REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3537/2018-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju HU iznos 4.419,67 eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2018. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 4.118,04 eur sa zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 17. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. ožujka 2017. stradao kao pješak u prometnoj nezgodi u Zagrebu, na raskrižju Strme ceste i ulice Strmi odvojak. Tvrdi da je za nezgodu odgovoran PU iz [adresa], koji je osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] zbog neprilagođene brzine osobinama i uvjetima na cesti naletio na tužitelja te je na taj način skrivio nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tvrdi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB Sveti Duh u Zagrebu. Tužitelj dalje navodi da je uslijed štetnog događaja pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu jer da je pretrpio fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Potražuje isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, u ukupnom iznosu 24.000,00 kn. Navodi i da se u mirnom postupku 1. rujna 2017. sa odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji se nije očitovao o osnovanosti istoga. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 24.000,00 kn sa zateznom kamatom od 2. rujna 2017. do isplate te obvezati tuženika i na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, odnosno ne spori da bi se 24. ožujka 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj sudjelovao kao pješak, ali da nije točno da je u istoj stradao. Osporava odgovornost svog osiguranika za nastanka štetnog događaja i postojanje uzročne veze. Smatra da je tužitelj isključivo ili pretežito kriv za nastanak predmetne nezgode jer se kao pješak kretao po kolniku iako je to isključivo zakonom zabranjeno (čl. 124. i čl. 129. Zakona o sigurnosti prometa na cestama). Osim toga, tvrdi da iz medicinske dokumentacije tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu, proizlazi kako ni jedna od dijagnosticiranih ozljeda nije objektivno utvrđena i opisana te da bi bila izvana vidljiva na tijelu tužitelja, iz čega da proizlazi da tužitelj u ovoj prometnoj nezgodi nije zadobio tjelesne ozljede. Ne spori da mu se tužitelj obratio sa odštetnim zahtjevom (zaprimio 12. rujna 2017.), ali da je isti bio nepotpun jer da iz priloženih dokaza nije bilo moguće utvrditi niti odgovornosti niti visinu štete. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, predlaže isti odbiti te tužitelja obvezati na naknadu troškova ovog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zapisnik o očevidu od 24. ožujka 2017. (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7-36 spisa), odštetni zahtjev sa preslikom potvrde o preporučenoj pošiljci te odgovor tuženika na isti (list 37 i 45 spisa), nalaz i mišljenje dr. Škavića iz prekršajnog postupka PpP-8976/17 (list 43-44 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka dipl. Ing Gorana Husineca (list 108 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Gorana Husineca (list 116-123 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Davora Mayera (list 141-142 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. sc. OU, ortopeda (list 162-164 spisa), kao i usmeno obrazloženje navedenih vještaka (list 261-264 spisa), iskaz svjedoka PU (list 269-271 spisa), spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-8976/17 te je pregledana DVD snimka štetnog događaja sadržana u prekršajnom spisu.

4. Sud nije izveo dokaz predloženim saslušanjem svjedoka – policijskih službenika koji su vršili uviđaj te svjedoka SU i BU jer je tužitelj od tih saslušanja odustao podnescima od 7. listopada 2019. te na ročištu 18. rujna 2024. Nije izveden dokaz niti saslušanjem svjedoka ČU jer je tuženik na ročištu 18. ožujka 2024. odustao od njenog saslušanja.

5. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete kojeg tužitelj temelji na činjeničnim navodima iz kojih bi proizlazilo da je, kao pješak, stradao u prometnoj nezgodi 24. ožujka 2017., a za nastanak koje da je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Među strankama su nesporne činjenice nastanaka štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza, osnovanost i visina zahtjeva.

8. Tužitelj je podneskom od 17. lipnja 2020. (list 102 spisa), po povišenju Orijentacijskih kriterija (sjednica Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2020.) zahtjev za naknadu štete potraživao u visini ukupno 34.500,00 kn te je, a po provedenom medicinskom vještačenju, podneskom od 22. kolovoza 2022. (list 168 spisa) zahtjev postavio u visini 33.300,00 kn koji je pak na ročištu 16. studenog 2023. izrazio u važećoj valuti eur 4.419,67 eur.

9. Neosnovano tuženik na ročištu 14. studenog 2024. navodi da se, kao i u podnesku od 11. travnja 2023. (list 174 spisa), protivi preinaci zahtjeva od 17. lipnja 2020. te preinaci od 16. studenog 2023. Navedeno stoga što je tužitelj podneskom od 17. lipnja 2020. (list 102 spisa) preinačio zahtjev povišenjem zahtjeva iz tužbe (sa 24.000,00 kn na 34.500,00 kn) zbog promjene Orijentacijskih kriterija. Naime, nesporno je da je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020., pod posl.br. Su-IV- 47/2020-5 zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu, sukladno kojoj, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka pa je sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva te je odlučeno kao u izreci rješenja. U tom smislu neosnovani su navodi tuženika o tome da je preinačeni dio tužbenog zahtjeva u zastari, s obzirom da tužitelj preinakom tužbe nije postavio novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirao imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije VSRH, koji su doneseni nakon podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju uređenje zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima predstavlja specifikaciju tužbenog zahtjeva sukladno važećem materijalnom pravu te je i u tom smislu neosnovan prigovor zastare.

10. Tužitelj je, u konačnici, podneskom od 22. kolovoza 2022. (list 168 spisa) zahtjev postavio u visini 33.300,00 kn sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2018. do isplate (od završetka liječenja) te je isti na ročištu 16. studenog 2023. (list 261 spisa) iskazao u važećoj valuti eur. Time je zahtjev, u odnosu na onaj iz podneska od 17. lipnja 2020., smanjen, odnosno tužba je djelomično povučena, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio.

11. Radi utvrđenja sporne odgovornosti za nastanak štetnog događaj te sporne uzročno posljedične veze, sud je izvršio uvid u spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-8976/17, saslušan je svjedok PU, izvršen je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka te je cijenjen kombinirani nalaz i mišljenje prometnog vještaka Gorana Husinca i vještaka sudske medicine Davora Mayera.

12. Na uviđaju na licu mjesta (list 108 spisa) tužitelj je pokazao smjer svog kretanja, neposredno nakon izlaska iz kamiona, naveo da se kamion Čistoće prethodno kretao od sjevera prema jugu ulice Strma cesta te zaustavio kod križanja sa Strmim odvojkom, a nakon čega je izašao sa mjesta suvozača u namjeri prelaska preko kolnika prema zapadu. U tom trenutku je provjerio može li preći cestu, lijevo i desno, kada je iz smjera juga prema sjeveru, naišlo vozilo osigurano kod tuženika. Naveo je i da su sa lijeve strane, gledajući iz smjera sjevera, bila parkirana osobna vozila te da je na ulasku u školsko parkiralište bilo pakirano vozilo.

13. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-8976/17 utvrđeno je da u istom 5. listopada 2018. donijeta (pravomoćna) presuda kojom je okr. PU (ovdje osiguranik tuženika) oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako što je da 24. ožujka 2017. upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka] krećući se sjevernom stranom kolnika Strme ceste u smjeru zapada i dolaskom do raskrižja s ulicom Strmi odvojak, obilazio s lijeve strane teretno vozilo zatvoreno sa prijevoz otpada, kojim je upravljao SU, a koji se neposredno prije prometne nezgode zaustavio u sjevernom dijelu raskrižja radi izlaska putnika odnosno djelatnika zaposlenog na prikupljanju komunalnog otpada i tom prilikom je propustio prilagoditi brzinu kretanja osobinama ceste (raskrižje, zona škole) te situaciji u prometu (zaustavljena vozila i pješak na cesti), uslijed čega nije pravovremeno zaustavio vozilo kada to konkretni uvjeti u prometu zahtijevaju, već je desnom bočnom, više prednjom stranom vozila naletio na pješaka HU, djelatnika Zagrebačkog holdinga Podružnica Čistoća, koji je neposredno prije prometne nezgode izašao iz teretnog vozila te je potom prelazio kolnik Strme ceste od sjevera prema jugu, dolazeći vozaču s njegove desne strane, na dijelu ceste gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza te je uslijed naleta HU pao na kolnik i došlo je do njegova okrznuća.

14. Sud je na ročištu 18. ožujka 2024. (list 270 spisa), zajedno sa punomoćnicima stranaka, izvršio pregled DVD snimke štetnog događaja od 24. ožujka 2017. (nalazeće u spisu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-8976/17) te je utvrdio da je na snimci u 6.38,17 sati vidljivo da tužitelj u reflektirajućem prsluku izlazi iz kamiona, a u kojem momentu dolazi osiguranik tuženika svojim vozilom. U 6.38,19 sati vidljivo je da osiguranik tuženika u vožnji nalijeće na tužitelja koji pada te zatim, osiguranik dolazi do tužitelja, a prethodno izašavši iz svog vozila, tužitelj leži cijelo vrijeme na cesti da bi se zatim osiguranik tuženika vratio do svog vozila i istim krenuo vožnjom unatrag.

15. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husinca proizlazi da je kamion bio zaustavljen u raskrižju radu utovara smeća, pješak se zadržavao na kolniku radi obavljanja tog utovara te je imao mogućnost uočavanja Opela (osiguranik tuženika). Vozač Opela je imao mogućnost uočavanja teretnog smetlarskog vozila, a uočio je pješaka kada je isti krenuo prelaziti cestu te je započeo kočenje, ali prekasno. Opel se kretao brzinom od 3 km /h i ukoliko se zaustavio na stopalu pješaka, tada to znači da je prije pregaženja reagirao i da se zaustavio kada je nagazio stopalo. Iskorak pješaka traje manje od sekunde, ali se ne isključuje da je vozač Opela reagirao na pokret pješaka koji je protumačio kao namjeru prelaska preko kolnika. Pješak se zadržavao na kolniku radi utovara smeća te je imao mogućnost uočavanja Opela.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine Davora Mayera proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao pješak u kontaktu s osobnim vozilom. Usporedbom materijalnih tragova na vozilu i obući - s ozljedama tužitelja, proizlazi da se radilo o naletu tipa bočnog okrznuća. Tužitelj je u trenutku kontakta bio prednjom stranom tijela okrenut desnoj bočnoj strani vozila osiguranika tuženika, koje je svojim čelnim dijelom već prošlo ispred njega i u iskoraku desnom nogom. Ostvaren je brišući kontakt između potkoljenice iskoračene desne noge tužitelja i prednjeg dijela desne bočne strane vozila, pri čemu je došlo i do prelaska kotača vozila preko desnog stopala. Uslijed kontakta je tužitelj izgubio ravnotežu i pao na kolnik, dočekavši se na lijevi lakat. Do kontakta je moglo doći pri minimalnoj brzini kretanja vozila. Opisana kinematika, uz izostanak drugih ozljeda na tijelu, upućuju na nisku brzinu kretanja vozila. U opisanoj dinamici događaja tužitelj je zadobio ozljede – natučenje desnog stopala praćeno otokom hrpta stopala; prijelom središnjeg dijela 3. kosti donožja desnog stopala s pomakom ulomaka te natučenje s oguljotinom lijevog lakta. Naknadna komplikacija u vidu tromboze (začepljenja ugrušcima) krvnih žila stopala i potkoljenice je također uzročno-posljedično vezana s događajem.

17. Na ročištu 16. studenog 2023. prometni vještak Goran Husinec usmeno se očitovao na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje te iskazao u odnosu na primjedbu na kojoj udaljenosti se nalazilo vozilo u trenutku kad je tužitelj započeo izlaziti iz nepropisno zaustavljenog vozila - ako se osobno vozilo kretalo konstantnom brzinom od oko 3 km/h onda je vozač vozila mogao vidjeti pješaka kako izlazi iz kamiona na udaljenosti od oko 4 m u vremenu od oko 5 sek, naravno postoji mogućnost da se osobno vozilo kretalo brže pa da je prilaskom kamionu usporavao, ali u spisu nema elemenata kojima bi se to moglo utvrditi. Zaključno, vozač osobnog automobila je mogao primijetiti izlazak tužitelja iz teretnog vozila najmanje 5 sek prije naleta. Na daljnji upit na kojoj udaljenosti se nalazilo vozilo kad je tužitelj započeo s prelaskom kolnika vještak je odgovorio – kada je tužitelj stupio na kolnik iz teretnog vozila odnosno kad je započeo s prelaskom kolnika vozilo je bilo udaljeno od njega oko jednog metra.

18. Na ročištu 16. studenog 2023. vještak sudske medicine Davor Mayer, također se usmeno očitovao na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje te iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na podnesak tuženika navodi da je isti u bitnome usmjeren osporavanju njegovog zaključka o povezanosti događaja i prijeloma kosti stopala, a u prilog svom stavu tuženik navodi da vještak nije analizirao i komentirao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju posebice sve radiološke nalaze. U odgovoru na ovo vještak iskazuje da je iz cjelokupne medicinske dokumentacije za potrebe izrade nalaza i mišljenja izdvojio relevantna utvrđenja, kako to i inače čini, nastojeći izbjeći opterećivanje nalaza i mišljenja suvišnim tekstom. U odnosu na, za tuženika spornu vezu, navodi da, kad se skupno sagledaju svi relevantni elementi, a to je sadržaj medicinske dokumentacije, tragovi nastali na vozilu i obući tužitelja, dolazi se do zaključka da je lom porijeklom iz događaja i taj cjelokupni kontekst relevantnih elemenata ne ostavlja mjesta dvojbi oko pitanja povezanosti. Činjenica da inicijalnim RTG snimanjem odnosno, očitavanjem te snimke nije utvrđena koštana ozljeda međutim, to nije neobično i ne može se koristiti kao argument za osporavanje veze. Naime, koštane ozljede se u pravilu puno bolje radiološki vide s vremenskim odmakom nego kad su potpuno svježe, a ovo posebice vrijedi za diskretne lomove manjih kostiju. Neupitna je prisutnost ozljede dokazana naknadnom radiološkom obradom. Na pitanje tuženika da li iz medicinske dokumentacije proizlazi nedvojbeno utvrđeno postojanje sporne ozljede vještak je odgovorio potvrdno. Na upit pun. tužitelja, a u vezi nalaza od 7.4.2017. a na koji se tuženik poziva u svom prigovoru od 11.4.2023. pod točkom 8. vještak navodi kako je liječnica koja je očitala predmetnu snimku u tekst očitanja je unijela svoja razmišljanja i predložila na neki način tumačenje zbog čega na inicijalnoj snimci (ta ista liječnica) nije utvrdila koštane traume tj. prijeloma. Njezino tadašnje dijagnostičko promišljanje sadržano u predmetnom očitanju nije relevantno za zaključivanje jer je za konačni zaključak bilo potrebno sagledati svu radiološku dokumentaciju koja jasno govori u prilog zaključcima koje je vještak naveo u pisanom nalaz i mišljenju. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak nije imao na uvid zdravstveni karton tužitelja ali je za nalaz bilo dostatno spisu priležeća medicinska dokumentacija.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prometnog i sudsko medicinskog vještaka, a budući da su sačinjeni stručno i detaljno, temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije. Usmenim obrazloženjem vještaci su otklonili prigovore tuženika na pisani nalaz mišljenje, koje sud cijeni kao potpuno, jasno i neproturječno te ne nalazeći da bi za to bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st.3. ZPP, nije prihvaćen prijedlog tuženika za obnovom vještačenja. Vještaku sudske medicine sud nije dopustio usporedbu sa nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine Škavića (sačinjenog za potrebe prekršajnog postupka) budući da ne postoji suglasnost tužitelja da se taj nalaz i mišljenje, kao dokaz, koristi u ovom postupku.

20. Iz iskaza svjedoka PU proizlazi da se kritične zgode kretao iz smjera juga prema sjeveru te se u jednom trenutku zaustavio sa desne strane ceste jer je unuku vozio u školu. U tom trenutku je ispred njega došao kamion Čistoće iz smjera sjevera prema jugu te se zaustavio ispred svjedoka ukošeno. Vidio je da je radnik Čistoće izašao iz kamiona sa pozicije suvozača te u jednom momentu počeo jaukati i vidio je da taj radnik leži na cesti ispred njegovog auta i tvrdi da ga boli noga odnosno da jauče. Ponavlja da se on autom uopće nije micao dakle, stajao je jer nije mogao ući u dvorište škole. Navodi da je protiv njega u vezi štetnog događaja vođen prekršajni postupak u kojem je proglašen krivim te je platio novčanu kaznu. Kada se svjedoka pita kako objašnjava da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak, a obzirom na njegov današnji iskaz, navodi da njega policija zapravo ništa nije niti pitala tada, već su sve samo zapisali i protiv njega je pokrenut postupak. Na poseban upit pun. tuženika koliko je vremena prošlo od trenutka kad je tužitelj izašao iz kamiona Čistoće do trenutka kada je isti počeo jaukati, navodi da ne može to iskazati i to iz razloga što, kad je isti otvorio vrata kamiona, svjedoka zapravo istog nije niti mogao vidjeti točno kad je izašao iz kamiona. Navodi da je tužitelj izašao iz kamiona tako da je u odnosu na njegov položaj auta njemu bio okrenut leđima. Svjedok je došao do tužitelja i pitao ga što se dogodilo jer mu nije jasno kako bi mu on svojim autom prešao preko noge kad to nije istina. Kada se svjedoku prikazuje slika koja prileži listu 121 spisa (u sklopu nalaza i mišljenja vještaka) iskazuje da je položaj osobe koji je ucrtan zapravo bio još više ispred njegovog prednjeg desnog dijela vozila. Zaključno dodaje – da je tužitelju prešao preko noge kako isti tvrdi, tada bi on isto valjda bio iza njegovog kotača jer je on tada vozio Opel terenac koje je teško vozilo jer mu je mašina naprijed. Sa njim u vozilu je bila njegova supruga i iza je bila njihova unuka. Ne zna da li se ista sjeća štetnog događaja jer je pričala sa unukom.

21. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka PU jer je isti, u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja dakle, kretanja osiguranika tuženika vozilom prije nastanka štetnog događaja, položaja tužitelja neposredno prije nastanka štetnog događaja te mogućnosti njihova međusobna uočavanja-u suprotnosti sa prihvaćenim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, sadržajem pregledane DVD snimke (vidljiv nastanak štetnog događaja) te u konačnici i u suprotnosti sa sadržajem pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu temeljem koje je navedeni svjedok oglašen krivim za prekršaj iz čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, svjedok je iskazao da je neposredno prije nastanka štetnog događaja bio zaustavljen sa vozilom, a iz pregledane DVD je jasno vidljivo da nikakvog zaustavljanja nije bilo, već je svjedok u vožnji vozilom naletio na tužitelja koji zatim pada. Nadalje, nije prihvaćeno niti da bi tužitelj svjedoku prethodno bio okrenut leđima te da ga svjedok nije mogao vidjeti jer suprotno proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka - vozač osobnog automobila je mogao primijetiti izlazak tužitelja iz teretnog vozila najmanje 5 sekundi prije naleta, a kada je tužitelj započeo s prelaskom kolnika – vozilo osiguranika tuženika je bilo udaljeno od njega oko jednog metra. Osim toga, tužitelj je na uviđaju sudu opisao svoje ponašanje nakon izlaska iz vozila (sa suvozačeva mjesta), pregledom snimke je utvrđeno da je tužitelj na sebi imao reflektirajući prsluk i prometni vještak je utvrdio da su se sudionici događaj međusobno mogli uočiti neposredno prije nastanka štetnog događaja. Iskaz svjedoka Štok sud nalazi usmjerenim na izbjegavanje utvrđenja odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pogotovo kad se ima u vidu da je isti povodom štetnog događaja oglašen krivim za neprilagođavanje brzine vozila uvjetima i stanju na cesti kritične zgode, a navod svjedoka da nije istina da je vozilom prešao preko stopala tužitelja zapravo ukazuje da isti uopće nije obraćao pažnju na situaciju u prometu imajući u vidu dakle, osobine ceste (raskrižje, zona škole) te situaciju u prometu (zaustavljena vozila i pješak na cesti), uslijed čega nije pravovremeno zaustavio vozilo kada su to konkretni uvjeti u prometu zahtijevali. Iako je građansko pravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti te ovaj sud, u pogledu odgovornosti, nije vezan pravomoćnom osuđujućom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu u smislu čl. 12. ZPP međutim sadržaj iste svakako je okolnosan za utvrđenje odgovornosti u ovom postupku imajući u vidu da je u počinjeno prekršajno djelo, u konkretnom slučaju, predstavlja štetnu radnju.

22. Cijeneće izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti, prije svega utvrđenja sa pregledane DVD snimke nastanka štetnog događaja, utvrđenja iz prihvaćenog prometnog nalaza i mišljenja, kazivanje tužitelja na uviđaju na licu mjesta te dovodeći ista u vezu sa sadržajem osuđujuće presude Prekršajnog suda u Zagrebu u dijelu opisanog počinjenja prekršaja, a kraj neprihvaćenog iskaza svjedoka PU, sud utvrđuje da je dakle, osiguranik tuženika, a zbog postupanja suprotno čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kritične zgode prouzročio nastanak štetnog događaja tako što je naletio na tužitelja svojim vozilom bočnim okrznućem te mu pregazio desno stopalo iako je prethodno postojala mogućnost međusobnog uočavanja sudionika štetnog događaja.

23. Kako je između stranaka nesporno da je tužitelj stradao u srazu njega kao pješaka i vozila u kretanju - šteta je nastala u vezi s motornim vozilom u pokretu dakle, od opasne stvari, čime vrijedi zakonska predmnijeva (smatra se) iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu ZOO) da šteta potječe od te opasne stvari, a za istu tuženik odgovara temeljem čl. 1064 ZOO. Kod objektivne odgovornosti odgovara se bez obzira na krivnju, a subjekti objektivne odgovornosti mogu se u cijelosti ili djelomično osloboditi odgovornosti samo pod uvjetima iz čl. 1067. ZOO. U tom smislu odgovornost oštećenika (ovdje tužitelja) prosuđuje se po pravilima o doprinosu vlastitoj šteti.

24. Sud je prvenstveno polazio od toga da se veći zahtjevi postavljaju vozačima motornih vozila jer rukuju sredstvima naročite snage i opasnosti za ljudski život i da zbog toga odgovaraju za štetu po objektivnom kriteriju. Prema stavu ovog suda, a ocjenom izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio da je primarni odnosno neposredni uzrok nastanka štetnog događaja - propust adekvatne reakcije osiguranika tuženika u konkretnoj prometnoj situaciji. Naime, isti je doduše kritične zgode vozio minimalnom brzinom, ali je bez obzira na to što se tužitelj po izlasku iz kamiona našao na kolniku - istog je mogao uočiti te je upravo izostanak reakcije osiguranika tuženika u vidu kočenja ili poduzimanja radnje pretjecanja kritične zgode, a budući da je njegovo vozilo bilo tehnički ispravno, upravo je njegova neadekvatna reakcija kao subjektivni razlog, dovela do nastanka štetnog događaja. Da je osiguranik tuženika imajući u vidu zaustavljeno vozilo Čistoće ispred njega, prethodni izlazak tužitelja iz toga vozila te prometnu situaciju u raskrižju, kao i blizinu škole te usporio vozilom do zaustavljanja prije dolaska do mjesta kontakta sa tužiteljem do nezgode ne bi došlo. Prema stavu ovog suda, tuženik nije dokazao da bi ponašanje tužitelja, a kraj utvrđenog primarnog, neposrednog uzroka nastanka štetnog događaja, predstavljalo doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja jer je, ponavlja se, osiguranik tuženika tužitelja mogao vidjeti i adekvatnom reakcijom, koja je izostala, izbjeći nastanak štetnog događaja.

25. Obzirom na utvrđen primarni razlog nastanka štetnog događaja te da tuženik, u konkretnom slučaju, nije dokazao da bi postojao doprinos tužitelja nastanku istog u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO, prema stavu ovog suda osiguranik tuženika je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine utvrđeno je postojanje uzročno posljedične veze između nastanka štetnog događaja te zadobivenih ozljeda tužitelja.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

27. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva, sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. OU iz kojeg proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede udarca u desno stopalo te udarca u desni lakat te se razvijena i duboka venska tromboza. Po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru, vaskularnom kirurgu, hematologu te je provedena fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u području desnog stopala i desnoj potkoljenici. Bolovi najjači u području III MT kosti te izraženiji kod opterećenja. Zaostaje i ograničena pokretljivost lijevog subtalarnog zgloba u slabijem stupnju. Zaostaje i oteklina u području muskulature desne potkoljenice. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj. Vještak je mišljenja da je liječenje tužitelja završeno nalazom fizijatra 21. svibnja 2018. obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Kod izrade nalaza i mišljenja vještak je uzeo u obzir kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 5% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a slabijeg intenziteta 30 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno trajanja od 20 dana, a manjeg intenziteta kumulativno trajanja još narednih 40 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana liječenja. U periodu od 60 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova…). Naruženje blažeg stupnja je zaostalo obzirom na voluminozniju desnu potkoljenicu u odnosu na lijevu za 2 cm.

28. U usmenom očitovanju na ročištu 16. studenog 2023. vještak liječnik OU, očitovao se na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje te iskazao da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru ozljeda i tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja 15. lipnja 2022. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio lom treće metatarzalne kosti desnog stopala nakon čega je liječen neoperacijski, međutim liječenje se kompliciralo razvojem tromboze u srednjoj i gornjoj trećini vena iste desne potkoljenice. Obzirom na navedeno te zaostale posljedice i zbog opisane tromboze vena desne potkoljenice, a kao posljedica ovog štetnog događaja vještak je mišljenja da kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u visini 5%. Zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano je 21. svibnja 2018. što znači da je liječenje trajalo cca 400 dana. Uzevši navedeno u obzir te potrebu za nošenjem gipsa, mirovanjem, rasterećenjem ozlijeđene desne noge vještak je cijenio trajanje boli, straha i tuđe pomoći i njege. U svezi prigovora o zaostalom naruženju koje je cijenio blažeg stupnja ponavlja da je kliničkim pregledom evidentirao voluminoznu desnu potkoljenicu u odnosu na lijevu što je mišljenja da je posljedica tromboze. Navodi da u potpunosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2022. S naslova ozljede treće metatarzalne kosti ostaju trajne posljedice u omjeru 3%, a zbog tromboze vena desne potkoljenice također 3%, što je vještak objedinio na ukupnih 5%. Na daljnje pitanje da li medicinska dokumentacija govori u prilog tvrdnje da su iza tromboze zaostale trajne posljedice navodi da je prema priloženom nalazu UZV vena od 7. veljače 2018. došlo do potpune regresije tromba u desnoj potkoljenici. Međutim, mišljenja je da su zbog venske tromboze zaostale trajne posljedice obzirom na voluminoznost desne potkoljenice i stopala te ograničenu pokretljivost u donjem nožnom zglobu što je posljedica obje opisane ozljede. Na daljnji upit u čemu se sastojala tuđa pomoć i njega nakon skidanja imobilizacije navodi da 22. svibnja 2017. nalazom traumatologa preporuča se skidanje imobilizacije odnosno gipsa. Dakle, praktično to je 60 dana nakon štetnog događaja. Imobilizacija je skinuta te je nakon toga došlo do razvoja duboke venske tromboze kad je također bilo otežano kretanje tužitelja te mu je i u tom periodu bila potrebna tuđa pomoć u određenim kućnim poslovima, odlaska u trgovinu, nabavku, liječniku i sl. Iz priložene medicinske dokumentacije vještak nije našao specifično opisivanje straha kod tužitelja. Tužitelju su bili ordinirani analgetici, a svrha im je da se smanje bolovi kod tužitelja. Na upit pun. tužitelja da li je nužno za utvrđenje pretrpljenog straha da je osoba imala psihijatrijsku dokumentaciju ili da se u drugoj medicinskoj dokumentaciji žalila na postojanje straha, a imajući u vidu ozljede i način ozljeđivanja samog tužitelja vještak navodi da nije nužno i da se vrlo rijetko u ortopedsko-traumatološkim ambulantama ozljeđenici žale na strah, već su prvenstveno dominantne tegobe u vidu bolova, ograničene pokretljivosti, nemogućnosti obavljanja uobičajenih aktivnosti.

29. Sud je u cijelosti prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka liječnika OU kao i njegovo usmeno obrazloženje budući da je sačinjeno u skladu sa pravilima struke, temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, temeljem čega je vještak nedvojbeno utvrdio koje je to ozljede tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju te je ocijenio njegovo zdravstveno stanje. Usmenim obrazloženjem vještak je u cijelosti otklonio prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, određeno je naveo omjer zaostalih trajnih posljedica kod tužitelja (5%) te sud nalaz i mišljenje nalazi objektivnim, potpunim i neproturječnim. Stoga, a ne nalazeći da bi za to bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st.3. ZPP, sud nije prihvatio prijedlog tuženika za obnovom vještačenja.

30. Sud je, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje - na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj u tužbi naveo te one kvalifikatorne okolnosti koje su utvrđene prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka: fizički bolovi, strah, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje, a koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, omjer zaostalih trajnih posljedica (5%), a sve kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka liječnika, njihov lokalitet, opseg, karakteristike te da će tužitelj zbog štetnog događaja morati uložiti pojačane napore u svakodnevnom životu i radu te zaostalo naruženje blagog stupnja u vidu voluminoznije desne potkoljenice u odnosu na lijevu za 2 cm(u koje je sud izvršio u neposredan uvid na ročištu 18. rujna 2024., list 272 spisa) i koje će trećima biti vidljivo ponekad, pretežno u toplijem dobu godine kada će tužitelj nositi odjeću kraćih nogavica te imajući u vidu da je tužitelj tijekom liječenja pregledan po traumatologu, vaskularnom kirurgu, hematolog, kliničkom farmakologu fizijatru; da je obavio rtg snimanje, MSCT i MR desnog stopala, UZV vena desne noge, da je nosio elastični zavoj i cirkularni gips, mirovao je te koristio led i analgetike. Imajući u vidu i ostale okolnosti iz čl. 1100 ZOO i to dob tužitelja, karakter zadobivenih ozljeda te dužinu i trajanje liječenja, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu 4.000,00 eur.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 140 sati, a tuženik je na ročištu 18. ožujka 2024. (list 269 spisa) učinio nespornom činjenicu da su tužitelju po ozljeđivanju pomoć i njegu pružali ukućani. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 4,00 eur po satu i koju sud smatra primjerenom (čl. 223. ZPP), to bi tužitelju na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pripadalo pravo za tu naknadu u iznosu 560,00 eur.

32. Slijedom navedenog, tužitelju bi za neimovinsku štetu pripadao iznos 4.000,00 eur, a za utvrđenu imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos 560,00 eur, sveukupno 4.560,00 eur. Kako je tužitelj konačnim zahtjevom sveukupno potraživao iznos 4.419,67 eur, tako mu je isti u cijelosti kao osnovan i u okviru zahtjeva i dosuđen. 33. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade neimovinske i imovinske štete, valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje - ZOOP) budući da se radi o odgovornosti tuženika temeljem obveznog autoosiguranja. Stavkom 4. čl.12. ZOOP upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguravatelja zbog nepostupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka. Kako , u konkretnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj odštetnim zahtjevom poslanim preporučenom pošiljkom 1. rujna 2017. (list 37 spisa) obratio tuženiku, a tijekom postupka je zateznu kamatu na utvrđene iznose štete potraživao od 22. svibnja 2018. ( 21. svibnja 2018. je prema nalazu i mišljenju vještaka liječnika završeno liječenje), tako je ista u okviru zahtjeva i dosuđena.

34. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. u vezi st. 8. ZOO.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 151. i čl. 155. ZPP. Trošak postupka suđen tužitelju budući da je u cijelosti uspio u sporu, Isti se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i prema priloženom troškovniku.

35.1.Tužitelju je priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (tbr. 28 /1 Tarife), sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 1. travnja 2019., 7. listopada 2019., 17. lipnja 2020. i 28. kolovoza 2020., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 25. kolovoza 2021., 22. kolovoza 2022. i 27. travnja 2023., svaki po 50 bodova (tbr. 8/3 Tarife), sastav podneska od 2. siječnja 2023. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 13. svibnja 2019., 6. srpnja 2020., 19. travnja 2023., 16. studenog 2023., 18. ožujka 2024., 18. rujna 2024. i 14. studenog 2024., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 8. veljače 2021. 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 1.500 bodova što primjenom tbr.54 Tarife iznosi 3.000,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (750,00 eur) te uz uplaćeni predujam za vještačenje 199,08 eur te uz uplaćenu pristojbu na tužbu 78,31 eur te uz zatraženu pristojbu na presudu 90,65 eur, sveukupno iznosi 4.118,04 eur.

35.2.Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 16. srpnja 2021., 14. prosinca 2021. i 6. svibnja 2022. jer nisu bili nužni za raspravljanje.

36. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu 90,65 eur

- punom. tuženika