REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-113/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Vokić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika LN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženika AD HOC NEKRETNINE d.o.o., OIB 85701927966, Osječka 45/a, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Bušić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika II. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog I. tuženika, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između pok. SN i LN dana **.**.2019. godine o kupoprodaji nekretnina za garsonjeru broj 78, površine 20,69 m2, na 7 katu koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica], a upisana pod rednim brojem 198 kao etažno vlasništvo E-197, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ništetan. 2. Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. siječnja 2020. godine sklopljen između LN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD HOC NEKRETNINE d.o.o. iz Zagreba, Osječka 45 a, OIB;85701927966, ne proizvodi pravne učinke.

3. Utvrđuje se da nekretnina garsonjeru broj 78,površine 20,69 m2, na 7 katu koji se nalazi u stambenoj zgadi u [adresa], sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica], a upisana pod rednim brojem 198 kao etažno vlasništvo E-197, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. SN.

4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da na garsonjeri broj 78,površine 20,69-m2, na 7 katu koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica], a upisana pod rednim brojem 198 kao etažno vlasništvo E-197, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvrši upis brisanjem imena vlasnika LN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD HOC NEKRETMNE d.o.o. iz Zagreba, Osječka 45 a, OIB: 85701927966 uz istovremeni upis ranijeg stanja prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14.01.2019. između pok. SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

5. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak postupka sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku trošak ovoga postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu dana 14. veljače 2022. a podneskom od 28. veljače 2022. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev. U potonjem podnesku prvenstveno navodi da naknadnim uvidom u zemljišne knjige usklađuje tužbeni zahtjev te povlači tužbu protiv AN. Nadalje navodi da je Općinski sud u Novom Zagrebu donio rješenje kojim se upućuje tužiteljica da pokrene parnicu kojom se utvrđuje ništavost ugovora o kupoprodaji nekretnina za garsonjeru broj 78, površine 20,69 m2, na 7. katu koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica], a upisana pod rednim brojem 198 kao etažno vlasništvo E-197, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da isti stan ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. SN. Navodi da na temelju oporuke od 21. siječnja 2019., koju je napisao pok. SN, [adresa], treba kao oporučna nasljednica naslijediti garsonjeru broj 78, površine 20,69 m2, na 7. katu, koja se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica],a upisana pod rednim brojem 198 kao etažno vlasništvo E-197, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je nakon smrti SN, u ostavinskom postupku, uvidom u zemljišne knjige ustanovljeno da postoji Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. siječnja 2019 koji je ovjeren kod javnog bilježnika RN, a kojim SN navedeni stan prodaje LN iz [adresa]. Provjerom kod javnog bilježnika RN iz [adresa], utvrdila je da navedeni ugovor, koji je potpisan, nije ovjeren kod nje te da se radi o krivotvorini, a o čemu je obaviješten sud. Navodi da je LN **.**.2020. sklopio fiktivan Ugovor o kupoprodaji nekretnine s II. tuženikom te je II. tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. Kako je Ugovor između pok. SN i LN ništetan odnosno ne postoji, i sačinjen je krivotvorenjem potpisa i isprave u cijelosti te kao takav ne proizvodi pravne učinke, kao ni kasniji ugovori između I. i II. tuženog to predlaže tužbeni zahtjev prihvatiti uz naknadu parničnog troška.

2. I. tuženiku je dostavljena tužba (list 77 spisa), ali nije dao odgovor na tužbu, dok je II. tuženik podnio odgovor na tužbu dana 22. ožujka 2022. (list 72-73 spisa). U odgovoru na tužbu II. tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da tužiteljica nije dostavila rješenje kojim je upućena u parnicu te osporava njezin status nasljednika. Nadalje navodi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem valjanog ugovora i specijalne punomoći te da su predmetne isprave pravno valjane i udovoljavaju svim pretpostavkama za stjecanje vlasništva i zemljišnoknjižni upis. Ističe da je II. tuženik predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u presliku oporuke (list 4 spisa), presliku ugovora (list 5-6 spisa), presliku ugovora (list 7-12 spisa), presliku dopisa (list 13 spisa), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-1890/2021 od 21. siječnja 2022. (list 90-93 spisa), povijesni zk izvadak (list 94-101 spisa), spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj O-1890/2021 (list 104 spisa), saslušao svjedoka RN (list 105 spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku (list 105-106 spisa), z. k. predmete Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Z-842/20 (list 117-131 spisa), Z-1694/20 (list 132-142 spisa) i Z-28800/2019 (list 143-158 spisa) te nalaz i mišljenje grafološkog vještaka (list 167-172 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev u cijelosti nije osnovan.

5. Prije svega je valjalo raspraviti prigovor nedostatka aktivne legitimacije koje je istaknuo II. tuženik u odgovoru na tužbu.

6. Ukazuje se da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj O-1890/2021-60 od 21. siječnja 2021. riješeno:

''I. Prekida se ostavinski postupak iza pok. SN.

II. Upućuje se nasljednica ZN, da pokrene parnicu radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina za garsonijeru broj 78, površine 20,69 m2, na 7 katu, koja se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], a upisana pod rednim brojem 198 kao etažno vlasništvo E-197, u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da isti stan ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. SN.

III. Nasljednica ZN, dužna je pokrenuti parnicu u roku od 30 (trideset) dana, te o tome obavijestiti sud.

IV. Ako nasljednica ZN postupi sukladno točki II. i III. izreke, prekid postupka trajat će dok parnica ne bude pravomoćno završena.

V. Ako nasljednica ZN ne postupi sukladno točki II. i III. izreke, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je nasljednik upućen na parnicu.''

7. Nadalje, uvidom u obrazloženje navedenog rješenja proizlazi da je ZN nasljednica, jer je vidljivo kako je upravo ona oporučna nasljednica predmetne garsonijere.

8. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je tužiteljica oporučna nasljednica koja je temeljem odluke suda pokrenula ovu parnicu, stoga neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koje je istaknuo II. tuženik u odgovoru na tužbu.

9. Iz iskaza svjedoka RN danog na ročištu dana 11. siječnja 2023. proizlazi (list 105 spisa) da, nakon što joj je predočen dopis koji se nalazi na listu 13 spisa, navodi da može potvrditi da takav pečat koristi, a potpis izgleda kao njezin, a sadržaj joj se čini točnim jer je pisan u formi kako je to inače pisala. Može potvrditi da je upravo 8. prosinca 2021. poslala e-mail poruku V. Policijskoj postaji u Bauerovoj u kojoj je podnijela kaznenu prijavu protiv NN počinitelja, zbog krivotvorenja njezinog potpisa i pečata. Naime, prvotno je dobila dopis od ČN i onda je poslala e-mail policijskoj postaji. Može potvrditi da ugovor između SN i LN nikad nije bio ovjeren u njezinom javnobilježničkom uredu. Navodi da je uvidom u sve očevidnike u njezinom javnobilježničkom uredu utvrdila da SN nije bio stranka u njenom uredu u bilo kojem svojstvu. Nadalje, pojašnjava, pečat koji je bio otisnut kao potvrda ovjere na tom ugovoru, ona nije koristila od 2009. jer je isti 2009. uništen. Pojašnjava, dobila je pečate 2 i 3. Pojašnjava broj ovjere na tom ugovoru je br. OV-31132/19 od 14. siječnja 2019. s time da pojašnjavam da je praktički nemoguće da u njenom javnobilježničkom uredu postoji tako visok broj ovjere već u siječnju bilo koje godine, pojašnjava, u cijeloj godini bilo kojoj imala sam oko 15.000 ovjera. Nadalje, pojašnjava da pečat štampanim slovima koji je otisnut preko potpisa nije pečat koji bi se koristio prilikom ovjere potpisa nego prilikom zaprimanja poštom. Zaključno može reći da nikad nije ovjerila ugovor koji prileži na listu 5-6 spisa.

10. Prije svega se ističe da predmetni svjedok nije niti u rodu niti u poslovnoj svezi s strankama ovog postupka te je kao takav nezainteresiran za ishod postupka i sud prihvaća iskaz svjedoka kao istinit.

11. Iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi (list 105-106 spisa) da je oporukom iza pok. SN naslijedila stan na adresi [adresa], 7. kat, garsonijera. U tijeku postupka i to ostavinskog postupka iza pok. SN saznala je da je temeljem ugovora o kupoprodaji, predmetni stan prodan LN, a on ga je prodao AD-HOC Nekretnine d.o.o. Ona nema ključeve tog stana te nije u posjedu istog. Također, ona je komunicirala sa SN dok je on još bio živ i nikad joj nije rekao da bi on prodao taj stan. Čini joj se nelogičnim da bi pisao oporuku, ako je imao namjeru prodati stan. Može reći da je njen otac MN podnio kaznenu prijavu policiji zbog krivotvorenja.

12. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao logičan i životno uvjerljiv te sukladan provedenom nalazu i mišljenju vještaka.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka grafološkog vještaka od 12. rujna 2023. proizlazi da skriptor spornog potpisa u rubrici ''Prodavatelj'' na izvorniku Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Zagrebu dana 14. siječnja 2019. nije, sada pok. SN.

14. Nalazu i mišljenju vještaka sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti dan od osobe koje raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica te je po ocjeni ovog suda uvjerljiv i logičan. Također se ukazuje da stranke nisu stavljale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Analizirajući nalaz i mišljenje grafološkog vještaka proizlazi da prednik tužitelja pok. SN nije potpisao ugovor o kupoprodaji kojim je prodao predmetnu nekretninu I. tuženiku.

16. Iz navedenog proizlazi da prednik tužitelja pok. SN nije dao izjavu volje za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Zagrebu dana 14. siječnja 2019. te predmetni ugovor po ocjeni ovog suda nije nastao.

17. Slijedom izloženog, a obzirom na činjenični supstrat tužbe i tužiteljeve navode tijekom parničnog postupka tužitelj nije mogao tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora kad on nije ni nastao. Zbog pogrešno postavljenog tužbenog zahtjeva sud nije ovlašten tužitelja pozivati da popravi tužbeni zahtjev koji zahtjev je inače određen i jasan.

18. Sporni ugovor nije ništetan jer nije ni nastao, stoga se ne može tražiti utvrđenje ništetnosti.

19. Tak stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev- x 660/09-2 od 14. travnja 2010. i presudi broj: Rev 522/05-2 od 5. listopada 2005. te je takav stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Su-IV-127/13-8 od 14. studenoga 2013.

20. Temeljem iznesenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Zagrebu dana 14. siječnja 2019.

21. U odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva valja reći da II. tuženik jasno osporava činjenične navode tužbe u svom podnesku odgovoru na tužbu navodeći da da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem valjanog ugovora i specijalne punomoći te da su predmetne isprave pravno valjane i udovoljavaju svim pretpostavkama za stjecanje vlasništva i zemljišnoknjižni upis. Ističe da je II. tuženik predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.

22. Budući da se poštenje u pravnom prometu predmnijeva dok se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), na tužitelju je bio teret dokaza činjenice da II. tuženik nije postupao u dobroj vjeri.

23. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

24. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

26. Ukazuje se da gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tužitelj nije dokazao da II. tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom zaključenja ugovora s I. tuženikom.

27. U konkretnom slučaju tužitelj navod da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. siječnja 2020. godine sklopljen između LN i AD HOC NEKRETNINE d.o.o. temelji na činjenici da je I. tuženik svoje pravo vlasništva na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje pobijanog ugovora stekao Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Zagrebu dana 14. siječnja 2019., a da je taj ugovor ništetan odnosno da je predmetnim ugovorom I. tuženik raspolagao nekretninom koja nije u njegovom vlasništvu.

28. Činjenica da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine I. tuženik raspolagao stvari koja nije u njegovom vlasništvu, a to jer je vlasništvo stekao upisom u zemljišnu knjigu na temelju ugovora koji nije nastao a kako je naprijed izneseno, ne dovodi sama za sebe do toga da ugovora ne proizvodi pravne učinke nego do odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke stvari u smislu odredbe iz čl. 430. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 145/2023, dalje u tekstu ZOO).

29. Naime, otuđenje tuđe stvari ne do dovodi do ništetnosti pravnih poslova na temelju kojih je otuđenje izvršeno (tako VSRH u Rev-x-780/11 od 17. veljače 2015.), odnosno ugovor kojim se prenosi neko pravo nije ništetan samo zato što otuđivalac nije ovlaštenik toga prava već takav ugovor obvezuje stranke, a raskidanje može pod određenim pretpostavkama zahtijevati stjecatelj kojem otuđivalac odgovara ako na toj strani postoji neko pravo koje isključuje umanjenje ili opravdava pravo stjecatelja (tako VSRH u Rev-8223/90 od 20. ožujka 1991.).

30. Iz sadržaja tužbe i tužiteljevih navoda tijekom postupka proizlazi da u ovome postupku tužitelj u bitnome ističe samo činjenicu raspolaganja stvari koja nije bila u I. tuženikovom vlasništvu kao osnovu spornog Ugovora o kupoprodaji od 10. siječnja 2020. da isti ne proizvodi pravne učinke. Tužitelj ne ističe koje druge činjenice iz kojih bi proizlazilo da isti ne proizvodi pravne učinke.

31. Ukazuje se da čl. 123. st. 1. ZVDSP određuje da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

32. U konkretnom slučaju II. tuženik je stekao nekretninu od I. tuženika koji je bio upisan kao vlasnik, premda to nije bio i to postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, i to u dobroj vjeri, a upis nije bio izbrisan zbog nevaljanosti.

33. Takav stav zauzeo je i Županijski ud u Osijeku u presudi posl. broj Gž- 1099/2020-2 od 25. ožujka 2021., te Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Revd 4569/2021-2 od 22. studenog 2023.

34. Ukazuje se da Vrhovni sud Republike Hrvatske o pitanju ništetnosti ugovora kojom je otuđena tuđa stvar ima stabilnu praksu (tako u odluci Rev-x 836/2011-6 od 11. veljače 2020.), prema kojoj "(...) ugovor kojim se raspolaže tuđom nekretninom nije ništetan, on obvezuje samo stranke iz ugovora, ali ne obvezuje treće osobe, dakle vlasnika nekretnine. Ta činjenica ne daje pravo vlasniku stvari kojom se raspolagalo zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora (u tom smislu i odluke Rev- 1103/87 od 23.12 1987., Rev-x 780/11 od 17.2.2015.)."

35. Pored toga, za istaknuti je da je navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na ništetnost kupoprodajnog ugovora kojim se otuđuje tuđa stvar, bilo je ocjenjivano i u ustavnosudskom postupku u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka br. U-III-2995/12 od 14. travnja 2015.) izrazio slijedeće shvaćanje: "(...) pri tome Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da stajalište sudova izraženo u osporenim presudama prema kojem "U smislu odredbe čl. 460. Zakona o obveznim odnosima ... prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje pa činjenica da je tuženica pod 1) prodala tuđu nekretninu ne čini takav ugovor ništavim odnosno ne daje sama po sebi osnove trećoj osobi koja polaže vlasnička prava zahtijevati utvrđenje ništavim ugovora o prodaji, ..." sukladno je pravnom stajalištu koje je u više svojih odluka izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluke broj Rev-506/2012-2 od 5.2.2013., Rev-1400/2009-2 od 12.08.2012., Rev-1370/2009-2 od 28.04.2011. i dr.).

36. Dodatno, ovaj sud smatra korisnim uputiti i na pravno shvaćanje kakvo je izraženo u odluci poslovnog broja Rev-1106/2022-3 od 21. ožujka 2023., gdje se navodi: "(...) drugostupanjski sud sporni odnos među strankama promatra u svjetlu odredbe čl.103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/76, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: OZ/91) odnosno u svjetlu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO/05). Pri tome se ukazuje na odredbu čl. 460. ZOO/91 odnosno odredbu čl. 382. ZOO/05, kojom je na poseban način propisana posljedica prodaje tuđe stvari (...) Prema odredbi čl. 460. ZOO/91 odnosno prema odredbi čl. 382. ZOO/05 prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa, može ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete (...) Dakle, u slučaju prodaje tuđe stvari (...) ti ugovori samo zbog tog razloga nisu ništetni, pa niti u situaciji kada su stranke iz tih ugovora bile nesavjesne."

37. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tuženi zahtjev usmjeren da Ugovor o kupoprodaji od 10. siječnja 2020 ne proizvodi pravne učinke.

38. Ukazuje se da Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 - dalje u tekstu ZN) u čl. 5. st. 3. određuje da se ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

39. Ukazuje se je II. tuženik valjano stekao vlasništvo utužene nekretnine kako je naprijed izneseno stoga predmetna nekretnina ne može biti predmet ostavine i ne može se naslijediti zbog svoje zakona odnosno zbog toga što je u vlasništvu treće osobe (ovdje II. tuženika) a ne ostavitelja. Naime, II. tuženik je stekao vlasništvo predmetne nekretnine valjanim pravim poslom na posebnom pravnom temelju.

40. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tuženi zahtjev usmjeren da predmetna nekretnina ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. SN.

41. S obzirom na naprijed iznesene zaključke ovog suda, a osobito da je II. tuženik stekao nekretninu od I. tuženika, koji je bio upisan kao vlasnik premda to nije bio, i to postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, i to u dobroj vjeri, a upis nije bio izbrisan zbog nevaljanosti, a tužitelj nije dokazao da je II. tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s I. tuženikom, dakle 20. siječnja 2020. bio nesavjestan, nepošten, odnosno nije dokazao da II. tuženik prilikom sklapanja navedenog ugovora nije postupao u dobroj vjeri jer je znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, to ovaj sud zaključuje da je II. tuženik pravno zaštićen u smislu članka 8. stavka 3. ZZK i članka 122. stavka 1. ZVDSP te je valjalo odbiti zahtjev za brisanje II. tuženika i upis pok. SN.

42. Primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, II. tuženiku su, budući da je u cijelosti uspio u sporu, dosuđeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška. II. tuženiku je tako dosuđen trošak zastupanja na ročištu 9. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, uvećan za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 250,00 EUR te je naloženo tužiteljici nadoknaditi II. tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 EUR (toč. II. izreke).

43. Budući tužitelj nije uspio u parnici valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. ZPP (toč. III. izreke).

44. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda i daljnje ocjene dokaznih prijedloga jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

45. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- I. tuženiku

- II. tuženiku po pun.