Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-56/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1/ PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2/ PFN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3/ MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4/ ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Bekavac- Basiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice UF, Bad Wilbel Am Kollergang 8, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 06.prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja pod 4/ osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, dana 20.siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1."Utvrđuje se da je valjana usmena oporuka ostavitelja sačinjena 10. siječnja 2021. godine, proglašena od strane javnog bilježnika u Makarskoj Ante Pejkovića na zapisniku od 07. listopada 2021. godine pod poslovnim brojem: O- 421/21 UPP/OS- 96/21.

2.Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 2.296,87 eura, sa zateznim kamatama od 20.siječnja 2025. kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženice, dana 14.siječnja 2022., podnijeli tužbu, u kojoj su naveli da su Rješenjem ovog suda broj O-421/2021 od 17.prosinca 2021. ovdašnji tužitelji upućeni u parnicu protiv ovdašnje tuženice radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke ostavitelja, sačinjene 10.siječnja 2021., i proglašene od strane javnog bilježnika (dalje j.b.) u [adresa] Ante Pejkovića, na zapisniku od 07.listopada 2021., pod poslovnim brojem O-421/2021, UPP/OS-96/2021, u roku od 20 dana od dana dostave prijepisa rješenja da su o pokretanju parnice dužni obavijestiti ostavinski sud, da se ostavinski postupak prekida i da će prekid trajati dok parnica ne bude pravomoćno dovršena, a da će se, ako nasljednici u određenom roku ne pokrenu parnicu prekinuti postupak nastaviti i dovršiti, bez obzira na razlog zbog kojeg su upućeni na parnicu, da sukladno tom rješenju i navedenom roku nasljednici podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari pokreću navedenu parnicu, da je sad pok. ČF, usmeno očitovao svoju volju pred svjedocima JF i LF **.**.2021., oko 14,00 sati, da su njih dvije došle u posjet pok. ČF u obiteljsku kuću u [adresa], da je ČF ležao u dnevnom boravku na kauču, da je tom prilikom isti iskazao da je već napisao svoju oporuku, kojom sve ostavlja supruzi PF, ali da isto želi, zbog pravne sigurnosti, ponoviti i pred svjedocima, jer je onemoćao i bolestan i ne može pisati, a sve kako bi još jednom potvrdio svoje oporučne želje, da se ukazuje da je o pisanoj oporuci, s istim ishodom, punomoćnik tužitelja obavijestio sud da je nasljednica naknadno pronašla i vlastoručnu oporuku ostavitelja, ali da je nasljednica bolesna, pa da punomoćnik nije mogao preuzeti tu oporuku i dostaviti je, te da tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je valjana usmena oporuka ostavitelja sačinjena 10.siječnja 2021., a proglašena od strane j.b. u [adresa] Ante Pejkovića na zapisnik od 07.listopada 2021. pod poslovnim brojem O-421/2021 UPP/OS-96/2021 i da je tuženica dužna tužiteljima naknaditi troškove postupka sa zakonskim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 10.ožujka 2022., tuženica je osporila valjanost usmene oporuke zbog nepostojanja zakonskih uvjeta iz čl. 37 Zakona o nasljeđivanju. Predložila je da sud odbije tužbu kao neosnovanu, a tužiteljima naloži da joj naknade troškove postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: spis O-421/2021, zk izvadak 1987 za KO [katastarska općina], iskaze svih svjedoka, iskaze tužitelja kao parničnih stranaka, te Izjavu don OF od 16.05.2021., pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

4. Uvidom u spis ovog suda broj O-421/2021 utvrđeno je da se radi o ostavinskom postupku iza smrti CF pok. MF, koji je preminuo dana **.**.2021. u Splitu, da je taj ostavitelj, prema podacima iz ZK odjela ovog suda, upisan kao suvlasnik nekretnina u više zk uloška, sve u KO [katastarska općina] i kao posjednik k. č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], ukupne površine 700 m2, od čega je stojna kuća površine 163 m2, dvorište površine 457 m2, i apartman površine 80 m2, da u Hrvatskom upisniku oporuka nisu pronađeni podaci o postojanju oporuke ostavitelja. Ostavinski spis je dostavljen j.b. Anti Pejkoviću iz [adresa], kao povjereniku suda, Rješenjem od 27.svibnja 2021. Na raspravi održanoj dana 19.srpnja 2021., kod navedenog j.b., bili su nazočni supruga ostavitelja PF, u svoje ime i kao punomoćnik kćeri MFN i sina MF. Osobno su pristupili sin ostavitelja ĆF i kći ostavitelja UF. Supruga ostavitelja je na toj raspravi u spis dostavila ovjerene nasljedničke izjave MFN i MF, u kojima je navedeno da se oni prihvaćaju svojih zakonskih i eventualno ustupljenih nasljednih dijelova i da te dijelove ustupaju supruzi ostavitelja PF, da je sastavljeno rodoslovlje ostavitelja iz kojeg proizlazi da se ostavitelj ženio jednom, da je bio u braku sa PF i da je u tom braku rođeno troje djece, sinovi P i MF, te kći MFN, a da je ostavitelj imao i jedno izvanbračno dijete kći UF, da su nazočni iskazali kako nemaju saznanja o postojanju eventualne oporuke ostavitelja, i da traže odgodu ročišta radi zaključenja međusobnog sporazuma. Ovdašnja tuženica UF je j.b. Anti Pejkoviću dana 23.srpnja 2021. dostavila ovjerenu nasljedničku izjavu u kojoj je navela da se prihvaća nasljedstva iza smrti ostavitelja koje joj po zakonu pripada. Na raspravi održanoj kod istog j.b. dana 23.srpnja 2021. nazočili su supruga ostavitelja PF osobno i kao punomoćnik kćeri MFN i sina MF, ĆF sin ostavitelja osobno, UF kći ostavitelja osobno sa punomoćnikom Borisom Ujevićem, odvjetnikom u Imotskom. I to ročište je odgođeno radi zaključenja sporazuma i to za dan 30.srpnja 2021. I na tom novozakazanom ročištu su nasljednici tražili odgodu ponovno radi sklapanja međusobnog sporazuma, te je i to ročište odgođeno za dan 18.kolovoza 2021. Na zapisniku od 18.kolovoza 2021., utvrđena je ostavinska imovina ostavitelja, za koju je navedeno da je osim nekretnina u KO [katastarska općina] čine pokretnine- novčana sredstva kod tri banke i oružje, te prava s osnova neisplaćene mirovine i 251 dionica Sunce hoteli d.d. Opet su nasljednici tražili odgodu rasprave, te je ista odgođena za 10.rujna 2021. Na tu raspravu, od 10.rujna 2021. pristupili su supruga ostavitelja PF, kao punomoćnik kćeri MFN i sina MF, sa svojim pun. Markom Bekavac-Basićem, ĆF sin ostavitelja osobno, punomoćnik nasljednice HF te LF i JF, u svojstvu svjedoka usmene oporuke ostavitelja. Ta rasprava je, zbog toga što iskazivanje usmene oporuke i proglašavanje iste iziskuje više vremena, odgođena za dan 07.listopada 2021. Na tu novu raspravu su pristupile iste osobe. LF i JF su izjavile da pristupaju kako bi na Zapisnik iskazale usmenu oporuku pok. CF, koju je isti izjavio pred njima kao svjedocima usmene oporuke. Uz zapisnik sa te ostavinske rasprave su i "zapisnici u vezi usmene oporuke" j.b. Ante Pejkovića iz [adresa] od 07.listopada 2021., broj OU-127/2021-1 i OU-127/2021-3, u kojima je navedeno da su u taj javnobilježnički ured pristupile LF i JF (čiji identiteti su utvrđeni uvidom u osobne iskaznice), da se j.b. osobno uvjerio kako su nazočne svjedokinje usmene oporuke sposobne za poduzimanje tog pravnog posla, i da izjave ne daju pod utjecajem sile, prijetnje ili prijevare, te da je svjedokinja LF navela da su dana 10.siječnja 2021. oko 14,00 sati ona i JF došle u posjetu sad pok. CF, rođenom **.**.1943., u obiteljsku kuću u [adresa], na adresi [adresa], da su zatekle sad pok. CF kako leži na kauču u dnevnom boravku, da je, nakon uobičajenog razgovora, isti izrazio želju da njoj i JF iskaže svoj testament, da je isti iskazao da sve svoje ostavlja ženi PF, a da isto ne može napisati zbog boli u rukama uzrokovane primanjem infuzije, te da je ujedno istaknuo da je isto već napisao u svojoj oporuci prije operacije. AF, je na zapisniku, u vezi usmene oporuke, navela da su dana 10.siječnja 2021., oko 14,00 sati, ona i LF došle u posjet sad pok. CF, u obiteljsku kuću u [adresa], na adresi [adresa], gdje da su zatekli sad pok. CF kako leži u dnevnom boravku na kauču, da su započeli razgovor i, kao inače, razgovarali o odnosima u obitelji, da je isti iskazao da je on već napisao svoj testament kojim sve ostavlja supruzi PF, ali da isto želi, zbog pravne sigurnosti, ponoviti i pred njima, jer je onemoćao od bolesti i ne može pisati kako bi još jednom potvrdio svoje oporučne želje. I JF je potpisala zapisnik kao potvrdu da je u zapisniku sve što je iskazala istinito uneseno. Na oba zapisnika je navedeno da je ta usmena oporuka proglašena u smislu odredaba čl. 204. i 205. ZN- a, te da je poslana obavijest u Hrvatski upisnik oporuka. Nakon proglašenja usmene oporuke ostavitelja nastavljena je ostavinska rasprava, od 07.listopada 2021., te je konstatirano da su LF i JF neposredno predale zapisnike u vezi usmene oporuke, broj OU-127/2021-1 i OU-127/2021-3, da su nakon proglašenja oporuke LF i JF napustile ročište, da je punomoćnik nasljednice HF, u ime i za račun iste iskazao da ne priznaje valjanost oporuke ostavitelja proglašene na tom zapisniku, a da su ostali nasljednici priznali proglašenu oporuku kao valjanu i istinitu, da je nakon toga javni bilježnik, sukladno čl. 222.st.2.t.1. Zakona o nasljeđivanju, prekinuo provođenje ostavinskog postupka iza pok. CF sina MF, da su ovom sudu dostavljeni izvornici zapisnika u vezi usmene oporuke, radi postupanja sukladno čl. 209.Zakona o nasljeđivanju, te da je i cijeli ostavinski spis vraćen ovom sudu temeljem čl. 244.st.2. ZN-a. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 16.prosinca 2021. pod brojem O-421/2021, pristupio je samo punomoćnik nasljednice HF. Ovaj sud je Rješenjem broj O-421/2021-9 od 17.prosinca 2021., uputio nasljednike PF, ĆFN, MF i ĆF u parnicu protiv nasljednice HF, radi utvrđenja da je valjana usmena oporuka ostavitelja sačinjena 10.siječnja 2021., a proglašena od strane j.b. u [adresa], Ante Pejkovića na zapisniku od 07.listopada 2021. pod brojem O-421/2021, UPP/OS-96/2021, da su nasljednici dužni pokrenuti parnicu u roku od 20 dana od dostave prijepisa tog rješenja i o pokretanju parnice obavijestiti ostavinski sud, da se ostavinski postupak prekida i da će trajati dok ta parnica ne bude pravomoćno završena i da će se, ako nasljednici u određenom roku ne pokrenu parnicu, prekinuti ostavinski postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na razlog zbog kojeg su upućeni na parnicu. Uz podnesak od 12.siječnja 2022., su ovdašnji tužitelji u ostavinski spis dostavili primjerak predmetne tužbe, kao dokaz da su postupili po rješenju ostavinskog suda.

5. Uvidom u zk izvadak za ZU 1987 KO [katastarska općina], utvrđeno je da je u isti upisana čest. zgr. [katastarska čestica], ukupne površine 700 m2 (od čega dvorište površine 457 m2, stojna kuća površine 163 m2, i apartman površine 80 m2), kao vlasništvo ostavitelja CF pok. MF.

6. Na raspravi održanoj dana 06.rujna 2022., proveden je dokazni postupak saslušanjem tužitelja pod 3/ MF (rođen 1969). On je u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je njegov, sad pok. otac ČF usmeno očitovao svoju posljednju volju u slučaju smrti, pred svjedocima M i LF, koje su majka i sestra supruge njegovog brata P, da je otac u to vrijeme bio operiran od slijepog crijeva i da se nije osjećao dobro, da je uglavnom ležao na kauču i da je nakon toga, možda desetak dana nakon izlaska iz bolnice, dobio koronu, i da je negdje 14. ili 15. siječnja 2021. smješten u bolnicu, zbog korone i to odmah na respirator, da je umro u bolnici 31.ožujka 2021., da su M i LF rekle da je otac svu svoju imovinu ostavio tužiteljici pod 1/ i da im je rekao da, sa istim sadržajem, postoji i pisana oporuka i da je ona kod tužiteljice pod 1/ PF, da je i bez tih oporuka njima-ostaviteljevoj djeci, a i ostaloj rodbini i prijateljima, bila poznata očeva volja da sva njegova imovina pripadne njegovoj majci PF, koja je, koliko on zna, tražila proglašenje oporuke, da su roditelji svu imovinu stekli u braku, koji je trajao 53 godine, da je najviše doprinijela majka, pa otac, a onda i on-tužitelj pod 3, kao najstarije dijete, jer je čim je mogao, pomagao roditeljima radeći sve poslove koji su trebali, da je sa 12 godina posluživao doručak gostima, da je sa prijateljima ručno iskopao temelje za obiteljsku kuću, da je svaki kamen i željezo za tu kuću prešao preko njegove ruke, da je sav novac davao ocu, da bi obitelj i kuća išle naprijed, da je sestra MFN rođena 1971., a brat P 1974., te da su i oni, kada su porasli, također pomagali u svim radovima, da se sjeća kako mu je majka govorila da poštedi brata P, ali da je nije poslušao, te da je i P radio kao ostali, da su njegova djeca Ć i ČF, preko Fejsa (Facebook) upoznali osobu koja se predstavljala kao U i koja im je rekla da je njegova polusestra, da su ta U sa Fejsa i sadašnja tuženica ista osoba, da je, prije tih kontakata, čuo u [adresa] za postojanje polusestre i da su se jednom sreli kao djeca, da je tuženica (U) ostvarila kontakt s njegovom djecom dvije do tri godine prije očeve smrti, da oca nikada nije posjećivala, a da, koliko on zna, otac i U nisu razgovarali ni telefonom, da je tuženica, preko kontakata s njegovom djecom, a jednom i osobno u ljeto 2020., bila upoznata sa voljom oca – ostavitelja, da je tuženica samo jednom prilikom donijela "Bakarsku vodicu", a da nije sudjelovala u stjecanju imovine, ni novčano ni radom, da nije snosila, niti pitala za troškove sahrane, da je tuženica sad pok. oca prije smrti zvala "tata", a poslije smrti "barba ČF", da je otac završio u bolnici zbog slijepog crijeva 31.prosinca 2020., da misli da je bio samo dva dana i da se onda vratio, da je od povratka pa do usmene oporuke od 10.siječnja 2021. razgovarao sa ukućanima i drugima koji su mu dolazili u posjet i da je bio "sto posto priseban", da je njemu još davao savjete, da je Č, koja bukira apartmane, davao savjete gdje da smjesti kojeg gosta, da su u tom razdoblju o ocu brinuli majka, brat, sestra i on sve do očevog ponovnog odlaska u bolnicu, da su ga obilazili i liječnik i svećenik i to i kao prijatelji i kao ljudi, da je otac mogao primati predmete rukom i da je sam išao na wc, da obiteljska kuća još nije dovršena, da su u zimu 2022. brat i on s radnicima štemali balkon za kojeg je postojala opasnost da padne, sanirali dva wc obojali cijelu kuću da bi pripremili sezonu.

7. Iskazu ovog tužitelja sud je poklonio vjeru, jer smatra da je taj tužitelj iskreno iskazivao o obiteljskim prilikama njegove obitelji, o zdravstvenom stanju sad pok. CF, o stjecanju obiteljske imovine, te što mu je o postojanju usmene i pisane oporuke ostavitelja poznato. Za dio iskaza u kojem je ovaj tužitelj naveo da je oca, kao prijatelj, posjećivao i liječnik, je ostalo nerazriješeno o kojem prijatelju koji je po struci liječnik se radi, te stoga sud ovom iskazu samo u tom dijelu nije poklonio vjeru, a da je sad pok. ČF posjećivao svećenik proizlazi iz ovjerene izjave pok. OF.

8. Tužitelji pod 2 i pod 4/ su, kao parnične stranke, saslušani na raspravi od 18.listopada 2022.

9. Tužitelj pod 4/ ĆF, je u svom iskazu naveo da je on, uz svoju majku PF provodio najviše vremena sa ocem nakon povratka iz bolnice i operacije slijepog crijeva, da je otac izišao iz bolnice malo iza Nove godine i da se to može provjeriti u Otpusnom pismu, da je otac bio u strahu i da je stalno govori: "ovo je moj kraj, gotov sam" i da sve ostavlja ženi PF, da je to ponavljao i pred njima, a i pred drugima, koji su ga obilazili, npr. braća NF i dr., da je govorio i pred JF i njenom kćeri LF, pred svojom braćom, pa i pred lovcima, da je otac bio slab i onemoćao, pa da su posjeti bili kratki i da nije bio u mogućnosti vlastoručno napisati oporuku, da ga je on, desetak dana kasnije, ponovno odveo u bolnicu zbog korone, gdje da je i preminuo, da za tuženicu nisu znali do unazad sedam do osam godina, kada je ostvarila kontakt s nećakom i nećakinjom, da je otac nikada nije spominjao i da je izbjegavao tu temu i negirao da je tuženica njegova kći, ali da su oni- djeca pok . ČF ostvarili kontakt s njom, da je dolazila u [adresa] jednom godišnje i to jednom kod njega, a jednom i kod oca, jer su ga nagovorili da je primi, da je odnos između oca i tuženice bio služben, da bi je otac primio, ali da je sve nekako bilo "u rukavicama", da otac nije htio puno govoriti o njoj, ali da oni ne znaju iz kojeg razloga, da je tuženica, prije smrti CF, uvijek govorila da je imovina ne interesira, da je oni o tome nisu pitali, već da je to sama govorila i da je zahvalna što su je primili, da je kuća, koja se vodi na ostavitelja, stečevina cijele obitelji, njegove sestre MFN, brata MF, njega i njegove majke, da su cijeli život radili, da su u vrijeme rata u toj kući bile izbjeglice, a da je on radio u Austriji i da je sve što je zaradio davao ocu da bi se kuća mogla renovirati, nakon smještaja izbjeglica, da tužena u stjecanju imovine nije doprinijela na nikakav način, a da je na sprovod oca donijela "Bakarsku vodicu", da je tužena više puta upoznata s očevom posljednjom voljom , da je za vrijeme očeve bolesti poslala par poruka, da nije sudjelovala u troškovima sahrane, da je pok. ČF, dok je bio živ zvala ocem, a kad je umro barbom, da joj je on-tužitelj pod 4, u cilju razrješenja odnosa ponudio cca 50.000,00 eura, jer je njegova mama, nakon očeve smrti u depresiji i da je tuženica u početku pristala, a da je, nakon toga, odustala i tražila pola kuće ili 300.000,00 eura, da se, osim njega i majke, o ocu, u razdoblju od izlaska iz bolnice nakon operacije do ponovnog odlaska u bolnicu zbog korone, brinuo i brat MF, a da sestra živi u [adresa], ima troje djece i obiteljskih problema, da sad pok. ČF u tom razdoblju nije obilazio liječnik, ali da je on-tužitelj pod 4 svaki dan telefonski kontaktirao dr. J, da je to bilo u vrijeme korone, da je u to vrijeme sad pok. ČF možda mogao držati telefon na par trenutaka, da bi se javio na mobitel, ili sam ili bi mu mama dodala mobitel, da nije vidio pisanu oporuku sad pok. ČF, da je, koliko on zna mama drži kod sebe jer nikome ne vjeruje.

10. Iskazu ovog tužitelja sud je poklonio vjeru jer ga smatra istinitim i to i u dijelu koji se odnosi na gradnju i održavanje obiteljske kuće, i u dijelu koji se odnosi na zdravstveno stanje sad pok. CF.

11. Tužiteljica pod 2/ MFN je u svom iskazu navela da ona osobno nije dolazila u [adresa] u razdoblju od očevog povratka iz bolnice, nakon operacije do ponovnog odlaska u bolnicu zbog korone, jer joj to mama nije dozvoljavala zbog njene djece, da se i ona ne bi zarazila, da je s roditeljima najviše bio brat P, koji je prije toga prebolio koronu, pa da su smatrali da ima antitijela, da se s ocem čula mobitelom i da bi joj govorio što joj je činiti ako on umre, da je ona njemu govorila da do toga neće doći, ali da je on ponavljao da je, ako umre, sve mamino, da je i ona kao dijete počela raditi u obiteljskom domaćinstvu, da je ona čistila kuću i pomagala kod doručka, da je, za vrijeme rata, bila u Italiji gdje je radila i zarađeni novac slala roditeljima, da su radila i njena braća i da su svi zajedno ocu pomagali u renoviranju kuće, da je za tuženicu prvi put čula 2015., da do tada nije ni znala da postoji, da joj je tada otac prvi put rekao da se tuženica pojavila, da je on ne prihvaća, i da ne zna je li ona njegova kći, da je tuženicu vidjela tri - četiri puta, i da joj je bilo čudno da se nije javljala 50 godina, da ona-tužiteljica pod 2/ nije bila na očevu sprovodu, jer je imala koronu, a da je sprovod promatrala iz automobila, da je otac, za života, govorio da sve ostavlja majci, a da je očekivao i da ona svoj dio ostavi braći, jer oni žive s roditeljima, da je njoj to bilo normalno, da ona sa suprugom živi u [adresa], da se ona odrekla svog nasljednog dijela u korist majke i da je smatrala da je s time sve gotovo, da je u životu puno prošla s djecom, jer je posvojila troje djece i to svo troje s poteškoćama u razvoju i da je zbog toga htjela da se toga riješi jer joj ne treba sud, da bi razgovori s ocem mobitelom trajali po par minuta, da bi govorio da nije dobro, da je umoran i da ne može govoriti, da joj je tuženicu spomenuo samo jednom i to ono što je već navela u iskazu i nikada više, da je oca posjetila, da je tada samo spominjao riječ "roba" i nije mogao više govoriti, da je mama stalno bolesna, da se ne može pomiriti s time, pogotovo što mora proći suđenje, da je za (pisanu) oporuku mama rekla da ju je našla u robi (odjeći) i da pretpostavlja da je to ta riječ "roba" koju je otac spominjao, da mama nikome ne vjeruje, da se svakoga boji i da tu oporuku ne da nikome, da je otac tu riječ "roba" spominjao prilikom drugog boravka u bolnici zbog korone, da je otac bio na intenzivnoj njezi, i da su ga tamo mogli posjećivati, jer su doktori smatrali da će dobro reagirati i jer je tada već bio negativan na koronu, da ona osobno ne zna je li otac primao posjete nakon operacije, ali da joj je mama govorila da je bio NF, teta L i LF, te barbe O i C.

12. Iskazu ove tužiteljice sud je poklonio vjeru jer smatra da je ista iskreno i iscrpno opisala sve što joj je poznato o načinu stjecanja imovine, posebno kuće, koja se vodi na imenu pok. CF, pa i detalje npr. zbog čega je brat P najviše bio s ocem, zašto ona nije dolazila ocu u posjetu dok je bio kod kuće, te kakvo je bilo stanje pok. ČF dok je bio u bolnici na odjelu intenzivne njege.

13. Zbog zdravstvenog stanja opravdanog liječničkim potvrdama psihijatra (koje su u spisu), tužiteljica pod 1 je saslušana na raspravi od 01.listopada 2024., a tužena nije ni pristupala, radi provođenja dokaza njenim saslušanjem, pa je sud od provođenja tog dokaza odustao. U odnosu na tužiteljicu pod 1 je u liječničkim potvrdama navedeno da ista boluje od depresije, da je i bez volje i inicijative s autodestruktivnim pulzijama i pored uzimanja psihofarmata.

14. Tužiteljica pod 1/ PF (rođena 1950.) je u svom iskazu navela kako joj je poznato da je njen sad pok. suprug ČF više puta i pred više osoba izjavljivao da sve što ima ostavlja njoj, da je to bilo poslije njegove operacije i prvog dolaska iz bolnice, da su dolazili P, susjedi, njegova braća sa suprugama i roditelji nevjeste H, supruge sina P, da su to bili kratki razgovori, da je to bilo za vrijeme kada je bolovao od korone, koju je dobio dva dana nakon izlaska iz bolnice, da su pozivali doktore da ga dođu pregledati, ali da nitko nije htio, da su ga oni testirali i da je test bio pozitivan, da je ČF bio jako slab, da je otišao bolnicu, u kojoj je nakon tri mjeseca i preminuo, da je bio na respiratoru i da mu, zbog korone, nitko nije mogao pristupiti, da je to bilo teško vrijeme, da je ČF ostavio i pisanu oporuku, koju je pisao svojom rukom, da ju je ona vidjela i pročitala, ali da je sada nije mogla naći, te da ne smatra da ista treba, jer je ČF otvoreno govorio da sve što ima ostavlja njoj, te da je govorio i da je ona podigla kuću i djecu, te bila nositelj svega, iako je i on radio, da tuženicu nije upoznala sve dok tuženica nije, preko Facebooka tražila kontakt s njenim unucima i navela da je s njima u rodu, da je ČF to tuženičino pojavljivanje teško prihvatio i da nikada nije razgovarao o tome, da nije tražio utvrđivanje očinstva već je pristao da dođe, da su tužena i ČF sjedili kada je ona-tužiteljica pod 1 ušla i sjela preko puta ČF, i da se ČF okrenuo prema njoj i rekao: " PF ako treba napravit ćemo DNA test", da je to rekla i tuženica, da bi bilo bolje zbog budućnosti, da je tuženica otišla u Njemačku i da, kada ju je ČF pitao za taj test, ga je ispisala sa mobitela, da je to čula od unuka, da je tuženica poslije opet kontaktirala ČF i da je opet pristalo da se sastaju , da je govorila da je ne zanima imovina, nego samo obitelj i da je njenoj obitelji uvijek slala srca-ljubav, da tuženica ništa nije doprinosila izgradnji kuća, da ČF nikada nije htio govoriti o tuženici, da je ČF poslije dolaska iz bolnice, nakon operacije, bio prilično lošeg fizičkog stanja, ali mentalno da je bio dobro, da je poslije par dana oslabio i mentalno, da je u to vrijeme, jedne prilike, kada djeca nisu bila tu pao, da ne zna kada je ČF napisao oporuku, da ju je ona poslije našla, da joj ČF nije dao pisanu oporuku već da ju je ona našla, da su oni tuženici, u cilju dobrih odnosa, nudili da je isplate, odnosno da je ona to sama predložila i pristala, ali da, od kada se vratila u Njemačku, nema više ljubavi i srca, da ČF, nakon dolaska iz bolnice, nije mogao pisati, ali da ni ona, ni njena djeca, nisu mogli od njega tražiti, pored svih njegovih već izrečenih riječi, da to ponovno napiše ili uradi u pisanom obliku da tuženičinu majku gospođu A ne poznaje, niti je čula za nju.

15. Iskazu tužiteljice pod 1 sud je poklonio vjeru. I iz samog iskaza je razvidno sa koliko poštovanja i ljubavi su se tužitelji ,a najviše tužiteljica pod 1 kao supruga, odnosili prema sad pok. CF, pa je i logično i uvjerljivo da od njega, kada je bio u tako lošem zdravstvenom stanju, nisu mogli tražiti da svoju posljednju volju, koju ja pred njima i drugim osobama više puta usmeno izrekao "uradi u pisanom obliku".

16. Na ročištu održanom dana 31.siječnja 2023.proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LF i JF.

17. Svjedok LF, rođena 1981. , u tazbinskom srodstvu s tužiteljem pod 4 , koji je muž njene sestre H, je u svom iskazu navela da je sad pok. ČF bio u bolnici negdje oko Božića, zbog operacije slijepog crijeva i da je izišao negdje iza Tri kralja, da su ona i njena mama došle posjetiti ČF, da se ne sjeća kojeg je to datuma bilo, ali da je taj datum navela u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika, da je ČF ležao u pidžami u dnevnom boravku, na kauču, da je tu bila njegova supruga PF, da ČF nije imao snage u ruci, ali "u glavi" da je bio dobar, da je rekao ako mu se što dogodi da sve ostavlja supruzi PF, da je dan dva nakon toga zbog korone završio u bolnici, da su ga stavili na respirator, a da, kada su ga skinuli s respiratora, više nije mogao govoriti, da je ČF fizički bio slab i nije mogao otići kod odvjetnika, a niti sam napisati oporuku, jer nije imao snage u rukama, da su se o ČF, nakon izlaska iz bolnice (nakon operacije slijepog crijeva), do ponovnog odlaska zbog korone, brinuli supruga i djeca.

18. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, jer smatra da je ista iskreno iskazivala i u kakvom je stanju bio sad pok. ČF, te što je pred njom i majkom izjavio, "u slučaju da mu se što dogodi".

19. Svjedok JF, rođena 1956., u tazbinskom srodstvu s tužiteljem pod 4 , koji je muž njene kćerke H, je navela da su ČF, nakon njegovog izlaska iz bolnice zbog operacije, došli obići njena kći LF i ona, da je ČF otišao u bolnicu na Staru godinu, operiran i bio tri dana u bolnici, a da su one došle iza Tri kralja , kada joj je kći N rekla da mogu doći, da je ČF ležao i nije imao snage, što da je za nju bio šok, jer je prije otp. mjesec dana kod njih brao masline, da je, osim LF i nje, u toj sobi bila PF, a da je dolazio i P i drugi, da bi oni odlazili i dolazili, da su u trenutku kada je ČF govorio o imovini, bili samo njena kći LF, PF, P i ona, da je ČF tada rekao da sve što je njegovo ostavlja supruzi PF, da je par dana nakon toga ČF završio u bolnici na respiratoru, da su ga u bolnici, nakon nekoliko dana skinuli sa respiratora i onda ponovno stavili, te da je tako i umro, da je s njim u hodniku bolnice bila i njena sestra, koja je bolovala od raka i da je ona preživjela koronu, a ČF da je umro, da je ČF bio slab i ležao, da ga ona takvog nije poznavala, jer je bio čovjek pun akcije, da je ČF pred njima rekao "ovo sve što vidite je moje žene PF", da pred njom nije spominjao pisanu oporuku, a po pričama, koje su pričali, je on već imao oporuku, da su pričali i o tome kao i o njenim problemima, da je došla u bolnicu posjetiti sestru, te da je "povirila" i ČF, da je pustio jedan svećenik, a da su medicinske sestre to sprječavale.

20. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru jer smatra da je ista istinito iskazivala sve što joj je poznato i kako se sjeća o zdravstvenom stanju sad pok. CF i njegovoj usmenoj oporuci.

21. Na raspravi održanoj dana 16.veljače 2024. proveden je dokazni postupak saslušanjem svjedoka EF i NF.

22. Svjedok EF, rođen 1943., nesrodan, je u svom iskazu naveo da od 1984. dolazi u [adresa], da je u razdoblju od 01.listopada 2019., do 01.lipnja 2010. bio u [adresa], jer je gradio obiteljsku kuću na adresi [adresa], da ga je u to vrijeme sada pok. ČF često pozivao na ručak u svoju obiteljsku kuću i da bi ČF, kada bi razgovarali o obiteljima, spominjao samo suprugu PF, da je govorio da joj sve ostavlja ,kao što je i on-svjedok ostavio sve svojoj supruzi, da je prvi put ČF bio u bolnici radi operacije slijepog crijeva i da ga je posjetio dva puta nakon operacije, da za vrijeme tih posjeta između dva Severinova boravka u bolnici, nije bilo govora o tome kome ostavlja imovinu, jer su o tome razgovarali ranije, da mu nije poznata osoba po imenu tužene, da je ČF imao troje djece, da je ČF, kada ga je došao posjetiti nakon prvog boravka u bolnici, ležao i normalno razgovarao, ali da je bio dosta slab nakon operacije slijepog crijeva, da je govorio da se loše osjeća i boji korone, da ga je pitao za detalje na gradilištu kuće, da ga je on tješio, a da je ČF govorio da mu je to možda kraj i dodao: "ali ja sam sve riješio" i da je on - svjedok pod time mislio da je ČF sve riješio tj. da sve ostavlja supruzi, da su on i ČF bili jako dobri prijatelji, a da mu nije spominjao kći HF, da ne poznaje JF i LF i da ih nije vidio kod ČF, da su prilikom tih posjeta bili samo članovi Severinove obitelji, da je ČF ležao u svojoj kući, a da je on bio na ručku ili kod MF ili kod P, da prilikom tih posjeta nisu bili nazočni ni doktor ni medicinska sestra, da je punicu Severinovog sina P upoznao na koncertu Severinovog unuka, da ne zna kako se zove i da ona nije bila na ručku kod Severinovih kada je on bio tamo.

23. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, ali taj svjedok nema nikakvih saznanja o usmenoj oporuci sad pok. CF, a iz tog iskaza bi proizlazilo da je pok. ČF, po tumačenju tog svjedoka ostavio i pisanu oporuku, kojom sve ostavlja supruzi PF.

24. Svjedok NF rođen 1941., nesrodan, je u svom iskazu naveo da je pok. ČF dobro poznavao, jer je često dolazio kod brata EF u [adresa], pogotovo u zadnje vrijeme i zimi i ljeti i da su često pozivani na ručak kod ČF, da ČF nije spominjao imovinu ni išta drugo, da su ČF brat i on posjetili nakon njegovog prvog boravka u bolnici, da je za vrijeme tog posjeta ČF bio prizeman i bistar, a da se ne može sjetiti o čemu je govorio, da je ČF te prilike sjedio, a da se ne sjeća je li se podigao, da mu je izgledao slabog zdravstvenog stanja i da tom prilikom nije bio nitko drugi kod ČF, da ne poznaje HF, niti je pred njim spominjao E, i prilikom tih posjeta ČF nisu kod njega bili ni medicinska sestra ni liječnik.

25. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru. Svjedok međutim nema nikakvih saznanja u svezi oporuka (usmene ili pisne) pok. ČF, već samo o tome da je pok. ČF bio u vrijeme njegovog posjet slabog zdravstvenog stanja.

26. Na raspravi održanoj dana 28.svibnja 2024. proveden je dokazni postupak saslušanjem svjedokinje ŽF, koja je u srodstvu sa strankama (njen otac i pok. ČF su braća), je navela u svom iskazu da je pok. ČF zadnji put vidjela početkom 2021., nakon njegovog povratka iz bolnice, poslije operacije, da su ČF i ona imali fenomenalan odnos, da joj je bio kao drugi otac i da je s njim često razgovarala i da ju je savjetovao, da je tada bio loše i zabrinut za svoj život i rekao : " N samo da znaš, ako ja umrem sve ostavljam PF", da mu je ona rekla da neće umrijeti, a da je on rekao: "pazi što sam ti rekao, ako umrem sve ostavljam PF", da su tada bili sami da je blizu bila PF, ali da nije sigurna da je čula to što je ČF rekao, da poznaje UF, da ju je prvi put vidjela kada je došla u [adresa], šest do sedam godina prije Severinove smrti, da je ranije nikada ČF nije spominjao, da je njen odnos prema tuženoj bio odličan, da se tužena prema njoj ponašala kao da su rođene sestre, a da su tuženu prihvatili svi članovi njene proširene obitelji i da su bili presretni što se pojavila nakon 50 godina, da misli da je tužena imala 50 godina kada je ušla u njen život, da je govorila da je presretna što je nakon 50 godina dobila obitelj, da nije imala poslovne planove za Ž, niti je pred njom svojatala neka prava koja bi joj mogla pripasti, da je tužena došla na Severinov sprovod i da su se nakon toga svi družili na karminama, da je tužena ostala par dana u [adresa] i nakon toga otišla u Njemačku, da je u ljeto te godine ponovno došla u [adresa] i da je tada počela govoriti kako se raspitivala o nekim nekretninama u [adresa], da je poslije ostavinske rasprave tužena počela govoriti da želi nekretnine i zemlje u [adresa], jer misli da joj to pripada, da je najprije govorila da joj je dosta jedna umjetnička slika kao uspomena na oca kojeg nikad nije imala, da su nekretnine između njenog oca i braće koliko zna usmeno podijeljene, da je nakon razgovora kada je ona tuženoj rekla Severinovu volju, tužena prekinula sve odnose sa njom, da je s tuženom razgovarala par dana iza Nove 2021., da ne zna je li to bilo prije 06.siječnja 2021., a da zna da je te prilike bila u [adresa] od Božića do 15.siječnja 2021., da tada, kada je ona bila kod ČF, nisu bile nazočne LF i JF i da je sa tuženom razgovarala i nakon Severinove smrti, sve do ljeta 2021.

27. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, i to u dijelu da bi ona, kao njegova nećakinja-bratova kći bila jako povezan s pok. ČF i da je s njim često razgovarala kao s ocem, te da je logično da je i pred njom sad pok. ČF rekao svoju posljednju volju u slučaju smrti, međutim svjedokinja je tada bila sama, a da bi usmena oporuka bila valjanja potrebno je da je oporučitelj iskaže pred dva istodobno nazočna svjedoka, međutim ovaj iskaz može posredno dokazati što je bila posljednja volja pok. ČF, a ta volja odgovara i posljednjoj volji sad pok. ČF koju je iskazao pred LF i JF. Iz ovog iskaza proizlazi da je tom posljednjom voljom upoznata i sama tuženica, da neposredno nakon Severinove smrti nije izjavljivala da se takvoj posljednjoj volji protivi, a da je tuženica to počela negirati u ljeto 2021.

28. Don OF je više puta opravdao izostanak sa rasprava na koje je bio pozvan, a uz dopis od 27.svibnja 2024. je dostavio svoju Izjavu, ovjerenu kod j.b. Anje Pejković Vujčić dana 16.svibnja 2024. pod OV-4009/2024, u kojoj je naveo da je posjetio ČF poslije operacije slijepog crijeva u kući u [adresa], da ga je iznenadilo koliko je bio iscrpljen bolešću, da ga nije puno smetao, ali da ga je iznenadilo kada mu je ČF rekao da je blizu kraj njegovog života i da će se teško izvući, da je naglasio da skupa s djecom brinemo o njegovoj supruzi PF i rekao da je djeca čuvaju kao zjenicu oka, a da on njoj - svojoj supruzi sve ostavlja, svu imovinu.

29. Ovoj Izjavi don OF sud je poklonio vjeru, a i ona potvrđuje kakvo je bilo zdravstveno stanje sad pok. ČF i oj je bila njegova posljednja volja u slučjau smrti.

30. Temeljem čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03,163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 dalje ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka, samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

31. Temeljem st.2. istog čl. ZN-a usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

32. Temeljem čl. 39.st.1. ZN-a svjedoci, pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju, dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja, i što prije predati to sudu ili j.b. na čuvanje ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili j.b. iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju, a temeljem st.2. istog čl. ZN-a neispunjenje dužnosti svjedoka iz st.1. tog članka ne šteti valjanosti usmene oporuke.

33. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se, sad pok. ČF, nalazio u izvanrednim okolnostima, zbog kojih nije bio u stanju svoju posljednju volju iskazati ni u jednom drugom valjanom obliku, propisanom odredbama ZN-a, već samo usmeno.

34. To proizlazi iz opisa zdravstvenog stanja sad pok. ČF, koje su, osim tužitelja, kao stranaka opisali i svi svjedoci. Za to stanje je navedeno da je ČF nakon izlaska iz bolnice u kojoj je bio radi operacije slijepog crijeva, u početku bio fizički slab, da je većinom ležao u pidžami, ali da je mentalno bio dobro, da je iz bolnice izišao početkom siječnja 2021., da se bojao korone i da je, pred više osoba (osim pred tužiteljima), iskazivao svoju posljednju volju, u slučaju smrti. Te osobe su don OF, KF, JF i LF. Međutim, svoju volju je, sad pok. ČF, pred don OF i KF, iskazivao samo u njihovoj nazočnosti, a bez nazočnosti barem još jedne osobe. Svoju posljednju volju je istodobno, pred dvije osobe, iskazao samo pred JF i LF i to dana 10.siječnja 2021.,a što proizlazi iz Zapisnika u vezi usmene oporuke, sastavljenih 07.listopada 2021. kod j.b. Ante Pejkovića iz [adresa].

35. Nakon toga se zdravstveno stanje pok. ČF još više pogoršalo, te je još više oslabio i fizički i mentalno, te ga je sin P sredinom siječnja 2021., ponovno odveo u bolnicu, gdje je i umro, nakon više boravaka na respiratoru, dana 21.ožujka 2021. U tom razdoblju u bolnici sad pok. ČF više nije mogao ni razgovjetno govoriti, što proizlazi iz iskaza tužiteljice pod 2/, koja ga je, kad je već bio negativan na koronu, ali na intenzivnoj njezi, posjetila, te u iskazu navela da ČF tada više nije mogao ni smisleno govoriti, da je samo spominjao riječ "roba". Tom iskazu je sud poklonio vjeru, pa iz svega navedenog, po mišljenju suda, te izvanredne okolnosti, u kojima je sad pok. ČF očitovao svoju volju nisu uopće ni prestale postojati sve do njegove smrti.

36. Osim pred svjedocima usmene oporuke JF i LF, koje su, po svojoj kćeri, odnosno sestri Č. KF, u tazbinskom srodstvu sa strankama, istu volju za slučaj smrti je sad pok. ČF iskazivao i pred drugim svjedocima, koji su nesrodni i osobno nezainteresirani za uspjeh bilo tužitelja bilo tuženice u ovom sporu.

37. U vrijeme očitovanja posljednje volje pok. ČF bio je tzv. lockdown kada ni bolesnicima, zbog opasnosti i straha od korone, nisu dolazili liječnici u kućne posjete, već su, što je općepoznato, dijagnoze utvrđivane kućnim testovima, a liječnik bi telefonskim putem, na temelju tog testa, utvrđivao dijagnozu i e-receptom određivao terapiju ili uputnicu za bolničko liječenje.

38. Zbog navedenog, sve da je sad pok. ČF i izrazio želju da tužitelji pozovu odvjetnika ili j.b. radi sastavljanja pisane oporuke (jer je ČF zbog zdravstvenog stanja nije mogao vlastoručno napisati i potpisati), u vrijeme lockdowna bi taj poziv vjerojatno bio odbijen, a u spisu nema ni dokaza da bi to sad pok. ČF tražio. 39. Stoga su, po mišljenju suda, tužitelji dokazali da su u vrijeme kada je sad pok. ČF usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka iskazao svoju posljednju volju postojale izvanredne okolnosti, zbog kojih tu volju nije mogao iskazati ni u jednom drugom valjanom obliku. Zbog fizičke slabosti je nije mogao vlastoručno sastaviti, a ni potpisati, a izvanredne okolnosti, u kojima je ta oporuka napravljena, su trajale sve do smrti pok. CF.

40. Stoga je po mišljenju suda tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je odlučeno kao u izreci.

41. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) te je tuženicu obvezao tužiteljima naknaditi troškove postupka i to sastava tužbe u visini od 75 bodova ili 150,00 eura, temeljem Tbr.7. t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023 – dalje OT), zastupanja na ročištima od 05.07.22., 06.09.22., 18.10.22., 31.01.23., 25.04.23., 14.12.23., 16.02.24., 12.04.24., 28.05.24., 01.10.24., i 06.12.24. u visini od po 75,00 bodova ili po 150,00 EUR, temeljem Tbr.9.t.1., OT-a, pristupa na ročište od 15.12.22. u visini od 18,75 bodova ili 37,50 eura, temeljem Tbr.9. t.1., OT-a, odnosno ukupno 1.837,50 eura. Taj iznos je temeljem Tbr. 40.st.1. OT-a uvećan za 25%, prema popisu troška tužitelja, a za zastupanje više osoba, radnje, (kako je i traženo u popisu troška tuženika) u visini od 175,00 EUR, ili za 439,57 eura. Kada se zbroje navedeni iznosi dobije se iznos od 2.296,87 eura, koliko je troškova i obistinjeno tužiteljima u točki II. izreke ove Presude.

U Makarskoj, dana 20.siječnja 2025.

SUDAC:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP- a).

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice

3. U spis

Po pravomoćnosti u spis ovog suda broj O-421/2021