REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj P-844/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika JE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović odvjetnik u [adresa], protiv 1. tuženice-protutužiteljice LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženika DE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Ana Birimiša, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja-protutuženika i punomoćnika stranaka, dana 20. siječnja 2025..

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženici LE predati u isključivi posjed tužitelju JE stan na drugom katu ukupne površine 99 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisan kao 7.suvalsničkii dio s neodređenim omjerom ETAŽNOVLASNIŠTVO (E-7) koji se nalazi u kčbr. [katastarska čestica] (kuća) zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od svojih stvari i osoba, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se drugotuženiku DE predati u isključivi posjed tužitelju BE stan na drugom katu ukupne površine 99 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisan kao 7.suvalsničkii dio s neodređenim omjerom ETAŽNOVLASNIŠTVO (E-7) koji se nalazi u kčbr. [katastarska čestica] (kuća) zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od svojih stvari i osoba, u roku 15 dana."

III. Odbija se protutužbeni zahtjev prvotuženice LE koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je stan na drugom katu ukupne površine 99,00 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisan kao 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-7), a koji stan se nalazi u kat. ĉest. 461 (kuća), sve upisano u Z. Ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], bračna stečevina tužitelja BE i tuženice ad. 1. LE u kojem je udio tuženice ad. 1. LE za ½ dijela prava vlasništva.

2. Dužan je tužitelj JE trpiti uknjižbu prava vlasništva tuženice ad. 1 LE za ½ dijela prava vlasništva stana na drugom katu ukupne površine 99,00 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisan kao 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-7), a koji stan se nalazi u kat. čest. [katastarska čestica] (kuća), sve upisano u Z. Ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužitelja BE u tom dijelu."

IV. Nalaže se prvotuženici LE platit tužitelju BE na ime troškova parničnog postupka iznos 1750,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana

V. Nalaže se tužitelju BE platiti drugotuženiku DE na ime troškova parničnog postupka iznos 600,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je uknjiženi vlasnik stana na drugom katu ukupne površine 99 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine 7.suvalsnički dio koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da se tuženici nalaze u posjedu predmetnog stana bez pravne osnove pa predlaže da su donese presudu kojom će naložiti tuženicima predaju stana u posjed tužitelju, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu protive se tužbi i tužbenom zahtjev predlažu ga odbiti uz naknadu parničnog troška. Ne osporavaju da je tužitelj upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Tvrde da su tužitelj i tuženica ad. 1 bračni drugovi, koji su zaključili brak 4. veljače 2005 godine, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Orašac za godinu 2005, pod rednim brojem 1 te da navedenu nekretninu parnične stranke koriste zajednički od 2003 godine. Tuženik ad. 2 je sin tuženice ad. 1. koji je tužitelja smatrao i prema njemu se odnosio kao prema vlastitom ocu. Tvrde da navedenu nekretninu parnične stranke koriste zajednički, prvo kroz Ugovor o najmu stana koji je tužitelj zaključio sa Republikom Hrvatskom, Vladom RH, koji ugovor je zaključen 1. srpnja 2008 godine, te ovjeren u potpisu tužitelja pred Javnim Bilježnikom Anđelkom Stanić dana 26.08.2008 godine pod poslovnim brojem OV-15984/2008. Iz tog ugovora razvidno je da tužitelj predmetnu nekretninu koristi s članom obiteljskog domaćinstva, suprugom, LE, ovdje tuženicom LE koja je dala je suglasnost tužitelju da predmetnu nekretninu može otkupiti na svoje ime, koju Izjavu je potpisala i u svom potpisu ovjerila dana 15.05.2007 godine, pred Javnim Bilježnikom Lucijom Carić, pod poslovnim brojem OV-5724/07. Slijedom toga tužitelj kao kupac zaključuje Ugovor o prodaji stana sa Fondom za naknadu oduzete imovine kao Prodavateljem dana 13. srpnja 2009 godine, koji ugovor je ovjeren u potpisu tužitelja pred Javnim Bilježnikom Anđelkom Stanić dana 06.07.2009 godine, pod poslovnim brojem OV- 7760/2009. predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka i to tužitelja i tuženice ad. 1, koju nekretninu su isti kupili zajedničkim sredstvima i u koju su do danas uložili znatna novčana sredstva od kompletne adaptacije do opremanja stana podobnog za stanovanje, u kojem parnične stranke žive i dan danas. Slijedom navedenog protutužbenim zahtjevom prvotuženica LE traži od suda utvrditi da je stan na drugom katu ukupne površine 99,00 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisan kao 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-7), a koji stan se nalazi u kat. čest. [katastarska čestica] (kuća), sve upisano u Z. Ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], bračna stečevina tužitelja BE i tuženice ad. 1. LE u kojem je udio tuženice ad. 1. LE za ½ dijela prava vlasništva, uz trpljenje uknjižbe tuženice LE na navedenoj nekretnini uz zemljišne knjige, te uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Među strankama nije sporno da su tužitelj i prvotuženica LE sklopili brak 4. veljače 2005., da je u vrijeme trajanja braka predmetni stan otkupljen. Sporno je je li predmetni stan otkupljen vlastitim sredstvima tužitelja i je li stan predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i prvotuženice LE.

4. U postupku su pročitani zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), Izvadak iz matice vjenčanih (list 15 spisa), Ugovor o najmu stana (list 17-21 spisa), Uvjerenje o prebivalištu (list 22 spisa), Suglasnost od 15. svibnja 2007. (list 23 spisa),Ugovor o prodaji stana (list 24-28 spisa), Ugovor o korištenju stana (list 55spisa), Ugovor o jamu stana (list 56-57 spisa), pomorska knjižica (list 91—161 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2009. (168-170 spisa), saslušani su svjedoci GE (list 225 spis), VE (list 226-227 spisa), UE (list 251-252 spisa) i parnične stranke (list 227-228, 232 spisa).

5. Sud nije posebno cijeni dokaz uvidom u spise posl.br P-841/2021 i R II- 137/2009 s obzirom da se ti postupci vode u svezi sklapanja i raskida ugovora o doživotnom uzdržavanja, a koje činjenice nisu odlučne u ovom postupku.

6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na prvotuženicu LE, neosnovan u odnosu na drugotuženika DE, a protutužbeni zahtjev neosnovan.

7. Pregledom Ugovor o korištenju stana (list 55 spisa) utvrđeno je kako je stan površine 99 m2 koji se sastoji od četiti sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, WC, hodnika te šupe dan na korištenje JEČ dana **.**.1969.

8. Pregledom Ugovor o najmu stana (list 56-57 spisa) utvrđeno je kako je ME s [adresa] sklopila Ugovor o najmu navedenog stana dana 13. srpnja 1998. u kojem stoji da je tužitelj član domaćinstva najmoprimca.

9. Pregledom Ugovora o najmu stana od 1. srpnja 2008. utvrđeno je da je tužitelj s Republikom Hrvatskom sklopio ugovor o najmu stana 1. srpnja 2008. u kojem je utvrđeno da ga koristi zajedno sa svojom suprugom prvotuženicom LE.

10. Pregledom uvjerenja o prebivalištu za prvotuženicu LE utvrđen je da je ista prijavljena na adresi [adresa] od 27. kolovoza 2003.

11. Pregledom Ugovora o prodaji stana od 13. srpnja 2009. utvrđeno je da je tužitelj od Fonda za naknadu oduzete imovine otkupio predmetni stan.

12. Pregledom izjave od 15. srpnja 2007. utvrđeno je da je prvotuženica dala suglasnost za otkup stana.

13. Pregledom Pomorsku knjižice (list 91—161 spisa) utvrđeno je kako je tužitelj bio kapetan na dugoj plovidbi, zasigurno od 1999. pa, pa tako je bio na brodu tijekom 1999., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005.,2006., 2007., 2008., 2010., 2012., a što među strankama nije ni sporno.

14. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2009. utvrđeno je da su tužitelj i prvotuženica LE sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je predmetni stan, između ostalog, ostavio prvotuženici za slučaj svoje smrti, a ona se zauzvrat obvezala uzdržavati ga.

15. Svjedokinja GE iskazala je da je obiteljska prijateljica tužitelja i tuženika te je često kod njih dolazila u predmetni stan te je nekako uvijek smatrala da je stan vlasništvo njih oboje. Zna da je i LE zarađivala izradom i prodajom nakita te uređenjem interijera dok je JE bio kapetan. Nije joj konkretno poznato kojim novcima je plaćen stan, ali bila je u uvjerenju da su ga platili zajednički.

16. Svjedok ŽE iskazivao je da je prvi susjed tužitelja i tuženika te mu poznato da je predmetni stan tužitelj otkupio jer je njegov majka imala stanarsko pravo isto kao i što je i on otkupio svoj stan na kojem je njegov otac imao stanarsko pravo. Na pitanje je li mu poznato kojim novcima je tužitelj kupio stan iskazao je da je tužitelj bio pomorac pa pretpostavlja da je od svoje zarade kupio taj stan. U tom stanu su živjeli tužitelj i tuženici, da su se tuženici u predmetni stan uselili nakon što je majka tužitelja otišla u dom, nakon što su ga uredili tako da su ga obojali, renovirali parket i sl. Nije mu poznato je li LE gdje radila, misli da nije. Zna da je pomagala oko pasa, a je li radila volonterski ili je zarađivala nije mu poznato. Misli da je 2013. ili 2014. radila kao dispečer u žutom taxi.

17. Svjedok CE iskazao je da mu je poznato da je predmetni stan bio od roditelja tužitelja te da ga je tužitelj otkupio, ali ne zna čijim novčanim sredstvima. To mu je poznato jer poznaje tužitelja i poznato mu je da je tužitelj bio kapetan na brodovima i imao visoka primanja.

18. Svjedok UE iskazao je da mu je poznato da je tužitelj dobro zarađivao i temeljem svoje zarade kupio predmetni stan, misli da je tada bio u braku.

19. Svjedoci u bitnom nemaju saznanja o tome čijim novcima je stan kupljen, u bitnom su iskazivali o svom dojmu, pa se njihovi iskazi u dijelovima u kojima su iskazivali da su smatrali da je stan zajednički jer su živjeli zajedno (svjedokinja GE) ne mogu uzeti kao dovoljan dokaz o stjecanju prava vlasništva, dok je iz iskaza svih svjedoka, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno da je tužitelj bio pomora i kapetan na brodu.

20. Tužitelj-protutuženik JE iskazao je da je cijeli život plovio na brodovima ("navegavao") i 1999. je imao na računu oko 250.000 dolara, a nastavio je i dalje "navegavati" sve do 62- e godine. U vrijeme stupanja u brak imao je na računu oko 140.000 eura, a zapravo je cijelo vrijeme i čuvao novac da ima spreman kada se ostvare pretpostavke za otkup predmetnog stana. Od sklapanja braka pa do kupnje predmetnog stana nije kupovao nikakve druge nekretnine, samo je kupio tuženici automobil. Predmetni stan je platio oko 39.000 kuna. Kada je upoznao tuženicu ona nije radila, a sveukupno je tad imala godinu radnog staža. Nije radila za vrijeme braka jer joj nije bilo potrebno. Tuženica se zaposlila tek pred kraj braka kada su počele nesuglasice i tada je radila u Žuti taxi na centrali. Iskazivao je da vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između njega i tuženice tuženica nije tvrdila da bi pola stana bilo njezino.

21. Tuženica-protutužiteljica LE, iskazala je da je u vrijeme kupnje predmetnog stana i tužitelj i ona su radili. Ona je radila dosta poslova, a puno toga i na „crno“. Stan su kupili sa uplatom sa račun tužitelja, a koštao je oko 5.000 eura. Prvo su živjeli u istoj zgradi u unajmljenom stanu, a kada je majka tužitelja otišla u dom preselili su se u predmetni stan. Ne sjeća se točno kada je to bilo misli da je to bilo 2003. ili 2005. Ne može se sjetiti koliko je tužitelj imao ušteđevine u vrijeme kupnje stana kao niti u vrijeme sklapanja braka. Tužitelj je cijelo vrijeme navegavao pa i trenutku sklapanja braka. Ona je znala kolika su primanja tužitelja te je imala uvide u njegove račune što je i normalno s obzirom da su živjeli zajedno. Sjeća se da je prilikom potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanja od suca dobila objašnjenje o značenju tog ugovora, a da je ugovor potpisala iako je u njemu stajalo da priznanje vlasništvo stana tužitelju u cijelosti jer je mislila da će cijeli život živjeti zajedno. Ne sjeća s koje je banke izvršena uplata za predmetni stan. Namjera nje i tužitelja bili kod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju da je tužitelj zaštiti i da njoj pripadne imovina s obzirom da se o njemu brinula jer tužitelj ima sina iz prvog braka.

22. Tuženik DE, iskazao je jednako kao i tuženica LE. Ističe da je u predmetnom stanu živio od 2005. do 2020. Poznato mu je da su tužitelj i prvotuženica zajednički upravljali imovinom.

23. Čl. 30 Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20.). propisano je da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog Zakona te osobe stječu prava i obveze najmoprimca. Taj zakon je stupio na snagu 30.listopada 1996.

24. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95,193/95, 11/96, 76/96, 119/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02; dalje: ZPS) bili su propisani uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka 6. stavak 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima istog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

25. Odredbom članka 64. stavak 1. točkom 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96; dalje: ZSO) koji je bio mjerodavan u pogledu propisa o stanovanju u vrijeme stjecanja stanarskog prava izričito je bilo propisano da stanarsko pravo stječe bračni drug osobe kojoj se stan daje na korištenje ukoliko zajednički stanuju.

26. Pravo na otkup stana je bilo imovinsko pravo koje je svojeg nositelja ovlašćivalo na otkup stana na kojem je imao stanarsko pravo i na tom pravnom temelju stečeno pravo vlasništva tog stana. Tek ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koje je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, a na temelju takvog imovinskog prava. U konkretnom slučaju stanarsko pravo je prestalo 1996. Majka tužitelja je u to vrijeme imala status stanara kojeg je stekla temeljem Ugovora o korištenju stana od 4. siječnja 1969. pa je prestankom stanarskog prava stekla status zaštićenog najmoprimca zajedno s članovima domaćinstva svojim sinom, ovdje tužiteljem, i po tom osnovu sklopila Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom dana 13. srpnja 1998. Stoga, tužitelj nije stekao stanarsko pravo za vrijeme trajanja braka s prvotuženicom LE, već je stanarsko pravo imala njegova majka koja je temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stekla imovinsko pravo na otkup stana. Nju je njenom smrću naslijedio tužitelj, a i kao član domaćinstva ranijeg nositelja stanarskog prava, stupio u njen pravni položaj zaštićenog najmoprimca te u konačnici utemeljeno na imovinskom pravu svoje majke koja je imala stanarsko pravo, otkupio predmetni stan.

27. Osim toga, imajući na umu da je stan otkupljen svega 4 godine nakon sklapanja braka jednokratnom isplatom, kao i nespornu činjenicu da je tužitelj bio, prije braka i nakon sklapanja braka, kapetan duge plovidbe za koje je notorno da su stjecali dobra primanja, dok je tuženica povremeno obavljala neke poslove, to se sudu nameće logičnim zaključak da je tužitelj imao osigurana sredstva za kupnju stana kako je to naveo u svom iskazu, a koja sredstva je stekao prije sklapanja braka s prvotuženicom. Ukoliko je prvotuženica LE vršila određena ulaganja u sam stan, može samo imati obveznopravni zahtjev prema tužitelju.

28. Slijedom svega s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj-protutuženik uknjiženi vlasnik nekretnine, a prvotuženica-protutužiteljica LE nije stekla pravo vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine te da se ista nalazi u posjedu, zaključak je suda da tužitelj ima pravni osnov utemeljen na odredbi čl. 162 st.1. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj : 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) zahtijevati od prvotuženice LE predaju stana u posjed pa je odlučeno kao u točki I. izreke i točki III. izreke.

29. U odnosu na drugotuženika tužitelj nije dokazao da je isti živio u predmetnom stanu u vrijeme podnošenja tužbe, a iz iskaza drugotuženika DE proizlazi da je iz stana iselio 2020.godine pa je u odnosu na drugotuženika tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 54 u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP).

31. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom spram prvotuženice, a dok je prvotuženica u cijelosti izgubila parnicu prema tužitelju povodom protutužbenog zahtjeva. Stoga je uspjeh tužitelja prema tuženici u omjeru 100%. Međutim, tužitelj nije uspio u cijelosti spram drugotuženika. Stoga je uspjeh drugotuženika spram tužitelja u omjeru 100%.

32. Tužitelju su priznati troškovi sukladno zatraženom troškovniku primjenom Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) i to za sastav tužbe (100 b), za zastupanje na ročištima 3.svibnja 2022., 20. rujna 2022., 10. listopada 2023., 9. travnja 2024., 12. studenog 2024. 10. prosinca 2024. (svako po 100 b, Tbr. 9/1), što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV, čini iznos 1.750,00 EUR pa je naloženo prvotuženici LE platiti tužitelju ovaj trošak (točka IV izreke).

33. Drugotuženiku su priznati troškovi primjenom Tarife i to za odgovor na tužbu (100 b, Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu, 10. listopada 2023., 9. travnja 2024., 12. studenog 2024. 10. prosinca 2024. (svako po 100 b, Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištima 12.prosinca 2023. i 20. veljače 2024. (svako po 50 b, Tbr. 9/2) što imajući na umu vrijednost jednog boda iznosi 1200,00 eura, pa s obzirom da ovaj trošak obuvača dva tuženika to tužitelju pripada pravo na 50% iznosa troška, odnosno 600,00 eura (točka V. izreke).

U Dubrovniku 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti::

1. Tužitelju po pun.

2. Tužencima po pun.