REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-401/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO - PULS d.o.o., Sveti Ivan Zelina, Blaževdol, Ulica Đuki 5, OIB: 30937172834, zastupanog po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, s danom objave 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.636,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. srpnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni iznos glavnice od 6.636,14 eura potražuje pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 17. srpnja 2012. do isplate preko stope dosuđene pod I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.553,40 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 6,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate, tu u dijelu u kojem na dosuđeni iznos parničnog troška potražuje pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 20. siječnja 2025. do isplate preko stope dosuđene pod IIII. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se pred Općinskim sudom u Bjelovaru vodio ovršni postupak posl. broj Ovr-1526/08 u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hypo Steiermark Kraftfahrzeug und Maschinenleasing Gmbh i VĆ kao ovršenika, radi ovrhe na pokretninama. Predmet ovrhe bio je traktor marke Same Explorer 80, broj šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2002.

Podnositelj zahtjeva se u gore navedenom predmetu javio kao kupac predmetnog traktora i to na drugoj javnoj dražbi koja je održana 5. studenog 2008. Na toj dražbi je podnositelj zahtjeva kupio predmetni traktor za 1/3 cijene, odnosno za 50.000,00 kn, a koji iznos je trebao biti uplaćen u roku od 7 dana. S obzirom da je predmetni traktor bio neispravan, sud je naložio da isti ostane kod treće osobe OĆ sve dok kupac ne uplati kupovninu te će mu se tada traktor predati u posjed. Dana 24. studenog 2008., a s obzirom da je kupac u međuvremenu uplatio kupovninu, sud odnosi rješenje kojim pod 1. dosuđuje traktor kupcu te pod 2. navodi da će kupac Auto-plus d.o.o. postati vlasnikom kupljene pokretnine njezinim preuzimanjem. Dakle, tek preuzimanjem i predajom u posjed kupac postaje vlasnikom pokretnine.

Navodi da dosuđena pokretnina nikada kupcu nije bila od strane suda predana u posjed te je bilo održano nekoliko uredovanja nakon 5. studenog 2008. no traktor više nije bio pronađen.

Nakon što je bilo razvidno da predmetni traktor više neće biti pronađen, podnositelj zahtjeva kao kupac je zatražio od suda da mu se vrati iznos od 50.000,00 kn uplaćenih na ime kupovnine na što se sud očitovao na način da se pozvao na čl. 143. st. 1. OZ-a prema kojem je kupac dužan odmah preuzeti pokretninu nakon zaključenja dražbe, no da pritom nije uzeo u obzir da je upravo od strane suda donijeta odluka da će se radi preuzimanja traktora zakazati novo uredovanje i to nakon što kupac uplati kupovninu u cijelosti. Sud je istim dopisom utvrdio da za sada povrat uplaćenih sredstava ne dolazi u obzir te da će zakazati novo uredovanje nakon što se sudski ovršitelj vrati na posao.

Dana 11. travnja 2011. održano je uredovanje na kojem je utvrđeno da je predmetni traktor registriran na treću osobu SĆ sa reg. brojem [registarska oznaka], ali je SĆ odbio sudu pokazati traktor i na taj je način uredovanje odgođeno. Sud nije nakon toga o svemu obavijestio državno odvjetništvo te inicirao pokretanje kaznenih postupaka, a što je kao pravosudan organ u čijem je postupku došlo do počinjena kaznenog djela, bio dužan učiniti.

Zaključkom suda od dana 16. srpnja 2012. ukinute su kao nepravilne radnje sudskog ovršitelja, te je donijeto rješenje o namirenju iz kupovnine. Protiv istog rješenja je podnositelj zahtjeva uložio žalbu, a koja je odbačena kao nedopuštena i to rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 18. lipnja 2013.

Ističe da je postupanjem suda na gore navedeni način, točnije pravomoćnošću odluke kojom se kupovnina ne vraća kupcu već se iz iste namiruje ovrhovoditelj, podnositelju zahtjeva je počinjena šteta i to kako slijedi:

Na ovršni postupak primjenjivale su se odredbe Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00 – odluka US RH, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05) i to posebno odredbe glave 11. koje uređuju ovrhu na pokretninama.

U skladu s gore navedenim ovršne radnje kod ovrhe pokretninama su taksativno određene odredbom čl. 129. Ovršnog zakona te su iste i to redom: zapljena, procjena, oduzimanje, otpremanje, povjeravanje na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihova prodaja i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Ovrhovoditelj je bio dužan još u prijedlogu naznačiti kome da se pokretnine predaju na čuvanje.

Odredbom čl. 131. OZ-a pljenidba se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa te je tako i popisan predmetni traktor. Temeljem čl. 133. potpisane pljenidbe je sudski ovršitelj trebao uzeti ovršeniku i predati ih ovrhovoditelju ili trećoj osobi na čuvanje. U tom momentu opasnost od uništenja ili oštećenja pokretnina snosi ovrhovoditelj. Nadalje, ovrhovoditelj je dužan osigurati sve što je potrebno za otpremu pokretnina na mjesto gdje će se iste čuvati te ako on to ne osigura – ovrha će se obustaviti.

Odredbom čl. 136. OZ-a propisano je da ako se kod pljednidbe ne nađu pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe – ovrhovoditelj može predložiti da se ovrha ponovno provede, a u protivnom se ovrha obustavlja.

Iz provedenog ovršnog postupka jasno je da su povrijeđene gore opisane odredbe OZ-a i to iz razloga što sud nije osigurao zaplijenjenu pokretninu, odnosno traktor na način da nije isti predao na čuvanje niti ovrhovoditelju niti trećoj osobi, a niti je ovrhovoditelj osigurao prijevoz traktora na mjesto na kojem bi se čuvao, niti je o svemu obavijestio nadležnu policijsku postaju radi zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja predmetnog traktora.

Naglašava da je traktor na drugoj javnoj dražbi prodan kupcu, ali da mu isti nije predan u posjed, niti je od strane kupca preuzet, a slijedom čega kupac nije postao vlasnikom istog, pa nije ni na koji način mogao poduzimati druge pravne radnje na koje je predsjednik suda uputio već mu je jedino sredstvo zaštite njegovih prava bilo zatražiti povrat uplaćene kupovnine.

Navodi kako u navedenom ovršnom postupku, osim što kupcu traktor nije predanu posjed nije bila niti zaključena javna dražba, a nakon čega bi nastala dužnost kupca odmah preuzeti stvar. Da je sud kupcu naložio da odmah preuzme stvar isti bi to i taj dan učinio, odnosno pozvao bi vučnu službu po traktor, no sud je taj koji je kupcu naložio da u roku od 7 dana uplati kupovninu te da će mu nakon toga traktor biti predan, a što se nikada nije dogodilo.

Temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo se između ostaloga može steći odlukom suda, no bitna je predaja u samostalan posjed, a sve temeljem odredbi čl. 116. st. 1. Zakona. S obzirom daje u ovom slučaju izostala predaja u posjed, smatra se kako podnositelj zahtjeva nije postao vlasnikom traktora, a slijedom toga isti niti ne može podići vlasničku tužbu za povrat stvari.

S obzirom na sve gore navedeno, jasno je kako su naknadne radnje sudskog ovršitelja bile usmjerene na otklanjanje niza nepravilnosti pri provedbi ovrhe, no sud je svojim rješenjem od 16. srpnja 2012. kupcu počinio štetu donijevši odluku da se kupovnina neće vratiti kupcu, već da će se iz tog iznosa namiriti ovrhovoditelj. Ovakvim postupanjem suda tužitelj je oštećen za iznos od 50.000,00 kn te stoga traži da mu se isti iznos vrati, jer ovrhovoditelj je namiren, a ovršenik je riješen duga, što je sve neprihvatljivo i nezakonito, jer je upravo sud trebao štititi prava kupca, koji je stvar kupovao preko suda što mu je i ulijevalo na kraju lažnu sigurnost u cjelokupni postupak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Poriče da bi postupanje suda u konkretnom slučaju bilo nezakonito slijedom čega osporava odgovornost u smislu čl. 106. Zakona o sudovima.

Ističe da predaja pokretnina kupcu koji stvar nije preuzeo na javnoj dražbi nije ovršna radnja i sud je nije dužan provoditi, već je rizik preuzimanja stvari preuzeo kupac. Ističe da je sudski ovršitelj u zapisniku o dražbi održanoj 05. studenog 2008. konstatirao da je prodana pokretnina neispravna i da kupac nije osigurao prijevoz za pokretninu te da pokretnina ostaje kod treće osobe do plaćanja kupovnine i predaje kupcu.

Rješenjem od 24. studenog 2008. odlučeno je o dosudi pokretnine kupcu za iznos od 50.000,00 kn time da kupac postaje vlasnikom kupljene pokretnine njezinim preuzimanjem i ne pripada mu pravo po osnovi nedostataka stvari, a koje rješenje je postalo pravomoćno 09. siječnja 2009. Slijedom navedenog, u provedbi ovrhe u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-1526/08 nije bilo nepravilnosti i nezakonitog postupanja pa nije ispunjena osnovna pretpostavka odgovornosti u smislu navedenog čl. 106. Zakona o sudovima.

Tuženik ističe i prigovor nedostataka uzročno posljedične veze kao pretpostavke odgovornosti.

3. U podnesku od 3. ožujka 2016. tužitelj navodi da su navodi tuženika iz odgovora na tužbu paušalni. Poziva se na odredbe čl. 143. OZ-a, u pogledu ovlaštenja kupca da preuzme pokretninu. U ostalom u bitnom ostaje kod navoda iz tužbe.

4. Ovosudnom presudom poslovni broj P-2952/2015 od 30. studenog 2018. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev, te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna.

5. Protiv presude iz prethodne točke obrazloženja tužitelj je podnio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-1573/2019 od 4. studenog 2020. potvrdio ovosudnu presudu poslovni broj P-2952/2015 od 30. studenog 2018. u točki I. izreke i dijelu II. izreke u kojoj je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn, te je djelomično preinačio ovosudnu presudu poslovni broj P-2952/2015 od 30. studenog 2018. u dijelu II. izreke u kojoj je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn i presudio da se odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

6. Tužitelj je u povodu presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1573/2019 od 4. studenog 2020. i ovosudne presude poslovni broj P-2952/2015 od 30. studenog 2018. podnio ustavnu tužbu povodom koje je Ustavni sud Republike Hrvatske donio Odluku broj: U-III-1258/2021 od 6. veljače 2024. kojom se ustavna tužba usvaja, ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1573/2019 od 4. studenog 2020. i ovosudna presuda poslovni broj P-2952/2015 od 30. studenog 2018., te se predmet vraća ovom sudu na ponovni postupak.

7. Sud je sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, predmet Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1526/2008, te su saslušani svjedok IĆ i tužitelj po odgovornoj osobi UĆ. Sud je navedene iskaze ocijenio istinitima u dijelu u kojem su bili u skladu s pisanim ispravama u spisu, te u dijelu u kojem su bili međusobno podudarni odnosno nisu bili kontradiktorni.

Ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje.

9. Između stranaka je sporna visina i osnov tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u smislu čl. 105. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15), sukladno kojem Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac pod pretpostavkom da je sudac štetu nanio svojim nezakonitim i nepravilnim radom.

11. Uvidom u rješenje od 24. studenog 2008. utvrđeno je da je istim odlučeno o dosudi pokretnine kupcu za iznos od 50.000,00 kn s time da kupac postaje vlasnikom kupljene pokretnine njezinim preuzimanjem i ne pripada mu pravo po osnovi nedostataka stvari, a koje se temelji na odredbama čl. 146. u vezi s čl. 98. st. 4. i čl. 143. st 5. i 6. OZ-a, te je isto postalo pravomoćno 09. siječnja 2009.

12. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio da je sudski ovršitelj u zapisniku o dražbi održanoj 5. studenog 2008. konstatirao da je prodana pokretnina neispravna i da kupac nije osigurao prijevoz za pokretninu, te da pokretnina ostaje kod treće osobe do plaćanja kupovnine i predaje kupcu.

13. Povodom navoda tužitelja kojima obrazlaže tužbeni zahtjev u odnosu na odgovornost tuženika i postojanje uzročno-posljedične veze, postavlja se pitanje povrede prava vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Konvencija). koji pruža zaštitu svakoj fizičkoj i pravnoj osobi od miješanja države u mirno uživanje vlasništva, osim (uključujući kontrolu prava vlasništva) kada je to u javnom (općem) interesu i uz uvjete propisane zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Da bi utvrdio da li je došlo do povrede navedenog načela potrebno je sagledati konkretan slučaj kroz slijedeća pitanja:

1. Je li u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo vlasništva tužitelja? 2. Da li je miješanje (ukoliko sud utvrdi da postoji) utemeljeno na zakonu"

3. Nastoji li se miješanjem (ukoliko sud utvrdi da postoji) ostvariti legitimni cilj? 4. Da li je miješanje (ukoliko sud utvrdi da postoji) razmjerno legitimnom cilju koji se nastoji ostvariti?

14. Sud je prilikom ocjene da li je u ovoj pravnoj stvari došlo do miješanja u pravo vlasništva tužitelja utvrdio:

- da tužitelj na drugoj usmenoj javnoj dražbi 5. studenoga 2008. nije položio ponuđenu kupovninu i nije preuzeo traktor koji je bio predmet ovrhe

- da je protivno presumpciji neuspjelosti dražbe propisanoj čl. 143. st. 2. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00 – odluka US RH, 173/03, 194/03 i 151/04; dalje: OZ) sudski ovršitelj na navedenoj dražbi odredio podnositelju rok od 7 dana za uplatu kupovnine (pod prijetnjom neuspjelosti dražbe)

- da je Općinski sud u Bjelovaru rješenjem poslovni broj Ovr-1526/08-86 od 24. studenog 2008. prihvatio uplatu tužitelja izvršenu 13. studenog 2008. (dakle, nakon isteka roka 12. studenog 2008. određenog na drugoj usmenoj javnoj dražbi

- Općinski sud u Bjelovaru održao je nakon toga pet bezuspješnih uredovanja u svrhu predaje navedenog traktora tužitelju, unatoč zahtjevima tužitelja za povrat kupovnine

- nakon što je Županijski sud u Bjelovaru svojim rješenjima ukinuo rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, kojima su ovršeniku i trećoj osobi bile izrečene novčane kazne, Općinski sud u Bjelovaru zaključkom poslovni broj: Ovr-1526/08 od 16. srpnja 2012. ukinuo je kao nepravilne radnje sudskog ovršitelja izvršene radi predaje tužitelju u posjed traktora koji je bio predmet ovrhe, te je rješenjem poslovni broj: Ovr- 1526/08 od 16. srpnja 2012. odredio namirenje ovrhovoditelja iz uplaćene kupovnine sa obrazloženjem prema kojem su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za raspodjelu uplaćene kupovnine, jer je na tužitelja prešao rizik preuzimanja stvari od ovršenika.

Slijedom navedenog, ocjena je suda da je u ovoj pravnoj stvari došlo do miješanja u pravo vlasništva tužitelja raspodjelom uplaćene kupovnine radi namirenja ovrhovoditelja.

15. Sud je ocijenio da je miješanje u pravo vlasništva tužitelja utemeljeno na zakonu, konkretno, na čl. 144. OZ-a.

16. U odnosu na utvrđivanje nastoji li se miješanjem u pravo vlasništva tužitelja ostvariti legitimni cilj, stav je suda da se navedenim miješanjem nastoji ostvariti legitimni cilj - namirenjem vjerovnika iz položene kupovnine osigurati pravnu sigurnost ovrhovoditelja u ovršnom postupku pokrenutom radi prisilnog ostvarenja tražbine utvrđene ovršnom ispravom.

17. Sud je, u odnosu na ocjenu da li je u ovoj pravnoj stvari miješanje u pravo vlasništva tužitelja razmjerno legitimnom cilju koji se nastoji ostvariti, stava da je, u ovoj pravnoj stvari, provođenjem ovrhe prihvaćanjem zakašnjele uplate kupovnine, te provođenjem pet uredovanja radi predaje traktora u posjed tužitelju, iako u skladu s ekonomskim interesima tužitelja (te u svojoj biti i interesima ovrhovoditelja), protivno načelu prema kojem je ovršni postupak strogo formalni postupak i izrijekom protivno strogim zahtjevima čl. 142. st. 5. i čl. 143. OZ-a, u pogledu nastupa presumpcije neuspjelosti dražbe i posljedica koje iz toga proizlaze.

Zakonodavac za nepoštovanje procesne discipline kupca propisane čl. 143. OZ-a nije propisao gubitak prava vlasništva, već u smislu čl. 143. st. 2. OZ-a odgovornost za štetu uzrokovanu ovrhovoditelju i ovršeniku.

Stav je suda da je u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Bjelovaru, protivno načelu pravne sigurnosti, kao sastavnom dijelu načela vladavine prava, i protivno na zakonu utemeljenim legitimnim očekivanjima ovrhovoditelja i ovdje tužitelja, u pogledu ishoda ovršnog postupka nakon što su ispunjeni uvjeti za ostvarenje presumpcije neuspjelosti dražbe i obustave ovrhe, nastavio s provođenjem ovršnog postupka (skoro četiri godine), te je tek tada odustao o d pokušaja da tužitelju uruči kupljeni traktor i pristupio namirenju ovrhovoditelja.

Stav je suda da, iako je ovrhovoditeljeva tražbina na prethodno opisani način djelomično namirena, je takvo postupanje, u konkretnom slučaju, protivno načelu pravne sigurnosti, kao sastavnom dijelu načela vladavine prava i načelu poštovanja prava čovjeka (dvije od čl. 3. Ustava propisanih najviših vrednota ustavnog poretka), postupanje u skladu s kojima je obveza i odgovornost sudova, jer se time, u odlučnoj mjeri, ostvaruje povjerenje javnosti u pravosudni sustav, koje je jedno od osnovnih komponenti države zasnovane na vladavini prava.

Takvim postupanjem je isključivo na tužitelja prebačen teret propusta u konkretnom ovršnom postupku, te je tužitelj za svoje propuste sa zakašnjenjem sankcioniran preko mjere propisane zakonom, prilikom raspolaganja s uplaćenim sredstvima kupovnine.

18. Zahtjev procesne discipline tužitelja kao kupca i pravo ovrhovoditelja na namirenje iz prodajne cijene, u konkretnom slučaju, ne može otkloniti primjenu načela nepovredivosti vlasništva propisanog čl. 48. st. 1. i čl. 50. st. 1. Ustava.

19. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio, da u konkretnom slučaju, miješanje u tužiteljevo pravo vlasništva, nije razmjerno legitimnom cilju koji se njime nastojao ostvariti.

20. Tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva samo je paušalno, obzirom tuženik ne spori činjenicu da je tužitelj uplatio iznos od 50.000,00 kn na ime kupovnine u predmetnom ovršnom postupku, a ista je razvidna i iz rješenja o dosudi pokretnine Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1526/2008 od 24. studenog 2008., kao i iz rješenja istog suda i poslovnog broja od 16. srpnja 2012. kojim je odredio namirenje ovrhovoditelja iz uplaćene kupovnine.

21. Tužitelju, osim glavnice, pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu od 16. srpnja 2012. kao dana nakon nastanka štete - donošenja rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1526/2008 od 16. srpnja 2012. kojim je odredio namirenje ovrhovoditelja iz uplaćene kupovnine, sukladno odredbama članka 1086. i članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

Tužitelj je zakonsku zateznu kamatu zatražio od 17. srpnja 2012. pa mu je sud primjenom čl. 2. ZPP istu u takvom tijeku i dosudio.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. i II. izreke presude.

23. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu u odnosu na glavno potraživanje, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

24. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 1. ožujka 2016., 3. svibnja 2024. i 25. srpnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife za svaki, zastupanja na ročištima od 10. svibnja 2016., 7. srpnja 2017. (pred Općinskim sudom u Bjelovaru Pom 34/17), 18. listopada 2018. i 5. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife za svako, zastupanja na ročištu od 15. svibnja 2017. (pred Općinskim sudom u Bjelovaru Pom 34/17) u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu radi objave presude od 30. studenog 2018. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava Ustavne tužbe u iznosu od 2.000,00 eura (Tbr. 31 Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife.

Također, tužitelj ima pravo, temeljem Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18. i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023, te čl. 2. ZPP-a, i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 126,00 eura, za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 126,00 eura, za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 238,90 eura, dok se za preostali zatraženi trošak navedene sudske pristojbe u iznosu od 6,10 eura odbija kao neosnovan obzirom mu trošak u tom iznosu za navedenu pristojbu nije nastao.

25. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

1) tužitelju po pun. uz pristojba na presudu

2) tuženiku po ŽDO

3) kal