REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-892/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 530569696535, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay&Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HĐ, odvjetničkog vježbenika kod Jelene Šarić Vrdoljak, odvjetnice u Splitu te zamjenika punomoćnika tuženika BĐ, odvjetničkog vježbenika kod Domagoja Olujića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu dana 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju iznos od 1.397,35 EUR / 10.528,31 HRK kn s kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,02 EUR / 0,12 HRK od 1.8.2007. godine do dana isplate

- na iznos od 0,36 EUR / 2,73 HRK od 1.9.2007. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,11 HRK od 1.12.2007. godine do dana isplate

- na iznos od 0,86 EUR / 6,49 HRK od 1.2.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 1,51 EUR / 11,41 HRK od 1.3.2008. godine do dana isplate - na iznos od 2,49 EUR / 18,74 HRK od 1.4.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,15 EUR / 1,10 HRK od 8.4.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,95 EUR / 7,17 HRK od 1.5.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,30 EUR / 2,25 HRK od 1.6.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,003 EUR / 0,02 HRK od 1.7.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 1,15 EUR / 8,65 HRK od 30.7.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,003 EUR / 0,02 HRK od 1.10.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,70 EUR / 5,28 HRK od 31.10.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 6,32 EUR / 47,65 HRK od 1.11.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 2,56 EUR / 19,28 HRK od 1.12.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 7,35 EUR / 55,35 HRK od 1.1.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 7,83 EUR / 59,02 HRK od 1.2.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 8,66 EUR / 65,26 HRK od 8.3.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 7,57 EUR / 57,06 HRK od 9.4.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 7,75 EUR / 58,39 HRK od 10.5.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,12 HRK od 1.6.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,32 EUR / 47,60 HRK od 10.6.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 5,29 EUR / 39,88 HRK od 9.7.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,001 EUR / 0,01 HRK od 1.8.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 5,57 EUR / 41,95 HRK od 4.8.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,22 HRK od 1.9.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,09 EUR / 45,89 HRK od 9.9.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,001 EUR / 0,1 HRK od 1.10.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,06 EUR / 45,64 HRK od 13.10.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,26 HRK od 1.11.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 5,48 EUR / 41,29 HRK od 3.11.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,05 HRK od 1.12.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,55 EUR / 49,36 HRK od 8.12.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,001 EUR / 0,01 HRK od 1.1.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 7,39 EUR / 55,70 HRK od 6.1.2010. godine do dana isplate - na iznos od 10,30 EUR / 77,58 HRK od 12.3.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 6,59 EUR / 49,69 HRK od 30.3.20010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,04 HRK od 1.4.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 9,92 EUR / 74,71 HRK od 20.4.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,17 HRK od 1.5.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 9,59 EUR / 72,29 HRK od 20.5.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,08 / 0,61 HRK od 1.6.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 10,13 EUR / 76,34 HRK od 24.6.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,10 EUR / 0,76 HRK od 1.7.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 15,27 EUR / 115,08 HRK od 21.7.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,04 EUR / 0,30 HRK od 1.8.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 14,27 EUR / 107,53 HRK od 19.8.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,05 EUR / 0,37 HRK od 1.9.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 17,51 EUR / 131,91 HRK od 21.9.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,05 EUR / 0,34 HRK od 1.10.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 16,39 EUR / 123,49 HRK od 16.10.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,23 EUR / 1,72 HRK od 1.11.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 14,63 EUR / 110,21 HRK od 1.12.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 18,21 EUR / 137,23 HRK od 30.12.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,18 EUR / 1,39 HRK od 1.1.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 42,95 EUR / 323,58 HRK od 18.2.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,11 EUR / 0,82 HRK od 1.3.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 18,61 EUR / 140,23 HRK od 9.3.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 2,33 EUR / 17,58 HRK od 26.3.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 17,67 EUR / 133,11 HRK od 10.5.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 21,66 EUR / 163,18 HRK od 18.5.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,06 HRK od 1.6.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 26,28 EUR / 198,03 HRK od 16.6.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 26,92 EUR / 202,85 HRK od 9.7.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 32,35 EUR / 243,71 HRK od 1.8.2011. godine do dana isplate - na iznos od 0,02 EUR / 0,13 HRK od 1.9.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 29,54 EUR / 222,59 HRK od 14.9.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,04 EUR / 0,29 HRK od 1.10.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 26,47 EUR / 199,46 HRK od 8.10.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,24 HRK od 1.11.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 25,98 EUR / 195,71 HRK od 15.11.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,16 HRK od 1.12.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 25,75 EUR / 194,03 HRK od 10.12.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,003 EUR / 0,02 HRK od 1.1.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 27,22 EUR / 205,06 HRK od 17.1.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,48 EUR / 214,57 HRK od 29.2.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 31,16 EUR / 234,80 HRK od 17.4.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 24,52 EUR / 184,76 HRK od 1.5.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 29,10 EUR / 219,27 HRK od 15.5.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 0,06 EUR / 0,46 HRK od 1.6.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,71 EUR / 216,28 HRK od 6.6.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,09 EUR / 211,64 HRK od 1.7.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,27 EUR / 212,98 HRK od 1.8.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,22 HRK od 1.9.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 27,73 EUR / 208,94 HRK od 4.9.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 26,66 EUR / 200,89 HRK od 1.10.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 27,80 EUR / 209,43 HRK od 1.11.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,04 EUR / 211,25 HRK od 1.1.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,46 EUR / 206,67 HRK od 2.2.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 10,94 EUR / 82,41 HRK od 28.2.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 44,32 EUR / 333,90 HRK od 9.4.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 28,37 EUR / 213,75 HRK od 8.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 11,28 EUR / 84,98 HRK od 15.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 13,16 EUR / 99,14 HRK od 18.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 1,27 EUR / 9,54 HRK od 21.5.2013. godine do dana isplate - na iznos od 2,14 EUR / 16,16 HRK od 1.6.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 22,67 EUR / 170,79 HRK od 16.6.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 0,04 EUR / 0,28 HRK od 1.7.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 22,88 EUR / 172,42 HRK od 6.7.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 1,83 EUR / 13,81 HRK od 28.7.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 25,32 EUR / 190,74 HRK 1.8.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 26,22 EUR / 197,52 HRK od 1.9.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,46 EUR / 206,91 HRK od 1.10.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 26,82 EUR / 202,06 HRK od 1.11.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,27 EUR / 205,49 HRK od 1.12.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,79 EUR / 209,38 HRK od 1.1.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 28,11 EUR / 211,80 HRK od 1.2.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 28,79 EUR / 216,91 HRK od 1.3.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 28,57 EUR / 215,24 HRK od 1.4.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 27,82 EUR / 209,58 HRK od 1.5.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 27,58 EUR / 207,77 HRK od 1.6.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 0,09 EUR / 0,68 HRK od 1.7.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 26,72 EUR / 201,34 HRK od 24.7.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 0,86 EUR / 6,57 HRK od 27.7.2014. godine do dana isplate sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate, počev od dana uplate do isplate, i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015.,od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29. prosinca 2023. u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa preko iznosa od 1.397,35 eura do iznosa od 1.397,36 eura (za iznos od 0,01 euro).

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.526,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 4. ožujka 2022. tužitelj navodi kako su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 418-50-4147092 (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, iznos od 7.645,00 CHF, a koji je iznos isplaćen u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz uvjete navedene u citiranom ugovoru. Ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,55%. U ugovoru da je, u čl. 7. ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, te je otplata kredita vezana uz valutu CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Nadalje, da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nerazumljiva jer tuženik nije tužitelju dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a specifičnost i priroda valute švicarski franak bila je u to vrijeme poznata bankama. Stoga tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu sredstava koja je stekao na temelju takve ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

1.1 Podneskom od 16. srpnja 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev na način da ga je uredio sa sada službenom valutom Republike Hrvatske.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je najprije istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda, navodeći kako su stranke u Ugovoru ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora i prigovor zastare potraživanja. Nadalje, navodi kako je predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske priznato pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza da je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe. U vezi s navedenim tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj da je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika koji je objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, da je jasno kako je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, da je razvidno kako je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF.

3. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti tuženiku je za navesti kako je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. doneseno pravno shvaćanje prema kojem prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

3.1. S obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj prebiva u [adresa], a imajući u vidu udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja/potrošača i sjedišta banke (Zagreb) te mogućnost dolaska tužitelja/potrošača na sud, ovaj sud drži kako ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, slijedom čega je ništetna pa je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti valjalo odbiti kao neosnovan. 4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: ugovora o kreditu broj 418-50-4147092 od 29. svibnja 2007. s cjelokupnom popratnom dokumentacijom, prijepis knjigovodstvene, otplatne planove, pročitano je očitovanje Porezne uprave, Ispostava Solin od 7. svibnja 2024., saslušan je tužitelj te je izvršen pregled predmeta poslovni broj P-2556/2019.

5. Stranke su se suglasile da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Ante Beusa, sačinjen u predmetu poslovnog broja P- 2556/2019.

5.1. Tuženik je u tijeku postupka povukao prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka djelatnika banke NĐ.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.397,36 eura s osnova izvršene pretplate uslijed promjene valute u otplati kredita broj 418-50- 4147092 sklopljenog dana 29. svibnja 2007, a koja pretplata je posljedica ništetene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

9. Među parničnim strankama nije sporno da su 29. svibnja 2007. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopile namjenski Ugovor o kreditu broj 418-50- 4147092 za kupnju motocikla, kojim je tužena banka odobrila tužitelji kao korisniku iznos kredita od 7.645,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika za CHF, rok otplate 84 mjeseca, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, u članku 8., redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a na dan zaključenja ugovora iznosi 5,95 % godišnje, te da je Ugovorom određeno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

10. Sporno u postupku je utvrditi je li predmetna odredba članka 7. ništetna, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF u tijeku otplate kredita.

11. Čitanjem Ugovora o kreditu 418-50-4147092 od 29. svibnja 2007. kao i popratne dokumentacije, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu na iznos od 7.645,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima, da je tužitelj predmetni ugovor sklopila radi kupnje motocika. Nadalje je utvrđeno da je u članku 7. Ugovora da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

12. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je u vrijem realizacije kredita bio zaposlen u Ć. Bio mu je potreban skuter, s obzirom tadašnja primanja mogao ga je priuštiti. Otišao je u autokuću Pribudić- Borčić te se je, s obzirom na količinu novaca sa kojima je raspolagao, odlučio za određeni model skutera. Iz autokuće mu je rečeno kako oni surađuju sa Raiffeisenbankom. Rekli su mu kako će oni pripremiti sve sa bankom a on je upućen u poslovnicu. Kada je došao u poslovnicu, zaposlenik banke mu je dao ugovor i rekao da će kredit biti odobren, a da on treba samo potpisati. Tijekom otplate kredita njegov mjesečni anuitet koji je u početku bio oko 300 kn rastao je te je u jednom periodu prelazio i 700 kn. Službenik banke ga nije upozorio na posljedice ugovaranja kredita u valuti CHF. U trenutku realizacije kredita pojam valutne klauzule bio mu je jasan u smislu da je kredit u CHF valuti a da on plaća u kunama. U vrijeme realizacije kredita nije bio vlasnik obrta, a objekt koji je financiran sredstvima kredita koristili nije koristio u poslovne svrhe.

13.1. Čitanjem očitovanja Porezne uprave, Ispostava Solin od 7. svibnja 2024. sud je utvrdio kako tužitelj nema prijavljen obrt niti vlasništvo društva.

13.2. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

14. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

15. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

19. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 4. ožujka 2022. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

22. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

23. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli, sadržane u članku 7. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Napominje se kako tužitelj ne postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje navedenih odredbi ništetnim, ali je sud o njihovoj ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju.

24. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

25. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da je ništetna odredbe članka 7. Ugovora valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenoj ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli.

26. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je, temeljem suglasnosti stranaka, pročitao nalaz i mišljenje što ga je stalni suski vještak Ante Beus sačinio u predmetu po poslovnim brojem P-2556/2019.

27. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako je, zbog promjene tečaja tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj, kao korisnik kredita platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više anuiteta u HRK iznosu od 10.528,31 HRK/1.397,35 eura, prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

28. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

29. S obzirom da tužitelj potražuje iznos od 1.397,36 eura, njegov tužbeni zahtjev je valjalo odbiti za 0,01 euro, za koliko premašuje iznos utvrđen u nalazu i mišljenju vještaka.

30. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP.

32. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.397,35 eura , te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

33. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- zastupanje na ročištima od 8. prosinca 2023., 11. lipnja 2024., 19. srpnja 2024. i 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife).

- sastav obrazložena podnesak od 16. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

34. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 1.200,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (300,00 eura) što ukupno daje iznos od 1.500,00 eura.

35. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eura (Tar.br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi

36. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.526,54 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

37. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe presude s obzirom na to da je člankom 6. st. 1. toč. 3. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 51/23,; dalje: ZOIZSP), izmijenjen članak 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), na način da je propisano da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

3. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 20. siječnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis