P-1306/2024-19
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Stalna Služba u Supetru
21400 Supetar
Ulica Hrvatskih velikana 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru protiv tuženice BB. J, odsutne i nepoznatog boravišta koju zastupa privremeni zastupnik Stjepan Eterović, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Supetru, na ročištu radi objave presude 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj spram tuženoj vlasnik za 15/80 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je ovlašten ovom presudom postići upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 9. travnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za 15/80 dijela.
1.1. U tužbi tužitelj navodi da je uknjižen kao vlasnik na predmetnim nekretninama za 52/80 dijela, dok je tuženica uknjižena za 15/80 dijela. U posjedovnom listu da su upisani RB iz [adresa], dok tužitelj nikada nije vidio niti upisane posjednike niti tuženicu na navedenoj nekretnini, a niti itko u [adresa] ima spoznaja o navedenim osobama. Navodi da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina koje da je stekao od svog oca te predmetne nekretnine da uživa od kad zna za sebe, odnosno da iste posjeduje ni od koga ometan zajedno sa svojim prednicima preko dvadeset godina, a tuženicu da nikada nije vidio u životu niti čuo za istu te da je ona pogrešno upisana na navedenim nekretninama pa predlaže kao u tužbenom zahtjevu.
2. Budući da je tuženica označena u tužbi bez navedene adrese prebivališta odnosno boravišta to je sud izvršio provjeru kroz Jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i utvrdio da tuženica nema aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa], niti postoje drugi podaci o istoj. Polazeći od navedenih utvrđenja sud je rješenjem od 17. srpnja 2024. temeljem odredbi članka 84. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP-a) tuženici postavio privremenog zastupnika u osobi Stjepana Eterovića, odvjetnika u Supetru. O postavljanju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim Novinama.
3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garmaza, čitanjem geodetskog vještva vještaka Petra Garmaza od 21. studenog 2024., saslušanjem svjedoka EB i VB te dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za 15/80 dijela, temeljem instituta dosjelosti.
6. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da su kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani tužitelj za 52/80 dijela, tuženica za 15/80 dijela i FB, [adresa] za 13/80 dijela.
6.2. Iz rezultata očevida provedenog na licu mjesta te geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza od 21. studenog 2024. proizlazi da predmetne nekretnine predstavljaju neobrađeno zemljište omeđeno veći dijelom suhozidom, a na zemljištu da se nalazi niska makija te su iste udaljene cca 300 m od ceste za [adresa]. Sve navedeno vještak je prikazao i u skici lica mjesta koja prileži predmetnom vještvu.
6.3. Sud je u postupku saslušao i svjedoke na okolnosti posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegove obitelji. Svjedok EB u svom je iskazu naveo da su mu predmetne nekretnine dobro poznate, budući da je njegova majka s Brača pa je cijelo svoje djetinjstvo proveo ljetujući u [adresa] i [adresa], a osim toga posljednjih 16 godina i živi u [adresa]. Još kao dijete da je upoznao tužitelja dok bi boravio u [adresa], te su od tada jako dobri prijatelji. Sjeća se da bi kao djeca zajedno sa njegovim ocem koji je umro par godina prije nego što je on došao živjeti u [adresa], često odlazili na ove dvije nekretnine gdje bi njegov otac uzimao drva te ih stavljao na magarca. Kad se doselio u [adresa], s tužiteljem da bi odlazio jedan do dva puta godišnje na ove nekretnine i tamo bi tužitelj uzimao drva te zemlju za sađenje. Poznato mu je po pričanju njegovog oca da je tu nekoć bio vinograd kojeg je on uredno obrađivao. Naveo je da je oduvijek smatrao da su ove nekretnine njihovo vlasništvo jer su se oni tako i ponašali, a nikada nije ni čuo ni vidio da bi im netko to osporavao. Nekretnine da su ograđene sa suhozidom¸ a za tuženicu BB rođ. B nikada nije čuo da bi ona imala ikakve veze sa ovim nekretninama. Nije mu poznato na koji način je tužitelj stekao ovu nekretninu, je li to bilo nasljeđivanjem, darovanjem ili na neki drugi način. I svjedok VB u svom je iskazu naveo da je dobar prijatelj s tužiteljem, pa su mu predmetne nekretnine poznate jer je s njim vrlo četo odlazio na iste na kojima bi zajedno ubirali drva i skupljali zemlju za sadnju, humus. Međutim, nije mu poznato na koji je način tužitelj stekao ove nekretnine, samo zna da je isključivo njega viđao na istima, te je smatrao da su one njegovo vlasništvo, jer se tužitelj uvijek tako i ponašao. Osim toga, dok je tužiteljev otac bio živ, svi troje da bi zajedno dolazili na ove nekretnine, a tužiteljev otac da bi dolazio na ove nekretnine kako bi skupljao drva i zemlju za sadnju. Naveo je da se nekretnine nalaze ispod "Vidikovca", a 100 m dalje od istih da se nalazi kuća tužitelja u kojoj on živi sa svojom obitelji. Tužitelj da ima braće i sestara, međutim, oni da su se međusobno dgovorili oko podjele imovine, svatko da zna što mu pripada te oko ovih predmetnih nekretnina između njih nikada da nije bilo spora. Svjedok nikada nije čuo za BB niti da bi ona imala veze sa ovim nekretninama.
6.4. Sud je u postupku saslušao i tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog oca pok. IB, a on da je iste stekao nasljeđivanjem iza njegovog nona R. Njegov nono R da je kupio ove nekretnine zajedno sa njihovom obiteljskom kućom te još dvije tri parcele od SB koji je bio profesor iz Zagreba. Kad je to kupio njegov nono je tu imao vinograd kojeg je redovito održavao, a nakon njega je to nastavio činiti njegov otac, međutim, kako je on imao još zemalja osim ove te je uz to bio zaposlen u firmi s vremenom da je zapustio ove parcele. Međutim, nekretnine da je i dalje nastavio koristiti na način da je tu brao drva, a kako na tim česticama ima dosta crvene zemlje uzimao je tu zemlju za sadnju. Nakon smrti njegovog oca predmetne nekretnine da je naslijedio on, dok je jedna njegova sestra IB dobila dvije ili tri nekretnine koje se nalaze odmah uz ove dvije nekretnine, a preostala njegova braća, Petar i E, da su dobili druge nekretnine koje su također bile u vlasništvu njegovog oca. Među njima da nema nikakvog spora glede vlasništva svih nekretnina koje su bile vlasništvo njihovog oca, i to već 16 godina od smrti njegovog oca. Za BB on i njegova obitelj da nikad nisu čuli, niti da bi ona imala veze sa ovim nekretninama, a nitko da im nikada nije osporavao pravo vlasništva istih. Nakon što je naslijedio ove nekretnine odlazi jedan do dva puta uzeti drva za ogrjev i skupiti zemlje za sadnju.
7. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) propisano je da se pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
7.1. Odredbom članka 159. ZVDSP-a, i to stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisan je rok od 10 godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 godina za poštenog posjednika.
7.2. Odredbom članka 160. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Dakle, u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti potrebno je utvrditi početak i završetak razdoblja koje je potrebno da bi se pravo vlasništva steklo dosjelošću.
8. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj putem svojih prednika, konkretno svog oca pok. IB u neometanom posjedu predmetnih nekretnina preko dvadeset godina. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su predmetne nekretnine bile u posjedu tužiteljevog oca koji je na tim nekretninama zajedno s tužiteljem odlazio skupljati drva za ogrjev te zemlju za sadnju drva, a nakon smrti tužiteljevog oca to je nastavio činiti tužitelj, pri čemu su svjedoci suglasno naveli da niti tužitelja niti njegovog oca prije njega nitko nije ometao u tome, pa tako ni tuženica za koju nikada nisu čuli da bi imala ikakve veze s ovom nekretninom. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao istinite i vjerodostojne, te na istima utemeljio odluku o bitnim činjenicama koje ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva jer su svjedoci iskazivali životno i ovom sudu uvjerljivo, a njihovi su iskazi i u skladu s iskazom tužitelja. Stoga je na temelju iskaza saslušanih svjedoka, uzimajući u obzir i činjenicu da je tužitelj već upisani suvlasnik predmetnih nekretnina bilo moguće zaključiti da je posjed tužitelj, osim što je trajao zakonom određeno vrijeme uzimajući u obzir i posjed njegovog oca, bio i pošten jer je tužitelj posjedovao i koristio predmetne nekretnine s uvjerenjem da su iste njegovo vlasništvo, te da nitko treći ne polaže prava na njih.
9. Slijedom navedenog, a cijeneći sve gore izvedene dokaze, posebno iskaze svjedoka, pisane isprave, kao i činjenicu da je tužitelj već upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina, ovaj sud zaključuje da je tužitelj nedvojbeno u posjedu predmetnih nekretnina zasigurno preko 20 godina, te mu nitko posjed, a niti vlasnička prava glede istih nikada nije osporavao, zbog čega takav posjed tužitelja ima kvalitetu kontinuiranog, poštenog, nesmetanog posjeda, pa su samim time ispunjene pretpostavke iz članka 159 i 160. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Supetru, 20. siječnja 2025.
Sutkinja
Anđelina Kliškić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku, Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru
- tuženiku putem PZ-a, Stjepan Eterović, odvjetnik u Supetru
- u spis
