Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-4136/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Saneli Džuzdanovuć Ligutić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi obvezno - ništetnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2025., dana 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 418-50-3328530 od 10.03.2006.god., sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita potvrđen od strane Javnog bilježnika Vladimir Delonga 15.03.2006.god., posl.br.:

OU-38/06, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl. 1. tog ugovora kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od CHF 155.000,00 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te u dijelu čl. 7. tog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-3328530 od 10.03.2006.god., sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita potvrđen od strane Javnog bilježnika Vladimir Delonga 15.03.2006.god., posl.br.:

OU-38/06, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to baš u dijelu čl. 2. tog ugovora kojim je ugovoreno da ugovoreno da je redovna kamata od 4.95 % godišnja, promjenjiva, u skladu sa odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-3328530 od 10.03.2006.god., sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita potvrđen od strane Javnog bilježnika Vladimir Delonga 15.03.2006.god., posl.br.:

OU-38/06, u dijelu u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, i to baš u članku 10., kojim je ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neosnovano naplaćenih i od tuženika stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti CHF (švicarski franak) iznos od 31.088,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15% za razdoblje do 31.12.2007. god., za razdoblje od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po stopi određenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01. 2023. god. do 30. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12. 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to od dospijeća svakog mjesečnog iznosa kako slijedi:

- 30,58 EUR od 31.12.2008. god. pa do isplate

- 36,41 EUR od 31.01.2009.god. pa do isplate

- 39,04 EUR od 28.02.2009.god. pa do isplate

- 31,79 EUR od 31.03.2009.god pa do isplate

- 33,17 EUR od 30.04.2009.god. pa do isplate

- 22,07 EUR od 31.05.2009. god. pa do isplate

- 13,90 EUR od 30.06.2009.god. pa do isplate

- 16,07 EUR od 31.07.2009.god. pa do isplate

- 20,38 EUR od 31.08.2009.god. pa do isplate

- 20,00 EUR od 30.09.2009.god. pa do isplate

- 15,65 EUR od 31.10.2009.god. pa do isplate

- 23,82 EUR od 30.11.2009. god. pa do isplate

- 30,37 EUR od 31.12.2009. god. pa do isplate

- 39,70 EUR od 31.01.2010. god. pa do isplate

- 37,56 EUR od 28.02.2010.god. pa do isplate

- 50,21 EUR od 31.03.2010.god. pa do isplate

- 47,81 EUR od 30.04.2010. god. pa do isplate

- 52,49 EUR od 31.05.2010.god. pa do isplate

- 92,97 EUR od 30.06.2010. god. pa do isplate

- 84,64 EUR od 31.07.2010.god. pa do isplate

- 100,19 EUR od 31.08.2010. god. pa do isplate

- 92,19 EUR od 30.09.2010.god. pa do isplate

- 72,31 EUR od 31.10.2010.god. pa do isplate

- 106,48 EUR od 30.11.2010.god. pa do isplate

- 141,05 EUR od 31.12.2010.god. pa do isplate

- 116,57 EUR od 31.01.2011.god. pa do isplate

- 125,15 EUR od 28.02.2011.god. pa do isplate

- 114,24 EUR od 31.03.2011.god. pa do isplate

- 116,20 EUR od 30.04.2011.god. pa do isplate

- 162,53 EUR od 31.05.2011.god. pa do isplate

- 156,30 EUR od 30.06.2011.god. pa do isplate

- 194,06 EUR od 31.07.2011.god. pa do isplate

- 174,67 EUR od 31.08.2011.god. pa do isplate

- 153,43 EUR od 30.09.2011.god. pa do isplate

- 151,15 EUR od 31.10.2011.god. pa do isplate

- 149,52 EUR od 30.11.2011.god. pa do isplate

- 159,65 EUR od 31.12.2011.god. pa do isplate

- 168,48 EUR od 31.01.2012.god. pa do isplate

- 169,66 EUR od 29.02.2012.god. pa do isplate

- 163,55 EUR od 31.03.2012.god. pa do isplate

- 167,67 EUR od 30.04.2012.god. pa do isplate

- 170,50 EUR od 31.05.2012.god. pa do isplate

- 165,75 EUR od 30.06.2012.god. pa do isplate

- 167,00 EUR od 31.07.2012.god. pa do isplate

- 163,44 EUR od 31.08.2012.god. pa do isplate

- 155,75 EUR od 30.09.2012.god. pa do isplate

- 163,95 EUR od 31.10.2012.god. pa do isplate

- 167,88 EUR od 30.11.2012. god pa do isplate

- 165,12 EUR od 31.12.2012.god. pa do isplate

- 99,28 EUR od 29.01.2013.god. pa do isplate

- 25.946,45 EUR od 29.01.2013.god. pa do isplate

V. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime više plaćenih kamata iznos od 2.052,28 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15% za razdoblje do 31.12.2007. god., za razdoblje od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po stopi određenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01. 2023. god. do 30. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. 12 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to od dospijeća svakog mjesečnog iznosa kako slijedi:

- 2,38 EUR od 30.11.2007.god. pa do isplate

- 9,02 EUR od 31.01.2008.god. pa do isplate

- 14,13 EUR od 29.02.2008.god. pa do isplate

- 22,89 EUR od 31.03.2008.god. pa do isplate

- 9,72 EUR od 30.04.2008.god. pa do isplate

- 32,08 EUR od 31.05.2008.god. pa do isplate

- 38,83 EUR od 30.06.2008.god. pa do isplate

- 28,92 EUR od 31.07.2008.god. pa do isplate

- 29,41 EUR od 31.08.2008.god. pa do isplate

- 35,29 EUR od 30.09.2008.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.10.2008.god. pa do isplate

- 49,98 EUR od 30.11.2008.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.12.2008.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.01.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 28.02.2009.god pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.03.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 30.04.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.05.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 30.06.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.07.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.08.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 30.09.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.10.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.12.2009.god pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.12.2009.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.01.2010.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 28.02.2010.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.03.2010.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 30.04.2010.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.05.2010.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 30.06.2010.god. pa do isplate

- 57,33 EUR od 31.07.2010.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 31.08.2010.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 30.09.2010.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 31.10.2010.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 30.11.2010.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 31.12.2010.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 31.01.2011.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 28.02.2011.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 31.03.2011.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 30.04.2011.god. pa do isplate

- 6,12 EUR od 31.05.2011.god. pa do isplate

- 10,45 EUR od 29.01.2013.god. pa do isplate

- 504,03 EUR od 29.01.2013.god. pa do isplate."

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 555,84 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.01.2013.god. pa do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01. 2023. god. do 30. 12. 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. 12 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju iznos od 7.883,18 EUR-a parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2025. dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 22. studenoga 2021. tužitelj ČF zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naložilo da mu isplati iznos od 33.673,74 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 10. ožujka 2006., broj: 418-50-3328530 jer da je taj ugovor sadržavao ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita. Tužitelj je zatražio i da se presudom utvrde ništetnima ugovorne odredbe iz članka 1., 2., 7. i 10. navedenog Ugovora o kreditu, u dijelu u koji se odnosi na valutnu klauzulu, jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i naknadu obrade za prijevremenu otplatu kredita pozivajući se na primjenu presude iz kolektivnog spora o zaštiti potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva; da taj ugovor nije obuhvaćen presudom u postupku kolektivne zaštite za CHF kredite; da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika; da valutna klauzula kao i promjenjiva kamatna stopa i naknada za obradu kredita nisu bile nezakonite, te ističući prigovor zastare.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 23. prosinca 2024. (str. 191-198 spisa) zatražio isplatu po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF iznos od 31.088,72 EUR, isplatu po osnovu preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 2.052,28 EUR i po osnovu naknade za obradu kredita iznos od 555,87 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu od 10. ožujka 2006., broj: 418-50-3328530 (str. 10-13 spisa), Solemnizacija ugovora (str. 14 spisa) ZK izvadak (str 15 spisa), Otplatni plan (str. 16-28 spisa), Knjigovodstvena kartica (str. 29-33 spisa), Zadužnica (str. 46-47 spisa), Zahtjev za kredit (str. 48 spisa), Dostava podataka Porezne uprave (str. 166 spisa) saslušan je tužitelj (str. 199-200 spisa), tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem zaposlenika tuženika u svojstvu svjedoka (str. 139 spisa)

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu 10. ožujka 2006., broj: 418-50-3328530 i to:

- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) i zahtjev za isplatu 31.088,27 EUR na ime povrata onog što je plaćeno temeljem te ugovorne odredbe

- utvrđenje ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu kredita, uz zahtjev za isplatu iznosa od 555,84 EUR na ime povrata onog što je plaćeno temeljem te ugovorne odredbe

- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz zahtjev za isplatu iznosa 2.052,28 EUR sa zateznim kamatama i to na ime povrata onog što je plaćeno temeljem te ugovorne odredbe.

U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu

7. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu od 10. ožujka 2006. bio sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužitelja ČF kao korisnika kredita.

7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Valjanost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao tuženik pod 4.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik:

- u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

- u razdoblju od 10.09.2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Nadalje je utvrđeno da se o odredbama koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu 10. ožujka 2006., broj: 418-50-3328530 (str. 10-13 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155.000,00 po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz rok otplate od 360 mjeseci (čl. 4), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7), s time da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju stana (čl. 6). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je korisnik kredita ČF mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF, kao ni parametre o kojima je ovisila promjena kamatne stope.

14. Po iskazu tužitelja (str. 199-200 spisa) on je predmetni kredit podigao za kupnju stana. U kuverti je dobio ugovor koji je nosio kod javnog bilježnika. Javni bilježnik je pročitao ugovor te ga je tužitelj potpisao. Nije mu ništa objašnjavano u vezi rizika podizanja kredita u CHF, da ugovor nije u cijelosti razumio. Pri sklapanju ugovora da mu je bankarica rekla da je napovoljnije podići kredit u CHF, da mu je mjesečna rata na početku bila oko 500,00 EUR-a, no da je počela rasti, a da nije znao da će rata rasti. Mislio je da će rata biti onako kako je ugovorena. Zbog povećanja rate kredita kredit je zatvorio 2013.

15. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

16. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje stana, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u CHF sa valutnom klauzulom uz početnu kamatnu stopu 4,95% koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati.

17. Sud utvrđuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika (označenog kao tuženika pod 4.) donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe u potrošačkom kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF ništetne.

18. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 418-50- 3328530 od 10. ožujka 2006. koji je bio sklopljen između ČF i tuženika ništetan u dijelu u kojem su njime ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, a radi se konkretno o sljedećim ugovornim odredbama:

- u članku 1. kojom je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 155.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika, na dan korištenja kredita,

- u članku 7. kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća

- u članku 2 kojim je ugovoreno da je redovna kamata 4,95% promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

20. Nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu što znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je važila u trenutku ugovaranja kredita i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

21. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji su važili u trenutku korištenja kredita (kamatna stopa 4,95% godišnje odnosno tečaj valute 1 CHF=4,584700 HRK – za koje parametre se jedino može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Mrčeli, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 11. listopada 2024. (str. 150-157 spisa), dopunskog nalaza i mišljenja (str 168-178 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio:

- 2.052,28 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivala ona kamatna stopa koja je važila u trenutku ugovaranja kredita (5,17% godišnje);

- 31.088,27 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,584700 HRK).

23. Sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

24. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos od 31.088,27EUR, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a ima pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.

25. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

26. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem se odnosi na utuženo potraživanje po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (u iznosu od 31.088,27 EUR). Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., (broj: Su-IV-47/2020-2), kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 23. srpnja 2021., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom iz kolektivnog spora pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

27. U odnosu na utuženih 2.052,28 EUR, koji se odnose na preplatu kredita uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovan je tuženikov prigovor zastare. Presuda iz kolektivnog spora u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. pa je to trenutak u kojem je ustanovljena ništetnost u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020., uslijed čega je zastara tražbine sa naslova preplaćenih kamata počela teći 14.06.2014. te je petogodišnji opći zastari rok protekao do 14. lipnja 2019., zbog čega je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu 22. studenoga 2021. već bila nastupila zastara tog dijela utužene tražbine.

28. Budući da je, dakle, tuženikov prigovor zastare osnovan u pogledu iznosa koji je preplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (2.052,28 EUR), u tom dijelu je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude.

U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita

29. Člankom 10. Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2006. bilo je predviđeno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.

30. Na temelju Pregleda uplata po kreditu koji je priložen uz tužbu (str. 29-33 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 29. siječnja 2013. platio navedenu naknadu prijevremene otplate kredita.

31. Odredbom čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Dalje, odredbom čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

32. Po stavu ovog suda ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je jasna i lako uočljiva, ali za potrošača nije razumljiva, jer se iz njenog sadržaja ne može utvrditi na koje troškove se odnosi ta naknada, odnosno u čemu bi se sastojali troškovi koji se plaćaju tom naknadom. Nadalje, tuženik ni u ovom postupku nije objasnio ni dokazao na koje stvarne troškove se odnosi naknada za prijevremenu otplatu, niti je ičim dokazao da bi to bilo objašnjeno tužitelju prilikom ugovaranja kredita. Stoga se navedena ugovorna odredba za prosječnog potrošača ne može smatrati razumljivom, pa je sukladno čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati njenu poštenost u smislu čl. 81. ZZP.

33. Sud ne dvoji, kako je i naveo u toč. 10. obrazloženja da se u ovom postupku radi o unaprijed formuliranom standardnom i pripremljenom ugovoru banke pa se stoga sukladno čl. 81. st. 2. ZZP presumira da se o ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u tijeku postupka ne dokazuje suprotno u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

34. Ovakva ugovorna odredba predstavlja ugovornu odredbu koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog same nerazumljivosti te odredbe, tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je jedino mogao znati kolika je visina naknade koju je dužan platiti, no ne i shvatiti na što se ova naknada odnosi odnosno što se njome naknađuje, a notorno je da bez prihvaćanja takve ugovorne odredbe – jer je bila sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu – tužitelj ne bi uspio ishoditi kredit koji mu je bio potreban. Iz tih razloga radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

35. Stoga ova ugovorna odredba o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP, pa je ništetna kako to propisuje odredba čl. 87. ZZP.

35.1. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga tužiteljev restitucijski zahtjev nije u zastari.

36. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je stekao temeljem te ništetne ugovorne odredbe. Sporna naknada je u konkretnom ugovoru o kreditu određena u članku 10 Ugovora, a iz nalaza vještaka proizlazi da je na dan 29. siječnja 2013., kada je ona plaćena, 1 CHF iznosio 4,795500 HRK, što znači da je tužitelj temeljem te ništetne ugovorne odredbe tuženiku isplatio iznos koji odgovara današnjih 555,87 EUR. Stoga je tuženik tužitelju dužan isplatiti navedeni iznos, i to sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2013. (čl. 1115. ZOO), budući je ta naknada plaćena 29. siječnja 2013.

37. Stoga je odlučeno kao pod točkama III. i VI. izreke.

U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti

38. Čitanjem ugovora o kreditu od 10. ožujka 2006., razvidno je da su stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora - banke. Sjedište tuženika je nesporno u Zagrebu. Kao što je u obrazloženju presude navedeno radilo se o tipskom ugovoru u pogledu kojeg je tužitelj nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja. Stoga je ugovaranje nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora ništetna ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo i suprotna je načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja (članak 81.i 82. ZZP). Ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojemu nije prebivalište potrošača, a na što tužitelj nije mogao utjecati, tužitelju je otežala pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Prebivalište tužitelja je u [adresa]. Mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovom postupku proizlazi iz odredbe članka 1. stavak 3. Direktive Vijeća 93/13. EEZ-a od 5. travnja 1993. koja propisuje da će se u potrošačkim ugovorima smatrati kao nepoštena ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedena Direktiva implementirana je u zakonodavstvo RH, između ostalog, i u Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje ZZP). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

39. Iako tužitelj nije u cijelosti uspio u parnici, nego u pretežitom dijelu, tuženik je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a te s obzirom na vrstu i predmet spora dužan naknaditi trošak postupka u cijelosti.

40. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 28.11.2023., 20. 11.2024., 23.12.2024 – po 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 30.9.2024., 13.1.2025.–po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1), a što sveukupno sa PDV-om iznosi 7.500,00 EUR;

- trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu – 383,18 EUR;

što sveukupno iznosi 7.883,18 EUR.

41. Stoga je odlučeno kao pod točkom VII. izreke ove presude.

U Splitu 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja: ČFJ, [adresa]

- punomoćniku tuženika: EF, [adresa]

- u spis