Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

P Ob-212/2024-12

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi izmjene odluke o osobnim odnosima roditelja i djeteta mlljt. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013., zastupanog po posebnom skrbniku BM, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Virovitica, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 12. prosinca 2024., u nazočnosti stranaka, punomoćnika tužitelja, te psihologa i socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja iz točke IV. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-3/2023-12 od 15. lipnja 2023.

II.Način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], određuje se:

- jedan dan u tjednu, u vremenu od jedan sat, u prostorijama Obiteljskog centra Bjelovar, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar, kroz razdoblje od 6 mjeseci, na način da majka doprati dijete do Obiteljskog centra Bjelovar kojeg će preuzeti stručna osoba određena za nadzor, a nakon završetka osobnih odnosa, majka će preuzeti dijete od stručne osobe određene za nadzor ispred Obiteljskog centra Bjelovar.

i  r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja je povučena u dijelu da se osobni odnosi između tužitelja i djeteta ostvaruju putem djetetovog mobitela svaki dan u trajanju od 10 minuta u vremenu između 18,00 sati i 19,00 sati, što je majka djeteta dužna omogućiti.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. U tužbi navodi da su stranke bile u braku koji je razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-3/2023-12 od 15. lipnja 2023. Navodi da je u braku rođen UM, **.**.2013., a presudom je određeno da će dijete stanovati s majkom, dok je tuženiku zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom. Tužitelj navodi da u pokrenutom postupku obveznog savjetovanja stranke nisu postigle dogovor oko osobnih kontakata tužitelja sa djetetom.

1.2. Tužitelj navodi da su se od donošenja navedene presude okolnosti značajno promijenile. Navodi da je odluka o zabrani kontakata tužitelja s djetetom donesena zbog činjenice da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak radi prijetnje na štetu djeteta u kojem je izrečena mjera opreza – zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s djetetom AM, rješenjem ODO u Bjelovaru KPz-DO-114/2022-10 od 11. studenog 2022., koja mjera je ukinuta rješenjem ovoga suda broj KZd-58/2023 od 22. veljače 2024. s obrazloženjem kako više nije opravdano produljivati mjeru opreza.

1.3. Tužitelj navodi da godinu i pol dana nema nikakvog kontakta s djetetom, što mu teško pada, a takovo stanje nije niti u interesu djeteta s kojim je bio jako vezan. Ne ulazeći u raspravu oko osnovanosti optužbe zbog kojih se protiv njega još uvijek vodi kazneni postupak, tužitelj smatra da je vrijeme da mu se omogući kontakt s djetetom. Isti je svjestan proteka razdoblja u kojem nije bilo nikakvog kontakta sa djetetom, te činjenice da se protiv njega još uvijek vodi kazneni postupak, pa stoga tužbenim zahtjevom predlaže da ti kontakti zasada budu pod nadzorom, u Obiteljskom centru u Bjelovaru, i to ponedjeljkom i četvrtkom od 11,00 do 12,00 sati, te da mu se omogući kontakt putem djetetovog mobitela svaki dan u trajanju od 10 minuta u vremenu između 18,00 i 19,00 sati.

2. U odgovoru na tužbu (list 29) tužena navodi da je u postupku obveznog savjetovanja istaknula da se protivi viđanju djeteta s ocem, jer dijete to ne želi. Napominje da je dijete trpilo nasilje od strane oca, tužitelj je često omalovažavao djetetove uspjehe u školi, podcjenjivao njegovo zanimanje za znanjem, svaki njegov plač smatrao slabošću i nazivao ga pogrdnim imenima, a provokacije su trajale dok god dijete nije povraćalo. Navečer djetetu nije dao mira za učenje, a ujutro ga budio u 5 sati puštanjem glasne muzike. Dijete je svaki dan povraćalo jedan do dva puta zbog provokacija i smrada alkohola. Napominje da kazneni postupak za više kaznenih djela još nije završen, a glavni svjedok je mlljt. dijete kojemu je tuženik prijetio automatskom puškom i ucjenjivao da nikome ne smije reći, jer će ubiti njega i majku. Dijete je više puta bilo ispitivano i snimano, navodi da se boji da bi to bio utjecaj na svjedoka i da će ga tuženik ucjenjivati kako je to radio cijeli njegov život. Navodi da ne želi kršiti pravomoćnu presudu P Ob-3/2023-12 na koju tuženik nije imao prigovora.

2.1. Tužena u odnosu na navode tužbe vezano za kazneni postupak smatra da je itekako bitna optužba, jer se tu radi o nasilju vatrenim oružjem nad djetetom i ucjenama, pokazivanjem slika iz kamere koja je danonoćno snimala wc-e od bake i ujaka.

2.2. Smatra da je tužba i tužbeni zahtjev nelogičan. Prvo iz razloga što dijete ne želi viđati oca zbog proživljenih trauma. Drugi je razlog što dijete pohađa školu i prema zahtjevima tuženika dijete bi svaki tjedan 4 sata trebalo izostati iz nastave, a dijete treba i doći do Bjelovara i vratiti se na nastavu i po zahtjevu tužitelja dijete se mora javiti na mobitel, iako ne želi, onda je majka kriva.

2.3. Tužena navodi da nisu točni navodi iz rješenja Upravnog odjela za poslove državne uprave Bjelovarsko-bilogorske županije od 13. lipnja 2024., kojeg je dobila uz tužbu i niz je neistinitih navoda tužitelja, posebno u pogledu imovine tužitelja.

3. Prije pokretanja ovog postupka tužitelj je pokrenuo postupak obveznog savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područnim uredom Bjelovar (dalje: HZZSR), no sporazum između stranaka nije postignut (list 12).

4.Rješenjem HZZSR od 29. srpnja 20204. (list 28) mlljt. UM imenovan je posebni skrbnik BM, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-3/2023-12, izvješće o obveznom savjetovanju od 14. svibnja 2024., rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-58/2023-15 od 22. veljače 2024., ugovor o kupoprodaji nekretnina, ugovor o izgradnji kućnog priključka i spajanja na sustav opskrbe pitkom vodom, ugovor o prodaji, mail korespondenciju, fotografije, podatke o obiteljskim prilikama i mišljenje o roditeljskoj skrbi HZZSR PU Bjelovar, liječničke nalaze i svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

5.1. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja IM i tužene LM.

6. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).

7. Nesporno je da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-3/2023-12 od 15. lipnja 2023., razveden brak stranaka, odlučeno da će mlljt. UM stanovati s majkom, da će tužitelj kao otac plaćati za uzdržavanje mlljt. djeteta iznos od 189,26 eur mjesečno, počev od siječnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te su zabranjeni osobni odnosi tužitelja i djeteta.

8. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je došlo do promijenjenih okolnosti odlučnih za izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, unatoč činjenici da je i nadalje protiv njega u tijeku kazneni postupak radi prijetnje na štetu djeteta, time da je izrečena mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s djetetom ukinuta.

9. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj KZd-58/2023-15 od 22. veljače 2024. protiv optuženika IM produljena je mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze iz čl. 98. st. 2. točke 4. i 5. ZKP i to u odnosu na LM, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 m, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s istom, i mjera udaljenja iz doma iz čl. 98. st. 2. točke 10. ZKP s adrese prebivališta u [adresa], uz upozorenje optuženiku da u slučaju kršenja mjera opreza iste mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom, dok je mjera zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze iz čl. 98. st. 2. točke 4. i 5. ZKP u odnosu na mlljt. UM ukinuta (list 13-17).

10. Iz podataka o obiteljskim prilikama i mišljenja o roditeljskoj skrbi HZZSR (list 49- 54) proizlazi da je na prijedlog tužitelja provedeno obvezno savjetovanje u kojem su provedeni razgovori s roditeljima i djetetom. Predlagatelj je naveo da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog obiteljskog nasilja, poriče sve što mu se stavlja na teret, poriče sklonost prekomjernom konzumiranju alkohola, naveo je da se liječi kod psihijatra kako bi ostvario status RVI, te da planira život nastaviti u kući majke, u odvojenom kućanstvu, da sa sinom nije razgovarao gotovo dvije godine, ponekad u prolazu bi mu sin uzvratio mahanjem ruke, ali to odnedavno ne čini i rjeđe ga viđa u dvorištu. Navodi da je u proljeće 2024. na Prvoj pričesti majka djeteta dopustila da se fotografira sa sinom. Negira da se prema sinu odnosio grubo i nasilno, vjeruje da ga se sin nema razloga bojati, a ako bi to govorio, povjerovao bi da to ne govori pod majčinim nagovorom i povukao bi zahtjev. Prepustio bi sinu da sam odluči o njihovom odnosu, a vjeruje da bi do toga došlo u djetetovim pubertetskim godinama. Naveo je da su on i bivša supruga imali uvijek različit pogled na djetetov odgoj, u smislu da je majka bila sklona prezaštićivanju i nije dopuštala da se on angažira više kao otac. Navodi da niti članovi njegove primarne obitelji nemaju komunikaciju sa djetetom. Tužena je izrazila protivljenje zahtjevu tužitelja, jer smatra da bi druženje sa ocem, pa i uz nadzor, bilo štetno za sina. Tvrdi da od prestanka zajednice i od kada sin ne viđa oca, prestale su i djetetove somatske tegobe (mučnine, povraćanje, glavobolje, griženje noktiju), ali da joj i dalje govori da se boji oca. Dozvolila je fotografiranje djeteta i oca za Prvu pričest "jer je to jednom u životu" i bili su okruženi drugim ljudima, pa situacija nije bila rizična. Sinu je rekla za zahtjev oca, a sin je rekao da se ne želi družiti sa ocem. Tužena smatra da bi se tegobe djetetu mogle vratiti ako bi ga se forsiralo na susrete s ocem. Dijete nije vodila na savjetovanje, unatoč savjetu da to učini "jer je rekao da to ne želi". Mlljt. UM s kojim je proveden razgovor nasamo, odgovarao je na postavljena pitanja kratkim i šturim odgovorima i tihim glasom. Dječak je rekao da je od mame čuo što otac želi i da je mami rekao da ne želi viđati tatu, da ne bi više išao na ispitivanja o tati, zamjera tati što je bio bezobrazan prema njemu i prema mami i ponavlja navode iz prvog postupka. Potvrđuje da se fotografirao s tatom i tetkom pred crkvom i da mu je tata mahao rukom u prolazu kombijem, kojemu je odmahnuo nekoliko puta, ali je onda čuo od mame da to tata može "iskoristiti na sudu", pa je prestao to raditi. Nakon pojašnjenja kako uobičajeno teku susreti djece i roditelja pod nadzorom, mlljt. UM iskazao je da je to čuo od mame i da niti to ne želi, da ne bi želio da ga tata pita zašto ne trenira nogomet ili taekwondo. Voli nogomet, ali ne bi htio trenirati jer se boji ozljede, a misli da tata to ne odobrava. Spontano kaže da je za vrijeme dok su svi zajedno živjeli često osjetio da tata ima miris po alkoholu, da mu je od toga bilo mučno i da je povraćao, misli da bi opet bilo isto i da se opet susretnu. Opisao je da sada spava sam u svojoj sobi, da spava dobro i da nema strahova.

10.1. HZZSR u zaključnom prijedlogu navodi kako tužitelj nije ostvarivao komunikaciju sa sinom od 11. studenoga 2022., gotovo dvije godine. Mjera opreza zabrane uspostavljanja komunikacije sa sinom ukinuta je prije 5 mjeseci, a nakon toga nije uspostavljena i tužitelj ju nije pokušao ostvariti bez odluke suda. Mlljt. UM ima nepunih 11 godina, prepoznaje da majka ne odobrava održavanje njegovih osobnih odnosa sa ocem i u skladu sa tim se ponaša. Kako su prošle gotovo dvije godine od zadnjeg susreta oca sa sinom, a u tijeku je kazneni postupak protiv oca, predlažu da se osobni odnosi oca i sina odrede uz nadzor.

11. Tužitelj se suglasio sa prijedlogom i mišljenjem HZZSR da se kontakti tužitelja sa djetetom odvijaju uz nadzor stručne osobe (list 60).

12. Posebni skrbnik u podnesku od 11. prosinca 2024. (list 61), navodi da je suglasan s prijedlogom HZZSR, da se osobni odnosi oca i sina odrede uz nadzor, budući da među njima nije bilo komunikacije više od dvije godine, ali za isto će biti potrebna i podrška majke LM. Nadležni HZZSR je pribavio mišljenja roditelja i mlljt. djeteta, a gdje su uočili da mlljt. UM prepoznaje da majka ne odobrava održavanje osobnih odnosa oca i sina pa se u skladu s tim i ponaša.

13. Iz iskaza tužitelja IM (list 63), proizlazi da već dvije godine nije vidio sina, s njim nema nikakav kontakt. Mjera zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja veze sa sinom je ukinuta početkom ove godine. Sa bivšom suprugom nije u kontaktu, u odnosu na nju još uvijek ima takvu zabranu. Protiv njega se vodi kazneni postupak zbog prijetnje smrću, nasilja. Navodi da je puno toga izmišljeno. Koliko zna sin ga se nije bojao, ne zna što mu je sve pričano u proteklom razdoblju, sa sinom je uvijek bio u dobrim odnosima. Ne negira svoje ponašanje, ali prije nego je prestala bračna zajednica primijetio je da se sin počeo udaljavati od njega, izbjegavati ga, ne zna zbog čega. Sinu je znao reći da neke stvari nisu u redu, da je previše na mobitelu, da se treba više igrati i družiti sa prijateljima. Navodi da nema problema sa alkoholom. Momentalno je nezaposlen, ali se snalazi, bavi se krovopokrivanjem, limarijom i instalacijom vodovoda, plina, prima socijalnu pomoć od vojske u iznosu od 158 eur. Mjesečno zaradi od 500 do 1.000 eur, jer nema toliko posla, nema s kime raditi, nekada mu brat pomogne. Ima zdravstvenih problema, operirao je rame, ima probleme s kičmom, ne može puno raditi na visini. Živi u [adresa] u bratovoj kući s majkom gdje mora ulagati u prostorije u kojima odlaže alat i sva sredstva s kojima radi, na način da preuređuje koceve i štale u radionicu, u čemu mu pomaže brat. Sin ide u 5. razred osnovne škole u [adresa], ne zna da li ima izvanškolske aktivnosti, a to bi volio znati i s kim se druži, te kako provodi vrijeme. Želio bi sa sinom ostvariti barem minimalni kontakt, pristaje da to bude uz nadzor, da popričaju, da ga pita kako je, što radi, s kim se druži. Navodi da mu je nedopušten prilaz sinu i dati mu darove, blokiran mu je njegov poziv, nije pokušavao probati nazvati, od sina nije dobio nikakvu poruku, za sina plaća pretplatu za mobitel i volio bi da tako ostane i dalje. Plaća uzdržavanje za sina prema sudskoj odluci 189,26 eur.

14. Iz iskaza tužene LM (list 64), proizlazi da otac i sin nemaju kontakt oko dvije godine, da je sin iskazao veliki strah od oca, na početku je znao reagirati strahom kada bi otac prolazio kombijem, sada ne primjećuje strah kod sina, a i otac rjeđe prolazi. Sin iskazuje da ne želi kontakte s ocem, niti uz stručne osobe. Sin govori da mu je tata prijetio oružjem, ucjenjivao ga, ismijavao, ponižavao. Bivši suprug je sve to radio do te mjere da se dijete rasplakalo i povraćalo. Dijete nije smjelo reći da je dobilo peticu, jer je otac govorio da je to glupost, sve što je dijete voljelo i što ga je zanimalo, otac je ismijavao. Tužitelj je znao otići u radionu u 5 sati u jutro i pustiti glasno glazbu, tako da dijete nije moglo spavati. Dijete je znalo ujutro povraćati jer je sve smrdjelo na alkohol i navečer je povraćao zbog mirisa po alkoholu kod oca. U zadnje dvije godine primijetila je da se stanje sina popravilo, dijete ima 1400 sati sna više, preko 1000 povraćanja manje, više ne grize nokte, razigraniji je, vratio se u normalu. Nije išla sa sinom na razgovor kod psihologa, jer je sin već bio na puno ispitivanja i u zavodu za socijalni rad, i na policiji, i na sudu i sin je rekao da mu je dosta da ga stalno netko ispituje da li se želi viđati s ocem. Tužena misli da sin ne bi trebao imati kontakte s ocem, jer to nije u interesu sina. Tužena navodi da iz liječničkih nalaza o zdravstvenom stanju tužitelja proizlazi da je tužitelj dugotrajni konzument alkohola, da je agresivan, burno reagira i na najmanji podražaj, ima promjene ličnosti, da je stanje pogoršano. Stoga se boji za sigurnost svog djeteta i misli da sin obzirom na sve što je prošao od čega su ostale kod njega posljedice, ne bi trebao dalje to proživljavati. Navodi da mlljt. UM ide de u 5. razred osnovne škole u [adresa], uvijek u jutarnju smjenu, pored toga ima razne izvannastavne aktivnosti što se tiče prirode i društva, matematike, prometa, utorkom, srijedom i petkom do 14 sati. Trenutno sportom se ne bavi, druži se s prijateljima i poslije škole. Koliko zna mobitel mu nije blokiran. Za prošli Božić tužitelj je sinu poslao čestitku putem mobitela i sin mu je odgovorio. Sin joj nikada nije rekao da ga je tata nazvao na mobitel. Prije prestanka bračne zajednice zbog reakcije sina i njegovog povraćanja znali su ići na hitnu, ali nisu mu ništa utvrdili, u zadnjih par godina nekoliko puta godišnje su odlazili na hitnu. U tom razdoblju nisu išli psihologu, jer je mislila da su u pitanju možda želučani problemi. Zna da se tužitelj liječi zbog pokušaja stjecanja HRVI.

15. Na glavnoj raspravi 12. prosinca 2024. (list 65) psiholog PM navodi, a imajući u vidu sve okolnosti, kako su upravo i stoga u izvješću i mišljenju predlagali da se uspostavi kontakt djeteta i oca uz nadzor. To bi bila prilika da se vidi kakav je odnos i stav oca i djeteta, da li se taj odnos razvija, pratilo bi se ponašanje oca prema djetetu, reagiranje djeteta, sve u kontroliranim uvjetima, oni ne bi bili na samo, nego uz stručnu osobu, koja bi na temelju toga prikupljala sve informacije kako bi se eventualno za buduće razdoblje moglo reći i predložiti način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i oca i mogućnost da se to ostvaruje.

15.1. Psiholog PM i ĐM, socijalni radnik, navode da je praksa takva da se kontakti uz nadzor odrede jedanput tjedno vodeći računa i o mogućnostima i prostornim i vremenskim da se to organizira u Obiteljskom centru. Obiteljski centar ima mogućnost jedan dan u tjednu organizirati kontakte i poslije podne. U ovom trenutku ne znaju točne termine kad bi se to moglo ostvarivati. Kontakti bi se odvijali na način da bi majka dopratila dijete do Obiteljskog centra, koje bi sa stručnom osobom određenom za nadzor ušlo u za to predviđenu prostoriju gdje bi se odvijali kontakti sat vremena, što smatraju optimalnim, te bi isto tako majka preuzela dijete ispred Obiteljskog centra koje bi do majke bilo dopraćeno sa istim stručnim radnikom, tako da majka i otac ne bi bili u nikakvom kontaktu. Što se tiče prijedloga u tužbi da se ocu omogući kontakt putem mobitela od 10 minuta, navodi kako je isto u suprotnosti sa određivanjem nadzora, jer se takva vrsta kontakta ne može nadzirati, a svrha je nadzora pratiti ponašanje roditelja i djeteta i stanja kako se razvija njihov odnos (list 65).

15.2. Predstavnici HZZSR predložili su da se osobni odnosi tužitelja kao oca sa djetetom odrede uz nadzor kroz vrijeme od šest mjeseci u Obiteljskom centru Bjelovar uz nadzor stručne osobe koju će imenovati HZZSR i to jednom tjedno u trajanju od sat vremena (list 65).

16. Tužitelj je povukao tužbu u dijelu zahtjeva za ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom putem mobilnog uređaja svaki dan u trajanju od 10 minuta između 18 i 19 sati, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

16.1.Tužitelj je prihvatio prijedlog HZZSR, pa predložio da se osobni odnosi djeteta i oca odrede kroz šest mjeseci uz nadzor stručne osobe jedan dan u tjednu po sat vremena u prostorijama Obiteljskog centra (list 65).

17. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

18. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

19. Prema odredbi čl. 124. st. 1. Obiteljskog zakona sud može odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad.

20. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

21. Konvencija o pravima djeteta propisuje da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete.

22. Člankom 18. Konvencije o pravima djeteta je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

23. Vodeći računa o pravu djeteta ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, kao i pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom ostvarivati osobne odnose s djetetom, uzimajući u obzir sve okolnosti, činjenicu da se protiv tužitelja i nadalje vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. i dr. KZ, zbog čega je izostao u potpunosti kontakt djeteta i oca protekle dvije godine, te je mlljt. dijete izražavalo strah i nelagodu od oca, iskazivao da ne želi vidjeti oca, no, uzimajući u obzir konvencijsko pravo djeteta, sve okolnosti slučaja, ocijenjeno je da je u interesu djeteta da ponovno uspostavi komunikaciju sa ocem u kontroliranim uvjetima, uz praćenje razvoja tih odnosa, ponašanja oca prema djetetu, reagiranja djeteta, obzirom iz iskaza tužene proizlazi da je dječak sada smiren, nema strahove, nema smetnje koje je imao ranije, dok iz izvješća HZZSR koji su proveli razgovor sa mlljt. AM, proizlazi da mlljt. UM i nadalje zamjera ocu njegovo ponašanje, ne bi htio prolaziti razgovore i ispitivanja od strane oca kao ranije i osjetiti miris alkohola od strane oca, slijedom čega je i odlučeno da se osobni odnosi odvijaju uz nadzor stručne osobe. Iz izvješća HZZSR proizlazi da je podrška majke ključna radi pripreme djeteta na mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i oca uz nadzor stručne osobe.

24. Budući sud ocjenjuje da je u interesu djeteta ponovno uspostaviti barem minimalan kontakt sa ocem u strogo kontroliranim uvjetima, to je prihvaćen prijedlog HZZSR da se osobni odnosi oca i djeteta odrede jednom tjedno u trajanju od sat vremena u Obiteljskom centru Bjelovar, uz nadzor stručne osobe koju će imenovati HZZSR, u trajanju od šest mjeseci, sve vodeći se interesom djeteta, što podržava i posebni skrbnik mlljt. djeteta, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci presude.

25. Na navedeni način postiže se ravnoteža između potrebe djeteta za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, njegovih interesa i dobrobiti, kao i potrebe i prava roditelja s kojim dijete ne stanuje na uživanje roditeljske skrbi.

26.Stranke nisu potraživale troškove postupka, pa o istima nije odlučivano. U Bjelovaru, 20. siječnja 2025.

Sudac

Sunčica Lovrić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.