Pr-7379/2021-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hanza media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Marine Britvić, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika AG, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., objavljene dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz), kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 21.12.2012. na neodređeno vrijeme i Aneks I ugovora o radu od 28.9.2018. sklopljeni s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split radi obavljanja poslova radnog mjesta Tehnički urednik u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija i koji ugovori su dana 1.4.2019. sukladno čl. 137. Zakona o radu preneseni na novog poslodavca Hanza media d.o.o., a koja Odluka je donesena dana 19.10.2021., nedopuštena i nezakonita te da tužiteljici radni odnos nije prestao pa se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove Tehničkog urednika u Poslovnu Jedinicu Slobodna Dalmacija ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se da tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„1. Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčanog potraživanja vraćanjem na rad predlagateljice (tužiteljice) TG i to na poslove Tehnički urednik u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija koje je ista obavljala temeljem Ugovora o radu od 21.12.2012. na neodređeno vrijeme i Aneks ugovoru o radu sklopljen 28.9.2018. te se nalaže predloženiku (tuženiku) Hanza media d.o.o., Zagreb, da vrati predlagateljicu na poslove Tehnički urednik u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija.

2. Za vrijeme trajanja ove privremene mjere predlagateljica ima sva prava i obveze koje proizlaze iz Ugovora o radu od 21.12.2012. na neodređeno vrijeme i Aneks ugovoru o radu sklopljen 28. rujna 2018. koja joj je dužan osigurati predloženik.

3.Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.“

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj 16.12.2021. tužiteljica navodi da je dana 2.11.2021. tužiteljica zaprimila odluku o otkazu kojom joj je otkazan Ugovor o radu od 21.12.2012. na neodređeno vrijeme i Aneks Ugovora o radu sklopljen 28.9.2018. s poslodavcem Slobodna Dalmacija, a radi obavljanja poslova radnog mjesta tehnički urednik u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija. Otkazani ugovori da su dana 1.4.2019. sukladno čl.137. Zakona o radu preneseni na novog poslodavca Hanza media d.o.o.. Protiv navedene odluke tužiteljica da je podnijela zahtjev za zaštitu prava, a kako tuženik u roku od 15 dana nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, tužiteljica da je u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu. Tužiteljica ističe da kod tuženika nije došlo do uvođenja automatske obrade fotografije pa da posljedično tome nije moglo doći ni do smanjenja obujma poslova obrade fotografija jer da su se fotografije i nakon donošenja pobijanje odluke obrađivale na potpuno identičan način te da niti jedna nije bila automatski obrađena. Obujam posla da se povećao zbog činjenica da su prije nekoliko mjeseci dvije osobe koje su radile na tim poslovima bile raspoređena na druge zadatke, a po obimu poslova da se može zaključiti i iz činjenice da se posao obavljao u tri smjene i da se radilo svaki drugi vikend i praznicima. Tužiteljica ističe da se Radničko vijeće usprotivilo pobijanoj odluci s obzirom poslodavac nije predočio valjane dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju da je na poslovima koje je obavljala tužiteljica smanjen obim posla. Nadalje, tužiteljica tvrdi da poslodavac nije vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a jer da je ona imala najviše godina staža i najvišu stručnu spremu te da se u toj životnoj dobi ne može očekivati da će je bilo tko drugi zaposliti. Što se tiče pozivanja tuženika na probleme u poslovanju i da je došlo do pada prihoda zbog pandemije, to da je samo paušalno navedeno, a kako to i Radničko vijeće ističe u svom očitovanju s obzirom je tuženik poslovao u dobiti u 2020. veće od 29 milijuna kuna.

1.1. Tužiteljica smatra da odluka o otkazu nije posljedica objektivnog smanjenja obima posla već da je posljedica šikanoznog postupanja tuženika prema tužiteljici. Navedeno stoga što da pobijana odluka o otkazu predstavlja diskriminaciju tužiteljice i to obzirom na godine starosti budući je tuženik na poslu ostavio osobe s manjim godinama života nego što ih ima tužiteljica, dok da je tužiteljica s 58 godina života ostala bez ikakvih sredstava za život. Šikana da se očituje i u činjenici da je tuženik neposredno prije donošenja pobijane odluke o otkazu Ugovora o radu prilikom otkazivanja drugim radnicima ponudio i isplatio stimulativne otpremnine, dok tužiteljici takvo što nije ponuđeno.

1.1.2. Tužiteljica ističe da se tuženik nije potrudio tužiteljici pronaći neko drugo radno mjesto. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donijeti odluku kojom će se utvrditi da odluka o otkazu nije zakonita i nije dopuštena, da joj radni odnos nije prestao i kojom će se naložiti tuženiku da vrati tužiteljicu na posao na poslove radnog mjesta tehnički urednik u PJ Slobodna Dalmacija ili na druge odgovarajuće poslove.

1.1.3. Tužiteljica na temelju odredbe čl. 124. st. 2. ZR-a predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljicu privremeno do pravomoćnog okončanja ovog postupka vrati na rad budući bi u protivnom za tužiteljicu nastala nenadoknadiva šteta, odnosno ostvarenje njenog prava bilo bi znatno otežano, a i donošenje ovakve privremene mjere da se ukazuje osnovanim radi osiguranja sredstava nužnih za uzdržavanje tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 11.2.2022. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti navodeći da je imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, te suprotno navodima tužiteljice tuženik da nije diskriminirao niti šikanirao tužiteljicu. Tuženik ističe da ne postoje nikakvi drugi razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici osim onih poslovno uvjetovanih kako je i obrazloženo u odluci o otkazu ugovora o radu. Dakle, kod tuženika da je zbog gospodarskih razloga i znatnog pada prihoda uslijed pandemije uzrokovane virusom Covid-19 došlo do potrebe za racionalizacijom poslovanja te da je došlo stoga do potrebe za promjenama u organizaciji rada pa da je tako kod tuženika promijenjen način obrade fotografija na način da se uvela automatska obrada fotografija uslijed čega dolazi do smanjenja obujma poslova obrade fotografija za izdanja Slobodna Dalmacija, a koje poslove obavljaju radnici zaposleni na radnom mjestu Tehnički urednik u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija. Posljedično da je došlo do potrebe za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu Tehnički urednik. S obzirom da je na tom radnom mjestu bilo zaposleno troje izvršitelja, tuženik da je primijenio kriterije iz čl.115.st.2. Zakona o radu te je preostali radnik ostvario prednost pred tužiteljicom. Tuženik izričito osporava navode tužiteljice da se radi o diskriminaciji tužiteljice s obzirom na godine starosti kakoto netočno navodi tužiteljica već se radi o primjeni zakonskih kriterija sukladno Zakonu o radu. Naime, tuženik kao poslodavac ima pravo odlučiti kojem će od kriterija pri odlučivanju dati prednost, a tuženik da se odlučio za kriterij obveze uzdržavanja i to malodobne djece. Nadalje, tuženik danije bio u mogućnosti ponuditi tužiteljici drugo radno mjesto jer to potrebe posla kod tuženika nisu zahtijevale niti omogućavale, posebice imajući u vidu potrebu za racionalizacijom poslovanja. Tuženik da je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem sukladno Zakonu o radu. Slijedom navedenog, da odluka o otkazu ugovora o radu nije nedopuštena i nezakonita jer je za donošenje iste postojao zakonit razlog i tuženik je ispoštovao zakonsku proceduru za otkazivanje ugovora o radu.

3. U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere temeljem čl. 124.st.2.Zakona o radu, tuženik osporava takav prijedlog kao neutemeljen te ističe da tužiteljica nije dokazala da bi za nju nastala nenadoknadiva šteta odnosno da bi ostvarenje njenog prava bilo znatno otežano. Tuženik dodatno ističe da bi upravo za tuženika mogla u tom slučaju nastati nenadoknadiva šteta budući da bi bio u obvezi tužiteljici isplaćivati plaću, a da nema potrebe za radom tužiteljice.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem odluke o otkazu Ugovora o radu od 19.10.2021., potvrde o primitku pošiljke, očitovanja Radničkog vijeća na priopćenje radi savjetovanja o namjeravanom redovnom otkazivanju Ugovora o radu radnici TG, tabličnog prikaza primjene socijalnih kriterija za radno mjesto tehnički urednik, e-mail poruke UG od 14. lipnja 2021., pročitana je spisu druga priložena dokumentacija, saslušana je tužiteljica JG u svojstvu parnične stranke i svjedoci ĆG, PG, TGG, BG, UG i ZG.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19.10.2021. koju je tuženik donio zbog organizacijskih razloga i zahtjev tužiteljice za vračanje na posao na radno mjesto tehničkog urednika u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija u skladu s ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme 21.12.2012. i aneksom I. ugovora o radu sklopljenog 28.9.2018., a ako takvo radno mjesto ne postoji na drugo odgovarajuće poslove.

7. Članak 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/114, 127/17, 98/19, u tekstu ZR) propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Stavak 2. propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a stavak 5. propisuje da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

8. U izreci odluke o otkazu od 19.10.2021. (list 6-7 spisa) tuženik navodi da je tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehnički urednik u PJ Slobodna Dalmacija, a koji ugovor je tužiteljica sklopila s poslodavce Slobodna Dalmacija d.d. i koji ugovor je s danom 1.4.2019. sukladno čl. 137. ZR-a prenesen na novog poslodavca Hanza media d.o.o., a što među strankama nije sporno. Tuženik u izreci odluke o otkazu navodi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga.

8.1. U obrazloženju odluke o otkazu tuženik navodi da je zbog gospodarskih razloga i znatnog pada prihoda uslijed pandemije uzrokovane virusom Covid-19 došlo do potrebe za racionalizacijom poslovanja i promjena u organizaciji rada pa da je tako kod tuženika promijenjen način obrade fotografija na način da se uvela automatska obrada fotografija, a uslijed čega dolazi do smanjenja obujma poslova obrade fotografija za izdanja Slobodna Dalmacija, a koje poslove obavljaju radnici zaposleni na radnom mjestu Tehnički urednik u Poslovnoj jedinici Slobodna Dalmacija (dalje PJ Slobodna Dalmacija), a posljedično čemu da je došlo do potrebe za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu tehnički urednik.

9. Tužiteljica osporava da je došlo do pada prihoda tuženika uslijed pandemije, osporava da je došlo do smanjenja obima posla u odnosu na poslove koji su obavljali tehnički u radnici u PJ Slobodna Dalmacija i osporava da je došlo do promjene u organizaciji rada na način da je uvedena automatska obrada fotografije, a uslijed čega da je došlo do potrebe za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu tehnički urednik.

9.1. Nadalje, tužiteljica osporava da je tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o zakonskim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a jer da je tužiteljici od svih tehničkih urednika PJ Slobodna Dalmacija najduže trajao radni odnos, da je imala najviše godina. Uz to, tužiteljica ističe da je imala najvišu stručnu spremu.

10. Tužiteljica tvrdi da ju je tuženik diskriminirao po osnovi dobi jer da je bila najstarija (58 godina života), a tuženik da je u radnom odnosu ostavio mlađe osobe i da je poslodavac neposredno prije donošenja odluke o otkazu, drugim radnicima ponudio i isplatio stimulativne otpremnine, dok da tužiteljici takvo što nije ponuđeno. 11. Radničko vijeće tuženika u svom Očitovanju vezano uz savjetovanje poslodavca s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu prema odredbi čl. 150. ZR-a navodi, kako se protivi namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici jer da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem o uvođenju automatske obrade fotografije niti su im dostavljeni podaci važni za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika koje donosi tehnologija. Nadalje, Radničko vijeće ističe da u Pravilniku o sistematizaciji poslova, odnosno Katalogu radnih mjesta nema broja izvršitelja pa da nije razvidno po kojim kriterijima je procijenjen broj radnika kojima se otkazuje ugovor.

11.1. U odnosu na poteškoće u poslovanju koje poslodavac navodi, Radničko vijeće ističe da je tuženik primio značajnu financijsku pomoć kroz državne mjere za očuvanje radnih mjesta pa da je tako u 2020., zahvaljujući smanjenju plaća i primljenoj potpori, ostvario dobit u iznosu većem od 29 milijuna kuna.

12. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su pred otkazivanje uz nju u Redakciji PJ Slobodna Dalmacija radili i drugi tehnički urednici od kojih je ŽG ostala u radnom odnosu, a kolegica IG je dobila otkaz kao i tužiteljica te da ni njoj, kao ni tužiteljici nije nuđena otpremnina, a pod tim je za pretpostaviti da se misli na stimulativnu otpremninu pošto iz odluke o otkazu jasno proizlazi da je tužiteljici priznato pravo na otpremninu u visini određenoj prema ZR-u i Pravilniku o radu poslodavca. Međutim, do lipnja 2021. da je u Redakciji radilo još urednika i to kolega T, koji da je tada raspoređen u Dugopolje na poslove osvjetljavanja (CTP) i još jedna kolegica koja da je raspoređena u grafičku redakciju.

12.1. Tužiteljica navodi da je stimulativna otpremnina ponuđena kolegama iz druge službe-grafičke redakcije i da te kolege ne rade obradu fotografija, a radi se NG, SG, ZG i GG. Svjedokinja ZG je potvrdila da joj je prvi put ponuđena stimulativna otpremnina u 2021. i t od strane urednice lista, ali da to nije prihvatila, dok drugi put kada joj je to direktor ponudio u 2022., da je to i prihvatila. Svjedokinja ZG navodi kako joj je poznato da je to ponuđeno njenom kolegi A i da je on to prihvatio i otišao u mirovinu, a što da je bilo godinu do dvije dana prije nego li je tužiteljica dobila otkaz. Inače, da je u 2021. godini poslom bila vezana uz obradu fotografija pa se svjedokinja ZG sjeća da se za to trebala obratiti službi za obradu fotografije 2 do 3 dana prije, s obzirom na to koliko su oni imali posla.

12.2. Tužiteljica ističe da je bila u radnom odnosu kod tuženika od 1986., od čega da je do 2012. radila kao grafički urednik. Tužiteljici je prema odluci o otkazu od 19.10.2021. određen otkazni rok od 4 mjeseca, a od čega tužiteljica iskazuje da je odradila 2 mjeseca otkaznog roka, a za vrijeme kojeg još nije bila uvedena automatska obrada fotografije, da se uvijek radilo sve kao i do tada i da se obim posla nije smanjio, dapače, da je bio još veći jer da je šef UG bio odsutan, a kolegica IG na bolovanju pa da je sav posao pao na nju i kolegicu ŽG. Tužiteljica ističe da je u razdoblju do odluke o otkazu i u razdoblju otkaznog roka radila svako drugi vikend, subotom i nedjeljom u smjenama i tako da su radili godinama, a što da ukazuje na to da se obim posla nije smanjio. Tužiteljica pojašnjava poslove svog radnog mjesta pa navodi, da se sve fotografije koje se koriste za tuženika, bilo u tiskanom izdanju bilo za internet, prethodno trebaju obraditi, s tim da se fotografije nisu obrađivale samo za Hanzamediu već da su se obrađivale i za razne druge publikacije npr.: Dubrovački vjesnik, Makarska kronika, Adriatic Times, Maslina, Maksfishing itd. (sve zajedno 15-ak publikacija). Nadalje, da su se obrađivale fotografije za knjige, brošure, kalendare, da su "skidali e-mailove" za urednike u redakciji itd.

12.3. Konačno, tužiteljica navodi da j u je poslodavac mogao prekvalificirati za rad na nekim drugim poslovima, a što da nije učinjeno. Ovdje je za reći, da poslodavac prema Zakonu o radu koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja predmetnog ugovora, više nije u obvezi obrazovati radnika ili osposobiti ga za rad na nekim drugim poslovima pa ako to ne može, da bi tek tada mogao poslovno uvjetovano otkazati ugovor o radu. Dakle, poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu bez obzira na okolnost može li ili ne radnika zaposliti ili osposobiti ga za rad na nekim drugim poslovima.

13. Svjedok UG potvrdio je da je tužiteljici bio neposredno nadređena osoba, da je dvoje tehničkih urednika premješteno na druga radna mjesta, da je uz tužiteljicu još jedna kolegica dobila otkaz, a da su u PJ Slobodna Dalmacija obradu fotografije nastavili raditi on kao grafički urednik i LG (tehnička urednica).

14. Svjedokinja BG, predsjednica radničkog vijeća tuženika navodi kako se sjeća da je pitala direktora PJ Slobodna Dalmacija PG, zašto tužiteljici i drugoj njenoj kolegici (IG) nije ponudio stimulativnu otpremninu, a on da je rekao da to one ionako ne bi prihvatile. Radničko vijeće da se protivilo namjeravanoj odluci o otkazu jer da poslodavac prethodno uopće nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem o uvođenju automatske obrade fotografije i kako će to utjecati na položaj radnika i na sva izdanja koja se rade, a za sve što utječe na gospodarski i socijalni položaj radnika, da je poslodavac dužan izvršiti savjetovanje s radničkim vijećem. Nadalje, prema Pravilniku o sistematizaciji da je trebao biti određen broj izvršitelja, ali da se broj izvršitelja koji je potreban za određeno radno mjesto nikada nije odredio. nikada nije odredio već da je bio određen samo koeficijent složenosti poslova za određena radna mjesta. Nadalje, od poslodavca da nisu dobili nikakve podatke iz kojih bi mogli ispitati opravdanost odluke o otkazu, odnosno iz kojih bi mogli sagledati je li doista došlo do promjene u poslovanju i je li se smanjila potreba za brojem izvršitelja zbog uvođenja automatske obrade fotografije. Nadalje, tuženik da je imao državnu pomoć pa da je 2020. i 2021. godinu završi s poslovanjem u dobiti. Svjedokinja BG navodi da nema saznanja saznanja o tome je li smanjen obujam posla vezano uz radno mjesto tužiteljice jer da nisu dobili dostatne podatke iz kojih bi se to mogli zaključiti. Potreba za radom tužiteljice, odnosno poslova obrada fotografije, da sigurno nije prestala, a onaj dio koji se sada radi automatski ne funkcionira u cijelosti kako je to bilo zamišljeno prilikom uvođenja automatske obrade fotografije jer da se pojedini segmenti obrade fotografije ne mogu na taj način kvalitetno obaviti za sva izdanja. S obzirom na navedeno Radničko vijeće je smatralo da savjetovanje tuženika s RV-om vezano uz namjeravanu odluku o otkazu nije provedeno kako treba jer nisu imali sve potrebne podatke na temelju kojih bi mogli ispitati opravdanost te odluke. Dodatne podatke i dokumentaciju u svezi očitovanja na namjeravanu odluku o otkazu da su zatražili od poslodavca, ali da ništa konkretno nisu dobili.

14.1. Svjedokinja AGG iskazala je da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bila članica Radničkog vijeća i da se sjeća da je u odnosu na tužiteljicu, tuženik radničkom vijeću dostavio samo namjeravanu odluku o otkazu, bez ikakvih drugih parametara pa da su se usprotivili odluci o otkazu jer nije bilo jasnih kriterija na temelju kojih je poslodavac odlučio dati tužiteljici otkaz. Naime, tuženik da je naveo članak zakona u kojem stoji da se vodilo računa o duljini staža, uzdržavanju i sl., ali da radničkom vijeću nisu dostavljeni podatci i uz kojih bi se moglo zaključiti kojim se točno kriterijima poslodavac rukovodio prilikom odlučivanja tko će dobiti otkaz. Nadalje, svjedokinja napominje da u trenutku otkazivanja, nije bila uvedena automatska obrada fotografije. Naime, ona da je tada bila najavljena, ali da je tek uvedena nekoliko mjeseci nakon otkaza tužiteljici. Stimulativna otpremninu da su dobile kolege iz grafičke redakcije, koji da su također bili tehnički urednici, ali da je to bilo nakon što je tužiteljica dobila odluku o otkazu. Stimulativna otpremnina da nije bila ponuđena svakom od radnika koji je trebao dobiti otkaz, kriteriji da su bili nejasni.

14.2. Iz dokaza izvedenih u postupku, a posebno iz iskaza svjedokinje BG, TGG i iz Očitovanja Radničkog vijeća proizlazi da je namjeravana odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena protivno odredbama čl. 150. st. 1. ZR-a pa da je kao takva ništetna (čl. 150. st. 12. ZR). Naime, poslodavac je prema čl. 150. st. 1. ZR-a dužan provesti savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja namjeravane odluke o otkazu, a savjetovanje, u pravom smislu te riječi, u konkretnom slučaju nije provedeno. Ono jest provedeno, ali nepotpuno i ne u suglasju s zakonskom odredbom koja propisuje da poslodavac mora dostaviti radničkom vijeću sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a što tuženik nije učinio već je radničkom vijeću dostavio samo namjeravanu odluku o otkazu. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem vezano uz uvođenje automatske obrade fotografije, da nije dostavio podatke radničkom vijeću važne za sagledavanje utjecaja uvođenja automatske obrade fotografije na položaj radnika, konkretno na radnike koji rade na poslovima radnog mjesta tehničkog urednika, da nije dostavio podatke iz kojih bi se moglo sagledati da li se uslijed toga smanjio obujam posla za radno mjesto tehničkog urednika i u kojoj mjeri, a s druge strane, u Pravilniku o sistematizaciji, odnosno Katalogu radnih mjesta, nije bilo broja izvršitelja pa Radničko vijeće u tim okolnostima, nije moglo zaključiti po kojim kriterijima je poslodavac procijenio broj radnika kojima se otkazuje ugovor o radu, odnosno nije moglo sagledati je li prestala potreba za radom tužiteljice. Obveza poslodavca ne može se iscrpiti samo u formalnom obavještavanju poslodavca o namjeravanoj odluci o otkazu.

15. Svjedok PG, direktor PJ Slobodne Dalmacije u vrijem otkazivanja iskazao je da je odluku o otkazu donijela uprava društva u Zagrebu i da je ona bila rezultat pad prihoda, pada naklade i mogućnosti da te poslove obavlja računalni program. Što se tiče stimulativne otpremnine, svjedok ističe da je ona po odluci Uprave iz Zagreba nuđena svima u trenutku kada je stigao e-mail pa tako i tužiteljici, a koji e-mail da su dobili svi zaposlenici i to nekih godinu i pol prije odluke o otkazu. Na tu temu, navodi svjedok, da je razgovarao s onim zaposlenicima koji su se sami javili ili onima koji su imali uvjete za odlazak u mirovinu ili bi radi uvođenja nove tehnologije za njihovim radom mogla biti smanjenja potreba.

16. Svjedok ĆG, voditelj digitalnog odjela koji navodi da je sudjelovao u procesima rada na način da je, još s drugim kolegama, osmišljavao najproduktivnije načine procesa rada, uzimajući u obzir kvalitetu. Tako da je "cijela priča" vezano za automatsku obradu fotografije počela još u 2017., s tim da su u svibnju ili lipnju 2021. krenuli s testiranjem automatske obrade fotografije, a automatsko uređivanje fotografija da je uvedeno krajem 2021.Svjedok pojašnjava, da bi posao obrade fotografije podijelio u tri faze: separaciju ili obradu fotografije, retuš ili fotomontaža fotografije i tzv. patiranje fotografije. U svemu tome softver koji su uveli da prvu fazu poslova potpuno automatizira, a da druge dvije faze poslova da su samo po potrebi i u svega nekoliko postotaka tih fotografija. Nadalje, da se i dalje obrađuju fotografije koje idu za naslovnice revije jer da to zahtjeva neku veću kvalitetu. Nakon što je uvedena automatska obrada fotografija i dalje da su ostali radnici koji rade te dvije posljednje faze poslova. Dakle, broj radnika uslijed navedenog da je smanjen pa da sada (6.3.2024.), dvoje radnika radi u Poslovnoj jedinici Split, a u Zagrebu od tri do pet radnika. Svjedok naglašava da je uslijed automatizacije došlo do optimatizacije pa da se taj odjel u Splitu spojio s odjelom u Zagrebu. Od dvojice radnika koji rade u Splitu poslove obrade fotografije rade UG i LG. Nakon otkaza tužiteljici da su zaposlene neke nove osobe, ali na nekom drugom radnom mjestu pa tako u redakciji kao novinari i u marketingu kao komercijalisti. Ovdje je za navesti da tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik novu osobu zaposlio u marketing, ali to da je bilo prije otkaza , a ne nakon što je dobila otkaz, a čl. 115. st. 5. ZR-a propisuje da poslodavac u roku od 6 mjeseci od otkaza na istim poslovima ne smije zaposliti drugog radnika, a što iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je slučaj.

17. Iz ovako izvedenih dokaza proizlazi da u vrijeme kada je tužiteljica dobila otkaz, automatska obrada fotografije još nije bila uvedena i da obujam posla nije opao već da se radilo sve na isti način kao i do tada pa proizlazi, da tuženik u trenutku donošenja odluke o otkazu nije promijenio organizaciju i način poslovanja u smislu uvođenja automatske obrade fotografije koje je za posljedicu imalo smanjenje obujma posla i slijedom čega proizlazi da nije prestala potreba za radom tužiteljice. Nadalje, tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navodi i gospodarske razloge, odnosno znatan pad prihoda uslijed pandemije uzrokovane virusom Covid-19, a slijedom čega da je došlo do potrebe za racionalizacijom poslovanja i potrebe za promjenama u organizaciji rada pa da je tako kod tuženika promijenjen način obrade fotografija. Međutim, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik poslovao u dobitku u 2020 i 2021. godini, a u ovoj posljednjoj godini da je ostvario dobit u iznosu većem od 29 milijuna kuna (Očitovanje radničkog vijeća), a druge parametre, odnosno dokaze, tuženik ne dostavlja na temelju kojih bi sud izveo drugačiji zaključak, odnosno da je kod tuženika nastupio znatan pad prihoda u odnosu na prethodne godine.

18. Što se tiče zakonskih kriterijia o kojima je poslodavac bio dužan voditi računa kod odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu (čl. 115. st. 2. ZR-a), tuženik je u spis dostavio tablicu za tužiteljicu i još dvije radnice koje su s tužiteljicom radile u službi poslove radnog mjesta tehnički urednik (list 25 spisa). Iz tih podataka zaista proizlazi da je tužiteljica imala najviše godina (58) i najduže trajanje radnog odnosa, ali isto tako proizlazi, da kolegica koja nije dobila otkaz i ima najmanje godina (48), ima troje djece koje uzdržava, a kojem kriteriju je tuženik, kako navodi, dao prednost, a autonomno je pravo poslodavca odlučiti kojem će od kriterija-trajanje radnog odnosa, godina života i obveze uzdržavanja, dati prednost.

19. Slijedom svega navedenog, odnosno kako je utvrđeno da je odluka ništetna i da tuženik nije imao opravdan razlog, organizacijski, a i gospodarski, za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan, utvrditi da odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta tehničkog urednika u PJ Slobodna Dalmacija nije zakonita i nije dopuštena, valjalo je utvrditi da tužiteljici radni odnos nije prestao i naložiti tuženiku na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a vračanje tužiteljice na posao na poslove radnog mjesta tehničkog urednika u PJ Slobodna Dalmacija ili druge odgovarajuće poslove.

20. Tužiteljica navodi da odluka o otkazu predstavlja diskriminaciju po osnovi dobi (starosti) jer da je poslodavac u radnom odnosu ostavio radnike s manje godina života nego što ih ima tužiteljica.

20.1. Članak 1. st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br.: 85/08. i 112/12., dalje ZSD) propisuje da se tim Zakonom uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Članak 1. st. 2. ZSD-a propisuje da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. tog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Članak 2. st. 1. ZSD-a propisuje da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

20.2. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik, u isto vrijeme kada i tužiteljici, dao poslovno uvjetovani otkaz i njenoj kolegici IG, a koja je s tužiteljicom radila u istoj službi i poslove istog radnog mjesta pa se radi o osobi u usporedivoj situaciji s tužiteljicom, s obzirom je imala manje godina od tužiteljica-54, a tužiteljica ističe diskriminaciju po osnovi dobi. Unatoč manjoj životnoj dobi IG, i ona je dobila otkaz kao i tužiteljica. Stoga ne proizlazi da bi tuženik u postupku otkazivanja i donošenjem predmetne odluke o otkazu, diskriminirao tužiteljicu po osnovi dobi u odnosu na druge radnike koji imaju manje godina od tužiteljice.

21. Tužiteljica tvrdi da pobijana odluka o otkazu nipošto nije posljedica objektivnog smanjenja obima posla već da je to posljedica šilanoznog postupanja prema tužiteljici. Šikana da se očituje u tome što da joj tuženik nije ponudio stimulativnu otpremninu prije otkazivanja ugovora o radu, dok da je drugim radnicima to ponudio. 21.1. Prema prihvaćenom pravnom standardu, mobing (šikana) je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavaca po čl. 111. st. 1. ZR-ai po čl. 1045. ZOO-a.

21.2. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke iskazala je da tuženik nije njoj, a ni njenoj kolegici IG, koja je radila iste poslove kao i tužiteljica, nudio isplatu stimulativne otpremnine. Svjedokinja AGG, članica radničkog vijeća, iskazala je da svakom od radnika koji je trebao dobiti otkaz nije nuđena stimulativna otpremnina i da su kriteriji kome se nudi, a kome ne bili nejasni. Prema mišljenju suda, ne nuđenje stimulativne otpremnine, ne predstavlja takvo ponašanje poslodavca koje bi imalo karakteristike sustavnog psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja druge osobe, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta niti sud pronalazi kakvo drugo šikanozno postupanje poslodavca prema tužiteljici tijekom postupka otkazivanja i donošenja predmetne odluke o otkazu pa tužiteljica neosnovano navodi da je odluka o otkazu posljedica šikanoznog postupanja tuženika prema tužiteljici.

22. Tužiteljica je pozivom na odredbe čl. 124. st. 2. ZR-a, u vezi s čl. 347. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona zatražila određivanje privremene mjere kojom bi se tužiteljicu privremeno vratilo na posao do okončanja ovog spora. S tim u vezi, prema odredbi čl. 347. („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, u tekstu OZ).

22.1. Prema čl. 346. st. 1. t. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili (točka 2.) ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnom opasnost da bi bez privremenog vračanja na posao do okončanja ovog spora tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine tužiteljice ili da je to potrebno radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete tužiteljici, valjalo je tužiteljičin prijedlog za određivanje privremene mjere odbiti kao neosnovan jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim, a kako to u prijedlogu navodi, opasnost da bi tuženik neodređivanjem privremene mjere spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine tužiteljice, i jer nije učinila vjerojatnim da je to potrebno radi sprječavanja znatnog otežavanja ostvarenja tražbine tužiteljice.

23. Tužiteljici na temelju odredbe članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) pripadaju parnični troškovi. Naime, tužiteljica je uspjela u tužbenom zahtjevu, ali nije uspjela u zahtjevu za određivanje privremene mjere, a u svezi kojeg zahtjeva nije nastao poseban trošak. Stoga je tužiteljici parnični trošak određen prema popisanom trošku (list 59 spisa) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) u vidu jednokratne nagrade, ali ne u visini od 250 bodova prema Tbr. 7. t. 2. Tarife već u zatraženoj visini od 200 bodova, s obzirom sud odlučuje u granicama zahtjeva stranke (čl. 2. st. 1. ZPP-a), za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 50 bodova (Tbr. 30. Tarife). Tužiteljici nije određen trošak sastava prijedloga za određivanja privremene mjere jer je taj prijedlog istaknut u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak i za što je tužiteljici određen trošak jednokratne nagrade. Navedeno zbrojeno daje 250 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 625,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

23.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Splitu, 20. siječnja 2025.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis