Poslovni broj: Us I-1251/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku JZ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik UZ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi teže povrede službene dužnosti, nakon javne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom i opunomoćenika tuženika, dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja KLASA: NK-UP/ll-114-04/24-02/19, URBROJ: 511-01-158-24-4 od dana 21. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja KLASA: NK-UP/ll-114-04/24-02/19, URBROJ: 511-01-158-24-4 od dana 21. ožujka 2024. kao i podnescima dostavljenim tijekom ovog upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da su MUP (i prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud) svojim odlukama u potpunosti zanemarili zauzeti pravni stav Upravnog suda u Splitu pod posl. br. UsI-2597/2022 od dana 26. svibnja 2023. kada je poništio i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje disciplinskih sudova MUP-a. Svjedoci koje je prvostupanjski disciplinski sud uporno odbijao saslušati da su unatoč opravdanim zahtjevima ovdje tužitelja u potpunosti potvrdili sve njegove navode. Dakle, PZ, BZ, NZ, GZ i SZ da su svojim iskazima u cijelosti osporili osnovanost zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka te da nakon njihovih iskaza nije bilo opravdanog razloga za donošenja bilo kakve druge odluke osim kojom se tužitelj oslobađa odgovornosti. Čitajući predmetne odluke i prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda MUP-a da nedvojbeno proizlazi da isti iskazi uopće nisu bili kritički i stručno razmatrani, već da su isti svjedoci saslušani isključivo forme radi i ništa više. Načelnika policijske postaje osim onih generalnih razloga da se može razriješiti jedino ako je izvršnim rješenjem disciplinskog suda proglašen krivim za težu povredu službene dužnosti (članak 63. st. 1. toč 5. Zakona o policiji), međutim da je ministar protuzakonito potpisao rješenje o imenovanju načelnika PGP Gruda na neodređeno vrijeme drugom policijskom službeniku. Prvostupanjski sud da je bez prijedloga podnositelja zahtjeva odlučio saslušati i TZ (koja nije imala nikakva bitna saznanja o činjenicama iz predmetnog zahtjeva). Za niti jednu tvrdnju ŽZ, OZ i MZ (osim iskaza PZ) da ne postoji niti jedan dokaz koji bi mogao biti valjano provjeren odnosno koji bi bio provjerljiv. Dakle, da se tužitelj u cijelosti poziva na sadržaj obrazloženja iz svoje žalbe od dana 20. veljače 2024. te da se radi izbjegavanja ponavljanja tužitelj poziva na ista detaljna objašnjena. U ponovljenom postupku da su saslušani svjedoci PZ, BZ, NZ, GZ i SZ koji da su u potpunosti potvrdili iskaz obrane, a koje tužitelj detaljno analizira i daje svoju ocjenu svakog pojedinog iskaza tih svjedoka. Tužitelj da niti ovaj put nije imao pravično suđenje. Naime, da je tužitelju itekako jasno da je zbog negativnog medijskog imidža u vezi ovog predmeta njegova karijera u MUP-u završena kao i da su mu glavni ravnatelj i Ministar MUP-a javno poručili da se nema čemu nadati u ovom postupku. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku da je u rješenju pod posl. br. KP-DO-109/2024 od dana 22. ožujka 2024. u cijelosti odbacilo podnesenu anonimnu kaznenu prijavu protiv ovdje tužitelja u svezi ovog predmeta te da je jasno i nedvosmisleno zauzelo stav da kada bi i bila istina to što su u ovom postupku navodile OZ, MZ i ŽZ, a što da je ĐZ u cijelosti negirao, da bi se u tom slučaju radilo isključivo o subjektivnom doživljaju ove tri policijske službenice, a da objektivno poduzete radnje ĐZ nisu mogle u toj mjeri povrijediti dostojanstvo i moral policijskih službenica da bi se ostvarila obilježja djela za koji se tereti. Osjećaj nečije nelagode da mora biti objektivno utemeljen na realnim i životnim okolnostima, a da nikakav subjektivni osjećaj koji ne korespondira sa realnim kriterijima ne može i ne smije biti osnova za utvrđivanje nečije odgovornosti. Usprkos činjenici da je ovdje tužitelj u potpunosti u svojoj žalbi izrazito detaljno osporio sva proturječja o pogrešno i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju pobijane odluke prvostupanjskog disciplinskog suda, da drugostupanjski disciplinski sud u svojem rješenju paušalno i nekritički odbija baš sve žalbene navode osim u dijelu gdje tužitelj navodi da se prvostupanjski sud opet nekritički i nelogično poziva na navode iz službene zabilješke policijske službenice ČZ od 5. lipnja 2020. o obavljenom razgovoru s policijskom službenicom IZ, a sve obzirom da je IZ na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. opovrgnula da bi ona pomoćnici načelnika TZ rekla kako je načelnik ĐZ nju uznemiravao i slao joj privatne poruke. Tek dad se u pojedinim dijelovima pobijanog rješenja tuženik osvrće na ukazane propuste prvostupanjskog disciplinskog suda, međutim na način da izvlači iz konteksta pojedine iskaze svjedoka zanemarujući i prešućujući dijelove iskaza koji idu u prilog ovdje tužitelju. Naime, nedolično ponašanje mora biti utemeljeno na stvarnim i dokazivim činjenicama kao i temeljeno na objektivnim kriterijima, a što da je sve izostalo prilikom utvrđivanju stvarnog činjeničnog stanja od strane oba disciplinska suda MUP-a. Obzirom da su svi dokazi već prethodno izvedeni da se predlaže naslovnom sudu da sam riješi ovu upravnu stvar odnosno da se predlaže naslovu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje te se donosi rješenje kojim se utvrđuje da tužitelj nije odgovoran za djelo koje mu se stavlja na teret temeljem zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od strane načelnika PU Dubrovačko-neretvanske broj: 511- 03-01-23/40-14-20 od dana 9. rujna 2021. i nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora.

2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu kod ovog Suda dana 20. prosinca 2024. naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi i podneska od dana 28. studenoga 2024. Kao dokaz nedosljednosti prvostupanjskog i drugostupanjskom disciplinskog suda prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja da se navodi da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nigdje ne spominje dokaz koji se nalazi u spisu predmeta, a to da je izvješće RZ, policijskog službenika koji je bio svjedok u ovom postupku dana 5. listopada 2020. i protiv koje osobe da se također vodi kazneni postupak upravo iz ovog disciplinskog postupka radi lažnoj prijavljivanja kaznenog djela protiv tužitelja, a u odnosu na činjenicu da je u vlastoručno potpisanom izvješću ŠZ kao i drugi policijski službenici, na kojima je prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo temeljilo između ostalog i svoju odluku, jer su tvrdili da su mnogobrojni policijski službenici čuli da bi ovdje tužitelj, tadašnji načelnik PGP Gruda, slao viber poruke neprimjerenog sadržaja bez da je itko takvu poruku vidio pa je tako ŠZ u svojoj vlastoručnoj izjavi naveo da je i on čuo da je tužitelj neprimjerene poruke slao MZ dočim je MZ negirala iste navode te je na saslušanju pred Dispciplinskim sudom u Splitu dana 25. siječnja 2021. izjavila da joj tužitelj nikada nikakvu poruku nije slao i da nikada nikakvog neprimjerenog razgovora između njih dvoje nije bilo. Obzirom da se ta proturječnost ne uklapa u sadržaj činjeničnog stanja koje je pogrešno utvrdilo i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da je iz navedene činjenice više nego razvidna nedosljednost i selektivnost u prihvaćanju relevantnih činjenica i zaključaka prilikom donošenja pobijanih odluka. Ovdje da bi se još mogla navesti činjenica da je tužitelj terećen i za traženje broja privatnog telefona od policijske djelatnice, a svi brojevi, uključujući i privatne, da se nalaze u bazi podataka odnosno spisak svih privatnih brojeva da je dostupan svima u upravnoj zgradi PGP Gruda a što da je jasan pokazatelj ozbiljnosti i opravdanosti optužbi kojim je terećen ovdje tužitelj. Obzirom da je jedino u ovom postupku moguće zaštiti tužitelja od arbitrarnosti odnosno samovolje i prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda, a na koje okolnosti da je tužitelj ukazao i u tužbi i u naračenom podnesku radi ostvarenja ustavnog načela prava na pravično suđenje, a što je bilo tužitelju onemogućeno obzirom da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalni propis da se predlaže se sudu donijeti odluku kojim se usvaja tužbeni zahtjev uz naknadu troška ovog postupka. Navodi koje je iznio opunomoćenik tuženika da uopće nisu bitni za ono što je tužitelj upirao u cijelom ovom postupku, međutim da je jedino točno da je podnositelj zahtjeva čak tri puta mijenjao zahtjev u činjeničnom smislu, a što da posebno ukazuje na ozbiljnost i osnovanost tako podnesenog zahtjeva. Još jednom da želi naglasiti da upoznavanje sa činjeničnim opisom zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka nije predmet ove tužbe, stoga da su takvi navodi samo paušalne naravi i da dokazuju na koji način je tuženik postupao i zaključivao prilikom donošenja meritorne odluke. Baš iz tog razloga da je potrebno prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je prvostupanjsko disciplinsko tijelo postupilo po uputi Upravnog suda u Splitu te pozvalo i saslušalo kao svjedoke PZ, DZ, NZ, GZ i SZ te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju cjelokupnog postupka donio odluku koju je jasno i potpuno obrazložio, a drugostupanjsko disciplinsko tijelo da je detaljno, jasno i argumentirano odgovorilo na žalbene navode, koje da sada tužitelj ponovno ističe i u tužbi pa da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela. Tužitelj da se u tužbi poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava, predmet Đ protiv Republike Hrvatske, uz koju navodi prigovore koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, da će presumpcija nevinosti biti prekršena ukoliko se iz izjava javnih dužnosnika može iščitati mišljenje da je osoba kriva prije nego što se krivnja dokaže, a koje prigovore da je drugostupanjsko disciplinsko tijelo detaljno, jasno i argumentirano odbilo, pa da se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela. Ipak da tuženik ponavlja disciplinska tijela svoje odluke donose samostalno i nepristrano sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o upravnom postupku, odnosno na temelju odredbi Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika. U konkretnom disciplinskom postupku, da je tuženik postupao sukladno načelu zakonitost (čl. 5. ZUP-a) i da je osigurao materijalnopravnu zakonitost (da su pravilno primijenjeni materijalni propisi na temelju kojih se rješava upravna stvar) i formalnopravnu zakonitost u rješavanju upravne stvari (da su u svemu poštovana pravila upravnog postupka u svim fazama i radnjama rješavanja upravne stvari i donošenja upravnog akta). Tužitelj da je imao sva prava koja ima stranka u upravnom disciplinskom postupku, tijekom postupka da mu je dana mogućnost da se očituje o djelu, da mu je omogućena kontradiktornost postupka te da je apsolutno netočno da je tuženik postupio suprotno uputama Europskog suda za ljudska prava i ustaljenom sudskom praksom pa da bi time tužiteljeva presumpcija nevinosti bila prekršena (čl. 28. Ustava) kao i tužiteljevo pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava) i na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, za što da su upravna tijela dala jasna i detaljna obrazloženja. Tužitelj da u tužbi navodi, da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u svom rješenju pod posl. br. KP-DO-109/2024 od dana 22. ožujka 2024. u cijelosti odbacilo anonimnu kaznenu prijavu protiv ovdje tužitelja u svezi ovog predmeta. Tuženik da ističe da se predmetni disciplinski postupak ne vodi protiv tužitelja zbog počinjenja nekog kaznenog djela, već zbog teže povrede službene dužnosti koja da mu se zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka stavlja na teret. U disciplinskom postupku da se utvrđuju elementi povrede radne discipline, pri čemu da nije nužno da su se istodobno utvrdili elementi nekog kaznenog djela pa da je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene odgovornosti. U disciplinskom postupku da u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, a i same posljedice disciplinskog postupka da su bitno drugačije nego posljedice kaznenog postupka. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika da je upravni postupak, čija je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini te da se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Budući da je nesporno tužitelj ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, za što da mu je izrečena odgovarajuća kazna, da se predlaže tužbu i tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 20. prosinca 2024. naveo kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te da se posebno ističe kako u nedostatku činjenične i pravne prezentacije tužitelj pretjerano formalističkim pristupom pokušava dovesti u pitanje njegovo pravo na upoznavanje s optužbom odnosno mogućnost očitovanja o optužbi. Nije sporno da tuženik ima pravo uređivati optužni akt odnosno da ga je tužitelj uredno precizirao prije okončanja prvostupanjske rasprave. Nadalje, da neutemeljeno tužitelj ističe da mu nije dostavljen valjani optužni akt. Pored nesporne činjenice da je punomoćniku tužitelja tijekom prvostupanjskog postupka u ponovljenom disciplinskom postupku uredno uručen dispozitiv zahtjeva odnosno da mu je dostavljen činjenični opis djela za koji se tereti posebno da treba istaći da je tužitelju kao stranci u postupku bilo omogućeno da obavi uvid u spis u kojem su sadržani svi dokumenti, uključujući i optužni akt, zatim zapisnike sa usmenih rasprava i drugim podnesci povezani sa optužnim aktom. Također, da je u izreci drugostupanjskog rješenja, koje je uredno uručeno tužitelju i naknadno poništeno od strane Upravnog suda u Splitu, da je sadržan uređeni činjenični opis djela koje se tužitelju stavlja na teret odnosno za koji je oglašen krivim u ponovljenom postupku. Dalje se ističe da je iz obrazloženja poništenog drugostupanjskog rješenja jasno vidljivo na koji način, kako i kada je tužitelj izmijenio činjenični opis djela. Također, da se ističe da je tužitelju bilo omogućeno da kao stranka u postupku obavi uvid u spis upravnog spora koji se vodio protiv poništenog drugostupanjskog rješenja. Slijedom svega navedenog da nije sporno da je tužitelj više puta bio upoznat sa činjeničnim i pravnim opisom djela za koji se tereti odnosno za koja djela je oglašen odgovornim te da na niti jedan način tužitelj nije uskraćen u pravu da na vrijeme bude upoznat sa optužbom i da se na nju očituje.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja KLASA: NK-UP/ll-114-04/24-02/19, URBROJ: 511-01-158-24-4 od dana 21. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja uložena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja u Rijeci KLASA: NK-UP/l-114-04/23-02/318, URBROJ: 511- 01-158-24-69 od dana 16. siječnja 2024., a kojim rješenjem je ĐZ, ovdje tužitelj, policijski službenik Službe za javni red i sigurnost, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske (OIB: [osobni identifikacijski broj]), sin J i U rođ. P, rođen dana **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom VSS Kineziološki fakultet Split, oženjen, supruga zaposlena, po osobnom kazivanju skrbnik jednog malodobnog djeteta, srednjeg imovnog stanja, djelatnik MUP-a od 1999. godine, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za poslove temeljne policije, u vrijeme predmetnog događaja raspoređen na radno mjesto načelnik policijske postaje u Postaji granične policije Gruda, u osobnom zvanju viši policijski inspektor, pohvaljivan i nagrađivan za zasluge u radu, disciplinski nekažnjavan, nije sindikalni povjerenik, nije udaljen iz službe, protiv kojeg se ne vodi drugi disciplinski postupak, odgovoran zato što se točno neutvrđenih dana tijekom 2019., nakon što je postao načelnik PGP Gruda 18. veljače 2019., prema hijerarhijski podređenim policijskim službenicama neprimjereno ponašao i to na način da je: policijskoj službenici OZ poslao samouništavajuću Viber poruku da li je za piće u slobodno vrijeme te je u službenim prostorijama komentirao njen fizički izgled kazavši joj da se vidi da je u formi odnosno da se po njezinom izgledu vidi da je u treningu te je zatražio njen broj privatnog telefona; policijskoj službenici ŽZ uputio samouništavajuću Viber poruku kako je on slobodan večeras pa ako je za piće, večeru ili neko druženje da mu se javi; prema policijskoj službenici MZ u službenim prostorijama, dok mu je pomagala oko službene dokumentacije u uredu, odnosio na način da je zatvarao vrata i tapšao je po ramenu, a što je kod imenovanih policijskih službenica izazvalo nelagodu, strah i šok, dakle, nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15. i 121/16) zbog čega mu je, temeljem članka 110. stavak 2. točke 5. ZOP izrečena uvjetna kazna prestanka državne službe na vrijeme od šest mjeseci. Sukladno stavku 4. istog članka ZOP uvjetna kazna prestanka državne službe izrečena je kao kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od šest mjeseci, s tim da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti .

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora te spisima ovog suda pod poslovnim brojem Usl- 2597/2022 i Usl-70/2024 (a koji će se nakon pisanja presude u ovom upravnom sporu izdvojiti te vratiti sudskoj pisarnici obzirom da se radi o predmetu koji je u tijeku), dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod poslovnim broja KP-DO-109/2024, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 96. toč. 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: Zakon) propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

12. Člankom 97. st. 2. Zakona propisano je da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

13. Sukladno odredbi čl. 110. st. 2. Zakona za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe i 6. prestanak državne službe.

14. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

15. Shodno odredbi čl. 93. st. 3. Zakona kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Stavkom 4. istog članka propisano je da oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

16. Odredbom čl. 17. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine". br. 114/11, dalje: Pravilnik) propisano je da Disciplinski sud može odlučiti: 1.da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu službene dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

17. Ovdje valja napomenuti da se prema odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, pa ocjena o zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja.

18. U obrazloženju osporenog rješenja, u bitnom, je navedeno da je u žalbenom postupku vijeće toga suda po službenoj dužnosti utvrdilo da u prvostupanjskom rješenju nema nepravilnosti koje ga čine ništavim prema odredbama čl. 128. Zakona o općem upravnom postupku („NN“ br. 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP). Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je Prvostupanjski sud u potpunosti nepotrebno i to čak na 60 stranica sačinio pobijano rješenje koje da se većim dijelom sastoji od kopiranja dijelova izjava svjedoka sa ročišta glavne rasprave te kopiranja istovjetnog teksta iz prethodno poništenog rješenja tog istog suda od dana 7. lipnja 2022. kao i navođenja činjenica i okolnosti koje da uopće nisu u vezi sa činjeničnim opisom dijela za koje se tereti prijavljeni policijski službenik. Naime, da se sukladno čl. 98. st. 5. ZUP-a obrazloženje rješenja u upravnom postupku sastoji iz činjeničnog i pravnog dijela koji čine cjelinu. Prvostupanjski disciplinski sud da je proveo opsežan dokazni postupak, a u obrazloženju rješenja da je detaljno, precizno i argumentirano izneseno o predmetu postupka, o zahtjevima stranaka, o utvrđenom činjeničnom stanju, o provedenim dokazima, o razlozima koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te utvrđivanju odgovornosti prijavljenog policijskog službenika. Slijedom navedenog, da se žaliteljev navod u tom smislu nalazi neosnovanim. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po presudi Upravnog suda u Splitu posl. br Usl-2597/2022 od dana 26. svibnja 2023. jer da je iz navedene presude razvidno da je u istoj navedeno: „U ponovnom postupku, u postupku izvršenja presude ovog suda, prvostupanjsko tijelo će izvesti dokaz saslušanjem svjedoka PZ, DZ, NZ, GZ i SZ na predložene okolnosti, te po potrebi izvesti i druge dokaze.“ Uvidom u spis da je razvidno da je Prvostupanjski disciplinski sud u Rijeci postupio po predmetnoj uputi Upravnog suda u Splitu, da je pozvao i saslušao navedene svjedoke (zapisnici o usmenim raspravama od dana 13. studenog 2023., 21. prosinca 2023. i 22. veljače 2024.) te da je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donio odluku koju je jasno i potpuno obrazložio. Neosnovanim da se nalazi žaliteljev navod da je nejasno odakle Prvostupanjski sud crpi saznanje da su svjedoci PZ, SZ, GZ, NZ i BZ predloženi kao svjedoci u odnosu na okolnost utvrđivanja motiva zbog kojeg bi policijske službenice OZ, MZ i ŽZ lažno teretile prijavljenog policijskog službenika budući je Upravni sud u Splitu bio više nego jasan kada je naveo da je tužitelj kao svjedoka predložio policijskog službenika PZ saslušati na okolnosti razloga slanja i sadržaja SMS poruke upućene OZ, na okolnost tapšanja po ramenu MZ i na okolnost odnosno razloge dogovora između pojedinih policijskih službenica oko slanja lažnih anonimnih prijava protiv ovdje tužitelja zbog uznemiravanja, svjedoka policijskog službenika DZ na okolnost na čiji prijedlog i zbog čega je poslana poruka OZ, svjedoka ĆZ, službenice PGP Grude na okolnosti saznanja o prijetnjama da se FZ i ŽZ osvetiti načelniku, svjedoka policijske službenice GZ na okolnost saznanja o prijetnjama da će se FZ osvetiti načelniku, te svjedoka policijske službenice NZ na okolnosti nagovaranja na lažno svjedočenje protiv načelnika CZ, u svezi zaprimanja SMS poruka odnosno da bi bila seksualno uznemiravana od strane istog. Naime, uvidom u zapisnike o usmenoj raspravi od dana 13. studenog 2023. da je razvidno da je predsjednica vijeća upoznala PZ, SZ, GZ i NZ da su predloženi da iskazuju u svojstvu svjedoka od strane prijavljenog i njegovog opunomoćenika i na točno koje okolnosti, dok je izjavu predloženog svjedoka AZ od dana 10. studenog 2023. dostavio sam prijavljeni na usmenoj raspravi dana 13. studenog 2023., a svoj iskaz na predložene okolnosti da je imenovani svjedok dao na usmenoj raspravi dana 21. prosinca 2023. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod, da je u sudskoj praksi ESLJP-a utvrđeno da će presumpcija nevinosti biti prekršena ukoliko se iz izjave javnog dužnosnika koja se tiče osobe optužene za kazneno djelo može iščitati mišljenje da je ta osoba kriva prije nego što joj se krivnja dokaže u skladu sa zakonom, a Direktiva (EU) 2016/343 Europskog i Vijeća od dana 9. ožujka 2016., a da je presumpcija nevinosti kao jedno od temeljnih načela našeg pravnog poretka u ovom slučaju bila grubo narušena izjavom vodećeg čovjeka resornog ministarstva koji da je ujedno i potpredsjednik aktualne Vlade Republike Hrvatske i to samo tri dana prije ročišta pred Disciplinskim sudom u Splitu u siječnju 2021. u ovom predmetu i koji da je svojim nesmotrenim izjavama ugrozio nepristran rad disciplinskog suda. Vijeće tog suda da napominje, da se predmetni disciplinski postupak ne vodi protiv prijavljenog zbog počinjenja nekog kaznenog djela (navedena Direktiva ima ključnu ulogu u kaznenim postupcima), već zbog težih povreda službene dužnosti koje su mu zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka stavljene na teret. U disciplinskom postupku da se utvrđuju elementi povrede radne discipline, pri čemu nije nužno da su se istodobno utvrdili elementi nekog kaznenog djela pa da je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene odgovornosti. U disciplinskom postupku da u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, a i same posljedice disciplinskog postupka da su bitno drugačije nego posljedice kaznenog postupka. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika da je upravni postupak, čija da je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini, stoga da se u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Slijedom navedenog, vijeće tog suda da napominje da tijekom disciplinskog postupka disciplinski sudovi (kako prvostupanjski tako i drugostupanjski sud) svoje odluke donose samostalno i nepristrano sukladno čl. 5. st. 1. ZUP-a, odnosno na temelju odredbi Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena tim propisima da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak (čl. 100. st. 1. ZUP-a). Sukladno navedenom, u predmetnom disciplinskom postupku da je Prvostupanjski disciplinski sud postupao sukladno načelu zakonitosti (čl. 5. ZUP-a). odnosno da je osigurao materijalnopravnu zakonitost (da su pravilno primijenjeni materijalni propisi na temelju kojih se rješava upravna stvar) i formalnopravnu zakonitost u rješavanju upravne stvari (da su u svemu poštovana pravila upravnog postupka u svim fazama i radnjama rješavanja upravne stvari i donošenja upravnog akta). Prijavljenom da je dana mogućnost da se tijekom postupka očituje o djelu i o odgovornosti te da mu je omogućena kontradiktornost postupka. Slijedom navedenog, da se tužiteljev navod da je presumpcija nevinosti prekršena nalazi neosnovanim. U odnosu na činjenično stanje da vijeće tog suda smatra da je isto u potpunosti pravilno utvrđeno, odnosno da je Prvostupanjski disciplinski sud na okolnosti djela koje se stranci stavlja na teret izveo sve potrebne dokaze te iz tako izvedenih dokaza izveo ispravan zaključak kada je odlučio da je policijski službenik ĐZ počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci pobijanog rješenja. Prvostupanjski disciplinski sud da je detaljno analizirao sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kao i obrazložio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio odlučne činjenice, a sa kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i to vijeće te se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je opterećujuće za prvostupanjski disciplinski postupak, po ravnopravni položaj podnositelja, bila i priložena dokumentacija od koje da veći dio uopće nije imao nikakvu izravnu ili neizravnu vezu sa točkom I. zahtjeva i koja da je služila jedino i isključivo u svrhu da dodatno negativno utječe na vijeće u odnosu na g. ĐZ. Naime, uvidom u obrazloženje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv ĐZ od dana 11. studenog 2020. da je razvidno da je načelnik PU dubrovačko-neretvanske obrazložio da je uvidom u Izvješće Službe za unutarnju kontrolu MUP-a od dana 20. listopada 2020. i ostalu priloženu dokumentaciju utvrdio da postoji osnovana sumnje da je policijski službenik ĐZ počinio teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci zahtjeva. Uvidom u Izvješće Službe za unutarnju kontrolu od dana 20. listopada 2020. da je razvidno da je isto sastavljeno na okolnosti izvršene provjere navoda iz pritužbi, anonimnih podneska te zahtjeva- dopisa Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od dana 16. rujna 2020. i zahtjeva Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta koji da se odnose na rukovoditelje i policijske službenike PU dubrovačko-neretvanske, PGP Grude i PP Ston. Uvidom u zahtjev Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od dana 16. rujna 2020. koji je upućen Službi za unutarnju kontrolu, da je razvidno da se u istom navodi da PU dubrovačko-neretvanska nije postupila po njenom zahtjevu od dana 20. listopada 2019. upućenom navedenoj PU, odnosno da PU dubrovačko-neretvanska nije izvršila provjere niti jednog navoda iz anonimne pritužbe koju je Pravobraniteljica priložila uz navedeni zahtjev od dana 20. listopada 2019. pa da navedenu anonimnu pritužbu ponovno prilaže uz predmetni zahtjev i traži postupanje po istom. Slijedom navedenog, da je razvidno da je Prvostupanjski disciplinski sud ispravno odbio prijedlog obrane da se iz spisa izdvoje dopisi-zahtjevi Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao i dokumentacija koja njima prileži, budući da je iz obrazloženja Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka razvidno da se radi o dokazima kojim su bili jedan od osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv policijskog službenika ĐZ. Tuženik nadalje citira odredbe čl. 8. i čl. 9. ZUP- a navodeći da je u upravnom postupku službena osoba koja vodi postupak odgovorna za kvalitetno obavljanje svih radnji dokaznog postupka pa tako između ostalog da mora odrediti koje bitne činjenice treba utvrđivati u postupku te kojim dokaznim sredstvima, odrediti tijek provođenja dokaznog postupka ovisno od okolnosti pojedinog slučaju kao i omogućiti stranci da u dokaznom postupku ostvari i zaštiti svoja prava, odnosno da tijelo koje vodi postupak nije vezano izborom dokaznih sredstava, a dokazna snaga pojedinih dokaznih sredstava ovisi o uvjerenju onog tko provodi postupak. O dokazanosti relevantnih činjenica da će tijelo koje vodi postupak odlučiti po svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve radnje ispitnog postupka da će provesti brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku te u roku završiti postupak, donijeti rješenje i dostaviti ga stranci. Budući da prema Zakonu o općem upravnom postupku nema stupnjevanja dokaza, već kakvu će dokaznu snagu imati pojedini dokaz u upravnom postupku utvrđuju članovi vijeća prvostupanjskog suda po svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da prvostupanjski sud krivo interpretira izjavu OZ na način da neistinito navodi da je imenovana na zapisnik pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom MUP-a u Splitu dana 25. siječnja 2021., izjavila da je načelnik ĐZ nakon obavljenog razgovora komentirao njezin dobar fizički izgled i zatražio od nje privatni broj mobitela, a kako bi je mogao kontaktirati u vezi njezine molbe za premještaj, te da je ista kontradiktorna i nedosljedna vezano za poruku koju joj je poslao ĐZ, odnosno da je svjedokinja OZ na raspravi negirala da ju je načelnik ĐZ zvao na piće u slobodno vrijeme, a što je potvrdio i sam načelnik ĐZ, međutim da Sud suprotno iskazu svjedokinje i načelnika ĐZ usvaja zahtjev sa netočnim činjeničnim opisom da joj je prijavljeni poslao poruku „...da li je za piće u slobodno vrijeme“. Naime, uvidom u službenu zabilješku OZ od dana 7. listopada 2020. da je razvidno da je ista navela: „Tijekom jedne od smjena pokazala sam poruku kolegicama B i KZ gdje sam od strane gospodina ĐZ upitana za piće u slobodno vrijeme, na koju mislim da nisam uopće ni odgovorila od šoka.“. Uvidom u zapisnik s usmene rasprave od dana 25. siječnja 2021. da je razvidno da ni prijavljeni niti njegov opunomoćenik nisu imali primjedbe na pročitanu službenu zabilješku. Isto tako, uvidom u iskaz svjedokinje OZ dan na usmenoj raspravi od dana 25. siječnja 2021. (kojom prilikom je ista upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza) da je razvidno da je ista izričito navela da: „... u cijelosti ostaje pri sadržaju službene zabilješke koju je sačinila dana 7. listopada 2020.“. Isto tako da je na upit punomoćnika JZ svjedokinja navela: „...da načelnik prema njoj nikad nije bio vulgaran, niti postavljao bilo kakve seksualne zahtjeve...“, a isto tako da je izjavila, „...da ne zna koji je bio povod da joj načelnik ĐZ uputi poruku da li je za piće...“. Imajući u vidu navedeno, da je razvidno da svjedokinja OZ nije negirala da ju je načelnik pozvao na piće „u slobodno vrijeme“, nego je ista samo iskazala da ju je načelnik pozvao na piće, ne precizirajući, niti negirajući da bi to bilo u slobodno vrijeme, a na navedeno da je prijavljeni niti njegov opunomoćenik nisu izričito pitali niti imali primjedbe (razvidno uvidom u zapisnik o usmenoj raspravi od dana 25. siječnja 2021., str. 11-12), nego tek u ponovnom postupku, na usmenoj raspravi održanoj dana 4. studenog 2021. da opunomoćenik prijavljenog prigovara na navedenu „kontradiktornost“ u iskazu OZ, a koji prigovor da je potpuno neosnovan iz razloga kako je obrazloženo. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je frapantno na koji način Prvostupanjski sud donosi zaključke iz kojih proizlazi da bi svjedoci BZ i PZ počinili kazneno djelo davanja lažnog iskaza Naime, da vijeće obrazlaže pobijano rješenje na način da navodi: „Treba imati u vidu da prilikom iskazivanja u ravnateljstvu policije dana 7. listopada 2020. prijavljeni policijski službenik nije naveo da bi PZ od njega tražio da pošalje poruku OZ niti je to spominjao tijekom iskazivanja pri Prvostupanjskom disciplinskom sudu MUP-a u Splitu dana 25. siječnja 2021. Vijeće cijeni da je tijekom tog postupka prijavljeni policijski službenik konstruirao svoju obranu cijeneći da će na ovakav način umanjiti svoju disciplinsku odgovornost.“ Ako je ĐZ konstruirao svoju obranu, kako to navodi vijeće, da bi to značilo da su i PZ i BZ konstruirali priču odnosno da su lagali pred Disciplinskim sudom u Rijeci. Ako je to stvarno tako, da je vijeće tog suda trebalo kazneno prijaviti i PZ i DZ, a da to nisu učinili jer su isti govorili istinu. Naime, uvidom u iskaz PZ danog na usmenoj raspravi dana 13. studenog 2023. i iskaz DZ danog na usmenoj raspravi dana 21. prosinca 2023. da je razvidno da isti navode kako su sa prijavljenim policijskim službenikom razgovarali o OZ, odnosno o tome kako mu se ista obratila vezano za neke događaje u postaji i da mu je PZ predložio „sugerirao“ da OZ pozove na razgovor izvan PP kako bi joj bilo ugodnije razgovarati o istom, obzirom da je OZ izjavila „da zidovi imaju uši“. Vijeće tog suda da je cijenilo iskaze navedenih svjedoka, međutim da je nesporno, isto tako, da prijavljeni do iskazivanja navedenih svjedoka, niti jednom nije spomenuo da bi mu PZ „sugerirao,, da OZ pozove na razgovor izvan PP. Uvidom u službenu zabilješku prijavljenog od dana 7. listopada 2020. (sastavljenu dana 9. listopada 2020. po policijskim službenicima N i G) da je razvidno da je u istoj naveo: „... došao je u ured te je OZ zatekao u odori kako sjedi na rubu njegovog stola. Upitao ju je kako je, na što mu je ona znakovito odgovorila da mu ne može odgovoriti jer zidovi imaju uši'. Nakon otprilike 5-6 dana da je uzeo njezin broj mobitela iz telefonskog imenika u Policijskoj postaji te da joj je poslao SMS poruku u kojoj da ju je pitao za kavu, namjeravajući s njom porazgovarati o tome što je rekla u postaji... Ne sjeća se je li mu OZ odgovorila, ali na kavu da nisu otišli.“. Na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. da je prijavljeni iskazao: „...U odnosu na OZ prijavljeni navodi da je dan ranije nego je poslao poruku vidio da je bezvoljna, da mu je ona kazala da se u Postaji događaju čudne stvari, da mu je ona rekla da on nema pojma što se sve u postaji događa pa da je on želio sa njom o tome razgovarati.“. Slijedom navedenog, da vijeće tog suda također smatra neživotnim da prijavljeni prije iskaza gore navedenih svjedoka (PZ i DZ) nije uopće spominjao da mu je razgovor izvan PP sa OZ predložio „sugerirao“ PZ, stoga da se vijeće u tom smislu slaže s obrazloženjem Prvostupanjskog suda, a žaliteljev navod nalazi neosnovanim. Vijeće tog suda da smatra da je Prvostupanjski disciplinski sud jasno i potpuno obrazložio kojim svjedocima je poklonio vjeru, a kojima nije odnosno zašto je poklonio vjeru iskazu OZ, a sa kojim obrazloženjem da se slaže i vijeće tog suda te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Neosnovanim da se nalazi žaliteljev navod da kao razlog za poklanjanje vjerodostojnosti iskazu OZ prvostupanjsko vijeće navodi da je nesporno utvrđeno da ĐZ protiv OZ nije pokrenuo kazneni postupak zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. Kaznenog zakona i da je to razlog zbog kojeg sud poklanja vjeru OZ, odnosno da Prvostupanjsko vijeće zaključuje da ako nije podnesena kaznena prijava da se automatizmom smatra da je iskaz svjedoka vjerodostojan te da je istu logiku primijenio i na svjedočenje ŽZ i MZ. Naime, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja (str. 42., 47. i 50.) da je razvidno da je Prvostupanjski sud samo konstatirao da prema podacima u spisu, prijavljeni nije protiv OZ pa niti protiv ŽZ i MZ (na str. 50, pasus 4, Prvostupanjski sud je očitom greškom u pisanju napisao ŽZ umjesto MZ, ista greška da nije od utjecaja na zakonitost rješenja niti na odluku o odgovornosti prijavljenog) podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. Kaznenog zakona, ne navodeći da iz toga proizlazi da je iskaz OZ, odnosno ŽZ i ZZ vjerodostojan, kako to žalitelj sugerira u žalbi. Osnovano žalitelj navodi da je OZ zbog privatnih problema odlučila promijeniti broj svog privatnog mobitela, a ne zbog načelnika ĐZ (razvidno uvidom u službenu zabilješku od dana 7. listopada 2020.), međutim da je u istoj službenoj zabilješci prijavljena navela i da je o promjeni broja mobitela obavijestila gospođu VZ, kako bi ista mogla promijeniti broj u telefonskom imeniku u postaji, kojom prilikom da joj je ista rekla da se načelnik žali da je već danima ne može dobiti na telefon kako bi se uvjerio je li položila državni stručni ispit te da ju je tom prilikom OZ zamolila da mu nikako ne daje njezin broj mobitela. Iz navedenog da je razvidno da OZ očigledno nije htjela da je prijavljeni kontaktira, a što da ukazuje na to da se ista zbog njegovog ponašanja nije ugodno osjećala pri čemu se citiraju navodi predmetne službene bilješke. Neosnovanim da se nalazi žaliteljev navod u odnosu na iskaz ŽZ, da je kod nje postojao strah i nelagoda prema načelniku, jer da je postajao kod ove svjedokinje takav strah i nelagoda prema načelniku, da smatra da ista zasigurno ne bi inzistirala da sama razgovara s njim u kancelariji (u svojoj izjavi pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom u Splitu na ročištu od dana 25. siječnja 2021. da navodi da je ona pristala na prijedlog načelnika da njihovom razgovoru mora biti prisutna još jedna osoba). Nakon te poruke, koju nitko nije vidio, da imenovana želi nasamo razgovarati s njim što je prijavljeni odlučno odbio i tražio da bude nazočna njegova zamjenica TZ. Naime, uvidom iskaz svjedokinje ŽZ dan na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. (kojom prilikom je upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza) da je razvidno da je ista ostala pri svom iskazu danom u službenoj zabilješci dana 6. listopada 2020., u kojem da je izjavila da je od načelnika primila poruku u kojoj da je napisao da je on slobodan večeras pa ako je za piće, večeru ili nekakvo druženje da mu se javi, što da je istu šokiralo. Svjedokinja da je također iskazala da se bojala prijaviti uznemiravanje od strane načelnika ĐZ iz razloga jer je bila nova u policijskoj postaji i vježbenica pa da se bojala da li bi se njoj vjerovalo i što bi bilo. Isto tako da valja istaći da je na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. provedeno i suočenje prijavljenog ĐZ i ŽZ, kojom prilikom da je imenovana gledajući u oči prijavljenog iskazala „Vi ste meni poslali viber poruku u kojoj me pozivate na piće, večeru ili druženje. To je za mene bilo užasno i ponižavajuće jer kući imate suprugu.“. Vezano za žaliteljev navod da je svjedokinja željela nasamo razgovarati s njim, a da je on isto odlučno odbio odnosno tražio da bude nazočna njegova zamjenica TZ, na što je ŽZ pristala, da vijeće ovog suda želi istaći da se isto ne odnosi na događaj iz izreke pobijanog rješenja (koji se dogodio 2019.) kako žalitelj aludira, nego na događaj koji se dogodio 2020. i za koji događaj-djelo je prijavljeni bio terećen u t. 3. zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od dana 11. studenog 2020. i za koju točku-djelo je pobijanim rješenjem prijavljeni oslobođen odgovornosti (Vijeće tog suda da želi samo napomenuti da je na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. svjedokinja LZ u svezi predmetnog događaja, navela: „... da ona nije tražila da se nađe nasamo i sa načelnikom ĐZ razgovara o ovom događaju, već da je prethodno o događaju svoju pritužbu iznijela pomoćnici načelnika TZ koja da joj je predložila da sve to ponovi i načelniku ĐZ te da se ona suglasila sa prijedlogom načelnika ĐZ da tom razgovoru bude nazočna i pomoćnica TZ..“) te da isto nije predmet ovog žalbenog postupka. Vezano za žaliteljev navod, da je ŽZ govorila neistinu u više navrata pa da je tako i na zapisniku glavne rasprave dana 25. siječnja 2021. pred Disciplinskim sudom u Splitu izjavila da je u vrijeme opisanih događaja s načelnikom ĐZ ona bila nova u PP i da je još uvijek bila vježbenica pa zbog toga što je bila vježbenica da se bojala prijaviti uznemiravanje od strane načelnika ĐZ, a da se u spisu predmeta nalazi rješenje MUP-a od dana 30 siječnja 2019. kojim da je s danom **.**.2019. ŽZ raspoređena na radno mjesto PS za graničnu kontrolu u PGP Gruda na neodređeno vrijeme, a ĐZ da je imenovan na radno mjesto načelnika PGP Gruda dana 18 veljače 2019. Dakle, ŽZ da bi dodatno i neistinito pojačala dojam kod vijeća da je lažno isticala da se kao vježbenica bojala nasrtljivog načelnika i da se bojala za vlastiti posao, a koja teza da se kroz medije cijelo vrijeme provlačila kao vjerodostojna pa čak i kod Prvostupanjskog suda u Splitu. Naime, uvidom u izjavu ŽZ danu u službenoj zabilješci od dana 6. listopada 2020. da je razvidno da je ista navela „…nedugo nakon što je gospodin ĐZ preuzeo funkciju načelnika PGP Grude isti je došao na MCGP 'Karasovići' da se upozna s prijelazom i ljudima. Prilikom upoznavanja od strane načelnika ĐZ da joj je postavljeno pitanje bavi li se kojim sportom pošto fizički dobro izgleda... Istog dana na njezin privatni broj putem aplikacije Viber da dobiva poruku od strane dotičnog sa postavljenim pitanjem „Jesi li se umorila danas na poslu?“. Ne znajući da je u pitanju načelnik ĐZ da istom u kratko odgovara 'Ne', nakon njenog odgovora da dolazi poruka u kojoj je od prilike pisalo da je on tu večer slobodan pa ako je za piće i večeru ili neko druženje da mu se javi. Zanimajući je od koga su to poruke, da je u aplikaciji otvorila sliku i vidjela sliku načelnika S, nakon čega da je u totalnom šoku (iz razloga što mu nije dala svoj broj, a isti ga je nabavio i što joj se javio načelnik privatno i to sa takvim neprimjernim pitanjima) prestala odgovarati. Prijavljeni policijski službenik da je na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. naveo da je po preuzimanju dužnosti u PGP Grude izvršio obilazak postajnog područja i kolega pa da se tako upoznao i s ŽZ s kojom da je razgovarao općenito o životu i da je točno da joj je u veljači 2019. godine poslao viber poruku i pitao da li se umorila i je li sve ok, a na što da mu je ona opširno odgovorila da nije, a on da joj je potom ponovno poslao poruku s pitanjem je li razmislila za rad u judo klubu. LZ da mu je odgovorila da nije zainteresirana pa da je on više nije kontaktirao. Slijedom navedenog da je razvidno da se sporni događaj dogodio u veljači 2019. kad je prijavljeni postao načelnik PGP Grude (18. veljače 2019.), a ŽZ da je prestao vježbenički staž (s danom **.**.2019. ŽZ da je raspoređena na radno mjesto PS za graničnu kontrolu u PGP Gruda). Vijeće tog suda da činjenicu da ista nije bila više vježbenica u vrijeme spornog događaja da ne smatra ključnom za odgovornost prijavljenog jer da je nesporno da je ŽZ bila mlada službenica koja je tek završila sa vježbeničkim stažom, a prijavljeni novi načelnik koji se prilikom posjeta graničnom prijelazu prvi put upoznao sa ŽZ, kojom prilikom je komentirao njezin fizički izgled, a kasnije tog dana joj na njezini privatni broj slao viber poruke sadržaja kako je gore navedeno. Vijeće tog suda da smatra da takvo ponašanje nadređenog policijskog službenika nikako nije prihvatljivo i da poklanja vjeru policijskoj službenici ŽZ koja da je navela da joj je takvo ponašanje prijavljenog bilo šokantno, tim više ako se uzme u obzir da se ista sa prijavljenim, koji joj je nadređeni, tada prvi put susrela i tek upoznala, a on joj je odmah komentirao fizički izgled i isti dan joj posalao poruke na viber. Takvo ponašanje nadređenog službenika da svakako nije prihvatljivo, tim više ako se uzme u obzir da se radi o mladoj policijskoj službenici koja ne zna kakva su očekivanja njenog novog nadređenog te kako treba reagirati na takve njegove postupke (komentiranje izgleda i slanje poruka). Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod, da prvostupanjsko vijeće najviše griješi jer ima dvostruke kriterije kada je riječ o svjedocima koje je predložio prijavljeni policijski službenik u odnosu na svjedoke koje je predložio podnositelj zahtjeva. Naime, da je uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja razvidno da je Prvostupanjski disciplinski sud analizirao iskaze svjedokinja SZ, GZ, NZ, ČZ te jasno i potpuno obrazložio zašto iz navedenih iskaza smatra da nije utvrđeno da bi netko nagovarao ŽZ da lažno tereti prijavljenog ĐZ. Vijeće tog suda da se u potpunosti slaže s obrazloženjem Prvostupanjskog suda te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je neprihvatljivo da prvostupanjsko vijeće utvrđuje da je nesporno da policijske službenice OZ i LZ ŽZ nisu uspjele sačuvati predmetne SMS poruke, budući da je riječ o samouništavajućim porukama putem aplikacije viber o čemu da su imenovane po vijeću detaljno, životno uvjerljive i logično iskazivale te da vijeće nije pronašlo razloga da posumnja u objektivnost i istinitost njihovih navoda, međutim da je upitno po kojoj to pravnoj logici sud smatra da je nešto nesporno kada je prijavljeni policijski službenik upravo kroz čitav postupak osporavao da bi uopće poslao samouništavajuće poruke, na koji način da je onda nesporno da iste poruke nisu sačuvane ako nisu kao takve niti poslane. Vijeće tog suda da želi napomenuti da sam prijavljeni priznaje da je poslao poruku OZ i nekoliko poruka ŽZ vezano za pozivanje u klub na trening: „...te joj poslao SMS poruku u kojoj ju je upitao je li za kavu namjeravajući s njom porazgovarati o tome što je rekla u postaji...Ne sjeća se je li mu OZ odgovorila, ali na kavu nisu otišli. Vezano za slanje SMS-a navodi da se radi o običnoj poruci koju nije slao putem nikakvih posebnih aplikacija pa tako niti putem Vibera… niti jednoj drugoj policijskoj službenici nikada da nije slao poruke niti ih je nazivao ili se van radnog vremena sa njima sastajao, osim što je ŽZ poslao dvije-tri poruke pozivajući je u klub na trening“ (razvidno uvidom u izjavu danu pri Ravnateljstvu policije dana 7. listopada 2023.). Na usmenoj raspravi dana 15. siječnja 2021. da je prijavljeni izjavio: „točno je da joj je u veljači 2019. poslao Viber poruku i pitao da Ii se umorila i je li sve ok...“. Slijedom navedenog da je razvidno da je prijavljeni priznao da je slao poruke OZ i ŽZ, ali ne sadržaja „Je Ii za piće u slobodno vrijeme“ (OZ) i „kako je on slobodan večeras, pa ako je za piće, večeru ili neko druženje da mu se javi" (ŽZ) i da navedene poruke nisu bile samouništavajuće. Također, da treba istaći da je policijska službenica KZ u službenoj zabilješci od dana 6. rujna 2020. navela: „...da joj je kolegica OZ pokazala navedene poruke“. Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja razvidno je da je Prvostupanjski disciplinski sud jasno objasnio zašto je poklonio vjeru iskazima policijskih službenica OZ i ŽZ da su dobile samouništavajuće poruke sadržaja kako se to prijavljenom u činjeničnom opisu djela stavlja na teret te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Osnovanim se nalazi žaliteljev navod da se u obrazloženju Prvostupanjski sud opet nekritički i nelogično poziva na navode iz službene zabilješke policijske službenica ČZ od dana 5. lipnja 2020. o obavljenom razgovoru s policijskom službenicom IZ koju da ista svjedokinja nije potpisala te za koje navode je kategorički izjavila da su neistiniti na usmenoj raspravi pred Odjelom prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split KLASA: UP/I-114-04/20-02/368, URBROJ: 511-01-158-21-17 od dana 25. siječnja 2021. (tom prilikom uredno upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza), međutim da isto nije od utjecaja na odluku o odgovornosti prijavljenog policijskog službenika. Naime, iako je IZ na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. opovrgnula da bi ona pomoćnici načelnika TZ kazala kako je načelnik ĐZ nju uznemiravao i slao joj privatne poruke (za koji dio činjeničnog opisa je prijavljeni oslobođen odgovornosti-razvidno uvidom u presudu Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu KLASA: UP/l-114-04/20-02/368, URBROJ: 511-01-158-21-19 od dana 25. siječnja 2021.), ista da nije mogla ništa konkretno reći o porukama prijavljenog prema drugim kolegicama jer da ih nije vidjela. Dakle, i dalje ostaju iskazi policijskih službenica OZ, MZ i ŽZ koje da u bitnom isto iskazuju na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. kao u prethodnom postupku. Neosnovanim da se nalaze žalbeni navodi da načelnik ĐZ nikad nije dijelio komplimente policijskim službenicama, da nije imao ustaljeni način ponašanja (modus operandi) kako to pogrešno navodi Prvostupanjski disciplinski sud. Naime, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja da je razvidno da je Prvostupanjski disciplinski sud jasno i potpuno obrazložio zašto smatra da je ponašanje prijavljenog prema policijskim službenicama ŽZ, OZ i MZ, onako kako mu se to činjenično i pravno stavlja na teret u izreci pobijanog rješenja, nedolično za ponašanje jednog policijskog službenika, koji da je hijerarhijski nadređen imenovanim policijskim službenicama, koje da su zbog svoje životne dobi i neiskustva bile zatečene takvim ponašanjem prijavljenog, odnosno osjetile nelagodu, strah pa i šok te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Vijeće tog suda da želi istaknuti da prijavljeni mora shvatiti da njegovo ponašanje nije u skladu sa službom koju obavlja i hijerarhijskim ustroje unutar iste. Naime, ovdje da je riječ o mladim djevojkama kojima njihov nadređeni daje komplimente u vezi sa njihovom tjelesnom građom, nudi im posao trenera u judu klubu, nakon toga im šalje poruke za piće, večeru i druženja sa njim, ili pak svojim govorom tijela (tapšanjem po ramenu) šalje pogrešnu poruku mladim policijskim službenicama. Prijavljeni da mora shvatiti, da je on prvenstveno nadređeni rukovoditelj imenovanim policijskim službenicama i da ga one kao takvog percipiraju te da svako njegovo ponašanje i zahtjeve iste promatraju iz perspektive nadređenog i podređenog, a ne sebi ravnopravnim te da iste ne znaju kako da na takvo ponašanje i zahtjeve reagiraju, jer da je on ipak njihov nadređeni, a ne prijatelj ili kolega u istom rangu te da se iste boje kakve će posljedice za njihov posao imati ako ne postupe u skladu sa zahtjevima i očekivanjima prijavljenog. Neosnovano da navodi žalitelj, da je na 54-oj stranici rješenja napokon saznao za što se zapravo tereti ĐZ, a da je to djelo nametljivog ponašanja (obilježja nametljivog ponašanja da su da onaj tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom uspostavi ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba), a da iz svega jasno proizlazi da djelo za koje se tereti nema obilježja nametljivog ponašanja, dakle što više, da uopće nema nikakva obilježja za koje bi se ĐZ mogao teretiti za težu povredu službene dužnosti. Naime, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja da je razvidno da Prvostupanjski disciplinski sud navodi da je „Prijavljeni policijski službenik tijekom cijelog postupka negirao bilo kakvo neprimjereno (nametljivo) ponašanje, cijeli ovaj postupak da nije pokrenut zato što je neka od imenovanih policijskih službenica osobno prijavila prijavljenog policijskog službenika za nametljivo i/ili neprimjereno ponašanje, već da je postupak pokrenut na temelju pritužbi, anonimnih podnesaka i zahtjeva Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.“ Dakle, Prvostupanjski disciplinski sud da ne navodi da se prijavljeni tereti za „nametljivo ponašanje“, već objašnjava da postupak nije pokrenut zato što je neka od imenovanih policijskih službenica prijavila prijavljenog policijskog službenika za nametljivo i/ili neprimjereno ponašanje, već na temelju pritužbi, anonimnih podnesaka i zahtjeva Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Također, da vijeće ovog suda napominje da se disciplinski postupak protiv prijavljenog ne vodi zbog kaznenog djela iz čl. 140. Kaznenog zakona „nametljivo ponašanje", na što aludira žalitelj, nego zbog teže povrede službene dužnost iz čl. 96. t. 7. Zakon o policiji opisano kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije". U disciplinskom postupku u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, a i same posljedice disciplinskog postupka bitno su drugačije nego posljedice kaznenog postupka. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika je upravni postupak, čija je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini, te se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod u odnosu na iskaz MZ da je Prvostupanjski disciplinski sud namjerno izostavio dio njezinog iskaza u kojem ista navodi da je prilikom rada u uredu načelnika ĐZ s njim razgovarala o poslu, a ako je i bilo neko pitanje privatne naravi da to nije bilo ništa nepristojno ili neugodno. Naime, uvidom u izreku pobijanog rješenja, da je razvidno da se prijavljeni tereti “…dok se prema policijskoj službenici MZ u službenim prostorijama dok mu je pomagala oko službene dokumentacije u uredu odnosio na način da je zatvarao vrata i tapšao je po ramenu, a što da je kod imenovanih policijskih službenica izazvalo nelagodu, strah i šok“. Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja da je razvidno da je Vijeće navelo da je u cijelosti poklonilo vjeru navodima svjedokinje MZ, dakle i njezinom navodu da je s načelnikom razgovarala o poslu ne o privatnim pitanjima i da to nije bilo nepristojno ili neugodno. Međutim, kod MZ da je osjećaj neugode izazvao previše prisan odnos načelnika prema njoj. Tako da je MZ na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. izjavila da ostaje pri sadržaju svoje službene zabilješke od dana 7. listopada 2020. u kojoj je navela: „...Bilo je jako neugodnih situacija prilikom pomaganja oko papirologije, npr. zatvaranje vrata, previše prisan nastup, tapšanje po ramenu, sve sam to prijavila tajnici i šefici te sam kroz određeno vrijeme odbila dolaziti u postaju.“, te je dodatno iskazala: „Bilo joj je jako neugodno kad bi s načelnikom ĐZ bila sama u njegovom uredu, da je osjetila previše prisan pristup načelnika prema sebi, da je on nju par puta potapšao po ramenu, da joj se približavao tako da joj je ulazio u intimnu zonu, što je njoj bilo jako neugodno pa se požalila tajnici i pomoćnici TZ. Načelnik ĐZ da je nekoliko puta sasvim nepotrebno zatvarao vrata ureda koja da inače stoje otvorena i zatvaraju se samo kada dođe neki poseban gost ili se obavlja neka posebna zadaća ili sastanak, a da to njezino sređivanje papirologije nije bilo tako ozbiljno da bi načelnik trebao zatvarati vrata. Načelnik da prema njoj nije bio vulgaran niti je od nje tražio intiman odnos. Načelnik ĐZ da bi je potapšao po ramenu kada bi komentirao da je nešto dobro napravila, da je njoj to bilo jako neugodno jer ne dopušta da je nitko dodiruje izuzev njezinog partnera. Ona da riječima nije ukazivala načelniku ĐZ da je ne smije dodirivati jer je bila u strahu budući da joj je on nadređeni, a sasvim jasno da mu je pokazala da je to nedopustivo time što bi se odmaknula nakon što bije on potapšao kako se to ne bi nastavilo ili ponovilo...“. Da se požalila pomoćnici HZ, potvrdila je i EZ u svom iskazu danom na usmenoj raspravi dana 11. siječnja 2024. kad je izjavila: „Poznato mi je da je vježbenica MZ bila u svojstvu vježbenice i pomagala je neovlaštenim djelatnicama u postaji s obzirom da je bilo posla preko mjere i u dane kada je vježbenica bila tu da je načelnik tražio da ona sjedi izričito u njegovom uredu i da poslove obavlja u njegovom uredu, što da je kod vježbenice izazvalo nelagodu i da je ona od tajnice tražila da ne zatvaraju vrata od ureda da bi se osjećala ugodnije, jer da je osjećala nelagodu boraveći sama u njegovom uredu.“. Na upit da li su joj se ŽZ ili OZ požalile na ponašanje prijavljenog policijskog službenika, da je odgovorila: „Nikad se niti jedna nije došla žaliti osim MZ koja je u usputnom razgovoru izražavala nelagodu na način obavljanja poslova u uredu načelnika ĐZ.“. Uvidom u iskaz svjedoka PZ danog na usmenoj raspravi dana 13. studenog 2023. da je razvidno da je isti potvrdio da je vidio kako je načelnik potapšao MZ po ramenu, ali da nije vidio kako je ista na to tapšanje reagirala jer da mu je bila okrenuta leđima „...Kolega je tada MZ potapšao po ramenu i meni rekao „Vidiš kako kolegica uredno piše, a ne ko ti.“. To da je shvatio kao šalu na svoj račun. Na upit je li MZ tada negodovala zbog jednog tapšanja i da li je mogao vidjeti izraz njezinog lica, isti je odgovorio: „ Kolegica je u tom trenutku meni bila okrenuta leđima i nisam mogao vidjeti njen izraz lica, ali isto tako nije bilo nikakve govorne reakcije, tako da ne znam.“ Da je potapšao MZ po ramenu ne spori niti sam prijavljeni, koji je na usmenoj raspravi dana 25. siječnja 2021. izjavio: „…da ju je možda samo jednom potapšao po ramenu u prisustvu pomoćnika PZ uz komentar da je određeni posao dobro obavila, ali da on u istom ne vidi ništa sporno. Slijedom svega navedenog, da je razvidno da je opisano ponašanje prijavljenog kod MZ izazvalo osjećaj nelagode te da je Prvostupanjski disciplinski sud ispravno odlučio da je prijavljeni odgovoran i u navedenom dijelu činjeničnog opisa djela, a sa kojim obrazloženjem da se slaže i vijeće tog suda te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno, a žalbeni navod u tom smislu neosnovanim. Imajući u vidu sve navedeno, da vijeće tog suda smatra da je prijavljeni svojim ponašanjem ostvario sva obilježja teže povrede službene dužnosti iz čl. 96 t. 7. Zakona o policiji opisane kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“.

19. Ocjena je ovog Suda da je u obrazloženju osporenog rješenja, kako se prethodno iznosi, na jasan i nedvojben način obrazloženo koji su razlozi uslijed kojih tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti na način pobliže naveden u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja te zbog čega tuženik drži da je tužitelj svojim postupanjem počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. toč. 7. Zakona (nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije).

20. Nadalje, tuženik je prilikom odlučivanja o primjerenosti vrste i visine disciplinske kazne sukladno čl. 111. st. 1. Zakona naveo da je uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja razvidno da je Prvostupanjski disciplinski sud pri odmjeravanju vrste i visine disciplinske kazne imao u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti u kojima je povreda počinjena, kao i otegotne (nije pronašlo) i olakotne okolnosti (dosadašnja disciplinska nekažnjavanost, posljednje tri godine ocijenjen visokim godišnjim ocjenama, da je u dosadašnjem radu nagrađivan novčanom nagradom od 1.000,00 kuna za izvršne zadaće i raznim javnim pohvalama, obiteljske prilike-oženjen, supruga zaposlena, skrbnik jednog maloljetnog djeteta, srednje imovinsko stanje i primjereno ponašanje tijekom usmene rasprave, rad u sportskom klubu Judo Konavle Cavtat, kao i pozitivan stav lokalne samouprave o njegovom radu), na strani prijavljenog policijskog službenika. Neosnovanim da se nalazi žalbeni navod da je neprimjeren navod prvostupanjskog vijeća kada ističe da je nesporno da je s radom prijavljenog policijskog službenika bila zadovoljna lokalna zajednica, ali da će navedene olakotne okolnosti cijeniti prilikom izbora disciplinske kazne, da bi na kraju vijeće odredilo istovjetnu disciplinsku kaznu, koju da je prijavljeni ĐZ do donošenja presude Upravnog suda u Splitu odradio. Naime, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja da je razvidno da je vijeće Prvostupanjskog disciplinskog suda kao olakotnu okolnost cijenilo da je radom prijavljenog policijskog službenika bila zadovoljna lokalna zajednica, no da se vijeće tog suda slaže s odlukom suda koji je donio istu kaznu, budući da navedena okolnost, a s obzirom na težinu djela koje se prijavljenom stavlja na teret, nije mogla utjecati na visinu kazne. Vijeće tog suda da želi istaći da je tijekom disciplinskog postupka nesporno utvrđena odgovornost prijavljenog ĐZ za djelo koje mu se činjenično i pravno stavlja na teret u izreci pobijanog rješenja. Isto tako, da vijeće tog suda želi napomenuti, da na izbor disciplinske kazne primarno utječe samo djelo, tj. priroda i težina počinjene povrede službene dužnosti, na što da se potom nadovezuju i drugi elementi, propisani čl. 111. st. 1. ZOP-a, koji da utječu na to da li će u konačnici kazna biti stroža ili blaža. Ponašanja koja predstavljaju teže povrede službene dužnosti da se međusobno razlikuju po stupnju neprihvatljivosti za policijsku službu, uslijed čega da se za povrede različite težine izriču različite vrste disciplinskih kazni. Svrha disciplinske kazne da je odgojni utjecaj na počinitelja i na ostale policijske službenike (čl. 6 Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, „Narodne novine“, br. 141/11), a sve u krajnjem cilju osiguranja učinkovitog i zakonitog rada policijske službe te osiguranja povjerenja građana u policiju. Odredbom čl. 110. st. 2. ZOP-a da su propisane kazne koje disciplinski sudovi MUP-a mogu izreći za teže povrede službene dužnosti, pri čemu da nije propisano u kojim slučajevima će se izricati pojedine od predviđenih kazni, a jedini izuzetak da čine teže povrede službene dužnosti koje da imaju obilježja korupcije, za koje da je, stavkom 3, istog članka, propisano obvezno izricanje kazne prestanka državne službe. Stoga da disciplinski sudovi za svaku težu povredu službene dužnosti (osim one s obilježjem korupcije), mogu izreći bilo koju od predviđenih kazni. Pridržavajući se odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o policiji koji propisuje da sud mora uzeti u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena, te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskog službenika, da to vijeće drži da se disciplinska kazna - prestanak državne službe uz rok kušnje od 6 mjeseci, s tim da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti, ukazuje kao primjerena u konkretnom slučaju. Naime, navedena disciplinska kazna po svojoj težini da se nalazi neposredno prije mjere prestanka državne službe, odnosno da se izriče za povrede iznimne težine, ali kada ipak ima određenih okolnosti koje ukazuju na opravdanost zaključka da prijavljenom treba pružiti još jednu, zadnju šansu da korigira svoje ponašanje i svoj odnos prema radu, ukoliko i dalje želi biti policijski službenik. Svaka disciplinska kazna kao svoju svrhu da ima generalnu i specijalnu prevenciju (osim prestanka državne službe) te da bi trebala utjecati kako na buduće ponašanje kažnjenog policijskog službenika u smislu da ga odvrati od ponavljanja povrede za koju je oglašen odgovornim, tako i od činjenja drugih povreda službene dužnosti te da bi trebala utjecati i na druge policijske službenike na način da isti izbjegavaju ponašanje za koje je prijavljeni disciplinski kažnjen. Ovo vijeće da drži da se svrha kažnjavanja za djela koja se kažnjavaju uvjetnom kaznom može ostvariti isključivo ukoliko svaka nova teža povreda dovodi do aktivacije uvjetnog otkaza. Zbog toga što policija ima važnu društvenu funkciju suzbijanja neprihvatljivih društvenih ponašanja, od njenih pripadnika da se osobito očekuje zakonito i moralno ponašanje te da se prilikom kažnjavanja neprihvatljivih ponašanja policijskih službenika primjenjuju znatno stroži kriteriji u odnosu na kriterije koji se primjenjuju prema ostalim državnim službenicima. Upravo radi specifične uloge koju policija ima u društvu, da je interes službe da u njoj rade osobe pouzdane za obavljanje policijskih poslova, kao i javni interes za učinkovitom i zakonitom policijskom službom, da imaju prednost pred interesom policijskog službenika, koji da je počinio takvu povredu službene dužnosti. Također, da treba naglasiti da su međusobni odnosi policijskih službenika regulirani mnogim pravnim aktima: Zakonom o policiji, Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika, Etičkim kodeksom policijskih službenika. Osim spomenutih propisa da u vezi s međusobnim odnosima i ponašanjima policijskih službenika postoje unutarnji akti poput uputa i raspisa koje da je donijelo Ravnateljstvo policije. Oni da se odnose na ophođenje i ponašanje policijskih službenika i drugih zaposlenika MUP-a RH (raspisi Ravnateljstva policije broj: 511-01-22/29-67518/05 od dana 12. rujna 2005., br. 511-01-21-66309/06 od dana 12. rujna 2006., br. 511-01-22/29-954/07 od dana 5. siječnja 2007., br: 511-01- 50/1-34938/3-16 od dana 14. lipnja 2016.). Spomenuti raspisi da, između ostalog, propisuju i opisuju međusobne odnose, ponašanje i komuniciranje policijskih službenika, ponajprije policijskih službenika koji policijske poslove obavljaju u odori. Napominje se da je pored općih dužnosti i ovlaštenja koja su propisana u Ustavu, Zakonu i drugim propisima donesenim na temelju Zakona, policijski službenik između ostalog dužan njegovati i razvijati kolegijalne odnose. Kako je policija hijerarhijski organizirana u svakodnevnom radu kroz međusobne odnose, da treba uvažiti i poštivati osobno i profesionalno dostojanstvo svakog policijskog službenika, dok se u konkretnom slučaju radi o neprimjerenom odnosu rukovodećeg policijskog službenika ĐZ koji se sa svojim postupcima neetično i neprofesionalno ponašao prema policijskim službenicama kojima je neposredno nadređen, zbog čega da su iste osjećale nelagodu, strah i šok. Vijeće tog suda da je mišljenja, da prijavljeni minorizira svoje ponašanje i još uvijek ne shvaća da kao rukovoditelj mora biti primjer profesionalnog i dostojanstvenog ponašanja prema podređenim službenicima, a ne svojim ponašanjem remetiti međusobne odnose policijskih službenika u radnoj sredini. Radi izbjegavanja takvih situacija koje služba ne može i ne smije tolerirati, da bi prijavljeni za svoje dobro, ali i za opće dobro sredine u kojoj radi, trebao svoja buduća ponašanje uskladiti na način predviđen Zakonom o policiji, Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika, Etičkim kodeksom policijskih službenika te uputama i raspisima Ravnateljstva policije. Na kraju, da je vijeće tog suda potvrdilo izrečenu disciplinsku kaznu, držeći da je ista primjerena naravi i težini počinjene povrede, odnosno da smatra da će se istom postići svrha kažnjavanja pa je, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno obrazložilo izbor kazne za težu povredu službene dužnosti (od onih propisanih gore citiranom odredbom čl. 110. st. 2. Zakona).

21. Dakle, u skladu s gore citiranom odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a, ovaj Sud ne može ulaziti u pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već samo u njezinu zakonitosti, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, pa kako ocjena zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja to je u ovom upravnom sporu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik valjano obrazložio razloge za donošenje rješenja kojim je odbijena tužiteljeva žalba protiv rješenja kojim je tužitelju utvrđena stegovna odgovornost kao i izbor stegovne sankcije koja je u navedenom primijenjena spram tužitelja, a na što, sukladno gore citiranoj odredbi čl. 93. st. 3. Zakona, ne mogu biti od utjecaja utvrđenja iz postupka koji se vodio kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod poslovnim brojem: KP-DO-109/2024.

22. Što se tiče navoda kako je tuženik pogrešno ocijenio izvedene dokaze (tužitelj smatra da se iskazi saslušanih svjedoka koje je predložio ovlašteni tužitelj u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, ne bi trebali smatrati vjerodostojnim te da se nisu pravilno ocijenjeni iskazi svjedoka koje je predložio ovdje tužitelj), kraj pravilno provedenog postupka, ovaj Sud u to ne može posebno niti ulaziti, jer je osporena odluka donesena primjenom slobodne ocjene, a svoju ocjenu provedenih dokaza je tuženik na valjan način i argumentirano obrazložio dajući detaljno obrazloženje (u kojem je dijelom uputio na iscrpno obrazloženje prvostupanjskog upravnog rješenja) uslijed kojeg je donio upravo odluku sadržanu u izreci osporenog rješenja, a prvostupanjsko upravno tijelo je u ponovljenom postupku izvelo sve dokaze sukladno uputi danoj u presudi ovog Suda pod posl. br. UsI- 2597/2022 od dana 26. svibnja 2023. pa se prigovori tužitelja da nije postupljeno u skladu s navedenom presudom ukazuju u cijelosti neosnovanima.

23. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi i tijekom ovog upravnog spora (koji su identični onim iznesenim u žalbi te pravilno ocijenjeni i otklonjeni u obrazloženju osporenog rješenja) nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tuženik donio zakonitu odluku u granicama svojih ovlasti i svrhe radi koje mu je takva ovlast dana, vodeći računa o težini kršenja propisa te prevenciji takvog ponašanja ubuduće, a za što je tuženik dao u cijelosti prihvatljivo obrazloženje.

24. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. 25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je tužiteljev zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti iz razloga jer je njegov zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 20. siječnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja JZ, odvjetniku u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Odjelu drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

- u spis