REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6632/2020-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], Š [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, Zagreb, Heinzelova 88, OIB: 44879111575, uz sudjelovanje umješača GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Margite Plažanin, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanoga tuženika i umješača, dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, OIB:44879111575, Heinzelova 88, Zagreb da tužiteljici ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.922,27 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 120,14 eura od 16.7.2015. do isplate,

- na iznos od 26,12 eura od 16.8.2015. do isplate,

- na iznos od 72,30 eura od 16.9.2015. do isplate,

- na iznos od 89,86 eura od 16.11.2015. do isplate,

- na iznos od 38,52 eura od 16.12.2015. do isplate,

- na iznos od 69,50 eura od 16.1.2016. do isplate,

- na iznos od 34,43 eura od 16.2.2016. do isplate,

- na iznos od 12,19 eura od 16.3.2016. do isplate,

- na iznos od 31,44 eura od 16.4.2016. do isplate,

- na iznos od 12,39 eura od 16.5.2016. do isplate,

- na iznos od 29,93 eura od 16.6.2016. do isplate,

- na iznos od 68,46 eura od 16.7.2016. do isplate,

- na iznos od 51,09 eura od 16.8.2016. do isplate,

- na iznos od 20,96 eura od 16.9.2016. do isplate,

- na iznos od 78,39 eura od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 52,32 eura od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 14,90 eura od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 45,81 eura od 16.1.2017. do isplate,

- na iznos od 82,77 eura od 16.2.2017. do isplate,

- na iznos od 93,21 eura od 16.3.2017. do isplate,

- na iznos od 21,47 eura od 16.4.2017. do isplate,

- na iznos od 127,90 eura od 16.5.2017. do isplate,

- na iznos od 60,33 eura od 16.6.2017. do isplate,

- na iznos od 63,83 eura od 16.7.2017. do isplate,

- na iznos od 80,59 eura od 16.8.2017. do isplate,

- na iznos od 16,42 eura od 16.9.2017. do isplate,

- na iznos od 48,17 eura od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od 8,75 eura od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 48,01 eura od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 74,23 eura od 16.1.2018. do isplate,

- na iznos od 32,25 eura od 16.2.2018. do isplate,

- na iznos od 116,90 eura od 16.3.2018. do isplate,

- na iznos od 47,53 eura od 16.4.2018. do isplate,

- na iznos od 58,55 eura od 16.5.2018. do isplate,

- na iznos od 12,93 eura od 16.6.2018. do isplate,

- na iznos od 12,28 eura od 16.7.2018. do isplate,

- na iznos od 30,76 eura od 16.8.2018. do isplate,

- na iznos od 34,72 eura od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 42,76 eura od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 17,07 eura od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 79,42 eura od 16.1.2019. do isplate,

- na iznos od 48,59 eura od 16.2.2019. do isplate,

- na iznos od 70,88 eura od 16.3.2019. do isplate,

- na iznos od 23,75 eura od 16.4.2019. do isplate,

- na iznos od 55,10 eura od 16.5.2019. do isplate,

- na iznos od 40,46 eura od 16.6.2019. do isplate,

- na iznos od 33,36 eura od 16.7.2019. do isplate,

- na iznos od 29,89 eura od 16.8.2019. do isplate,

- na iznos od 51,55 eura od 16.9.2019. do isplate,

- na iznos od 3,64 eura od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 61,64 eura od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 110,55 eura od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 60,57 eura od 16.1.2020. do isplate,

- na iznos od 73,87 eura od 16.2.2020. do isplate,

- na iznos od 84,96 eura od 16.3.2020. do isplate,

- na iznos od 69,30 eura od 16.4.2020. do isplate,

- na iznos od 20,74 eura od 16.5.2020. do isplate,

- na iznos od 3,61 eura od 16.8.2020. do isplate,

- na iznos od 0,17 eura od 16.9.2020. do isplate,

- na iznos od 0,04 eura od 16.12.2020. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, OIB:44879111575, Heinzelova 88, Zagreb naknaditi tužiteljici ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.647,95 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 20.1.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se miješanje Gradu Zagrebu u parnicu na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika, (odnosno doktora medicine) a radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13) ,Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU-a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. U smislu čl.45. KU 29/18,35/19, 78/19, tužiteljičina plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Navedena odredba istovjetna je u čl.47. KU 29/18 i KU 143/13. Osim mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. Navedena odredba o plaći istovjetna je i u TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12 u čl.51. U odredbama čl.49., 55. i 57. KU 29/18, 35/19, 78/19, te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki odrađen sat noću, subotom, nedjeljom i ostalim dodacima uvećava se osnovna vrijednost tog sata, za svaki odrađen sat u posebnim uvjetima uvećava se osnovna vrijednost sata, za posebnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužiteljica ostvaruje dodatak na plaću,…) Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao liječnica radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Sukladno KU 29/18, 35/19, 78/19, u čl.55. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 20%. (u KU 29/18 i KU 143/13, navedena odredba sadržana je u čl.57.) Sukladno čl.21. Dodatak II. KU 92/19 (koji je na snazi od 1.9.2019. do podizanja tužbe), navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 23%. U tom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada /KU navodi posebne uvjete rada/, nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

2. Dalje navodi da je odredbom čl.59. KU 143/13, propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.“ Dodatkom I. KU 96/15 (koji je bio na snazi od 1.10.2015. do 1.3.2018.) propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.“ Odredbom čl.57. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.“ Odredbom čl. 23. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „ U članku 57, brojka: „12%“ zamjenjuje se brojkom 16%“. Tužiteljica je neprekidno radila na radnom mjestu liječnika u Zavodu i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1.4.2015. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima liječnika.

3. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Navedeno vrijedi i za obračun naknade na dane državnih praznika, blagdana, neradnih dana, a koji su također pogrešno obračunati. Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.) U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „ Članka 34. mijenja se i glasi: „ Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“ (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl.59.) Tuženik nije tužiteljici platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, sukladno mjerodavnom pravu, to je istome po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je tužiteljici nezakonito obračunavao plaće i naknade plaće te posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 2015. do podizanja tužbe, i to na način da nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnova posebnih uvjeta rada odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u redovnom i prekovremenom radu. Također tuženik u navedenom vremenskom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužitelju, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao liječnica i imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i u redovnom i prekovremenom radu. Tuženik je također u navedenom vremenskom razdoblju pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužiteljica ima pravo, s osnova godišnjih odmora, državnih praznika, blagdana, neradnih dana i privremene nesposobnosti za rad, čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo sukladno već naznačenim odredbama mjerodavnih prava.

4. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 12.12.2024. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.922,27 eura bruto, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika od 1.5.1994, a od 1.1.2014. radi na poslovima liječnika specijaliste hitne medicine. Tuženik ne osporava činjenicu da tužiteljici za prekovremeni rad nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada (čl. 57. KU) kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (čl. 59. KU), jer je općepoznata činjenica da je za tuženika plaću obračunavala FINA putem sustava COP-a te predmetni dodaci nisu obračunavati kod prekovremenih sati. Tuženik ističe da je netočan navod tužbe da dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatak za otežane uvjete rada tuženik nije obračunavao na sate redovnog rada. Upravo suprotno, tuženik je ispravno obračunavao sve prekovremene sate te predmetne dodatke na sve sate redovnog rada. Tuženik osporava mišljenje tužiteljice da se u mjesečni fond radnih sati ne ubrajaju blagdani. Tuženik obavlja specifičnu djelatnost hitne medicine te mora raditi 24 sata 365 dana u dini, temeljem odredbe članka 195. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine", broj 100/18.) te sukladno odredbi članka 75. Zakona o radu, slijedom čega se satnica rada radnika određuje na mjesečnoj razini. Temeljem odredbe članka 4. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog remena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe (Narodne novine", broj 4/2014.) raspored radnog vremena od 40 sati tjedno, odnosno odgovarajućeg ukupnog mjesečnog fonda sati u zdravstvenim ustanovama mora biti utvrđen tako da osigurava dostupnost zdravstvene zaštite osiguranim osobama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tijekom svih dana u tjednu. Dapače, stavkom 2. članka 4. citiranog Pravilnika izričito se ureduje radno vrijeme ordinacija primarne zdravstvene zaštite na način da one ne moraju osigurati rad nedjeljom i blagdanom jer je zdravstvena zaštita osigurana u okviru djelatnosti hitne medicine, odnosno kod tuženika. Tuženik mora raditi blagdanom, ne može tuženik ne raditi blagdanom ili tvrditi da se nadi o iznenadnom povećanju opsega rada na blagdan. Tjedni odmor radnika, obzirom na obvezu rada subotom i nedjeljom, određuje se primjenom odredbe članka 75. Zakona o radu, slijedom čega niti jedan radnik, pa tako ni tužiteljica, nije uskraćena u korištenju prava na dnevni i tjedni odmor. Radni dan, temeljem zakona i obzirom na specifičnu djelatnost rada, za tuženika je svaki dan u tjednu. Tuženik ističe da je člankom 52. KU/13, odnosno člankom 50. KU/18 propisano da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju su redovnu mjesečnu satnicu. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da su temeljem Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima utvrđeni koji su to neradni dani, te da ih kolektivni ugovor ne može drugačije tretirati, tuženik ističe da je Kolektivni ugovor po svojoj prirodi ugovor. To je izrijekom utvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama npr. U-II-188/2002., U-II-318/2003,, U-II-643/2003. u kojima se utvrđuje da je kolektivni ugovor po svojoj pravnoj naravi ugovor i da se kao takav ima tumačiti. Odredbom članka 6. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine", broj 110/19.) određeno je da Vlada Republike Hrvatske može odrediti koja su državna i druga javna tijela te druge pravne i fizičke osobe dužne raditi u dane blagdana u Republici Hrvatskoj. To je i učinjeno donošenjem citiranog Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i sudjelovanjem predstavnika Vlade Republike Hrvatske Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koje je donijelo i niže citirani Zaključak broj 153. Dakle, na kolektivni ugovor se primjenjuju pravila Zakona o obveznim odnosima ukoliko posebnim zakonom nije propisano drugačije. Odredbom članka 321. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovorne strane ga predvidjeti de će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor. Tako je i postupljeno te su, temeljem odredbe članka 8. Zakona o radu i odredbama čl.18./ čl.15 Kolektivnog ugovora osnovana Povjerenstava koja daju obvezna tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora. Takva tumačenja Povjerenstva imaju snagu kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu tog kolektivnog ugovora. Ne može se jedno pravilo iz kolektivnog ugovora primjenjivati, a drugo ne, ovisno o volji radnika. Kolektivni ugovor su potpisali i predstavnici tužitelja i on je obvezan u primjeni u cijelosti za tuženika. Nadalje, tuženik ističe Zaključak broj 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. temeljem kojeg sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora je odredilo da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana ili na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Isto utvrđenje donosi se Zaključkom broj 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. Jedan pojam je plaćanje rada na blagdan, a drugi pojam je dodavanje sati rada koji se nisu efektivno odradili, čime bi tužiteljica bila nagrađena i dodavanjem dodataka za posebne uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje na sate koje nije odradila, odnosno obvezom tuženika da plati nešto što nije odrađeno. Slijedom toga tuženik drži da je zakonit zaključak, jedino životno i logično da rad na blagdan neovisno o efektivno odrađenim mjesečnim radnim satima, ne može predstavljati prekovremeni rad. Tuženik također ističe Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine", broj 56/2020.) iz kojeg je razvidan način određivanja vrijednosti jednog prekovremenog sata: osnovna plaća dijeli se s brojem sati u mjesecu koji se dobiju množenjem dana u mjesecu bez subota i nedjelja s 8. Predlaže o parnici obavijestiti Grad Zagreb kao umješača, jer je isti vlasnik tuženika, osnivač je tuženika i temeljem članka 59. Zakona o ustanovama („Narodne novine", broj 76/93., 29/97,, 47/99, i 35/08) solidarno i neograničeno odgovara za obveze tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je dopustio da se na strani tuženika u parnicu umiješa Grad Zagreb, budući je osnivač tuženika, te sukladno čl.59. Zakona o ustanovama solidarno i neograničeno odgovara za obveze ustanove koje je osnivač, pa stoga isti ima pravni interes da tuženik uspije u parnici.

7. Umješač Grad Zagreb se pridružio svim navodima tuženika.

8. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenja o plaći, cjenik usluga, sporazum o preraspodjeli radnog vremena, dokumentaciju, obračunske liste, evidencije rada, preraspodjelu radnog vremena u 2015., provedeno je financijsko vještačenje od 9.7.2021. po vještaku Vještak Tkalec d.o.o., vještak se dopunski pisano očitovao 27.8.2021., izvršen je uvid u sudsku praksu, vještak se dopunski očitovao 23.8.2023., proveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem od 25.11.2024., vještak se dopunski pisano očitovao 11.12.2024.

9. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan, kao u izreci presude.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika.

12. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

13. Odredbom čl.57. KU propisano je uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za radno mjesto tužitelja, međutim tuženik tužitelju nije plaćao taj dodatak na sve sate koje je odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio na istom radnom mjestu, stoga je ostvario pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat koji je radio.

14. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, predmetnim KU utvrđeno je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću.

15. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednak način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

16. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik kao poslodavac nije isplatio dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada u spornom razdoblju, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate u spornom razdoblju, naknadu za vrijeme godišnjeg odmora, bolovanja i rada za vrijeme blagdana, pa predlaže da visinu istih izračuna sam tuženik, a sve za utuženo razdoblje, imajući u vidu prave iznose plaća tužitelja s utvrđenim razlikama po prethodno navedenim osnovama.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. od 9.7.2021. proizlazi da je na osnovi podataka iz nalaza, vještak mišljenja:

1.) Ako je prekovremeni rad tužiteljice potrebno utvrditi primjenom fonda radnih sati kako ga tumače zaposlenici u zdravstvu (broj dana u mjesecu bez subota, nedjelja i blagdana x 8 sati), tada neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2021. godine iznose ukupno 31.220,72 kn bruto i to:

10.550,61 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada,

6.470,60 kn na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

9.543,30 kn na ime dodatka za prekovremeni rad,

4.162,53 kn na ime naknade plaće za godišnji odmor i

493,68 kn na ime naknade plaće za bolovanje.

2.) Ako je prekovremeni rad tužiteljice potrebno utvrditi primjenom fonda radnih sati kako ga tumači Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU-a (148. i 153.), tada neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2021. iznose ukupno 21.288,63 kn bruto i to: 10.550,61 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada,

6.470,60 kn na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

1.042,58 kn na ime dodatka za prekovremeni rad,

2.784,53 kn na ime naknade plaće za godišnji odmor i

440,31 kn na ime naknade plaće za bolovanje.

Mjesečni iznosi, kao i iznosi po svim utuženim stavkama u obje varijante vidljivi su iz izračuna.

18. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je istaknuo primjedbe, te se vještak na iste očitovao 27.8.2021., te naveo da ako tužitelj nije odradio 12 sati u rujnu 2015., tada se osnovni nalaz korigira i to ako je prekovremeni rad tužiteljice potrebno utvrditi primjenom fonda radnih sati kako ga tumače zaposlenici u zdravstvu (broj dana u mjesecu bez subota, nedjelja i blagdana x 8 sati), tada neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2021. godine iznose ukupno 30.850,64 kn bruto, a korigirani iznos potraživanja za prosinac 2015. iznosi 749,13 kn bruto. Ako je prekovremeni rad tužiteljice potrebno utvrditi primjenom fonda radnih sati kako ga tumači Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU-a (148. i 153.), tada neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2021. iznose ukupno 20.918,55 kn bruto, a korigirani iznos potraživanja za prosinac 2015. iznosi 502,41 kn bruto.

19. Nadalje, na primjedbe tužiteljice na dodatno očitovanje, vještak se očitovao u podnesku od 23.8.2023., te je naveo kako je prigovor tužiteljice koji se odnosi na preraspodjelu pravne prirode. Nalaz je sačinjen temeljem dokumentacije u spisu, uzimajući u obzir Sporazum o preraspodjeli, a kako je navedeno u osnovnom nalazu. Prema tome, ako je prekovremeni rad trebalo utvrđivati na mjesečnoj razini, odnosno ne uzimajući u obzir navedeni Sporazum, tada je potrebno dati upravo takvu uputu vještaku. Obzirom da iz podataka u nalazu, a koji su utvrđeni temeljem evidencija radnog vremena tužiteljice, proizlazi da je ista u nekim mjesecima u 2015. godini radila manje od fonda radnih sati (rujan 2015. godine), potrebno je dati uputu vještaku da li je tim slobodnim satima/danima potrebno podmiriti prekovremeni rad tužiteljice u 2015. godini, kao i da li se trebaju uzeti u obzir svi plaćeni sati prekovremenog rada (kolovoz 2015. godine 4 sata i prosinac 2015. godine 5 sati), odnosno više plaćeni prekovremeni sati nego su odrađeni u tom mjesecu. Naime, obzirom da je radno vrijeme bilo raspodijeljeno unutar razdoblja od 4 mjeseca, tuženik je plaćao prekovremene sate krajem tog obračunskog razdoblja, pa proizlazi da je u kolovozu i prosincu platio više nego je tužiteljica u tim mjesecima odradila. Međutim, gledajući u obzir razdoblje od 4 mjeseca u kojem je radno vrijeme preraspodijeljeno, tuženik je u zadnjem mjesecu obračunskog razdoblja (kolovoz i prosinac) podmirio sav odrađeni rad tužiteljice u tom razdoblju. Dakle, ako prekovremeni rad u 2015. godini, unatoč volji stranaka, treba obračunavati na mjesečnoj razini, tada je potrebno: 1) Decidirano dati u zadatak vještaku da prekovremeni rad za 2015. godinu utvrđuje na mjesečnoj razini, odnosno da zanemari Sporazum o preraspodjeli. 2) Uputiti vještaka da li je potrebno uzeti u obzir slobodne sate/dane u rujnu 2015. godine i više plaćene sate u kolovozu i prosincu 2015. godine. Naime, osim utvrđivanja prekovremenog rada mijenja se i iznos naknada za godišnji odmor i bolovanje utvrđenih osnovnim nalazom, odnosno korekcijom nalaza. Ako je pak, trebalo primijeniti Sporazum o preraspodjeli, tada je varijanta 2 izračuna iz nalaza od 09.7.2021. (stranice 12 do 14, cjelokupno potraživanje na stranicama 18-19) odnosno korekcija od 27.8.2021. u skladu sa Zaključcima 148. i 153. Povjerenstva za tumačenje KU. Da je primijenjen fond sati koji ne uključuje blagdane u tjednu (Zaključak 148.) do uključivo studenog 2015. godine u varijanti 2 izračuna vidljivo je iz fonda radnih sati naznačenih u stupcu 2 tablice na stranici 12 osnovnog nalaza, koji se razlikuje od fonda sati utvrđenog prema Zaključku 153., a koji je naznačen u tablici gdje je prikazana cijena sata.

20. Povodom primjedbi tužitelja, provedeno je dopunsko financijsko vještačenje od 25.11.2024., te je vještak u istom naveo da je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da, ako prekovremeni rad treba utvrditi na mjesečnoj razini, bez uzimanja u obzir Sporazuma o preraspodjeli, te ako je fond radnih sati potrebno utvrditi prema zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (148 i 153), tada neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2021. godine iznose ukupno 2.922,27 EUR bruto.

21. Podneskom od 11.12.2024. vještak se dodatno očitovao na primjedbe tužiteljice, te je naveo da, kako je navedeno u mišljenju od 25.11.2024. godine „… neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2021. godine iznose ukupno 2.922,27 EUR bruto“. Dakle, navedeni iznos predstavlja ukupno potraživanje tužiteljice po svim utuženim osnovama.

22. Na nalaz i mišljenje vještaka, te njegove dopune i očitovanja, stranke nisu stavljale primjedbi, te je sud iste prihvatio kao stručne, a vještak se argumentirano očitovao na sve primjedbe stranaka.

23. Tužiteljica je podneskom od 12.12.2024. u skladu s konačnim izračunom vještaka precizirala tužbeni zahtjev, tako da potražuje 2.922,27 eura bruto s pripadajućim kamatama.

24. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 143/13) koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

25. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja, budući je predmetnim KU-a utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću.

26. Valja navesti da tužitelj, kada mu KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodatka po utuženim osnovama, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po tim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. citiranog KU-a, te u svojstvu radnika definiranog odredbom članka 59 KU-a, budući je u cijelom utuženom periodu imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

27. Pritom niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje s osnova dodataka na osnovnu plaću pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada međusobno isključuju. Dakle, pravo na utužene dodatke pripada tužitelju neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

28. Također, tužitelju pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor u odnosu na visinu dodataka (budući se naknada plaće obračunava kao prosjek tri prethodno isplaćene plaće), sukladno čl.36. st.2. KU, pripada mu i naknada za bolovanje.

29. S obzirom na odredbu čl.19. st.6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i VSRH u odlukama Rev 239/2021, Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13). Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je tumačenje prihvaćanjem Zaključka 153 kojim se stavljaju izvan snage Zaključci 21,48 i 148, a prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje. Odredbama čl.51 KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan, ti se sati uvećavaju u postocima navedenim u čl.52 KU/13, odnosno 50 KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati, tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu st.9. čl.51 KU/13, odnosno 49 KU/19.

30. Kako je tužiteljica tužbeni zahtjev u cijelosti uskladila s izračunom vještaka, te je zatražila isplatu iznosa od 2.922,27 eura bruto, koliko iznosi zbroj predmetnih utuženih dodatka i naknada za utuženo razdoblje, neisplaćenih tužitelju, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno datuma njegove isplate, u odnosu na utuženi dodatak za prethodni mjesec, to je usvojen tako postavljeni tužbeni zahtjev.

31. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, međutim tužbeni zahtjev je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R-376/15 od 2.6.2015., Gž R-440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.).

32. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), pa su tako tužiteljici priznati troškovi: sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1.OT), sastava podnesaka od 8.3.2021., 4.8.2021., 4.10.2021., 16.8.2023., 4.9.2023., 12.12.2024. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT),podnesaka od 22.3.2021., 8.10.2024. - svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 8.3.2021., 30.8.2023.,4.10.2023., 19.11.2024., 18.12.2024. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), te ročišta za objavu presude - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 1325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.650,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.312,50 eura. Tome treba pridodati trošak financijskog vještačenja jer je bio nužan za postupka u iznosu od 335,45 eura, pa ukupni troškovi tužiteljice iznose 3.647,95 eura.

34. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate na temelju članka 30. stavak 2. OZ-a i čl.29. ZOO-a.

35. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku

3. umješaču