REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3177/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3.prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jasminke Franić, odvjetnice u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika SĐ, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 20.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 1. Ugovora o kreditu broj 180/05, kreditna partija broj:7102702667 od 03.svibnja 2005., kojeg su zaključili KĐ, OlB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i Zagrebačka banak d.d. Zagreb, OlB: 92963223473, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 37.000,00 CHF, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, kako se ovo naznačeno strano sredstvo plaćanja određuje kao valuta ugovora, a korisnik kredita se obvezuje vratiti odobreni iznos kredita sa pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, i članak 7., u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj:180/05, kreditna partija broj:7102702667 od 03.svibnja 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 3.549,22 EUR (slovima: tri tisuće pet stotina četrdeset devet eura dvadeset dva centa), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15 % do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.0kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos , kako slijedi:

- na iznos od 5,60 EUR od 16.04.2008. do isplate

- na iznos od 3,95 EUR od 18.04.2008. do isplate

- na iznos od 1,85 EUR od 12.05.2008. do isplate

- na iznos od 1,93 EUR od 13.06.2008. do isplate

- na iznos od 1,23 EUR od 08.07.2008. do isplate

- na iznos od 1,46 EUR od 12.09.2008. do isplate

- na iznos od 7,83 EUR od 17.10.2008. do isplate

- na iznos od 11,47 EUR od 12.11.2008. do isplate

- na iznos od 4,36 EUR od 13.12.2008. do isplate

- na iznos od 15,30 EUR od 13.01.2009. do isplate

- na iznos od 17,80 EUR od 11.02.2009. do isplate

- na iznos od 19,28 EUR od 02.04.2009. do isplate

- na iznos od 15,01 EUR od 08.05..2009. do isplate

- na iznos od 13,67 EUR od 29.05.2009. do isplate

- na iznos od 11,49 EUR od 29.06.2009. do isplate

- na iznos od 18.03.EUR od 07.08.2009. do isplate

- na iznos od 19,06 EUR od 26.08.2009. do isplate

- na iznos od 15,22 EUR od 25.09.2009. do isplate

- na iznos od 18,12 EUR od 19.10.2009. do isplate

- na iznos od 2,17 EUR od 25.11.2009. do isplate

- na iznos od 22,48 EUR od 30.12.2009. do isplate

- na iznos od 23,16 EUR od 13.01.2010. do isplate

- na iznos od 25,37 EUR od 15.02.2010. do isplate

- na iznos od 24,56 EUR od 02.03.2010. do isplate

- na iznos od 28,24 EUR od 09.04.2010. do isplate

- na iznos od 29,13 EUR od 07.05.2010. do isplate

- na iznos od 35,39 EUR od 10.06.2010. do isplate

- na iznos od 40,31 EUR od 08.07.2010. do isplate

- na iznos od 34,23 EUR od 10.08.2010. do isplate

- na iznos od 49,02 EUR od 10.09.2010. do isplate

- na iznos od 42,06 EUR od 16.10.2010. do isplate

- na iznos od 44,38 EUR od 16.11.2010. do isplate

- na iznos od 51,22 EUR od 14.12.2010. do isplate

- na iznos od 57,38 EUR od 07.01.2011. do isplate

- na iznos od 50,88 EUR od 09.02.2011. do isplate

- na iznos od 52,76 EUR od 14.03.2011. do isplate

- na iznos od 49,71 EUR od 14.04.2011. do isplate

- na iznos od 55,66 EUR od 12.05.2011. do isplate

- na iznos od 68,03 EUR od 14.06,2011. do isplate

- na iznos od 71,67 EUR od 12.07.2011. do isplate

- na iznos od 90,14 EUR od 09.08.2011. do isplate

- na iznos od 65,52 EUR od 09.09.2011. do isplate

- na iznos od 65,25 EUR od 05.10.2011. do isplate

- na iznos od 64,16 EUR od 07.11.2011. do isplate

- na iznos od 60,91 EUR od 08.12.2011. do isplate

- na iznos od 66,67 EUR od 12.01.2012. do isplate

- na iznos od 69,31 EUR od 17.02.2012. do isplate

- na iznos od 67,06 EUR od 16.03.2012. do isplate

- na iznos od 67,15 EUR od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 69,79 EUR od 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 69,66 EUR od 15.06.2012. do isplate

- na iznos od 67,62 EUR od 09.07.2012. do isplate

- na iznos od 67,66 EUR od 14.08.2012. do isplate

- na iznos od 62,49 EUR od 18.09.2012. do isplate

- na iznos od 66,30 EUR od 12.10.2012. do isplate

- na iznos od 67,31 EUR od 14.12.2012. do isplate

- na iznos od 61,67 EUR od 21.01.2023. do isplate

- na iznos od 64,11 EUR od 19.02.2013. do isplate

- na iznos od 66,88 EUR od 27.02.2013. do isplate

- na iznos od 66,27 EUR od 19.03.2013. do isplate

- na iznos od 67,87 EUR od 12.04.2013. do isplate

- na iznos od 61,69 EUR od 21.05.2013. do isplate

- na iznos od 62,65 EUR od 12.06.2013. do isplate

- na iznos od 61,66 EUR od 17.07.2013. do isplate

- na iznos od 61,51 EUR od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 63,63 EUR od 16.09.2013. do isplate

- na iznos od 66,64 EUR od 29.11.2013. do isplate

- na iznos od 65,10 EUR od 10.01.2014. do isplate

- na iznos od 69,46 EUR od 13.03.2014. do isplate

- na iznos od 68,58 EUR od 18.04.2014. do isplate

- na iznos od 31,65 EUR od 19.05.2014. do isplate

- na iznos od 65,35 EUR od 08.08.2014. do isplate

- na iznos od 67,52 EUR od 03.09.2014. do isplate

- na iznos od 34,12 EUR od 23.09.2014. do isplate

- na iznos od 70,28 EUR od 03.11.2014. do isplate

- na iznos od 60,12 EUR od 23.01.2015. do isplate

- na iznos od 11,25 EUR od 03.06.2015. do isplate

- na iznos od 36,50 EUR od 12.06.2015. do isplate

- na iznos od 36,50 EUR od 16.07.2015. do isplate

- na iznos od 63,10 EUR od 21.08.2015. do isplate.

Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 187,50 sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate, preko dosuđenog iznosa od 3.549,22 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku 15 dana troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.926,69 EUR (slovima: dvije tisuće devet stotina dvadeset šest eura šezdeset devet centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 6.lipnja 2019. navodi se da je tužitelj 3.svibnja 2005. zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj: 180/05, kreditna partija broj:7102702667, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 37.000,00 CHF, isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u 7. Ugovora vezao uz ovu valutu, te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,50% godišnje ugovorivši u istom članku 2. Ugovora kako je ista promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, dakle na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je 13.lipnja 2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž- 7129/2013-4, u točki II. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.travnja 2005. do 31.prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama, te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način, iznosi 3.736,72 EUR/28.154,29 kn.

1.1. Slijedom činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, te članka 1111.Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora, te predlaže da sud donese presudu kojom će:

-pod točkom I. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 1. Ugovora o kreditu broj 180/05, kreditna partija broj:7102702667 od 03.svibnja 2005., kojeg su zaključili KĐ, OlB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i Zagrebačka banak d.d. Zagreb, OlB: 92963223473, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 37.000,00 CHF, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, kako se ovo naznačeno strano sredstvo plaćanja određuje kao valuta ugovora, a korisnik kredita se obvezuje vratiti odobreni iznos kredita sa pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, i članak 7., u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu,

-pod točkom II. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj:180/05, kreditna partija broj:7102702667 od 03.svibnja 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,

-pod točkom III. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 3.736,72 EUR/28.154,29 kn sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

-pod točkom IV. naložiti tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 23.kolovoza 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev pod točkom III. na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.549,22 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tužitelj je na taj način djelomično povukao tužbu za iznos od 187,50 EUR, kojem povlačenju se tuženik izričito usprotivio.

2. Rješenjem od 22.siječnja 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja oglednog postupka broj Gos 1/19 koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tužitelj, koju je Županijski sud u Dubrovniku rješenjem posl.br.Gž-370/2020-2 od 11.kolovoza 2021. prihvatio kao osnovanu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na daljnji postupak.

3. U odgovoru na tužbu od 3.ožujka 2022. tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Nadalje, tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji na strani tužitelja jer su uplate izvršene i od strane drugih osoba, ističe prigovor zastare i prigovara svojstvu potrošača tužitelja. Nadalje, tuženik osporava da je ovaj sud vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, između ostaloga jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi isplate, a ne naknade štete kako propisuje čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.138.a. Zakona o zaštiti potrošača/2007. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužitelj pristao na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom 5.siječnja 2016. sklopio Aneks Ugovora o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene valutne klauzule i kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, tuženik se poziva se na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti istom da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 180/05 od 3.svibnja 2005., kreditna partija: 7102702667, solemniziranog od strane javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem OU-203/2005 dana 5.svibnja 2005., Dodatka Ugovora o kreditu od 5.siječnja 2016., prometa po kreditu i specifikacija uplata po kreditu, otplatnog plana, pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102702667, Izračuna razlike kamata iz ugovora o kreditu broj 7102702667, Izračuna konverzije, prijedloga izmjene ugovora o kreditu, financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po sudskoj vještakinji Darki Cecić, dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije Darki Cecić, i saslušanjem tužitelja.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, kao i isplata iznosa pretplate po osnovi navedenih ništetnih odredbi od početka otplate kredita do 30.rujna 2015.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 3.svibnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 180/05 od 3.svibnja 2005., kreditna partija: 7102702667, solemniziranog od strane javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem OU-203/2005 dana 5.svibnja 2005., kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 37.000,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, a korisnik kredita se obvezuje vratiti kredit u valutnu klauzulu (čl.1.Ugovora), uz obvezu tužitelja na otplatu u roku od 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 251,73 CHF, obračunatih po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja (čl.7.Ugovora). Isto tako nije sporno da je čl.2. Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Nije sporno ni da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i da je dolazilo do promjene kamatne stope. Nadalje, među strankama nije sporno da su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. zaključili Dodatak ugovora o kreditu dana 5.siječnja 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

8. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

9.Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 3.svibnja 2005.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).

10. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

12.Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

13.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

15.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

16.Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo prvotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora prvotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prvotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvouženika.

17.U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi.

18.I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19.Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su sporne odredbe čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

20. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.

21. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.

22. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljem sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužitelj više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

23. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 1., 2. i 7. ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne, pa odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.

24. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

24.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

24.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 6.lipnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

25. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.

26. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji su svom iskazu navodi da je bio klijent tuženika prije sklapanja ugovora o kreditu, da se kod više banaka raspitivao o uvjetima kredita za rješavanje stambenog kredita, koji su bili slični kao i kod tuženika. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je obrtnik, ali novac dobiven od kredita u cijelosti je iskoristio za kupnju stana, dakle u privatne svrhe, za stanovanje tužitelja i njegove obitelji, te nikada navedeni stan nije koristio za obrtničke ili poslovne svrhe. Tuženik je ponudio tužitelju kredit u valuti CHF, kao najjednostavniji način za podizanje kredita jer nije tražio jamce. Prije sklapanja ugovora, kao ni kasnije nitko tužitelja od strane tuženika nije upozorio da bi zbog rasta tečaja CHF-a mogla rasti i rata kredita, niti je dobio ikakve upute o načinu na koji bi se mijenjala kamatna stopa. U tom trenutku uvjeti ugovora su bili zadovoljavajući, ponuđeno je prihvatio, ugovor je pročitao prije potpisivanja, te ne može reći da su mu svi pojmovi bili jasni. Javni bilježnik nije tumačio sadržaj ugovora prilikom ovjeravanja. Rata kredita je nakon nekog vremena počela rasti, tužitelj je išao u poslovnicu tuženika o tome se raspitivati, te su mu rekli da prati tečaj CHF-a o kojem ovisi rata. Tuženik mu nije dostavio nikakvu pisanu obavijest bilo o tečaju CHF-a ili o promjeni kamatne stope. Rata kredita se na kraju skoro udvostručila, ali je nekako uspio otplaćivati kredit, te je zbog toga morao ići raditi u Njemačku, kako bi podnio otplatu kredita, kojeg i danas otplaćuje. Radi konverzije zvali su ga iz banke, oni su sastavili tekst dodatka ugovoru o kreditu, kao i uvjete. Rekli su da će mjesečna rata biti fiksna u eurima i da je tako svima ponuđeno.

27. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je kupnja točno označen nekretnine u čl.6. Ugovora o kreditu, kako to tužitelj navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošio novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenoga, tužitelja se ima smatrati potrošačem.

28. Tuženik osporava pravo tužitelju na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.

29. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Darki Cecić na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi nakon dopunskog očitovanja, a sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

29.1. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Darka Cecić navodi je u obračunskom razdoblju tuženik mijenjao kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu što je utjecalo na povećanje kamata odnosno anuiteta izraženih u CHF, a time i na usporavanje otplate glavnice kredita. Budući da je glavnica kredita vezana za švicarski franak, a kredit je otplaćivan u kunskoj protuvrijednosti, uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom vremena povećavali su se i iznosi anuiteta izraženi u kunama. Na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, vještakinja je utvrdila da u razdoblju početka otplate kredita do dana konverzije kredita tj. u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 30. rujna 2015. uslijed povećanja kamatne stope na više od ugovorene te povećanja tečaja u odnosu na početni, utužena pozitivna preplaćena razlika po anuitetima iznosi 26.741,68 kuna, dok preplata po anuitetima uzimajući u obzir neplaćene, a dospjele anuitete iznosi 18.388,09 kuna.

29.2. U dopuni svog nalaza i mišljenja sudska vještakinja Darka Cecić očitovala se na prijedlog tužitelja iz podneska od 27. veljače 2024., te se izjasnila o preplati s osnova promjenjive kamatne stope i preplate s osnova valute CHF po mjesecima. Uzimajući u obzir tužiteljev prigovor, vještakinja je u Tablici zasebno prikazala preplatu po kamati i valuti unutar preplate anuiteta. U utuženom razdoblju od početka otplate do zadnjeg plaćenog anuiteta prije konverzije kredita (30. rujna 2015. godine), tj. od 1. srpnja 2005. do 21. kolovoza 2015. pozitivna razlika anuiteta nastala uslijed povećanja kamatne stope na više od ugovorene te povećanja tečaja u odnosu na početni iznosi ukupno 26.741,68 kn od čega preplaćena pozitivna razlika kamata iznosi 11.263,46 kn dok pozitivna razlika uslijed povećanja tečaja CHF iznosi 15.478,22 kn.

29.3. Sudska vještakinja ispravila je dopunu nalaza i mišljenja na način da je novčane iznose iskazala u novoj valuti eurima, prema kojoj pozitivna razlika anuiteta nastala uslijed povećanja kamatne stope na više od ugovorene te povećanja tečaja u odnosu na početni iznosi ukupno 3.549,22 EUR od čega preplaćena pozitivna razlika kamata iznosi 1.494,94 EUR, dok pozitivna razlika uslijed povećanja tečaja CHF iznosi 2.054,31 EUR.

30. Prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitiman jer su neke uplate po kreditu izvršene od strane drugih osoba u cijelosti je neosnovan. Naime, takve uplate izvršene su za obveze tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu i tuženik ih je kao takve i prihvatio.

31. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedeni ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećen izvršenom konverzijom. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja sud nedvojbeno zaključuje da tužitelj nije u potpunosti obeštećen zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom. Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje za financije proizlazi da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi do 30. rujna 2015. pretplatio iznos od 3.549,22 EUR, od čega preplaćena pozitivna razlika kamata iznosi 1.494,94 EUR, dok pozitivna razlika uslijed povećanja tečaja CHF iznosi 2.054,31 EUR. Ono što je bitno za naglasiti jest da je izračunom konverzije utvrđeno da je tužitelj manje platio 5.088,23 kn (sada 675,32 EUR prema fiksnom tečaju), odnosno konverzijom tužitelju nije priznata nikakva pretplata. Kako iz financijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi do 30. rujna 2015. pretplatio iznos od 3.549,22 EUR, dok prilikom konverzije ugovora o kreditu tužitelju nije priznata nikakva pretplata, razvidno je da isti nije obeštećen i da konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka. Pri tome valja napomenuti je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena rješenjem ovoga suda broj Gos-1/2019-36 od 4.ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., s tim da u konkretnom slučaju tuženiku prilikom izračuna konverzije nije moglo biti poznato da će za nakon dvije godine biti pravomoćno utvrđena i ništetnost valute klauzule, pa istom nisu bili poznati svi parametri prilikom izračuna same konverzije.

31.1. Ovdje valja navesti da predmet spora nije utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Aneksa ugovora o kreditu, niti je između parničnih stranaka bila sporna valjanost izvršene konverzije i predmet konverzije, kao što se nije osporavalo da je izračun konverzije kredita izvršen na način kako to propisuje odredba članka 19.c ZID ZPK-a, tako da se radi o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke. U konkretnom slučaju obračunom konverzije nije utvrđena pretplata tužitelja, a koja je utvrđena u ovom postupku financijskim vještačenjem.

32. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv. negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

33. Tužitelj je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 23.kolovoza 2024. uredio tužbeni zahtjev, na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.549,22 EUR na ime pretplate izvršene na temelju ništenih odredbi ugovora o kreditu sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužitelj je na taj djelomično povukao tužbu za iznos od 187,50 EUR, kojem povlačenju se tuženik izričito usprotivio.

34. Za navesti je i da je zbroj pojedinačnih iznosa koji tužitelj potražuje manji od ukupnog novčanog iznosa (za 17,64 EUR), ali tužitelj je ovlašten zahtijevati isplatu zateznih kamata u manjem obujmu od onog koji bi mu pripadao, što znači da zbroj pojedinih novčanih iznosa na koje je određen tijek zatezne kamate nužno ne mora odgovarati ukupno dosuđenom iznosu tužitelja na ime povrata stečenog bez osnove.

35. Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

36. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

37. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.549,22 EUR koje je tužitelj pretplatio na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne stope zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

38. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, sud je u tom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 187,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dospijeća do isplate, i odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

39. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi od 3.736,72 EUR (tuženik nije pristao na djelomično povlačenje) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka 125 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 1.travnja 2022., 13.srpnja 2022., 27.veljače 2024. i 23.kolovoza 2024. po 100 bodova za svaki podnesak (100x4), za sastav podnesaka od 5.rujna 2024. -50 bodova 8Tbr.8.toč.3.Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 4.travnja 2022., 11.listopada 2022., 28.veljače 2024. i 14.svibnja 2024. po 100 bodova za svako ročište (100x4), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 25.svibnja 2022., 28.studenoga 2023. i 4.rujna 2024. po 50 bodova za svako ročište (50x3), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno 1275 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.550,00 EUR, s tim da punomoćnik tužitelja nije zatražio uvećanje za 25% PDV-a. Na taj iznos tužitelju treba priznati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 83,88 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.633,88 EUR.

40.1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 14.srpnja 2022. jer je isto krivnjom tužitelja odgođeno radi ostavljanja roka tuženiku za očitovanje na podnesak tužitelja zaprimljenog 13.srpnja 2022., odnosno dan prije održavanja ročišta. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10.svibnja 2024. jer u spisu nema podneska tužitelja s tim datumom. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 166,00 EUR iz razloga što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) mijenjana toč.20. članka 11.st.1. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dakle u ovom sporu.

40.2.Tužitelj je u ovom postupku postigao uspjeh u osnovi 100 % i u visini 95%, odnosno 100% +95%=195/2=98%, dok je tuženik postigao uspjeh u iznosu od 2%. Kada se od postotka stranke koja je postigla veći uspjeh u sporu oduzme postotak stranke koja je postigla manji uspjeh u sporu, ili 98%-2%, proizlazi da bi tužitelju pripadala naknada parničnog troška u visini od 96% ili 2.528,52 EUR. 40.3. Na taj iznos tužitelju treba priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.926,69 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

U Splitu, 20.siječnja 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.