Poslovni broj: Us I-1850/2023-16
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik MC, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja, nakon javne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-02/4, URBROJ: 512-2501-23-2 od dana 25. svibnja 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-02/4, URBROJ: 512-2501-23-2 od dana 25. svibnja 2023., kao i u podnescima dostavljenim tijekom ovog upravnog spora, tužitelj je, u bitnom naveo da je sudjelovao u obrani od početka agresije do pada njegovog sela, a nakon čega je došao u progonstvo u Biograd. Nakon nekoliko dana da je dobio vojni poziv od Narodne obrane grada Biograda da se javi na raspored kod Vatrogasnog doma. Tu da im je rečeno da idu sjeći balvane za obranu Biograda. U šumariji da nikad nije radio niti je bio zaposlenik iste. Pao je s visine od 2,5 metra na kamenito područje na prvoj crti obrane grada pri čemu da je pretrpio brojne ozljede od kojih da posljedice osjeća i danas. U početku agresije da nisu postojale brigade. Predložio je da sud poništi osporeno rješenje tuženika.
2. Tužitelj je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 20. prosinca 2024. naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi, da predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika od dana 25. svibnja 2023.
- -
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 20. prosinca 2024. naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.
5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-02/4, URBROJ: 512-2501-23-2 od dana 25. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/23-02/2, URBROJ: 512M2-6510- 23-2 od dana 26. travnja 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev SC, ovdje tužitelja, za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
6. Rješenjem ovog Suda pod posl. br. UsI-1850/2023-8 od dana 20. svibnja 2024. na ovosudni spis spojen je i spis ovog Suda pod posl. br. UsI-1851/2023 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenje zajedničke odluke.
7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora.
8. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
10. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
11. Pregledom spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/23-02/4 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Zadar, dopisom KLASA: 560-01/23-02/1, URBROJ: 512M2-70-23-2 od dana 18. travnja 2023., dostavio tužiteljev zahtjev za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja dana 28. listopada 1991.; da zahtjevu prileži poziv i potvrda Sekretarijata obrane općine Biograd n/m iz kojih je razvidno da je predmetni bio mobiliziran na radnu obvezu u „Hrvatske Šume“, Šumarija Biograd n/m te da je, obavljajući zadaće, doživio nezgodu na radu i zadobio tjelesne povrede; da je iz otpusnog pisma Ortopedske bolnice Biograd na moru od dana 5. studenoga 1991. razvidno kako je tužitelj dana 28. listopada 1991. primljen u Hitnoj službi nakon pada sa visine oko 2,5 metra; da je uvidom u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, „IS-PU“, vidljivo da imenovani nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje Domovinskog rata i s bilo koje osnove; da je tužitelj podnosio i zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu NZ MZ „Polača“ u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 18. rujna 1991.; da je rješenjem Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 561-01/18-01/865, URBROJ: 512M2-6501-20-4 od dana 8. veljače 2020., tužitelju odbijen zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
- -
12. Člankom 180. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR-a) propisano je da se, prema tom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje sljedećim: d) potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen, e) potvrda o okolnostima stradavanja osobe koja je po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske u obavljanju vojnih ili drugih dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ranjena ili ozlijeđena jest potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti stradavanja te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva, h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.
13. Odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
14. Međutim, u pogledu izdavanja potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija mjerodavne su i odredbe članka 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju (st. 1.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave (st. 2.). Službenom evidencijom smatra se evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti (st. 3.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku. (st. 4.). Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu (st. 5.). Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati
- -
izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu (st. 6.).
15. Stajalište je ovog Suda da primjena teleološke i logičke tehnike pravne interpretacije u odnosu na dio formulacije članka 159. stavka 6. ZUP-a, koji glasi „Ako stranka ... smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije“, rezultira zaključkom da nije riječ samo o zaštiti stranke koja je ograničena na razliku između sadržaja potvrde i sadržaja evidencije, već da obuhvaća i zaštitu od netočnoga ili nepotpunog sadržaja evidencije, na temelju kojeg sadržaja je izdana potvrda, ili odbijeno njeno izdavanje.
16. Nadalje, stranci se, uz njezin pristanak, može izdati i potvrda koja nije u cijelosti jednaka sadržaju zahtjeva stranke za izdavanje potvrde, primjerice kada podaci u službenoj evidenciji i dokazi kojima raspolaže stranka čine osnovu za izdavanje potvrde čiji sadržaj djelomice odgovara sadržaju zahtjeva stranke. U takvom slučaju javnopravno tijelo je, prije donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva, dužno pozvati stranku da se izjasni je li suglasna s izdavanjem potvrde u sadržaju za koji tijelo smatra da postoji pouzdana osnova.
17. Dakle, javnopravno tijelo, ovdje tuženik, u predmetnom slučaju nisu suštinski ocijenila dokaze u postupku, već su se ograničila na zaključke utemeljene na fragmentiranome i formalističkom pristupu jer upravo izostanak pisane potvrde o okolnostima stradavanja dovodi tužitelja u situaciju da od tuženog tijela zatraži i očekuje provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će se na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima temelji osnovanost zahtjeva za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja.
18. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda, okolnost tužiteljevog stradavanja, može se utvrđivati svim dokazima koje predviđa ZUP u člancima 58. do 70., a kojim odredbama je regulirano dokazivanje u upravnom postupku, a ne samo citiranjem onog što proizlazi iz službenih evidencija čiju nepotpunost i netočnost tužitelj upravo i pokušava dokazati.
19. Tuženik ujedno napominje da je tužitelj i ranije podnosio istovjetne zahtjeve koji su odbijeni. Međutim, ovdje se posebno ističe da se „presuđenima“ ne smatraju svi pravomoćni upravni akti, već samo pravomoćni upravni akti kojima su stranke stekle neko pravo, odnosno kojima su strankama određene neke obveze. Tipičan primjer pravomoćnoga upravnog akta koji nije stekao svojstvo materijalne pravomoćnosti jest akt kojim je odbijen zahtjev stranke, u pravilu zahtjev za priznavanje nekog prava. U takvom slučaju, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, stranka može, nakon pravomoćnosti ranijega negativnog rješenja, neograničen broj puta podnositi nove zahtjeve za priznavanje određenog prava, pokrećući svakim zahtjevom novi, „redoviti“ upravni postupak, u kojem javnopravno tijelo iznova odlučuje o zahtjevu. S druge strane, ako je pravomoćnim rješenjem stranci priznato neko pravo (makar, primjerice, u manjem opsegu od traženog) ili joj je određena neka obveza, podnesak kojim stranka traži drukčiju odluku o pravu/obvezi ne može se smatrati zahtjevom kojim se inicira novi upravni postupak, već ga je – neovisno o nazivu podneska, a imajući u vidu njegov suštinski sadržaj – potrebno tretirati kao izvanredni pravni lijek, a ako to nije moguće, onda ga odbaciti pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. ZUP-a, a o čemu u konkretnom slučaju ne bi bila riječ.
- -
20. Ovaj Sud smatra da rješenje tuženika nije pravilno i zakonito, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. 21. U ponovnom postupku tuženik će, sam ili putem prvostupanjskog upravnog tijela, ponovno ocijeniti raspoložive dokaze, saslušati tužitelja i svjedoke te će svoju odluku valjano i potpuno obrazložiti u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. u vezi s čl. 120. st. 2. ZUP-a, a sve to nakon što na nedvojben način utvrdi može li se tužiteljevo djelovanje u spornom periodu (a kada je nesporno pao s visine od 2,5 metra i zadobio ozljede) smatrati sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te može li mu se u tom slučaju izdati potvrda o okolnostima stradavanja za događaj od dana 28. listopada 1991., a sve pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
U Splitu, 20. siječnja 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
DN-a:
- tužitelju SC iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/23-
02/4
- u spis
