Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-94/2024.-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 9. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Valentine Lisak i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ĐJ, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5102483596 koji su 23.6.2005. sklopili tužitelj RJ iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, kao kreditor u dijelu u kojem je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 02,500% naknade na iznos kredita odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, isplatiti tužitelju JJ iz [adresa] iznos od 438,69 € (četiristo trideset i osam eur i šezdeset i devet cent), sa zakonskom zateznom kamatom počam od 5.7.2005. do 31.7. .2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.191,36 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 20.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 23.6.2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102483596, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 28.044,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.

Nadalje tužitelj navodi da je odredbom članka 10. Ugovora propisano da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita je dužan prije korištenja kredita platiti 02,500% naknade na iznos kredita odnosno minimalno = 200,00 HRK , obračunate s datum Ugovora, bez da je tužitelju prethodno i naknadno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se sastoje, u kojem konačnom iznosu, zašto je baš određena naknada u visini od 2,50% od iznosa kredita, a što sve navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno odredbi članka 270. Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj ističe da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora odnosno o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102483596 koji su stranke sklopile 23.6.2005. u dijelu u kojem je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 02,500% naknade na iznos kredita odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora i da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti na ime naplaćene naknade troškova obrade kredita iznos od 126,08 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime tečajne razlike potražuje isplatu iznosa od 438,69 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu s time da ne spori visinu utuženog iznosa na ime naknade za obradu kredita u iznosu od 438,69 €. Tuženik navodi da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača i predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača.

Nadalje tuženik u odnosu na naknadu za obradu kredita navodi da je ta odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva i da je bespredmetno utvrđivati eventualnu nepoštenost odnosno ništetnost navedene odredbe.

Tuženik ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita, o naplati naknade za obradu kredita tužitelj je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora o kreditu na način da je službenica Banke GJ tužitelju jasno iskomunicirala da postoji obveza tužitelja na plaćanje takve naknade za obradu kredita.

U vrijeme sklapanja ugovora o krediti tužitelju je bio dostupan i prezentiran Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, a u kojem se jasno navodi da je korisnik kredita dužan na pisani poziv Banke uplatiti jednokratnu naknadu koja se obračunava prilikom obrade kredita u propisanom postotku iznosa glavnice kredita ili u apsolutnom iznosu sukladno Odluci o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva, a naplaćuje se prije ili prilikom puštanja kredita u tečaj. Tuženik ističe prigovor zastare i prigovor tijeka zatražene zakonske zatezne kamate.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 23.6.2005., izvršio uvid u pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 4.7.2005. do 28.5.2013., otplatni plan za kredit, obračun naknade za bankarske usluge i saslušao je tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 23.6.2005. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 28.044,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

6. Odredbom članka 10. Ugovora propisano je da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita je dužan prije korištenja kredita platiti 02,500% naknade na iznos kredita odnosno minimalno = 200,00 HRK , obračunate s datum Ugovora.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je u banci bilo rečeno da se plaća naknada za obradu kredita i da se ta naknada plaća iz iznosa kredita, ali da on nije mogao sa bankom oko toga pregovarati.

Predmetni ugovor je sastavila banka.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama odnosno da on nije mogao pregovarati o uvjetima kreditiranja, pa tako niti o predmetnoj naknadi za obradu kredita.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje jednokratne naknadu za obradu kredita nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojpj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi za obradu kredita sadržana u članku 10. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.

Odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 2,50% od iznosa kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita.

14. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na naknadu za obradu kredita..

15. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na jednokratnu naknadu za obradu kredita nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.

16. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Kako je odredba članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna i stoga je valjalo utvrditi njenu ništetnost. 18. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 104. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

20. Slijedom svega navedenog tužitelju je na ime naknade za obradu kredita dosuđen iznos od 438,69 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

21. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je neosnovan u cijelosti.

Zastara restitucijskog zahtjeva s osnove nepoštene odredbe o tzv. ulaznoj naknadi teče od pravomoćnosti ove presude kojom je utvrđena njena ništetnost (objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., broj: Su-IV- 33/2022.).

22. Tuženik neosnovano prigovara pomanjkanju aktivne legitimacije i svojstvu potrošača tužitelja.

Predmetni ugovor o kreditu je sklopio tužitelj kao fizička osoba, te je kredit podignut radi dovršetka kuće i zatvaranja drugog kredita.

Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora tu tvrdnju dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018 i Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

Tuženik nije dokazao svoju tvrdnju već samo paušalno ističe navedeni prigovor. 23. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 21.10.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 28.10.2024. 200,00 €, na ročištu od 9.12.2024. 200,00 €, na ročištu od 20.1.2025. 100,00 €, PDV-a 225,00 € i sudske pristojbe na tužbu 33,18 € i na presudu 33,18 €

24. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 20. siječnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača

2.Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb