Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-105/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužiteljice HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnica Gordana Peraković-Turković odvjetnica u [adresa] protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. godine i nakon objave dana 20. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijelova nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] golo brdo, pašnjak površine 307 ha 21 a 27 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji po Geodetskom elaboratu ovl. ing. geod. AB od 22. siječnja 2024. godine koji je sastavni dio ove presude nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] mekinjar, pašnjak površine 1 ha 01 a 43 m² i kčbr. [katastarska čestica] mekinjar, kuća, mekinjar, mekinjar 94 površine 1 a 05 m², dvorište površine 10 a 72 m², ukupne površine 11 a 77 m² obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] ljepušinka površine 730 m², oranica površine 439 m², oranica površine 291 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja po Geodetskom elaboratu (o usklađenju površina) ovl. ing. geod. AB od 22. siječnja 2024. godine nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] ljepušinka, oranica površine 9 a 59 m² upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što joj je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, temeljem ove presude, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.027,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi od 10. travnja 2024. godine tužiteljica je navela da se tužena Republika Hrvatska vodi upisana kao formalni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] pašnjak površine 3 072 127 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] oranica ljepušinka površine 730 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iako je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina tužiteljica koja je pravo vlasništva stekla od svojih pravnih prednika - supruga ČB rođenog 1947. godine i umrlog 2022. godine i njegovih roditelja RB i LB. Tužiteljica tvrdi da je njihov posjed nesmetan više od 150 godina. Na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se kuća tužiteljice i njenih prednika, a kčbr. [katastarska čestica] je u naravi okućnica. Sve nekretnine čine jedinstvenu cjelinu zajedno sa kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica je za potrebe ovog postupka angažirala ovlaštenog geodetskog vještaka koji je izvršio snimanje postojećeg stanja i izradio Geodetski elaborat te je tuženoj uz zahtjev za mirno rješenje spora i prijedlog nagodbe tužiteljica dostavila snimak stvarnog stanja i prijedlog parcelacije, međutim tužena nije pozitivno odgovorila na zahtjev tužiteljice pa je tužiteljica pokrenula parnični postupak. Kako je dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina predlaže donijeti presudu kao u izreci. Uz tužbu tužiteljica je dostavila izvatke iz zemljišne knjige, Geodetski elaborat broj 12/2024 Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. AB od 22. siječnja 2024. godine, zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O- 926/2022 od 17. kolovoza 2022. godine iza pok. ĆB, snimak stvarnog stanja, izvode iz posjedovnih listova i povijest promjena na katastarskim česticama.

2. U odgovoru na tužbu tužena prvenstveno ukazuje na odredbu članka 186a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) prema kojoj zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba odnosno određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te druge podatke koje mora imati svaki podnesak pa kako smatra da tužiteljica uz zahtjev za mirno rješenje spora nije priložila dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice, predlaže da sud i bez održavanja ročišta donese rješenje kojim će odbaciti tužbu. U odnosu na navode tužiteljice da su prijeporne čestice bile u posjedu njezinih prednika ističe da tužiteljica te navode ne potkrjepljuje relevantnim dokazima. Ukoliko ne odbaci tužbu predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Uz odgovor na tužbu tužena je dostavila zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora i dopis Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću poslovni broj N-DO-1/2024 od 25. ožujka 2024. godine s dostavnicom.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu, proveden je očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina od strane sudskog vještaka geodetske struke te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka JB, DB i SB.

4. U nalazu i mišljenju sudski vještak geodetske struke naveo je da se do predmetnih nekretnina u selu [adresa] dolazi asfaltnim putom iz pravca Udbine, a potom lošim makadamskim putom u smjeru juga gdje se kod posljednje kuće u selu zapadno nalazi prijepor. Na zahtjev i prema pokazivanju tužiteljice sudski vještak je prije pokretanja ovog postupka izradio parcelacijski elaborat čija je tehnička ispravnost potvrđena od strane DGU, Područni ured Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Korenica dana 12. ožujka 2024. godine. Na licu mjesta prijepor je pokazala kćerka tužiteljice PB iz [adresa] počevši od seoskog puta na kčbr. [katastarska čestica] koji je u jako lošem stanju, zatim dvorište i kuću na kbr. 94 (taj dio kčbr. [katastarska čestica] je novoformirana kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 94 površine 105 m² i dvorište površine 1072 m² ukupne površine 1177 m²), a potom u smjeru juga i zapada od kuće pašnjak [adresa] (novoformirana kčbr. [katastarska čestica] površine 10143 m²). Katastarska čestica broj [katastarska čestica] koja se nalazi u suhozidu bila je površine 730 m², međutim, njezina je površina ispravljena sukladno stvarnom stanju i sada, prema Geodetskom elaboratu iznosi 959 m². Dakle, Geodetskim elaboratom, sukladno pokazivanju na terenu, formirane su dvije nove čestice: 4522/2 i 4522/3 te je ispravljena površina kčbr. [katastarska čestica]. Zaključno, geodetski vještak iskazao je kako su na licu mjesta dobro vidljivi stari suhozidi na istočnom i zapadnom dijelu prijepora kao i kčbr. [katastarska čestica] koja zajedno s česticama broj 4550/4, 4550/3 i 4550/1 čini cjelinu okruženu suhozidom starim više od sto godina.

5. Svjedok JB, stara 75 godina u svom je iskazu navela da se udala u Mekinjar 1975. godine kada i tužiteljica; da je kuću na predmetnoj nekretnini izgradio tužiteljičin svekar RB; da je gradnja kuće započela 1980. godine, a dovršena prije početka Domovinskog rata odnosno 1991. godine; da su Momčilovi roditelji već umrli kad se ona udala u selo; da je iz pričanja u selu čula da su Momčilovi roditelji, djedovi i pradjedovi živjeli u [adresa]; da je RB umro 1990-ih u starijoj životnoj dobi; da je RB naslijedio njegov sin ĆB, suprug tužiteljice; da je osim ČB RB imao i dvije kćeri, ali da je na kućištu ostao samo ĆB koji je uzdržavao roditelje do njihove smrti; da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice i njezinih prednika najmanje 100 godina; da nikada nije čula da ih je netko smetao u posjedu i da su svi u selu znali da su to njihove nekretnine; da se zemlja iza kuće iskorištavala za vrt i pašnjak jer su prednici tužiteljice držali krave, ovce i konje; da nikada nije čula da im je od strane države ili Općine Udbina netko osporavao pravo na posjed; da suhozidi na dijelovima predmetnih nekretnina postoje od davnina i da su tu već bili kada se udala u selo; da se Momčilova žena zvala LB; da je prije izgradnje kuće predmetna nekretnina bila ledina na kojoj se napasalo blago; da Šumarija i država nisu imali potrebe dolaziti ovdje jer ništa nije bilo njihovo, a Šumarija ima svoje parcele u šumi koja je udaljena 3 ili 4 km od predmetnih nekretnina; da predmetne nekretnine graniče s nekretninama obitelji H s jedne strane i SB s druge strane; da međe nikada nisu bile sporne; da sva saznanja o posjedu tužiteljice i njezinih prednika ima jer je zajedno sa tužiteljicom čuvala blago te iz pričanja svog supruga i svekrve A.

6. Svjedok DB, stara 70 godina u svom je iskazu navela da je rođena u [adresa] pa joj je poznato sve o posjedu predmetnih nekretnina još od djetinjstva; da se sjeća pokojnih RB, LB i ČB; da je kuća na predmetnim nekretninama izgrađena između 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, a gradili su je RB, ĆB i tužiteljica; da je na mjestu kuće ranije bila livada, a lijevo vrt u dolini; da su Momčilovi roditelji živjeli u staroj kući koja se nalazi ispod prijepora; da se gradnji kuće nitko nije protivio; da se sjeća da je RB rođen 1914. godine i da je umro 1990. godine, a LB je rođena 1917. godine; da su LB i RB imali sina ČB i dvije kćerke koje su se udale i otišle iz sela; da je RB poslije njegove smrti naslijedio sin ĆB, suprug tužiteljice koji je ostao s roditeljima sve do njihove smrti; da je ĆB umro 2022. godine; da je ČB naslijedila supruga HB; da se Momčilovih roditelja ne sjeća, ali je o njima čula iz pričanja; da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice i njezinih prednika više od 100 godina; da nikada nije čula da su smetani u posjedu; da nitko od strane Općine i države nije dolazio niti im osporavao pravo na posjed; da su svi u selu znali da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji RB; da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla od supruga ČB i njegovih roditelja; da država ne međi s predmetnim parcelama; da su međaši s desne strane obitelj H, a s lijeve strane KB; da država ima svoj posjed odnosno šumu udaljenu nekoliko kilometara; da su Momčilovi roditelji živjeli u staroj kući ispred prijepora, a kad su ĆB i HB napravili novu kuću svi su se preselili u tu novu kuću; da je moguće da su kćerke RB dobile miraz kada su se udale jer je to bio običaj u selu, a ĆB je ostao u kući s roditeljima i uzdržavao ih do smrti.

7. Svjedok SB, stara 69 godina u svom je iskazu navela da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice i to upravo u površini koju je na licu mjesta pokazala kćerka tužiteljice. Tužiteljičina svekrva LB i baka svjedoka Č su rođene sestre. Iz pričanja roditelja zna da obitelj KB ovdje živi više od 100 godina i da su koristili te nekretnine. Na mjestu gdje je kasnije izgrađena kuća bilo je tzv. guvno 1970-ih godina prošlog stoljeća na kojem se vršilo žito s konjima. Kuća je izgrađena neposredno prije Domovinskog rata. Kuću je gradila tužiteljica sa suprugom ČB, a sudjelovala je cijela obitelj odnosno Milanovi roditelji RB i LB. Sjeća se da je LB umrla 1996. ili 1997. godine, a RB pred Domovinski rat. Pretpostavlja da su rođeni početkom 1900-ih godina jer su umrli u dosta starijoj životnoj dobi, a osim toga njihova su djeca rođena 1930-ih godina osim ČB koji je rođen 1947. godine. RB i LB naslijedio je sin ĆB, a kćerke su odselile i otišle iz kuće. Nikada nije čula da su one osporavale bratu pravo na posjed te su se odrekle nasljedstva u njegovu korist. Zemljište iza kuće također je bilo u posjedu tužiteljice i njezinih prednika jer su se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Jedan dio koristio se kao pašnjak, a na mjestu gdje je bilo bolje zemljište sadili su vrt. Suhozida na prijeporu sjeća se još kao dijete jer je tu dolazila kod bake. Nikada nije čula da su tužiteljica i njezini prednici smetani u posjedu niti da im je netko od strane Općine ili države osporavao posjed. Država ima svoju zemlju udaljenu nekoliko kilometara od prijepora, radi se o šumi. Svi su smatrali da su ove nekretnine vlasništvo tužiteljice i njezinih prednika.

8. Nakon provedenog očevida tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je dosjelošću stekla vlasništvo nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te novoformiranih katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su nastale Geodetskim elaboratom Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. AB, [adresa] cijepanjem osnovne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Prije svega, ističe se da nije bilo uvjeta za odbacivanje tužbe tužiteljice u ovoj pravnoj stvari kako je to predložila tužena u odgovoru na tužbu budući da je po ocjeni suda na tužiteljici da odluči hoće li podnijeti prijedlog za osiguranje dokaza ili tužbu za utvrđenje prava vlasništva, a iz zahtjeva za mirno rješenje spora nesporno proizlazi da isti sadrži sve ono što mora sadržavati i tužba u parničnom postupku.

11. Analizirajući provedene dokaze u postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

12. Da bi stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina, tužiteljica je u ovom postupku morala dokazati da je putem svojih prednika bila u neprekinutom posjedu nekretnina u trajanju od 40 godina do 6. travnja 1941. godine (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika, dalje: OGZ) s time da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388 stavka 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. godine i Rev-1480/16 od 5.studenog 2019. godine. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe članka 3 Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage članak 29 Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Nakon toga je u članku 388 stavku 4 ZVDSP bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. godine ukinuo članak 388 stavak 4 ZVDSP iz 1996. godine. Međutim, okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu članka 388 stavka 4 ZVDSP i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske) u kojima navedeni sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država donijevši takav neustavan propis.

13. Sud je nakon utvrđenja stvarnog stanja na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka i saslušanja svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da su prednici tužiteljice i ona sama u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina dok tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužiteljice i njezinih pravnih prednika odnosno da bi oni kao faktični posjednici nekretnina posumnjali da im ove nekretnine ne pripadaju jer nisu bili smetani niti im je netko osporavao pravo na posjed.

14. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP. Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

15. S obzirom da su bili opravdani sud je tužiteljici priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s time da, kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife, Narodne novine broj 138/2023).

16. Tužiteljici su priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno Tbr. 7 t. 1 i 8 Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7 t. 1 Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava obrazloženog podneska od 5. lipnja 2024. godine sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 30. srpnja 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 2 Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 EUR, trošak geodetskog vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 599,48 EUR, trošak zastupanja na ročištu-očevidu održanom 15. listopada 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. prosinca 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26.55 EUR.

17. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.027,58 EUR.

18. Tužiteljici nije priznat trošak pribavljanja izvatka iz zemljišne knjige i posjedovnog lista budući da je iste mogao pribaviti i sud iz Zajedničkog informacijskog sustava (ZIS), nadalje, tužiteljici nije priznat ni trošak pribavljanja povijesti promjena na katastarskim česticama od 24. studenog 2022. godine jer isti nije pribavljen za potrebe ovog postupka. Tužiteljici nije priznat niti trošak upotrebe osobnog automobila punomoćnice tužitelja na relaciji [adresa] niti trošak izbivanja iz pisarnice. Naime, nije svrsishodno da druga stranka plaća povećane troškove dolaska odvjetnika koji nema sjedište ureda u mjestu sjedišta suda. Pravo je svake stranke da bira svog punomoćnika, ali u tom slučaju putni troškovi punomoćnika i izostanak iz kancelarije nisu svrsishodni troškovi koje bi morala platiti druga stranka ako izgubi spor (trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika u mjestu parničnog suda - Odluka Vrhovnog suda RH broj Gž-3003/78 od 27. studenoga 1978., broj Rev 61/94 od 19. travnja 1994. i broj Gzz 2/94 od 23. veljače 1994.). Konačno, tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 16. listopada 2024. godine jer je sadržajno identičan tužbenom zahtjevu kao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući da taj trošak punomoćnika nije neophodan za vođenje parnice.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću, 20. siječnja 2025. godine

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica Gordana Peraković-Turković, [adresa]

2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću