REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1278/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja JADRANSIROVINA d.o.o. Ploče, Kanal bb, OIB: 23016813578, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica iz Metkovića, A.Hebranga 6, protiv tuženika PUNA LINIJA d.o.o. Zagreb, Preradovićeva ulica 25, OIB: 78924608560, kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Grabas, odvjetnica iz Zagreba, Strojarska 2, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik PUNA LINIJA d.o.o. iz Zagreba, Preradovićeva ulica 25, OIB: 78924608560, u roku od 15 dana platiti tužitelju JADRANSIROVINA d.o.o. iz Ploča, Kanal bb, OIB: 23016813578, iznos od 13.272,28 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 % poena, a koje kamate teku od 8. rujna 2021. do 01. siječnja 2023., a od 02. siječnja 2024. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su stranke 2. rujna 2021. sklopile Predugovor o kupoprodaju nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Stari, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te da su suglasno ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.300.000,00 kuna i uplatu kapare u iznosu od 100.000,00 kuna. Tužitelj tvrdi da je 3. rujna 2021. u skladu s sklopljenim Predugovorom na račun tuženika uplatio iznos kapare od 100.000,00 kuna. Navodi da je naknadno 7. rujna 2021. tuženik odustao od sklapanja glavnog ugovora te je tužitelju na račun vratio iznos od 100.000,00 kuna, pri čemu se pravdao nastupom više sile jer je rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-8/2019 nekretnina dosuđena Ministarstvu financija. Tužitelj smatra da se ne radi o nikakvoj višoj sili u smisli odredbi Zakona o obveznim odnosima jer to što je tuženik bio najbolji ponuđač na javnom nadmetanju te dao najvišu ponudu ne znači da je stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Stari. Dakle, smatra da je tuženik doveo tužitelja u zabludu prezentirajući se kao najbolji ponuditelj koji je ovlašten dalje stavljati spomenute nekretnine u promet, odnosno prodavati ih. Navodi da je odmah sutradan po završetku nadmetanja zakonski zastupnik tuženika kontaktirao oca zakonskog zastupnika tužitelja SV te mu ponudio na prodaju poslovnu zgradu i dvorište i sam sačinio Predugovor o prodaji nekretnine. Tužitelj tvrdi da ničim nije skrivio neispunjenje ugovora, već da je za to isključivo kriv tuženik koji ga je doveo u zabludu da je vlasnik navedenih čestica. Odredbama čl. 10. do 12. Predugovora o kupoprodaju nekretnine ugovoreno je da se kapara ima smatrati odustatninom iz čl. 307. ZOO-a zbog čega je tužitelj, kako to tvrdi, prije pokretanja ovog postupka dopisom pozvao tuženika da mu plati svoju obvezu iz Predugovora, što je tuženik odbio učiniti. S obzirom da je tuženik vratio iznos od 100.000,00 kuna na račun tužitelja, a bio je prema tvrdnjama tužitelja dužan platiti 200.000,00 kuna, tužitelj tužbom zahtjeva plaćanje iznosa od 13.272,28 EUR/100.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 8. rujna 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim činjenice da su stranke zaključile Predugovor o prodaju nekretnine od 2. rujna 2021. i da je tom prilikom dogovorena isplata kapare u iznosu od 100.000,00 kuna koju je tužitelj nesporno i platio na račun tuženika, a čini nespornom i činjenicu da je tuženik 7. rujna 2021. izvijestio tužitelja da ispunjenje Predugovora nije moguće uslijed nastupa više sile, kojom prilikom mu je i vratio iznos uplaćene kapare. Da se u ovom konkretnom slučaju radi upravo o nastupu više sile, tuženik smatra da nedvojbeno proizlazi iz nesporne činjenice da podnesak kojim je RH izjavila da preuzima predmete nekretnine i stavlja u prijeboj međusobna potraživanja, nije bio objavljen na e-oglasnoj ploči suda i nije bio dostupan sudionicima javne dražbe iako je takvo pismeno stečajni sud morao oglasiti na e-oglasnoj ploči suda jer je to od presudne važnosti za sve sudionike javne dražbe, čime je sve sudionike javne dražbe držao u zabludi da postoji mogućnost kupnje predmetnih nekretnina. Ističe da je kao najpovoljniji ponuditelj na predmetnoj javnoj dražbi tek 06. rujna 2021. saznao da su nekretnine dosuđene RH jer je iz obrazloženja rješenja St-8/2019 (strana 3, odlomak 2) bilo razvidno da je prvi razlučni vjerovnik MINISTARSTVO FINANCIJA REPUBLIKE HRVATSKE podneskom dostavljenim elektronskim putem 10. lipnja 2021. izjavio da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine, a koja izjava nije bila nigdje objavljena i slijedom koje je nekretnina je spomenutim rješenjem dosuđena upravo RH. Tuženik također ističe da se niti na jednom mjestu nije predstavio vlasnikom nekretnine te navodi da su stranke jasno i nedvojbeno u predmetnom Predugovoru konstatirale kako je tužitelj na predmetnoj dražbi istaknuo najvišu ponudu (članak 2)., a istu činjenicu Tuženik je u predmetnoj Predugovoru i potvrdio pod materijalnom i kaznenom odgovornošću (čl. 7. Predugovora). Tuženik tvrdi da je tužitelj itekako dobro upoznat s tom situacijom i činjenicom da će se uvjeti za zaključenje glavnog ugovora o kupoprodaji steći tek nakon što rješenje o dosudi na ime tužitelja postane pravomoćno (članak 5. Predugovora). U konkretnom slučaju, tvrdi da je po prirodi stvari i tijeku provođenja dražbe, rješenje o dosudi na ime tuženika bilo očekivano, redovno i moglo se predvidjeti sa sigurnošću, budući da Izjava RH o preuzimanju nekretnina nije bila objavljena na e-oglasnoj ploči suda pa da je upravo zato i sklopljen Predugovor u kojem su stranke sve navedeno konstatirale, i to ponajprije na inzistiranje samog tužitelja, budući se tužitelj potpisom Predugovora i uplatom kapare htio osigurati da kupi predmetnu nekretninu. Tuženik ističe da je odmah po saznanju da je predmetna nekretnina dosuđena Republici Hrvatskoj o tome izvijestio tužitelja i vratio mu uplaćenu kaparu. Da je u konkretnom slučaju riječ o višoj sili zbog koje je predmetni Predugovor raskinut, tužitelj ističe činjenicu da u trenutku sklapanja Predugovora sve okolnosti nadmetanja nisu bile poznate niti su mogle biti poznate ugovornim stranama, a isto tako da je nesporno da su u ovom konkretnom slučaju takve okolnosti potpuno neočekivane, izvanredne i nepredvidljive za tuženika. Smatra neosnovanom tvrdnju tužitelja da ga je ovaj doveo u zabludu prezentirajući se kao najbolji ponuditelj, o čemu svjedoči i činjenica da je sam tužitelj potpisao Predugovor u kojem se konstatira upravo navedena okolnost, da je tuženik tek najpovoljniji ponuditelj, a nikako vlasnik nekretnine, te da će se glavni ugovor o kupoprodaji zaključiti po ispunjenju ostalih uvjeta. U bitnome nadalje tuženik ističe da tužitelj nije bio doveden u zabludu da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine i da se takvim predstavljao, što prema njegovim tvrdnjama jasno proizlazi iz e-mail korespondencije i samog Predugovora. Tuženik smatra da se nikako ne može govoriti o bilo kakvoj njegovoj krivnji za neizvršenje ugovora te smatra da stoga tu krivnju tužitelj niti ne može dokazati budući ne postoje činjenice koje bi dovele do zaključka da je neizvršenje ugovora posljedica ciljanog i namjernog ponašanja tuženika.

3. Tijekom postupka tužitelj u bitnome ističe da su promašene tvrdnje tuženika da se radi o višoj sili iz čl. 373. ZOO-a te da tuženik nije trebao nuditi nekretnine na prodaju dok ne stekne pravo vlasništva na istima, odnosno dok se ne donese rješenje o dosudi, a da je tuženik sam sastavio nacrt Predugovora i ponudio ga tužitelju na potpis. Smatra da odredbe čl. 10. do 12. Predugovora pokazuju volju ugovornih stranaka da se kapara ima smatrati odustatninom. Također, ističe kako se u članku 5. Predugovora spominje obveza pristupanja glavnom ugovoru nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno, ali da se ne spominje ugovorni uvjet koji bi tuženika oslobodio krivnje te da se sve okolnosti koje su naknadno nastupile stavljaju na teret tuženiku i da je upravo on strana koja je kriva za neispunjavanje predmetnog pravnog posla.

4. Tuženik u bitnome tijekom postupka upire na čl. 5. Predugovora iz kojeg proizlazi da će tuženik pristupiti zaključenju glavnog ugovora nakon što rješenje o dosudi na njegovo ime postane pravomoćno.

5. Tužitelj je podneskom od 5. prosinca 2024. odredio tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu službene valute Republike Hrvatske, a koji zahtjev je potom na ročištu održanom 9. prosinca 2024. pravilno ispravljen u skladu s fiksnim tečajem konverzije na način da istim tužitelj zahtijeva plaćanje iznosa od 13.421,89 EUR.

6.1 Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta, i to u: Procjena vrijednosti nekretnine (list 5. i 6. spisa), Izvadak iz zemljišne knjige od 19. kolovoza 2017. (list 7. do 9. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku od 6. rujna 2021. (list 11. do 16. spisa), oglas javne dražbe (list 17. do 18. spisa), Izvadak iz zemljišne knjige od 7. rujna 2021. (list 19. do 23. spisa), e-mail korespondencija (list 24. do 27. spisa), dopis tužitelja od 10. rujna 2021. (list 28. do 30. spisa i 66. do 68. spisa), odgovor tuženika od 15. rujna 2021. (list 31. do 32. spisa), e- mail korespondencija (list 33. do 36. spisa), Predugovor o kupoprodaju nekretnine od 2. rujna 2021. (list 37. do 38. spisa), Procjena tržišne vrijednosti poslovne građevine stalnog sudskog vještaka Pavo Dabrović iz Dubrovnika, u Dalmatinskoj ulici bb u Pločama u vlasništvu VERONA d.o.o. iz Metkovića (list 39. do 43. spisa), rješenje Trgovačkoga suda iz Dubrovnika poslovni broj St-8/19 od 6. rujna 2021. (list 56. do 60. spisa), zaključak Trgovačkoga suda iz Dubrovnika poslovni broj St-8/19 od 10. studenog 2021. (list 62. do 64. spisa), e-mail od 15. rujna 2021. (list 65. spisa), e-mail korespondencija (list 69. do 71. spisa), Izvještaj o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi, identifikator nadmetanja: 32350 od 2. rujna 2021. (list 72. do 91. spisa), provedeno je saslušanje svjedoka SV (zapisnik s iskazom na listu 113. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja u svrhu dokazivanja (iskaz na listovima 113., 114. i 132. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika u svrhu dokazivanja (iskaz na listovima 132. do 134. spisa).

6.2. Sud nije smatrao potrebnim provesti dokaz saslušanjem svjedoka RV i FV jer se odluka o konkretnoj pravnoj stvari mogla donijeti temeljem isprava u spisu i dokaza provedenih tijekom postupka.

7. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 13.272,28 EUR s osnove plaćanja dvostruke kapare zbog raskida Predugovora o kupoprodaji nekretnine.

9. Među strankama nije sporno da su 2. rujna 2021. sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine (list 37. i 38. spisa), nije sporno da je tužitelj u skladu s čl. 4. Predugovora platio tuženiku iznos od 100.000,00 kuna kapare, nije sporno da je tuženik 7. rujna 2021. izvijestio tužitelja da je predmetni Predugovor raskinut zbog više sile, a nije sporno niti da je tuženik vratio tužitelju uplaćeni iznos kapare od 100.000,00 kuna.

10. Među stranaka sporna je osnova tužbenog zahtjeva pa stoga i visina tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da nema osnove za vraćanjem tužitelju dvostrukog iznosa kapare, odnosno razlike između iznosa uplaćene kapare koja je vraćena tužitelju i dvostrukog iznosa kapare.

11. Uvidom u predmetni Predugovor o kupoprodaju nekretnine razvidno je da su u istom stranke utvrdile da je ovdje tuženik sudjelovao na elektroničkoj javnom dražbi koju je provela FINA (ID nadmetanja 32350), kao i da je u predmetnom javnom nadmetanju tuženik istaknuo najvišu ponudu. Stranke su također predmetnim Predugovorom sporazumno utvrdile ukupno kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.300.000,00 kuna i dinamiku plaćanja iste, a tuženik se obvezao pristupiti zaključenju glavnog ugovora o kupoprodaju odmah nakon što rješenje o dosudi nekretnine na ime tuženika postane pravomoćno te nakon što tužitelj uplati cjelokupnu kupoprodajnu cijenu. Nadalje, čl. 10. Predugovora stranke su sporazumno utvrdile da će se uplaćena kapara smatrati odustatninom u skladu s odredbom čl. 307. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

12. Odredbom čl. 307. ZOO-a propisano je kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora, u kojem slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.

13. Prvenstveno se ističe kako se nekretnina koja je bila predmet konkretnog Predugovora nalazila se u stečajnom masi stečajnog dužnika društva VERONA d.o.o. u stečaju te se prodavala u okviru stečajnog postupka koji se kod Trgovačkog suda u Dubrovniku vodio pod poslovnim brojem St-8/2019 u skladu s odredbama Stečajnog zakona (''Narodne novine'' broj 71/15 i 104/17).

14. Iz tvrdnji stranaka te dokumentacije koja prileži spisu, a posebice rješenja o dosudi poslovni broj St-8/2019 od 6. rujna 2021., proizlazi da je ovdje tuženik na četvrtoj održanoj javnoj dražbi dao najviši iznos valjane ponude, međutim, prvi razlučni vjerovnik REPUBLIKA HRVATSKA je u skladu s odredbom čl. 247. st. 7. Stečajnog podneskom od 10. lipnja 2021. dala izjavu da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti predmetne nekretnine slijedom čega je sud koji vodi stečajni postupak sukladno odredbama Stečajnog zakona donio rješenje o dosudi od 6. rujna 2021. te je predmetnu nekretninu dosudio REPUBLICI HRVATSKOJ, a ne tuženiku kao najpovoljnijem ponuditelju na održanoj javnoj dražbi. Ovdje valja napomenuti i kako, suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbama Stečajnog zakona nije postojala obveza stečajnog suda na e-oglasnoj ploči objaviti podnesak razlučnog vjerovnika od 10. lipnja 2021.

15. Kako se predmetna nekretnina prodavala u okviru stečajnog postupka i prema relevantnim odredbama Stečajnog i podredno Ovršnog zakona koje reguliraju prodaju nekretnina u okviru stečajnog postupka, vlasništvo tako prodane nekretnine stječe se pravomoćnošću rješenja o dosudi.

16. Iz odredbi konkretnog Predugovora proizlazi da su stranke istim suglasno utvrdile da je tuženik sudjelovao na javnoj dražbi i da je istaknuo najvišu ponudu, što među strankama nije sporno, a da se tuženik obvezao pristupiti zaključenju glavnog ugovora odmah nakon što rješenje o dosudi nekretnine na njegovo ime postane pravomoćno te ovdje tužitelj plati cjelokupnu ugovorenu cijenu. Iz navedenih odredbi Predugovora tako jasno proizlazi da se tuženik nije predstavljao vlasnikom predmetne nekretnine, kako to tužitelj tvrdi, jer već iz samog sadržaja Predugovora proizlazi da je tuženik bio najpovoljniji ponuditelj i da će pristupiti sklapanju glavnog ugovora tek po donošenju pravomoćnog rješenja o dosudi na njegovo ime.

17. Svjedok SV, vlasnik tužitelja koji je u ime društva tužitelja pregovarao sklapanje Predugovora, iskazivao je kako mu je direktor tuženika ponudio predmetnu nekretninu koju je, prema njegovim navodima, kupio na elektroničkoj javnoj dražbi, ali da nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama već je vjerovao direktoru tuženika jer je stečajni upravitelj. Svjedok je iskazivao i kako je dva puta pročitao Predugovor prije nego je svom sinu, zastupniku po zakonu tužitelja, savjetovao da ga potpiše.

18. Zastupnik po zakonu tužitelja, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, je također prije potpisa Predugovora isti pročitao te je bio upoznat s odredbama istoga, bez obzira što ga nije pregovarao.

19. Iz navedenih iskaza proizlazi da su i direktor i vlasnik tužitelja, koji je pregovarao sklapanje predmetnog Predugovora, bili upoznati s odredbama istog, a iz kojih jasno proizlazi da u trenutku sklapanja još nije doneseno rješenje o dosudi predmetne nekretnine i da slijedom toga tuženik nije vlasnik iste. Stoga je sud ocijenio neosnovanima tvrdnje tužitelja da se tuženik predstavljao vlasnikom i da ga je u tom smislu doveo u zabludu. Osim toga, ističe se da je tužitelj pravna osoba i da direktor prilikom sklapanja pravnih poslova u ime društva mora postupati s dužnom pažnjom koja se od njega očekuje.

20. Činjenica da se tuženik nije predstavljao kao vlasnik predmetne nekretnine proizlazi ne samo iz sadržaja Predugovora, već i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, iz kojeg iskaza proizlazi i da je vlasnik tužitelja koji je pregovarao sklapanje Predugovora bio upoznat sa rizicima sklapanja istog i mogućnosti da tuženik ne postane vlasnikom predmetne nekretnine bez obzira što je isti jamčio da će mu se kao najpovoljnijem ponuditelju dosuditi predmetna nekretnina.

21. U konkretnom slučaju, tuženik je sklapao predmetni Predugovor o kupoprodaji nekretnine u odnosu na nekretninu koje u tom trenu nije bio vlasnik i u odnosu na koju niti nije mogao postati vlasnikom do pravomoćnosti rješenja o dosudi na njegovo ime, dok je s druge strane tužitelj također pristupio sklapanju istoga znajući da tuženik nije vlasnik nekretnine koja je bila predmet Predugovora te da će se pristupiti zaključenju glavnog ugovora nakon što rješenje o dosudi na ime tuženika postane pravomoćno, a koji uvjet se nesporno nije ostvario.

22. Tuženik, bez obzira na jamstva koja je davao, nije mogao niti može utjecati na donošenje rješenja o dosudi u stečajnom postupku pa ne može biti niti odgovoran za neispunjenje obveze sklapanja glavnog ugovora ukoliko mu nekretnina nije rješenjem o dosudi dosuđena slijedom čega, prema ocjeni ovog suda, nema niti tuženikove obveze vraćanja dvostruke kapare tužitelju, pri čemu se ističe kako tuženik nije odustao od ugovora, već je ugovor raskinut iz razloga što se nije ispunio uvjet pod kojim su stranke sklopile predmetni Predugovor, a to je da tuženik stekne pravo vlasništva predmetne nekretnine donošenjem pravomoćnog rješenja o dosudi na njegovo ime.

23. Slijedom svega ranije navedenoga, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen je neosnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 135. i 136. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR. 25. Tuženiku su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

-trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. studenoga 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 22. travnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 9. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.