REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3287/2017-63

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Š (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ŠAL i punomoćnika tuženice, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Š isplatiti tužiteljici ŠA na ime naknade štete iznos od ukupno 7.233,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21. studenoga 2017. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici ŠA naknaditi tuženiku Š troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 14.11.2016. u poslijepodnevnim satima u Zagrebu, u velikoj dvorani ovdje tuženika prilikom dodjele zahvalnica i zbornika likovnih radova (gdje se tužiteljica nalazila kao predstavnica dječjeg vrtića "Sunčana") pala radi razlike u nivou poda, nalik na stepenice, koje radi boja i osvjetljenja nije bilo jasno vidljivo niti na bilo koji način označeno. U toj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je provodila liječenje, a što je sve kod nje dovelo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah, trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć i njega. Ista se 25.5.2017. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koji je tuženik otklonio kao neosnovan. Slijedom toga, tužiteljica u konačnici smatra da pretrpljena neimovinska šteta iznosi 6.768,86 EUR, a imovinska šteta iznosi 464,53 EUR, dakle ukupno iznosi 7.233,39 EUR koji potražuje od tuženika sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21.11.2017. do isplate i troškovima postupka. Ovdje je za istaknuti da je sud primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku usprkos protivljenju tuženika ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka (za iznos od 3.185,34 EUR), a budući da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog medicinskog vještačenja) tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor promašene pasivne legitimacije budući da nije bio organizator spomenute priredbe u dvorani tuženika. Osporio je navode o padu tužiteljice i zadobivanju ozljeda, a u svakom slučaju sve i ako je tužiteljica pala ne postoji odgovornost tuženika, već same tužiteljice uslijed vlastite nepažnje. Na strani tuženika nema nikakve protupravnosti, krivnje ili propusta koji bi bili u uzročnoj vezi s eventualnim padom i pretrpljenom štetom tužiteljice. Podredno osporava i da bi tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade, a protivio se i visini zatražene štete te tijeku zatezne kamate. U daljnjem tijeku postupka tuženik faktično više nije osporavao nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je tužiteljica pala i zadobila tjelesne ozljede, a podredno ističe i prigovor pretežne odgovornosti tužiteljice za nastanak tog događaja, dok je u preostalom dijelu ostao kod ranijih navoda i prigovora. Istakao je i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe te konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izjavu VA iz siječnja 2017., prijavu o ozljedi na radu tužiteljice, fotografije mjesta pada, medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton za tužiteljicu, odštetni zahtjev od 25.5.2017. s izvodom iz prijamne knjige punomoćnice tužiteljice, dopis tuženika od 20.6.2017., uporabnu dozvolu Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, Prvi područni odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo od 12.12.2002. klasa: UP/I-361-05/2002-01/14, izvadak iz Registra udruga Republike Hrvatske, proveden je očevid na mjestu štetnog događaja 20.2.2019., provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Božidaru Šebečiću, kirurgu- traumatologu i dr. VAL, neurologu i psihijatru, saslušani su svjedokinja VA i tužiteljica.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku usprkos protivljenju tuženika ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Između stranaka očito više nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja od 14.11.2016., kada je u poslijepodnevnim satima u Zagrebu, u velikoj dvorani ovdje tuženika tužiteljica, koja je tamo došla kao predstavnica Dječjeg vrtića "Sunčana" na dodjelu zahvalnica i zbornika likovnih radova organizatora te priredbe Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin i Š [adresa] (koja nema pravnu osobnost), pala (pri čemu je udarila glavom u stup) i zadobila tjelesne ozljede (ovo utvrđenje jasno proizlazi i iz svih dokaza provedenih u ovom postupku kao npr. iskaza svjedoka VA i njezine izjave od iz siječnja 2017., prijave o ozljedi na radu tužiteljice i njezinog iskaza, navoda svjedoka CA s provedenog očevida, medicinske dokumentacije za tužiteljicu). Nesporno je i da se tužiteljica putem punomoćnice dopisom od 25.5.2017. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koji zahtjev je tuženik dopisom od 20.6.2017. otklonio kao neosnovan. U ovom postupku prvenstveno je sporna eventualna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i tamo nastalu štetu tužiteljici, a podredno i osnova i visina zatražene štete. Na te sporne okolnosti provedeni su i odgovarajući dokazi.

8. Iz priležeće medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Božidara Šebečića, kirurga-traumatologa i dr. VAL, neurologa i psihijatra proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju prilikom pada i udara glavom u stup zadobila natučenje čeone regije glave i nosa, te posljedično potres mozga i istegnuće mišića vratne regije. Liječena je mirovanjem, analgeticima, kraćom imobilizacijom vrata ovratnikom i fizikalnom terapijom. Zaostale su smetnje u vidu posttraumatske glavobolje, kraniocervikalnog i cervikobrahijalnog sindoroma zbog čega se liječila dugotrajnom fizikalnom terapijom i akupunkturom. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, kao posljedica ozljeda vrata kod tužiteljice zaostali su česti, jači bolovi u vratu uz glavobolje, vrtoglavice, manja slabost desne ruke. Kretnje u vratu su ograničene u većem stupnju, bolne. Kod antefleksije glavom javljaju se jake vrtoglavice. Kod tužiteljice je MR pretragom vratne kralješnice koja je učinjena 6.12.2016. nađena degeneracija diska i početna protruzija diska u segmentu C4/C5 i C6/C7 što ukazuje na manje degenerativne promjene vratne kralješnice u vrijeme štetnog događaja. Gore navedene trajne posljedice prouzročile su umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice od 10 %, dok su trajne posljedice potresa mozga prisutne u vidu blagog postkomocionog sindroma te umanjuju opće, životne i radne sposobnosti tužiteljice za 3 %. Ukupno realno umanjenje životne aktivnosti iznosi 12 % zbog čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta30 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Primarni strah u toku događanja bio je parcijalan kraćeg trajanja, jačeg intenziteta u trajanju od desetak minuta. Sekundarni strah radi tjelesnih ozljeda, tijeka liječenja i posljedica ozljeda jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i blažeg intenziteta još 4 tjedna sumarno. Tuđa pomoć u opsegu 4 sata dnevno bila je potrebna tužiteljici kroz 3 tjedna (preporučeno mirovanje), a u opsegu 2 sata dnevno kroz 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje akutne faze tužiteljice završeno je nalazom fizijatra od 11.5.2017. Liječnici vještaci u dopuni nalaza i mišljenja, a nakon izvršenog uvida u dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice, navode da je iz tog kartona razvidno da se tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja (2011. i 2012.) liječila zbog bolova u vratnoj kralješnici. U više navrata se liječila i zbog glavobolje. Od 2008. s u više navrata liječila i zbog depresije. Uzimajući navedeno u obzir, vještaci smatraju da je dio smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice od 10 % zbog ozljeda vratne kralješnice posljedica ranijih bolesti vratne kralješnice te sukladno tome u konačnici ocjenjuju da smanjenje životne aktivnosti kao posljedica ozljede vrata iz predmetnog štetnog događaja iznosi 7 %, a preostalih 3 % je posljedica ranijih degenerativnih promjena. Kako trajne posljedice zbog potresa mozga ostaju 3 %, ukupno realno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 9 %.

9. Sud je u cijelosti prihvatio takav nalaz i mišljenje liječnika vještaka s dopunom cijeneći ih nepristranim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a kao takve su ga u konačnici prihvatile i stranke.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da i danas osjeća značajne posljedice predmetnog ozljeđivanja te ne može više činiti mnoge stvari koje je ranije mogla. Tako npr. ne može obavljati kućanske poslove u vidu čišćenja i slično, jer se ne može saginjati glavom prema dolje, desna ruka joj trne, te ju ne može podizati i dizati teže terete, osjeća bolove u vratu koje onda donose i mučninu i slično. Po ozljeđivanju je praktično dva mjeseca ležala u krevetu s time da prvi mjesec nije mogla sama otići do kupaonice i WC-a. Pomoć su joj pružali prijateljica, odnosno suprug kada bi se vratio s posla koji obavlja na otoku Viru, a znali su uskakati i njezini sinovi kada nisu imali fakultetskih odnosno srednjoškolskih obveza. U tom razdoblju nije se mogla gotovo niti sama obući, a pomoć joj je bila potrebna i za osobnu higijenu, pribavljanje namirnica, održavanje prostora, čišćenja i slično. Prije ovog štetnog događaja nije imala ovakve ili slične tegobe koje ima nakon štetnog događaja. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u tom dijelu cijeneći ga iskrenim i uvjerljivim te u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka i medicinskom dokumentacijom, osim navoda da ranije nije imala takvih tegoba s vratnom kralješnicom (suprotno dostavljenom zdravstvenom kartonu te posljedično tome mišljenju vještaka).

11. Na temelju tako provedenih dokaza, a uzimajući u obzir posljedice štetnog događaja kako je to pobliže opisano u konačnom mišljenju liječnika vještaka, a što i tužiteljica dodatno potvrđuje u svom iskazu, sud nalazi da je tužiteljici u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) u konkretnom slučaju doista povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te joj u skladu s težinom povrede pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Pri odmjeravanju visine iste valjalo bi uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja uključujući jačinu duševnih bolova zbog smanjenja opće životne sposobnosti, dob tužiteljice (rođena 1971. uslijed čega će takve posljedice trpjeti još relativno dugi niz godina), njezino zanimanje (odgajateljica što po prirodi stvari zahtijeva radi s djecom i određenu tjelesnu aktivnost) te trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha.

12. Slijedom navedenih kvalifikatornih okolnosti, tužiteljici bi prema ocjeni ovog suda u smislu odredaba čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u zatraženom iznosu od 6.768,86 EUR. Isto tako, tužiteljici bi s osnova pružene tuđe pomoći i njege (ukupno 140 sati), pripadala po ocjeni ovog suda novčana naknada u iznosu od 464,53 EUR, pri čemu sud po slobodnoj ocjeni utvrduje cijenu sata u iznosu od 3,32 EUR (ranije 25,00 kuna), a koji iznos je primjeren cijenama na tržištu osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći uz uobičajenu praksu da se takva vrsta pomoći pruža od strane ukućana kako i tužiteljica navodi u svom iskazu. Zatezne kamate bi u smislu odredaba čl. 1103. i čl. 1086. ZOO-a tužiteljici pripadale od dana podnošenja tužbe tj. 21.11.2017. (liječenje tužiteljice je tada već u bitnom bilo završeno, dakle šteta je već bila nastala).

13. Međutim, po mišljenju suda ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štete tužiteljice i sukladno tome obveza istoga za naknadu takve štete. Na očevidu provedenom na licu mjesta u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala, utvrđeno je da se dvorana sastoji od 9 reda sjedala, a svaki red ima otprilike 10-13 sjedala. Redovi sjedala se od ulaza prema središnjem stolu spuštaju prema dolje, a razlika u nivelaciji između pojedinih redova je oko 8 cm. S lijeve strane gledano od ulaza postoji pristupni i prohodni put koji se također spušta prema dolje, ali bez ikakvih "stepenica", dok se s desne strane tog puta nalaze redovi sjedala, a dolaskom do I. reda sjedala, deniveliranje je negdje u rasponu od 1-5 cm, odnosno s gornje strane je 8 cm. Sam podest na kojem se nalaze sjedala širine je oko 1 m, a cjelokupni pokrov poda je tamno sive boje. U dvorani nema nikakvih znakova upozorenja koji bi ukazivali na postojanje denivelirane razine redova sjedala. Prema zatečenom stanju na očevidu i prisutnoj rasvjeti postojanje spomenute denivelacije sjedala jasno je vidljivo, a zaposlenik tuženika ČA koji je prisustvovao očevidu (tehničko osoblje) naveo je da je takva rasvjeta uvijek postojeća kod održavanja priredbi u dvorani. U dvorani su prema navodima istoga moguće tri razine osvjetljenja i to kao na očevidu da gore sva bočna i središnja rasvjetna tijela, da gore samo bočna rasvjetna tijela ili da gore samo središnja rasvjetna tijela. Spomenuti je zatim pokazao i stupanj svakog takvog osvjetljenja te je izvršena provjera preglednosti i kod samo bočnog i samo središnjeg osvjetljenja, a u svim tim situacijama vidljivo je postojanje gore spomenute nivelacije. Očevidu je prisustvovao i očevidac samog štetnog događaja CA u svojstvu svjedoka, koji je naveo da je bio na priredbi s djetetom kojem je ovdje tužiteljica bila odgajateljica, te je sjedio negdje u sredini V. reda sjedala gledano odozgora, a dvorana je bila dosta popunjena, kako ljudima koji su sjedili, tako i onima koji su stajali sa strane. Budući da je u jednom trenutku gledao prema ulazu u dvoranu, primijetio je da je tužiteljica koja je ušla u dvoranu pala otprilike kod I. reda sjedala gledano odozgora i pri tome udarila glavom u potporni stup koji se nalazi otprilike u ravnini II. reda sjedala. Tadašnja rasvjeta u dvorani bila je nešto slabija nego na očevidu, nešto kao kada je na očevidu pokazano osvjetljenje samo u središnjem dijelu, ali on je i uz takvu rasvjetu imao dobar pregled. Tužiteljica je također prisustvovala očevidu i pokazala je smjer svog kretanja kritične zgode, dakle ušla je kroz ulazna vrata koja se nalaze na vrhu dvorane, zatim skrenula lijevo, a s obzirom da je u I. redu sjedala gledano odozgora bilo slobodnih mjesta i to nekih 4-5 sjedala, ista je odmah kod dolaska kod I. reda sjedala krenula prema dolje, te objema nogama stala na rub ulaznog podesta koji se u ravnini sjedala spušta prema dolje, a kako nije vidjela da postoji razlika u razini podesta i reda gdje se nalaze sjedala, niti je bilo kakvih upozorenja o tome, izgubila je ravnotežu i pala te udarila glavom (čelom) u potporni stup. Pomoć joj je pružila kolegica VA koja je hodala iza nje, a bila je još jedna muška osoba. Osvjetljenje je tada bilo znatno slabije nego na očevidu i to od bilo koje tamo prikazane varijante osvjetljenja. Sve navedeno je i tužiteljica ponovila u svom iskazu, ujedno navodeći da je popunjenost dvorane u trenutku njezinog ulaska (15-20 minuta prije početka priredbe) bila oko 75 % ljudima koji su sjedili, a bila su i djeca, a ulazile su i druge osobe. Neposredno prije pada ispred tužiteljice nitko nije hodao. Svjedokinja VA u svom iskazu potvrdila je u bitnim dijelovima iskaz tužiteljice (osvjetljenje je u tom dijelu dvorane bilo prigušeno, tužiteljica je hodala ispred nje i krenula prema prvom redu sjedala te jednostavno pala kao svijeća prema naprijed uslijed razlike u razini stepenica koje se spuštaju, svjedokinja također nije vidjela tu razliku u razini stepenica koja nije bila očekivana), a taj iskaz u skladu je i s njezinom izjavom priloženom uz tužbu iz siječnja 2017. Iz priležeće prijave ozljede na radu razvidno je predmetno stradavanje tužiteljice prijavljeno poslodavcu kao ozljeda na radu, a kao uzrok ozljede tamo je navedena viša sila.

14. Cijeneći sve navedeno, sud nalazi utvrđenim da je postojanje spomenute razlike u razini pristupnog puta prilaza i podesta gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika (oko 8 cm) gdje je tužiteljica pala svakako vidljivo golim okom, i to u svim varijantama osvjetljenosti dvorane (utvrđeno na očevidu gdje su i pokazane moguće razine osvjetljenosti). Svjedok CA koji je nepristran i ničim zainteresiran za ishod spora na spomenutom očevidu potvrdio je da je osvjetljenost dvorane bila dobra (uz tadašnju rasvjetu imao je dobar pregled, a razina rasvjete odgovara na očevidu prikazanoj osvjetljenosti samo središnjom rasvjetom). Sud stoga suprotno tome nije mogao prihvatiti iskaze svjedokinje VA i tužiteljice koje navode da je osvjetljenost tada bila slaba. Uzimajući u obzir i navode same tužiteljice da kritične zgode neposredno prije pada ispred nje nitko nije hodao, sud zaključuje, a budući da je postojanje razlike u razini vidljivo, da tužiteljica kritične zgode očito nije primijenila niti stupanj uobičajene pažnje koja bi se očekivala od prosječnog čovjeka, jer da je to učinila tu razliku svakako bi vidjela i izbjegla spomenuto ozljeđivanje i tamo nastalu štetu. Kako tuženik prema dostavljenoj dokumentaciji (uporabna dozvola izdana od Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, Prvi područni odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo od 12.12.2002. klasa: UP/I-361-05/2002-01/14) ima urednu dozvolu za uporabu predmetne građevine u kojoj se nalazi sporna dvorana, to je nejasno u čemu bi se konkretno ogledala protupravnost u postupanju tuženika kritične zgode. Sud može eventualno prihvatiti subjektivne navode tužiteljice da općenito nije očekivala postojanje razlike u razini (svojevrsne stepenice), ali isto nije odlučno u ovom postupku niti ukazuje da je na tu okolnost trebala biti odgovarajuće upozorena od tuženika (što tužiteljica navodi kao propust istoga) budući da dvorana očito odgovara građevinskim standardima, dok je spomenuta razlika u razini vidljiva golim okom uz primjenu uobičajene pažnje u takvim situacijama.

15. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da tuženik u konkretnoj situaciji s obzirom na sva gornja utvrđenja eventualno može odgovarati samo prema načelu krivnje, a prema rezultatima provedenog postupka jasno proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu predviđene odredbama 1045. st. 1. ZOO-a slijedom kojih bi tuženik bio dužan naknaditi tuženici utuženu štetu (tužiteljica je postupala nepažljivo i sama prouzrokovala štetu), valjalo je takav tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

16. Iako je sada to ovdje neodlučno, podredno se ističe da tuženikov prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe nije osnovan, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari kojom je prekinut tijek zastare podnesena 21.11.2017., dakle nesporno u vrijeme kada trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao. Tužiteljica naknadnim povećanjem zahtjeva za isplatu štete nije postavila zahtjev koji bi se činjenično i pravno razlikovao od ranije postavljenog zahtjeva (dakle, ne radi se o novoj tužbi ili novom zahtjevu), već je zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka, a koji dokaz se i upravo provodi zbog toga što sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje tih činjenica, koje znanje stoga u pravilu nemaju niti stranke. Prihvaćenje suprotnog tumačenja predstavljalo bi stoga nerazumno ograničenje prava na pristup sudu, kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje, a što nije dopustivo.

17. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 19.3.2019., 19.4.2021. te 30.12.2022. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 2.5.2018., 15.1.2020., 15.3.2024. i 6.12.2024. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za nazočnost uviđaju 20.2.2019. – 100 bodova (Tbr. 9. t. 7. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), i to do 6.4.2021. vrijednosti predmeta spora od 4.048,05 EUR, a nadalje vrijednosti predmeta spora od 7.233,39 EUR, što ukupno čini 900 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.800,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 2.250,00 EUR. Tuženiku kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 18.4.2019. i 15.4.2024. (ponavljaju se ranije izneseni navodi).

18. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da troškove postupka tužiteljica u cijelosti naknadi tuženiku, odnosno odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

19. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA

tužiteljici po pun.

tuženiku po pun.