REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj P-741/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pajić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice ACK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 23. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika Nikole Pajića, odvjetnika u Puli te tuženice osobno uz zamjenicu punomoćnika Mirjanu Žrvnar, odvjetnicu u Puli, 20. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2012. solemniziranog 15. srpnja 2022. kod Javnog bilježnika Denisa Krajcara u Puli, Broj:

OV-3455/22 koji je zaključen između tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tuženice ACK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davateljice uzdržavanja.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2012. solemniziranog 15. srpnja 2022., a koja je na 2. suvlasničkom udjelu: ¼ dijela nekretnina označenih kao k. č. br.: [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 366 m2, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 314 m2 i k. č. br.: [katastarska čestica] zgr., u naravi kuća i sporedne zgrade, ukupne površine 680 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana temeljem ovosudnog rješenja posl.br.: Z-3255/12.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju podmiri sve prouzročene parnične troškove, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužitelju AC, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici ACK, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 750,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za priznanje troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2012. koji je kao primatelj uzdržavanja sklopio sa svojom kćerkom ACK kao davateljicom uzdržavanja. Raskid želi zbog poremećenih odnosa, odnosno jer njegova kćer ne izvršava ugovorene obveza. Ističe da kćer s njim ne želi nikakav kontakt i to unazad već tri godine te da mu je izjavila da joj on više nije otac.

1.1. Tijekom postupka dodatno podneskom od 7. rujna 2022. (list 30 do 31 spisa) ističe da je 2021. sklopio brak s PCK s kojom je i pet godina prije sklapanja braka bio u životnoj zajednici. Navodi da tuženica već dugi niz godina ne ispunjava obveze iz ugovora, niti na jedan način ne brine o tužitelju, a zbog čega je tužitelju narušeno psihičko zdravlje. Ističe i to (u podnesku od 2. siječnja 2023., list 55 do 56 spisa) da je tužitelj od 8. ožujka 2007. do 2018. bio u braku s TC pa da stoga tuženica nije brinula o njemu. Taj je brak razveden odlukom suda od 29. ožujka 2018., koja je postala pravomoćna 24. travnja 2018.

1.2. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom do 7. rujna 2022. na način da predlaže da sud donese presudu kojom će raskinuti predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te naložiti zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe toga ugovora, a s obzirom da je predmetna preinaka ocijenjena svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, ista je na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), dopuštena.

2. U odgovoru na tužbu tuženica potvrđuje da je s ocem, ovdje tužiteljem, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju u svojstvu davateljice uzdržavanja. Međutim ističe da je uredno ispunjavala sve svoje obveze iz ugovora, jer je s ocem bila u dobrim odnosima i brinula se o njemu sve te godine, a i godinama prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navodi da mu je redovito čistila stan, prala i peglala robu, kuhala te da je tužitelj dolazio u dom tuženice jesti i piti. Tuženica mu je rješavala svu potrebnu papirologiju i račune, plaćala mu je komunalnu naknadu, kao i struju za garažu koju koristi tužitelj. Također, poklonila mu je kuhinju zajedno s demontažom stare i montažom nove kuhinje, kao i postavljanje tepiha u dnevnom boravku. Ističe da se brine i o baki, majci tužitelja, koja ima 91 godinu i o kojoj se tužitelj ne brine. Navodi da se tužitelj 2021. oženio s PCK te su otad krenuli problemi koje uzrokuje tužitelj. Tuženici cijela ova situacija jako teško pada jer se sve ove godine brinula o tužitelju, iako joj najmlađe dijete ima autizam, a suprug A i žao joj je da je nakon svega došlo do sudskog postupka. Tuženica je sve svoje obveze uredno izvršavala. Od trenutka kad se tužitelj oženio počinju problemi i poremećenost odnosa isključivo krivnjom i ponašanjem tužitelja. Pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ne pripada onoj strani čija krivnja za poremećenost odnosa ukazuje na zloporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički život postane nepodnošljiv i da se ugovor raskine (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-961/01 od 12. lipnja 2002.). Tužitelj upravo to i čini. Slijedom navedenog tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje troškove postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su zemljišnoknjižni izvadak, specijalistički nalaz za tužitelja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju, rješenje o plaćanju komunalne naknade, tužba AC protiv NC za razvod braka, iskazi svjedoka ZC, JC, RC i TCK, iskazi parničnih stranaka te sva druga dokumentacija priležeća spisu, a uz to su pregledane fotografije s lista 48 i 63 do 75 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:

- da je tužitelj AC otac tuženice ACK,

- da žive u istoj kući koja nije etažirana, ali ima više zasebnih funkcionalnih cjelina (stanova) pa tako u prizemlju živi tuženica s obitelji, na prvom katu živi tužitelj sa suprugom, a na drugom katu brat tužitelja ZC sa svojom obitelji,

- da tuženica živi u stanu koji pripada njenom bratu (sinu tužitelja),

- da je u istoj kući živjela i majka tužitelja (ujedno baka tuženice) koja je 2022. (tijekom ovog postupka) preminula,

- da su odnosi drugih članova obitelji (braće i sestara tužitelja, djece i unuke) i tužitelja narušeni i poremećeni,

- da je tužitelj za života sklopio ukupno četiri braka,

- da je tužitelj u svojstvu primatelja uzdržavanja s tuženicom u svojstvu davateljice uzdržavanja sklopio Ugovor o uzdržavanju koji je 23. ožujka 2012. solemniziran kod javnog bilježnika,

- da je predmetni ugovor sklopljen na inicijativu tužitelja,

- da je tužitelj sada (u vrijeme zaključenja glavne rasprave) u braku s PCK s kojom je brak sklopio 2021.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je u svojstvu primatelja uzdržavanja sklopio sa svojom kćerkom, ovdje tuženicom u svojstvu davateljice uzdržavanja i to zbog neispunjavanja obveza preuzetih ugovorom od strane davateljice uzdržavanja. Tuženica osporava zahtjev tužitelja navodeći da joj tužitelj onemogućava ispunjavanje preuzetih obveza jer je svojim ponašanjem i postupanjem narušio i poremetio njihove odnose u tolikoj mjeri da izvršavanje ugovorenih obveza nije moguće. Dakle, u ovom postupku je sporno i valja utvrditi čijom je krivnjom i na koji način došlo do narušavanja odnosa parničnih stranaka te ovisno o tome, predstavlja li neispunjenje obveza od strane davateljice uzdržavanja, opravdan razlog za raskid ugovora o uzdržavanja.

7. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da su tužitelj kao primatelj uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju i solemnizirali ga kod javnog bilježnika 23. ožujka 2012. U članku 1. toga Ugovora ugovorne strane su suglasno konstatirale da se ovdje tuženica skrbi o svome ocu te da ima volju i namjeru i dalje to činiti do njegove smrti. U članku 3. Ugovora tuženica se kao davateljica uzdržavanja obvezala doživotno uzdržavati tužitelja i u svim njegovim potrebama i sukladno istima ga pomagati, a prema svojim mogućnostima, osigurati mu po potrebi pomoć u prehrani te odjeći i obući sukladno njegovim potrebama, osigurati mu svu potrebnu njegu, redovite posjete liječniku, a u slučaju bolesti liječenje, pomagati u snošenju troškova liječenja uključivši i bolničke troškove, u slučaju smrti pokopati ga prema mjesnim običajima. Ugovaratelji su suglasno konstatirali da se tuženica kao davateljica uzdržavanja već skrbi o tužitelju kao primatelju uzdržavanja na ugovoreni način iz stavka 1. U članku 2. Ugovora ugovoreno je da tužitelj kao primatelj uzdržavanja, nakon svoje smrti, davateljici uzdržavanja ostavlja u vlasništvo ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina].

7.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 2 spisa) utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba postojanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica saslušani su svi predloženi svjedoci i parnične stranke. Svi saslušani svjedoci članovi su obitelji parničnih stranaka. Po prijedlogu tužitelja saslušana je samo njegova supruga TCK, a po prijedlogu tuženice ZC (brat tužitelja), RC (sestra tužitelja) i JC (kćer tuženice). Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno je da su iskazi svjedokinje TCK (supruge tužitelja) i tužitelja s jedne strane, u bitnome suprotni iskazima svjedoka ZC, RC, JC i tuženice, s druge strane.

9. Radi boljeg razumijevanja životnih prilika i navika parničnih stranaka, međusobnog odnosa stranaka, okolnosti vezanih za sklapanje predmetnog ugovora, ali i radi ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka i stranaka, sud će se osvrnuti i na navode koji se odnose na način života parničnih stranaka.

9.1. Tako iz iskaza svjedoka ZC, RC, JC i parničnih stranaka suglasno proizlazi da je tužitelj bio u četiri braka, da je radio za čovjeka kojeg nazivaju P iz T koji se bavi spajanjem ljudi te da je i sam na taj način upoznao svoje dvije supruge, bivšu NC i sadašnju suprugu PCK. Svjedokinja TCK osporava da bi tužitelja na taj način upoznala, međutim njen je iskaz neuvjerljiv i potpuno suprotan iskazu drugih svjedoka, ali i samog tužitelja koji u svom iskazu izričito potvrđuje da je suprugu PCK upoznao na taj način na dogovorenom susretu u parku u Rijeci, na koji su se način i inače organizirali susreti. Unatoč tome što tužitelj opovrgava navode svjedoka ZC, RC i JC o tome da je imao više drugih ljubavnih veza, ovaj je sud iz njihovih iskaza utvrdio da je tužitelj bio, osim u četiri braka, i u mnogobrojnim kraćim i duljim ljubavnim vezama i to sa ženama koje su i živjele s njim u stanu, koji se nalazi u kući u kojoj svjedoci ZC i JC te tuženica žive. Iskazi svjedoka, ali i tuženice, su vezano za to uvjerljivi, okolonosni, obiluju detaljima i međusobno su sukladni. Naime, svjedokinja JC (kćer tužene, unuka tužitelja) u svom iskazu vrlo vjerno opisuje način života tužitelja navodeći da je kroz kuću prošlo mnoštvo žena koje su uglavnom dolazile iz Slavonije ili iz drugih krajeva Hrvatske, spominje i imena pa tako pokojnu TC i N, a pritom opisuje i situaciju Ljiljaninog naprasnog odlaska iz kuće i okolnost da ju je ona osobno odvela u Labin. Stoga, vezano za navedeno iskaz tužitelja nije vjerodostojan, suprotan je iskazima spomenutih svjedoka, a osim toga njegov je iskaz neuvjerljiv i neobrazložen jer samo paušalno navodi da mu to nitko ne može dokazati.

9.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka ZC, JC i tuženice utvrđeno je da je tužitelj vrlo specifična osoba koja ima i određeni problem zdravstvene naravi, a za koji predmetni svjedoci i tuženica navode da od strane liječnika nije dijagnosticiran, ali da se manifestira tako da se tužitelj odjednom ukoči i da se neko vrijeme ne može pomaknuti. Dodatno svjedokinja JC i tuženica u svom iskazu objašnjavaju da tužitelj u tim trenucima napada izgleda kao da se pravi mrtav i da to čini u za njega neugodnim situacijama, primjerice da je to činio pri dolasku policije ili kada mu nešto ne odgovara, a da je to učinio i sadašnjoj supruzi TCK. Tu situaciju u iskazu spominju i TCK i tužitelj, a posebno upitan tužitelj o tome što su mu rekli liječnici nakon što su ga zbog tog napadaja hospitalizirali i jesu li mu rekli što je bio uzrok tome i koja je dijagnoza, tužitelj je odgovorio "sekiracija".

9.3. S druge strane, u odnosu na tuženicu, utvrđeno je da tuženica živi u obitelji sa suprugom koji boluje od Alzheimerove bolesti, s kćerkom JC i autističnim sinom. Iz iskaza svjedoka ZC, ĐC i JC utvrđeno je da bolest supruga i stanje sina zahtijevaju dodatnu brigu i angažman tuženice. Tuženica je za potrebe terapijskog postupka za sina nabavila dvije kokoške, a svjedok ZC (tuženičin stric) je njenom sinu napravio igralište. Iz njihovih je iskaza, ali i iskaza tužitelja utvrđeno da je upravo tuženica najviše brinula o umirućoj baki koja je u konačnici i umrla u njenom stanu. Predmetne navode tužitelj nije niti osporio.

10. U odnosu na okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno je da je predmetni Ugovor sklopljen na inicijativu i po traženju tužitelja. O inicijativi tužitelja iskazuju i svjedoci ZC i JC koja navodi da su predmetni Ugovor stranke sklopile jer je upravo "dida" tako odlučio. Navedeno tužitelj u svom iskazu potvrđuje objašnjavajući da je nakon razvoda braka od supruge Z morao naći nekoga da ga uzdržava, a s obzirom da tada nije imao ženu predložio je kćerki da s njim sklopi takav ugovor. Čak navodi da je sam zakazao termin kod javnog bilježnika, a tuženica potvrđuje da je tekst ugovora sastavljen po kazivanju tužitelja, tako da su iskazi stranaka vezani za te okolnosti sukladni. Nadalje, utvrđeno je, što potvrđuje i tužitelj, da je tužitelj bio osoba koja je, unatoč tome što je mogao sam brinuti o sebi, svejedno želio da svakodnevne poslove i obveze koje se tiču kućanstva i uobičajenog života za njega obavlja netko drugi.

10.1. Međutim, iskaz tužitelja nije vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio u braku. Naime, iz tužbe za razvod braka tužitelja i NC utvrđeno je da je tužitelj u tom braku bio od 2007. do 2018., a predmetni ugovor sklopljen je 2012. Tužitelj je, dakle, želju i potrebu za sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju s kćerkom izrazio dok je bio u braku s NC. Sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz tuženice u dijelu u kojem navodi da je tužitelj, unatoč tome što je bio u braku, želio sklopiti predmetni Ugovor jer je njegova tadašnja supruga TC često odlazila svojoj djeci, zbog čega se on bojao da o njemu neće brinuti.

10.2. Iz iskaza svjedoka ZC, JC i RC te tuženice utvrđeno je da je tuženica o tužitelju brinula i pomagala ga i prije sklapanja predmetnog Ugovora, a njihovi su iskazi vezano za navedeno sukladni utvrđenjima iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, s obzirom da je u članku 1.A i u članku 3. stavku 2. Ugovora konstatirano da tuženica već skrbi o tužitelju. Stoga, u tom dijelu iskazi tužitelja i TCK nisu vjerodostojni, neuvjerljivi su i neobrazloženi te suprotni preostalim personalnim i materijalnim dokazima, posebno kraj činjenice da je utvrđeno da je tekst ugovora sastavljen upravo po kazivanju tužitelja. I svjedoci ZC i JC u svojim iskazima opisuju da je tuženica za tužitelja brinula i prije sklapanja ugovora na način da mu je prala robu, nosila robu na kemijsko čišćenje, sušila, peglala, kuhala, čistila stan, brinula o režijama. Navedeno potvrđuje i svjedokinja RC ističući da je čak tuženicu znala pitati zašto to radi kada tužitelj to sve može sam.

11. Vezano za izvršavanje ugovorom preuzetih obveza, utvrđeno je da je tuženica tužitelja uzdržavala nakon sklapanja predmetnog Ugovora do trenutka kada su se njihovi odnosi toliko poremetili da to više nije bilo moguće, a što je bilo nakon dolaska TCK, odnosno nakon 2017. Dakle, utvrđeno je da je tuženica i prije, ali i nakon sklapanja Ugovora 2012., zasigurno do 2017. brinula o tužitelju na način opisan u točki 10.2. obrazloženja presude. U tom dijelu sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelja koji navodi da ga je tuženica uzdržavala samo godinu dana od sklapanja ugovora te da kod nje nije nikada jeo. Predmetne navode tužitelj ničime ne obrazlaže i ne objašnjava, a u konačnici ne nudi niti dokaze u tom smjeru. Njegov navod o tome da je tuženica svoje obveze prestala izvršavati jer je počela raditi, opovrgnut je vjerodostojnim navodima tuženice o tome da ona cijeli život radi i da je uvijek radila i to na pola radnog vremena jer ima dijete s posebnim potrebama. O tome da je tuženica brinula o obrocima tužitelja suglasno iskazuju svjedoci ZC, JC i J navodeći da je tužitelj ili dolazio u tuženičin dom na ručak ili mu je ono donosila u njegov stan. Nije logičan navod tužitelja da tuženica ne bi brinula o tome, kada i sam potvrđuje da je ugovor sklopio jer ga netko treba u svemu pomagati. Naime, navodi tužitelja (iz podnesaka) o tome da se tuženica nije brinula o tužitelju iz razloga jer je to činila tadašnja supruga TC, kontradiktorni su radnjama tužitelja jer je tužitelj upravo (i unatoč) za vrijeme trajanja tog braka odlučio sklopiti predmetni ugovor. Osim toga, neshvatljivo je i životno nelogično da bi u slučaju da ga tuženica ne uzdržava od 2013. tužitelj s ovakvom tužbom ustao tek u srpnju 2021.

11.1. Uvidom i usporedbom fotografija kuhinje koja se nekada nalazila u stanu tuženice, a potom je montirana u stan tužitelja te analizom iskaza svjedoka i stranaka vezano za navedeno, utvrđeno je da je riječ o istoj kuhinji i da je u stanu tužitelja ugrađena kuhinja tuženice. Iako navedeno ne predstavlja odlučnu činjenicu u ovom predmetu, ukazuje na odnos tuženice spram tužitelja, ali i na vjerodostojnost iskaza stranaka i svjedoka. Pa tako tužitelj inzistira na navodu da to nisu isti donji elementi i da je samo uzeo kuhinju koju je tuženica htjela baciti, dok ZC, JC i tuženica objašnjavaju da je tuženica tu kuhinju tužitelju dala i platila montažu. Iskaz tužitelja suprotan je iskazu drugih svjedoka, suprotan je utvrđenjima s fotografija i kao takav nije vjerodostojan.

12. Do narušenosti odnosa između parničnih stranaka došlo je nakon što se PCK uselila u kuću. Svjedoci ZC i JC te tuženica vrlo vjerno u svojim iskazima objašnjavaju da se tužiteljevo ponašanje dolaskom TCK prema njima promijenilo u potpunosti, da se okrenuo protiv njih. Tuženica navodi da se to događalo postepeno, a svjedokinja JC ističe da je odnos postajao sve lošiji nakon što je PCK saznala za postojanje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svjedoci i tuženica nabrajaju niz situacija u kojima se tužitelj prema tuženici neprimjereno ponašao pa čak i agresivno. Pa tako opisuju situaciju da je tužitelj presjekao telefonske linije, da je fizički napao tuženicu zbog čega je intervenirala i policija, a za što je JC potvrdila da je tuženica imala otiske gušenja oko vrata. Potom navode da je tužitelj tuženicu prijavio "socijalnoj službi" da ne brine za svoju djecu, da joj je pobacao stvari i uspomene iz djetinjstva, da ju je prijavio komunalnom redaru zbog držanja kokošaka u dvorištu. Tuženica iskazuje i o tome da je PCK, dok je tužitelj bio u toplicama, puštala otvorena vrata od dvorišta unatoč tome što zna da je to opasno za autističnog sina tuženice i njenog supruga koji boluje od Alzheimerove bolesti. Uz to, tuženica navodi da je PCK izmislila dvije situacije i to da ju je JC potegnula za kosu i da tuženica udara pokojnu baku, a sve kako bi stvorila svađu između tužitelja i tuženice. Osim toga, svjedok ZC navodi i to da je čuo da je upravo tužitelj njihovoj zajedničkoj sestri R, s kojom je tužitelj inače od malena imao najbolji odnos, rekao da to sve radi kako bi doveo do raskida ugovora. Osim toga, tuženica iskazuje o tome da je po pozivu tužiteljevog liječnika došla pokupiti tužitelja, što znači da mu je pomogla unatoč narušenim odnosima.

12.1. Svjedoci ZC, JC i tuženica su o navedenom iskazivali uvjerljivo, okolonosno, životno i sukladno. Opisivali su nabrojene situacije vrlo srčano, u nevjerici da se tužitelj i PCK tako mogu ponašati. Njihovi su iskazi međusobno sukladni i vjerodostojni. S druge strane, tužitelj većinu nabrojenog opovrgava ne nudeći nikakvo objašnjenje s time da priznaje da je zvao komunalnog redara zbog kokošaka jer su mu smetale. Tužitelj, dakle, uopće ne daje objašnjenje iz kojeg su razloga njihovi odnosi međusobno narušeni.

12.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka ZC, RC, JC i tuženice utvrđeno je da su odnosi između tužitelja i njegovih braće i sestara narušeni i poremećeni u situaciji kada su trebali brinuti o majci tužitelja koja je bila lošeg zdravstvenog stanja i koja je naposljetku ubrzo umrla. Naime, iz njihovih je iskaza utvrđeno da je majka tužitelja živjela u stanu koji se nalazi u istoj kući u kojoj su živjele i parnične stranke i svjedoci ZC i JC. Također, utvrđeno je da su o majci tužitelja brinuli ZC i njegova supruga, drugi brat Đ i tuženica kao unuka, ne i tužitelj. Svjedoci ZC i RC o navedenom iskazuju vrlo vjerno ističući da ih je to jako pogodilo i naljutilo. Osim toga, objašnjavaju da su isprva postigli dogovor da će ujutro o majci brinuti tužitelj i supruga PCK jer drugi rade, međutim naknadno su shvatili da tužitelj i PCK od majke uzimaju novce, zbog čega je i došlo do svađe između njih. Iskaz tužitelja o navedenom nije vjerodostojan, potpuno je neuvjerljiv, tužitelj čak navodi da ne zna zbog čega su braća i sestre ljuti na njega, međutim u prilog svojim navodima ne iznosi nikakvu argumentaciju. Valja istaknuti i to da su navodi tužitelja koje iznosi u podnesku od 17. studenog 2022. suprotni tužiteljevom iskazu. Pa tako se u podnesku navodi da je PCK kuhala za tužiteljevu pok. majku, a sam tužitelj u svom iskazu navodi da su ZC i ACK brinuli o pok. majki (baki) te da je umrla u Jozičinom stanu. Potom se u podnesku navodi da je tužitelju zabranjeno da prisustvuje sprovodu svoje majke, dok sam tužitelj u iskazu navodi da pogrebu nije mogao prisustvovati jer je tek operiran.

13. Posebno se valja osvrnuti na iskaz svjedokinje TCK koji je ocijenjen nevjerodostojnim. Svjedokinja je iskazivala nesigurno, upadajući u kontradikcije, na upite suda često je odgovarala oprečno ili protupitanjima. Posebno je nevjerodostojan njezin iskaz u dijelu u kojem opovrgava da bi tužitelja upoznala preko nekog U iz [adresa] čovjeka kada sam tužitelj navodi da je PCK upravo na taj način upoznao. U preostalom dijelu njezin je iskaz konstruiran, nedorečen, neuvjerljiv, često se koristi izrazima "moguće, valjda, i mislim", iz čega sud zaključuje da svjedokinja iznosi neke navode vrlo olako, a osim toga njen je iskaz potpuno suprotan iskazima preostalih svjedoka koji su iskazivali vjerodostojno, uvjerljivo, sadržajno, nudeći objašnjenja, nabrajajući razne događaje i situacije koje govore u prilog vjerodostojnosti njihova iskaza. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženice, svjedokinja nije uspjela iskazati od koje godine živi s tužiteljem, toliko da je stvorena sumnja o tome može li svjedokinja računati, što je međutim tužitelj opovrgnuo navodeći da može i zna. Svjedokinja je iskazivala vrlo subjektivno, a kao supruga tužitelja neupitno je da je zainteresirana za uspjeh tužitelja u ovom postupku.

13.1. Valja ukazati i na to da značajne kontradikcije između činjeničnih tvrdnji tužitelja iznesenih u pripremnoj fazi postupka i navoda iz tužiteljevog iskaza, pridonose zaključku suda o postupanjima tužitelja.

14. Odredbom članka 579. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor o doživotnom uzdržavanju vrsta ugovora kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

14.1. Članak 583. stavak 3. ZOO-a propisuje mogućnost da svaka ugovorna strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, dok je člankom 584. stavkom 1. ZOO-a određeno da se na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju opće odredbe ZOO-a o promijenjenim okolnostima.

14.2. Napominje se da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 583. stavka 2. ZOO-a s obzirom da ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ne žive zajedno. Iako oni žive u istoj kući, iz iskaza svih saslušanih svjedoka i samih stranaka utvrđeno je, a što uostalom niti tužitelj ne osporava, da svaka stranka živi sa svojom obitelji u posebnoj funkcionalnoj cjelini, dakle u odvojenim stanovima. Osim toga, utvrđeno je da su tako živjeli i prije sklapanja ugovora te da na isti način žive i dalje.

15. Sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, ali i svih dokaza zajedno, utvrdio relevantne činjenice i, uzimajući u obzir već iznesena činjenična utvrđenja, zaključio da je na tužitelju odgovornost odnosno krivnja za narušene i poremećene odnose kojima je tuženicu onemogućio u izvršavanju ugovorom preuzetih obveza. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljevo neprimjereno postupanje i ponašanje prema tuženici bilo motivirano time da naruši međusobne odnose i dovede do toga da tuženica ne izvršava svoje obveze.

15.1. Utvrđeno je da je tuženica i prije sklapanja Ugovora, ali i godinama nakon sklapanja Ugovora (zasigurno do 2017.) uzdržavala tužitelja i ispunjavala svoje ugovorom preuzete obveze. Sud je, nadalje, utvrdio da je tužitelj, nakon što je započeo živjeti s PCK 2017., postupno mijenjao svoje ponašanje prema tuženici, da bi u konačnici negativno postupanje tužitelja prema tuženici toliko kulminiralo da je onemogućilo tuženici da izvršava ugovorne obveze. Prijavljivanje tuženice komunalnom redaru, policiji i socijalnoj službi, a da pri tom tužitelj nije dokazao opravdanost takvih radnji, ovaj je sud okarakterizirao kao neprijateljsko postupanje spram tuženice. Rezanje telefonskih žica, bacanje stvari i fizički napad na tuženicu ukazuju na ustrajno neprimjereno i uznemiravajuće ponašanje tužitelja prema tuženici.

15.2. Iako okolnost je li tužitelj svoje ponašanje prema tuženici promijenio pod utjecajem supruge TCK, nije pravno relevantna, ipak je bila značajna za ocjenu vjerodostojnosti iskaza, ali osobito motivacije te razloga zbog kojih se tužitelj prema tuženici počeo neprimjereno i neprijateljski ponašati. Utvrđeno je da se tužitelj prema tuženici počeo neprimjereno i neprijateljski ponašati nakon dolaska tužiteljeve sadašnje supruge TCK. Do tada tužitelj, unatoč svojem osebujnom stilu života i svojoj naravi, nije imao narušene odnose niti s kćerkom, a niti sa svojom braćom. Tuženica čak navodi da je bila u dobrim odnosima s bivšom suprugom tužitelja i bivšom partnericom N te da se znaju čuti. Iz navedenog se zaključuje da je tuženica inače imala pristojne odnose sa suprugama odnosno partnericama tužitelja. Sve situacije koje su svjedoci i tuženica nabrajali uslijedile su nakon dolaska TCK. U tom smislu je znakovito da se tužitelj s PCK oženio 2021., dakle u istoj godini kada je podnio tužbu u ovom predmetu. Utvrđeno je da je tužitelj, postupajući na gore opisani način spram tuženice, bio motiviran "stvaranju" situacije u kojoj bi mogao zahtijevati raskid predmetnog ugovora. U prilog navedenom utvrđenju govori i okolnost da je tužitelj u svom iskazu potvrdio da želi i pokušava prodati svoj suvlasnički dio nekretnine kojom je raspolagao u korist tuženice predmetnim ugovorom.

16. S obzirom na utvrđenja ovoga suda da je tužitelj kao primatelj uzdržavanja onemogućavao tuženicu kao davateljicu uzdržavanja u ispunjavanju obveza, tužitelj se u ovom postupku ne može s uspjehom pozivati na to da razlog za raskid predstavlja neispunjenje obveza od strane tuženice (tako i VSRH u odlukama Rev- 677/12 od 15. svibnja 2012. i Rev 507/11 od 28. kolovoza 2012.). Naime, krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana pravno je odlučna za odluku o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako upućuje na zlouporabu prava. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostranoobvezni ugovor, a načela obveznog prava zabranjuju zlouporabu i upućuju na to da su ugovorne strane u ostvarivanju ugovorom preuzetih prava i obveza dužne biti vođene načelom savjesnosti i poštenja. I iako tužitelj nije odbio uzdržavanje od strane tuženice, on je svojim postupanjima izazvao i doveo do teško narušenih odnosa, a ta su postupanja bila motivirana time da do takvih odnosa i dođe sve u svrhu raskida predmetnog ugovora. U ovim okolnostima u kojima je utvrđeno da je upravo tužitelj zlorabio svoja prava kako bi doveo do raskida ugovora, ne može ostvariti pravnu zaštitu koju u ovom postupku zahtijeva. K tome valja ukazati i na to da je iz iskaza svjedokinje JC i tuženice utvrđeno da je tuženica voljna ispunjavati ugovorne obveze.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te je isti odbijen.

18. Sudske odluke koje tužitelj dostavlja nisu primjenjive u ovom predmetu, jer je činjenična, a i time i pravna problematika u ovom predmetu drugačija od one iz dostavljene prakse.

19. Sud nije posebno cijenio preostale dokaze (medicinsku i drugu dokumentaciju) jer su sve relevantne, a sporne činjenice utvrđene na temelju dokaze cijenjenih u ovoj presudi, stoga se drugi dokazi ukazuju nepotrebnima. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja istaknuti na posljednjem ročištu za glavnu raspravu jer nisu pravovremeno predloženi, a niti nisu od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu.

20. Odluka o troškovima ovog postupka donesena je na temelju odredbe članka 155. i članka 154. stavka 1. ZPP-a te na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarifa), s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

20.1. Tuženici je priznata nagrada od po 50 bodova za sastav odgovora na tužbu, podneska od 17. studenog 2022. (Tbr.8.t.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 14. srpnja 2022., 2. studenog 2023., 5. ožujka 2024. i 23. listopada 2024. (Tbr.9.t.1. Tarife), što sukladno vrijednosti boda prema Tbr.50. Tarife i s PDV-om od 25% (Tbr.42. Tarife), ukupno iznosi 750,00 eura, stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

21. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška odbijen je kao neosnovan. Nije osnovan zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 24. ožujka 2022. jer je isti samo prateći podnesak dostavljenoj punomoći, koja nije dostavljena uz odgovor na tužbu. Također, odbijen je i zahtjev za naknadu troškova sastava podneska od 2. studenog 2023. s obzirom da je predmetni podnesak tuženica uputila nakon ročišta održanog istog dana nadopunjujući dokazne prijedloge navođenjem adresa predloženih svjedoka. Tuženica, u slučaju pravomoćnosti ove presude, neće biti u obvezi plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu niti je obveznik plaćanja pristojbe na presudu.

22. Posljedično predmetnoj odluci, odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

U Puli 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz R/ pristojba na presudu (uz točku II.)

2. Tuženici po pun.