EUR od 2.2.2007.
-23,30 EUR od 6.3.2007.
-23,32 EUR od 5.4.2007.
-23,03 EUR od 4.5.2007.
-22,79 EUR od 4.6.2007.
-22,62 EUR od 4.7.2007.
-22,77 EUR od 2.8.2007.
-22,89 EUR od 6.9.2007.
-38,95 EUR od 1.10.2007.
-38,87 EUR od 2.11.2007.
-23,12 EUR od 3.12.2007.
-23,00 EUR od 18.1.2008.
-6,82 EUR od 1.2.2008.
-6,89 EUR od 29.2.2008.
-52,45 EUR od 31.3.2008.
-51,16 EUR od 2.5.2008.
-50,65 EUR od 2.6.2008.
-51,28 EUR od 30.6.2008.
-50,36 EUR od 31.7.2008.
-50,40 EUR od 1.9.2008.
-50,95 EUR od 1.10.2008.
-55,10 EUR od 31.10.2008.
-52,32 EUR od 2.12.2008.
-84,73 EUR od 31.12.2008.
-105,87 EUR od 2.2.2009.
-115,49 EUR od 2.3.2009.
-88,98 EUR od 31.3.2009.
-94,05 EUR od 30.4.2009.
-83,53 EUR od 1.6.2009.
-82,37 EUR od 30.6.2009.
-82,68 EUR od 31.7.2009.
-83,29 EUR od 31.8.2009.
-83,24 EUR od 30.9.2009.
-82,62 EUR od 2.11.2009.
-83,78 EUR od 30.11.2009.
-84,70 EUR od 31.12.2009.
-117,87 EUR od 1.2.2010.
-110,07 EUR od 1.3.2010.
-156,25 EUR od 31.3.2010.
-147,49 EUR od 30.4.2010.
-164,55 EUR od 31.5.2010.
-312,34 EUR od 30.6.2010.
-281,91 EUR od 2.8.2010.
-374,86 EUR od 31.8.2010.
-342,74 EUR od 30.9.2010.
-291,09 EUR od 31.10.2010.
-400,07 EUR od 30.11.2010.
-525,59 EUR od 31.12.2010.
-427,91 EUR od 1.2.2011.
-465,49 EUR od 1.3.2011.
-421,87 EUR od 4.4.2011.
-429,81 EUR od 5.5.2011.
-614,43 EUR od 1.6.2011.
-632,41 EUR od 1.7.2011.
-786,65 EUR od 31.7.2011.
-707,43 EUR od 31.8.2011.
-620,68 EUR od 30.9.2011.
-589,62 EUR od 3.11.2011.
-582,99 EUR od 1.12.2011.
-624,03 EUR od 31.12.2011.
-659,80 EUR od 2.2.2012.
-664,60 EUR od 6.3.2012.
-639,85 EUR od 2.4.2012.
-19.838,64 EUR od 30.4.2012.
s tim da zatezne kamate teku od 31.siječnja 2005. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
IV - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.508,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 7.5.2019. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate s tim da nije postavio novčano određen zahtjev već je naveo da mu tuženik treba dostaviti dokumentaciju kako bi isti postavio. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 13.12.2004. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 305.000,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 3,88% godišnje s tim da je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti obveze neosnovano stekao određeni iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 12.1.2023. tako da je tražena isplata iznosa od 34.452,32 EUR, a konačni tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 25.11.2024.
Sud je preinaku tužbe dopustio raspravnim rješenjem od 4.12.2024. jer je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da nije dužan dostavljati tužitelju dokumentaciju kojom on ne raspolaže; da prigovora zastari; da je kredit otplaćen i otplatom kredita više ne postoje sporne odredbe; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane i dopuštene te jasne, lako uočljive i razumljive; da se kolektivni spor ne može primijeniti na konkretni slučaj i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz te parnice; da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora; da se kolektivnom tužbom osigurava apstraktna zaštita; da je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule koju klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti te da ista ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu; da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF; da ni za odredbu o promjenjivoj kamati nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti; da je kamatnu stopu mijenjao prema stanju na tržištu i troškovima poslovanja čak i prije stupanja na snagu novele Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012.; da osporava visinu tužbenog zahtjeva.
U kasnijim podnescima osporio je i tijek zateznih kamata i naveo da bi utvrđenja iz kolektivnog spora mogla biti primjenjiva jedino u parnici radi naknade štete.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.
Od saslušanja svjedoka ČG tuženik je odustao, a svjedokinja ĆG je umrla. Svjedoci MGJ i CG (djelatnici tuženika) nisu saslušani zbog toga što tuženik nije učinio vjerojatnim da su dotični osobno sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.
Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 18.10.2004. kamatna stopa je iznosila 4,99% godišnje (uz popust od 0,26% u početnom razdoblju) te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. To ne proizlazi ni iz tuženikovih općih uvjeta dostavljenih uz odgovor na tužbu.
Nadalje, u ugovoru je ugovorena i valutna klauzula tako da je kredit dan u kunskoj protuvrijednosti CHF te je i vraćanje bilo na isti način.
Navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještakinji Ines Lozić utvrđeno je da je:
-preplata s osnove promjene kamatne stope 49.479,40 kn od kojeg iznosa se na preplatu prilikom prijevremene otplate kredita odnosi iznos od 13.379,28 kn;
-preplata s osnove valutne klauzule 210.101,55 kn od kojeg iznosa se na preplatu prilikom prijevremene otplate kredita odnosi iznos od 136.094,94 kn. Nakon prigovora stranaka, vještakinja je u očitovanju (dopuni) navela da je tužitelj manje platio (tzv. negativne razlike) zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 48.943,50 kn (6.495,94 EUR).
Nadalje, povodom prigovora tuženika, vještakinja je dala i izračun u kojemu bi primijenila kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. No, taj izračun ovaj sud zanemaruje jer je taj prigovor rezultat pogrešnog i proizvoljnog tuženikovog tumačenja propisa, a izračun može poslužiti jedino preinaci presude ako viši sudovi budu dijelili isti stav kao i tuženik. Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci.
Nakon dopunskog pisanog očitovanja vještakinje, na njezino mišljenje tužitelj nije imao primjedbi na isto. Tuženik je naveo da ostaje kod svih iznesenih navoda i prigovora u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka koje je iznio u podnesku od 29.6.2023. Ovaj sud takav prigovor drži paušalnim, neobrazloženim i neosnovanim. Naime, upravo po tim ranijim prigovorima izrađeno je dopunsko vještvo, a tuženik nije dao nekakav drugačiji izračun kojim bi oponirao izračunu vještakinje. Stoga, ovaj sud poklanja vjeru mišljenju vještakinje, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (oznake u zaglavlju i podnožju stranica ugovora) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03.
Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.
6.2.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Posebno se ističe da iz iskaza tužitelja ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi išla u prilog tuženiku.
Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.
Također, s obzirom na vezanost ovog suda odlukom iz kolektivnog spora bespredmetni su prigovori tuženika: da sporne odredbe nisu ništetne već valjane i dopuštene te jasne, lako uočljive i razumljive; da se kolektivni spor ne može primijeniti na konkretni slučaj i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz te parnice; da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora; da se kolektivnom tužbom osigurava apstraktna zaštita; da je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule koju klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti te da ista ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu; da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF; da ni za odredbu o promjenjivoj kamati nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti; da je kamatnu stopu mijenjao prema stanju na tržištu i troškovima poslovanja čak i prije stupanja na snagu novele Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012.
6.3.Glede pozivanja tuženika na dopuštenost mijenjanja kamatne stope treba reći da je VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.
6.4.Sve gore navedeno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna. Posebno se ukazuje na citirane stavove viših sudova da su sudovi vezani utvrđenjima iz kolektivnog spora. Pritom valja naglasiti da, s obzirom na pravni učinak odredbe čl.502.c ZPP i presude donesene u kolektivnom sporu, ovaj sud ne može zauzeti stajalište da bi tuženik bio ekskulpiran obveze vraćanja stečenog bez osnove ako bi bili npr. točni njegovi prigovori da nema kontrolu nad kretanjem tečaja CHF i da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF te da je klijente upozoravao na rizik koji proizlazi iz sklapanja ovakvih ugovora s valutnom klauzulom. Ovaj potonji prigovor je posebno neosnovan jer kao potkrjepu te svoje tvrdnje tuženik dostavlja primjerak svog glasila "Hypo Times" iz prosinca 2005. tj. 12 mjeseci nakon što je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom. Upozorenja, po ocjeni ovog suda, ne mogu djelovati retroaktivno.
6.5.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.110.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.
Što se tiče prigovora tuženika u kojima spominje parnice radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022). Utoliko tužitelj može potraživati iznos stečen bez osnove.
6.6.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja s osnove valutne klauzule jer je tužba podnesena 7.5.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.
Inače, vezano za tuženikov prigovor da je nastupila zastara zbog naknadne preinake tužbe u odnosu na zahtjev naveden u tužbi, treba reći da u situaciji kad je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u kojoj se pozivao na otplatne planove i obavijest o prijevremenom zatvaranju kredita, onda je on činjeničnim navodima vremenski determinirao za koje razdoblje potražuje povrat stečenog bez osnove. Stoga, kasnijim preciziranjem tužbenog zahtjeva dana 12.1.2023., nakon provedenog vještačenja, u kojem zahtjevu potražuje iznose dospjele između 31.1.2005. i 30.4.2012., tužitelj time nije povrijedio odredbe o zastari jer je zastara u pogledu nominalno neodređenog iznosa (koji iznos je ranije bio neodređen zbog razloga koji se mogu pripisati u krivnju tuženiku) prekinuta podnošenjem tužbe 7.5.2019.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I. i II.
7.1.Što se tiče odluke pod točkom III., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.104.st.1.ZOO-a).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 34.452,30 EUR više na ime anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.210.ZOO platiti tužitelju 34.452,30 EUR. Prema sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja. Tuženik u pogledu negativnih razlika nije postavio u ovom postupku ni protutužbu prigovor radi prebijanja.
7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.214.ZOO.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Također, treba reći da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe postupio po odredbi čl.186.b st.5.ZPP i vrijednost predmeta spora naveo u iznosu od 241.974,42 kuna te je sve, pa i kasnije radnje obračunavao po tom tarifnom razredu.
8.1.Tužitelju je priznat trošak kako slijedi: po 250 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 20.7.2021., 12.1.2023., 25.11.2024. te za ročišta od 8.9.2021.,
4.12.2024., 50 bodova za ročište za objavu, što zbrojeno i pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 3.875,00 EUR, a kad se doda 265,45 EUR za vještačenje te 367,64 EUR pristojbe tužbe, dobije se 4.508,09 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 20.siječnja 2025.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka
