Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-429/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Siniša Prodanović, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 18. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 5140260452- 69800006767/2005, u dijelu kojim je glavnica vezana uz ugovorenu valutu švicarski franak (CHF), koji ugovor su sklopili prednik tuženika Slavonska Banka d.d. Osijek kao kreditor, i tužitelj JČ, a koji ugovor je solemniziran 10. kolovoza 2005., po javnom bilježniku Dubravki Filipović Kovačić pod brojem OU-706/05.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.452,78 eur, sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-4,46 eur počevši od 15. rujna 2005.,

-1,97 eur počevši od 6. listopada 2005.,

-1,97 eur počevši od 7. studenog 2005.,

-1,97 eur počevši od 7. prosinca 2005.,

-1,97 eur počevši od 9. siječnja 2006.,

-1,97 eur počevši od 6. veljače 2006.,

-1,97 eur počevši od 6. ožujka 2006.,

-1,97 eur počevši od 6. travnja 2006.,

-1,97 eur počevši od 5. svibnja 2006.,

-1,97 eur počevši od 7. lipnja 2006.,

-1,97 eur počevši od 7. srpnja 2006.,

-1,97 eur počevši od 7. kolovoza 2006.,

-1,97 eur počevši od 7. rujna 2006.,

-1,97 eur počevši od 6. listopada 2006.,

-1,97 eur počevši od 9. studenog 2006.,

-1,97 eur počevši od 7. prosinca 2006.,

-1,97 eur počevši od 8. siječnja 2007.,

-1,97 eur počevši od 8. veljače 2007.,

-1,97 eur počevši od 8. ožujka 2007.,

-1,97 eur počevši od 6. travnja 2007.,

-1,97 eur počevši od 8. svibnja 2007.,

-1,97 eur počevši od 8. lipnja 2007.,

-1,97 eur počevši od 6. srpnja 2007.,

-1,97 eur počevši od 6. kolovoza 2007.,

-0,49 eur počevši od 7. rujna 2007.,

-0,49 eur počevši od 5. listopada 2007.,

-0,49 eur počevši od 9. studenog 2007.,

-0,49 eur počevši od 7. prosinca 2007.,

-0,49 eur počevši od 8. siječnja 2008.,

-0,49 eur počevši od 7. veljače 2008. ,

-0,49 eur počevši od 7. ožujka 2008.,

-0,49 eur počevši od 7. travnja 2008.,

-0,49 eur počevši od 9. svibnja 2008.,

-0,49 eur počevši od 6. lipnja 2008.,

-0,49 eur počevši od 7. srpnja 2008.,

-26,83 eur počevši od 28. ožujka 2011.,

-44,70 eur počevši od 21. travnja 2011.,

-45,14 eur počevši od 26. svibnja 2011.,

-60,91 eur počevši od 27. lipnja 2011.,

-63,21 eur počevši od 22. srpnja 2011.,

-86,66 eur počevši od 24. kolovoza 2011.,

-81,71 eur počevši od 1. rujna 2011.,

-61,75 eur počevši od 30. rujna 2011.,

-59,71 eur počevši od 28. listopada 2011.,

-60,02 eur počevši od 29. studenog 2011.,

-61,08 eur počevši od 27. prosinca 2011.,

-67,57 eur počevši od 31. siječnja 2012.,

-67,66 eur počevši od 1. ožujka 2012.,

-65,56 eur počevši od 1. travnja 2012.,

-66,99 eur počevši od 30. travnja 2012.,

-67,69 eur počevši od 1. lipnja 2112.,

-67,14 eur počevši od 2. srpnja 2012.,

-68,02 eur počevši od 1. kolovoza 2012.,

-62,91 eur počevši od 1. rujna 2012.,

-212,36 eur počevši od 4. listopada 2012., do isplate, i to do dana 31. prosinca 2007., po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008., do isplate s kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023., po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 2.450,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u stupnjevitoj tužbi da je 4. kolovoza 2005., s kreditorom, prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, da mu je na temelju ugovora banka stavila na raspolaganje kunsku protuvrijednost 22.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan plasmana kredita, da je ugovoreno vraćanje kredita kroz 84 mjesečna anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, da je kamatna stopa promjenjiva i vezana je uz valutnu klauzulu, da je došlo do rasta tečaja CHF, da je kredit otplaćen u cijelosti, te da je iz podataka Sudskog registra nedvojbeno da je tuženik pravni prednik Slavonske banke d.d. Osijek.

2. Tužitelj ističe da ga kao potrošača, prednik tuženika kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja ugovora, nije u potpunosti informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, i to glede valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za švicarski franak, da je taj rizik sklapanja takvog ugovora neusporedivo veći u odnosu na valutu euro, da Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na euro, a ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, zatim, da je tužitelj u dobroj vjeri i s povjerenjem pristupio sklapanju ugovora, koji mu je banka prezentirala kao za njega najpovoljniji, da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da je prednik tuženika na taj način postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, te da je time prednik tuženika povrijedio odredbe tadašnjeg Zakona o zaštiti potrošača, čije odredbe se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

3. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, te na odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, temeljem kojih odredbi, presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora.

4. Tužitelj navodi da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, prekinuta zastara temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva nastupa protekom pet godina, da nepoštene i ništetne ugovorne odredbe djeluju ex tunc, s posljedičnom uspostavom pravne i činjenične situacije kao da takvih odredaba nije ni bilo, te da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od sklapanja ugovora. Predlaže da se presudom utvrdi ništetnom odredba čl. 3. ugovora o kreditu, u dijelu kojim je glavnica vezana uz ugovorenu valutu CHF, te zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, čiji će iznos određeno postaviti nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju i bude provedeno vještačenje, a sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate. Potražuje trošak postupka.

5. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, navodi da se tužitelj neutemeljeno poziva na presude iz tzv. kolektivnog spora, iz razloga što Slavonska banka d.d., s kojom je tužitelj zaključio ugovor o kreditu, nije obuhvaćena kolektivnom tužbom, da nije utvrđeno da bi Slavonska banka d.d. u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, da eventualnu štetu tužitelju nije prouzrokovao tuženik, već kreditor Slavonska banka d.d., zatim, da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u eur i kredita s valutnom klauzulom u CHF, da je za tužitelja bila prihvatljivija valutna klauzula u CHF i da je dobrovoljno pristao na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, da je valutna klauzula dopuštena i propisana odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, nadalje, poriče da su odredbe Ugovora o kreditu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te osporava ispunjenje uvjeta za stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku, budući da tužitelj i tuženik nisu u pravnom odnosu koji se tiče utajene ili prikrivene imovine ili obveze, niti je tuženik dužan polagati račune tužitelju. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

6. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 26. studenog 2024., tužitelj je postavio određeni zahtjev za isplatu na iznos od 1.452,78 eur, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo je financijsko-knjigovodstveno vještačenje i neposredno je saslušao vještaka Angelinu Horvat, pročitao je Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke od 4. kolovoza 2005., potvrđen 10. kolovoza 2008., po javnom bilježniku Dubravki Filipović-Kovačić pod brojem OU-706/05 (str. 14 do 22), otplatne planove, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled prometa po ugovoru o kreditu, (str. 307 do 326), podatke Sudskog registra za tuženika (str. 6 do 12), dopis tužitelja od 28. travnja 2022., (str. 13), na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao davatelj kredita, zaključili su 4. kolovoza 2005., ugovor o kreditu broj 5140260452- 69800006767/2005 na iznos protuvrijednosti za 22.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita,

-ugovoreni rok otplate kredita je 84 uzastopna mjeseca, plativo u kunama i obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja,

-dospijeće prvog anuiteta je 1. listopada 2005., te svakog narednog uzastopno prvog u mjesecu,

-tijekom otplate kredita, visina kamatne stope se kretala u rasponu od 5,79% do 7,30 % godišnje,

-neposredno prije i u vrijeme zaključenja ugovora, tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazložene odredbe o valutnoj klauzuli i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF, niti ga je prednik tuženika ikada upozorio da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje kunskog kredita ili u valuti eur, u ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao s prednikom tuženika, već je kamata mijenjana jednostrano odlukom banke, tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, što navedene odredbe čini nerazumljivima, o njima se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene su i posljedično tome ništetne, te je takvim postupanjem prednika tuženika, tužitelj kao potrošač oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio temeljem valutne klauzule u CHF, te su, stoga, dijelovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

-kredit je otplaćen u cijelosti 4. listopada 2012.,

-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je preplatio tuženiku ukupno 1.692,04 eur, od čega s osnove valutne klauzule u CHF 1.452,78 eur, te zbog promjenjive kamate 239,26 eur,

-negativna tečajna razlika ne postoji, budući da je tužitelj uvijek plaćao iznos po obračunu kao da je tečaj CHF najmanje 4,736624 kn, a što je visina početno ugovorenog tečaja CHF,

-ugovor o kreditu je potrošački, jer dobivena kreditna sredstva tužitelj nije koristio za potrebe svoje profesije, već za osobne potrebe.

8. Saslušanjem tužitelja JČ utvrđeno je da se, kao komitent, obratio Slavonskoj banci u Virovitici glede kredita za kupnju auta, da mu je službenik banke rekao da je kredit u CHF najpovoljniji i da je CHF stabilna valuta, da u tom razgovoru nije informiran da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eur a ne i tečaj CHF, niti o rizicima koje nosi moguća fluktuacija tečaja, da mu nisu predočeni parametri o promjeni visine kamatne stope, potom, da ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, da se ponuda banke svodila na mogućnost da uzme ponuđeni kredit ili da ostane bez kredita, da je po zanimanju elektrotehničar, da ne raspolaže potrebnim i dostatnim stručnim znanjima iz oblasti ekonomije, da nije znao stvarni sadržaj pojma valutne klauzule u CHF pri čemu je glavnica vezana za CHF, niti promjenjive kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke, da je od ugovora koji mu je pročitao javni bilježnik, razumio visinu odobrenog mu kredita, rok otplate, početnu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta, zatim, da je kreditna sredstva u cijelosti utrošio za kupnju osobnog automobila za potrebe vlastite obitelji, da je kredit osobno otplatio obustavom na plaći, da su otplatne rate vremenom udvostručene, da ne bi zaključio predmetni ugovor da je pravodobno upozoren na sve rizike koje nosi sklapanje takvog ugovora, te da u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, nije imao obrt i/ili udio u trgovačkom društvu, niti je bio nositelj OPG-a.

9. Iz ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005., od 4. kolovoza 2005., koji je, pod brojem OU-706/05, potvrđen 10. kolovoza 2005., po javnom bilježniku Dubravki Filipović-Kovačić, proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Virovitica, kao kreditor, odobrila tužitelju kao potrošaču kredit u kunskoj protuvrijednosti 22.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, da je rok otplate 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, da prvi anuitet dospijeva 1. listopada 2005., a slijedeći uzastopno prvog u mjesecu, da je ugovorena redovna kamata po stopi koja je promjenjiva i vezana je uz valutnu klauzulu, da su izmjene kamatne stope sastavni dio ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa, te da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

10. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Angelini Horvat i saslušanjem vještaka, utvrđeno je da se vještačenje temelji na dokumentaciji tuženika u spisu, da se vještak u svemu rukovodio nalogom, sadržanom u rješenju suda o određivanju vještačenja, da je po ugovoru o kreditu broj 5140260452-69800006767/2005., od 4. kolovoza 2005., banka 12. kolovoza 2005., plasirala tužitelju kreditna sredstva u visini od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je na dan plasmana tečaj CHF iznosio 4,736624 kn, da je mjesečni anuitet trebao biti kunska protuvrijednost 317,61 CHF, što čini iznos od 1.504,40 kn, da je prvi anuitet dospio 1. listopada 2005., i svaki naredni prvog dana u mjesecu, da je početno ugovorena kamatna stopa 5,79% godišnje, tijekom otplate kredita, rasla do 7,30% godišnje, da su, zbog rasta tečaja CHF i zbog promjenjive kamatne stope, mjesečni anuiteti iznosili više od 1.504,40 kn, da je kredit otplaćen 4. listopada 2012., da je na ime otplate kredita tužitelj platio tuženiku ukupno 18.464,17 eur, da je za otplatu, po početno ugovorenoj kamati i početno ugovorenom tečaju CHF, dostatno 16.772,13 eur, da ukupna preplata tužitelja iznosi 1.692,04 eur, od čega temeljem tečajne razlike 1.452,78 eur, te s osnove kamate 239,26 eur, potom, da je tužitelj i kada je pojedinih mjeseci tečaj CHF bio niži od početnih 4,736624 kn, plaćao iznos po obračunu kao da je tečaj CHF i veći od početnih 4,736624 kn, slijedom čega nije moguć prikaza negativne tečajne razlike.

11. Da je tuženiku pripojena Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29, upisana u sudskom registru s matičnim brojem MBS: [matični broj subjekta] Trgovačkog društva u Osijeku, na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. Osijek od 19. lipnja 2008., te glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adia-Bank d.d. Zagreb od 19. lipnja 2008., kojima se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa (pod e) povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju odluke Izvanredne glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adia-Bank d.d. od 29. siječnja 2009., utvrđeno je iz podataka Sudskog registra za tuženika (str. 6 do 12).

12. Da je tužitelj, prije podnošenja tužbe, zatražio od tuženika dostavu knjigovodstveno financijske dokumentacije vezane za predmetni ugovor o kreditu, proizlazi iz dopisa tužitelja od 28. travnja 2022. (str. 13).

13. S obzirom na stabilnu praksu redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja kolektivnog ugovora jer javni bilježnik pri ovjeri/solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, te nalazeći da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, riješeno je da se neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić.

14. Polazeći od načela parničnog postupka, riješeno je da se neće čitati izjava svjedoka JČK broj OV-5477/2020 od 24. kolovoza 2020.

15. Iskaz tužitelja sud cijeni uvjerljivim, logičnim i istinitim, te mu je povjerovao u cijelosti.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja i iskaz vještaka Angeline Horvat, jer su dani u skladu s pravilima struke, objektivni su, argumentirani i razložni, a vještačenje je obavljeno na temelju dokumentacije tuženika i u skladu s nalogom suda. Neprijeporno je da stranke nisu ugovorile kredit s fiksnim tečajem i fiksnom kamatu, no, izračun visine preplate temeljem tečajne razlike, posljedica je ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

17. Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

18. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je u cijelosti osnovan određeno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Predmet spora je primjenjuju li se u ovoj parnici presude iz kolektivnog spora radi zaštite prava potrošača, je li ništetna odredba čl. 3. ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 od 4. kolovoza 2005., u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, te je li utemeljen zahtjev za isplata više plaćenih iznosa temeljem te odredbe.

20. Tužitelj se u tužbi i formalno poziva na odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, navodeći da ne raspolaže kompletnom dokumentacijom neophodnom za točan izračun visine svoje tražbine s osnove preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, te potražuje isplatu iznosa čija će visina biti naknadno određena.

20.1. Tuženik ne spori da tužitelju nije dostavio traženu dokumentaciju, obrazlažući da tužitelj i tuženik nisu u pravnom odnosu koji se tiče utajene ili prikrivene imovine ili obveze, niti je tuženik dužan polagati račune tužitelju

21. Iz rješenja Hrvatske narodne banke broj O-744-020/12-08/ŽR od 9. prosinca 2008., (Narodne novine broj 15/2009) proizlazi da su Slavonska banka d.d. Osijek i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb podnijeli Hrvatskoj narodnoj banci prijavu namjere provedbe koncentracije te dvije banke, da je pravni temelj koncentracije Ugovor o pripajanju sklopljen 18. lipnja 2008., u Zagrebu, da je pravni oblik koncentracije pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, da će nakon provedenog postupka pripajanja, Slavonska banka d.d. Osijek prestati postojati kao pravna osoba i sva njezina prava, obveze i imovina prijeći će na Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb, te da se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek, banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb

22. Nije dvojbeno da se u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ne spominju explicite ugovori o kreditu, koje je s potrošačima sklapala Slavonska banka d.d. Osijek. No, u tom su kolektivnom sporu razmatrane činjenične okolnosti uz koje je Slavonska banka d.d. Osijek, kao pravni prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i potom Addiko Bank d.d., sklapala ugovore o kreditu u razdoblju od 1. lipnja 2004., do 31. prosinca 2008., a upravo su u okviru toga roka, i to 4. kolovoza 2005., tužitelj i Slavonska banka d.d. zaključili ugovor o namjenskom kreditu broj 5140260452- 69800006767/2005. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda, da se tužitelj osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, i te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, kako to proizlazi iz odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku.

23. Na temelju čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka zainteresirana osoba ovlaštena je na isticanje ništetnosti, koje se ne gasi, pa tužitelj, bez obzira na činjenicu što je ugovor prestao isplatom, ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnom odredbe ugovora koja se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu u CHF.

24. Prema presudama suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza da se ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

25. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svoga zaposlenika, na okolnost da je informirao tužitelja o riziku valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF, te je prvostupanjski sud odluku donio na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.

26. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 7. kolovoza 2007., do 31. prosinca 2008., protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

27. Sukladno odlukama Suda Europske unije u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, definirano je da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ osigurava tek kumulativna primjena tri pravila i to su pravilo o ex tunc učincima, koje ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, zatim, pravilo da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

28. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

29. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

30. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja valute vezane za CHF, otpala je utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate, i u konkretnom slučaju to je iznos od 1.452,78 eur s osnova tečajne razlike.

31. Zastara tužiteljeve tražbine, prekinuta je 4. travnja 2012., podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te je, sukladno pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-33/22 od 31. siječnja 2022., glede valutne klauzule, ponovno počela teći 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 5. lipnja 2023., to nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

32. Prije provedenog vještačenja, tužitelj nije ni mogao postaviti određeni zahtjev za isplatu, te je to učinio podneskom od 26. studenog 2024., tj. odmah po primitku dopune nalaza i mišljenja vještaka, kada zahtjeva isplatu iznosa od 1.452,78 eur, temeljem tečajne razlike, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok se tuženik, u podnesku od 6. prosinca 2024., protivi "povišenju tužbenog zahtjeva s neodređenog iznosa u tužbi s naznačenom vrijednošću predmeta spora na iznos od 1.452,78 eur".

32.1. Stajalište je prvostupanjskog suda da tužitelj nije povisio tužbeni zahtjev, već je, sukladno navodima u tužbi i odredbama čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, samo postavio određeni zahtjev za isplatu, a što prije provedenog vještačenja nije mogao učiniti, kao i da se radi o mogućoj i dopuštenoj nepravoj preinaci, iz iste činjenične osnove, u kom se slučaju, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

33. Na osnovi navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. presude. Odluka o kamati zasnovana je, do 31. prosinca 2007., na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008., do isplate na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

34. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u visini od 5.000,00 eur. Stvarna vrijednost predmeta spora je izravno vezano za provedeno vještačenje i iznosi 1.452,78 eur. Ovo stoga što je, zbog specifičnog područja zaštite potrošača, obveza nacionalnog suda tumačiti sporne odredbe nacionalnog prava in favorem potrošača u skladu s načelom djelotvornosti i zaštite potrošača od nepoštenih odredaba iz potrošačkih Ugovora, a takvo stajalište sadržano je u presudi Suda Europske unije u predmetu broj C-441/14, kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1014/2018 od 20. listopada 2021.

35. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21), sud tužitelju priznaje trošak i to 100 bodova (250,00 eur) za sastav tužbe - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za sastav obrazloženih podnesaka od 27. ožujka 2024., od 24. listopada 2024., i od 26. studenog 2024., - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za zastupanje na ročištima 7. svibnja 2024., 7. studenog 2024., i 18. prosinca 2024., - Tbr. 9. t.1. i Tbr. 46. Tarife, po 50 bodova (125,00 eur) za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2024., - Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 46. Tarife i za zastupanje na ročištu za objavu - Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 46. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur, odnosno ukupno 2.450,00 eur. Tužitelj nije pristojbeni obveznik temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23), pa mu trošak pristojbi nije ni priznat.

36. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici s određeno postavljenim tužbenim zahtjevom, pa je tuženik, primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.450,00 eur.

37. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: Siniša Prodanović, odvjetnik u Virovitici,

2. Punomoćnik tuženika: Iris Šanjug, odvjetnik u Zagrebu.