REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-5040/2020-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja EV, vl. obrta [obrt], obrt [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Skukanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.452,98 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. kolovoza 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tuženik kao njegov zaposlenik temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 18. ožujka 2016. do 30. studenog 2016. radio na radnom mjestu vozača, te je 3. kolovoza 2016. oko 06,30 sati na kolniku državne ceste D-420 prve dionice u Dubrovniku njega oštetio na način da je sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila marke "Mercedes" tip "Vito" 116CDI Tourer registarske oznake [registarska oznaka] proizvedeno 2016. u njegovom vlasništvu. U prometnoj nesreći oštećeni su svi vanjski dijelovi šasije, stakla, lijevo i desno putno svjetlo, te su aktivirani zračni jastuci, dok je tuženik odbio alkotest. U potvrdi MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanska od 8. srpnja 2019. navedeno je kako se prometna nesreća sa ozlijeđenim osobama dogodila u zavoju, udarom vozila u objekt kraj ceste zbog brzine neprimjerenim uvjetima i stanju kolnika, te je tuženiku izdan obvezni prekršajni nalog zbog prekršaja iz čl. 51. st. 1. i čl. 181. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. On je predmetno vozilo kupio za iznos od 50.000,00 eura koje je, a s obzirom na oštećenja iz prometne nesreće bio prisiljen prodati za iznos od 13.000,00 eura. Za razliku imovinske štete u iznosu od 37.000,00 eura sukladno čl. 107. Zakona o radu odgovoran je tuženik. Da nije morao prodati predmetno vozilo on bi obavljanjem poslova prijevoza stekao dobitak zbog čega sukladno čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i potražuje naknadu izmakle koristi u iznosu od 10.260,80 eur, a za koju je također odgovoran tuženik. Stoga, predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 46.452,98 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2016. pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj nije dostavio dokaz koliko je platio vozilo, niti za koliko ga je prodao, je li popravljao vozilo i je li prije prodaje vozila nešto skidao ili slično. Tužitelj nije dokazao kolika bi bila vrijednost vozila u trenutku nesreće, koliko bi vozilo imalo kilometara u trenutku nesreće, koliko bi iznosila vrijednost popravka vozila, je li nastala totalna šteta, niti bi te činjenice mogao izračunati vještak, jer ne raspolaže nikakvim ulaznim podacima, izvidom štete, fotografijama, oštećenjima i slično. Osim toga, popravak je bio moguć te se od istoga odustalo ne zato što popravak nije bio moguć, nego zato što je firma zapala u probleme. Nije jasno niti u kakvom stanju je bilo vozilo u trenutku prodaje, a posebno jer je više od pola godine stajalo u servisu. Budući da je popravak bio moguć, tužitelj je za popravak mogao angažirati i neki drugi servis. Također, tužitelj nije dokazao koliku bi dobit ostvario (nakon podmirenja troškova i poreza), da je s predmetnim vozilom nastavio obavljati djelatnost. Osim toga, tužitelj nije bio potpuno onemogućen u obavljanju djelatnosti, jer je mogao primjereno unajmiti kupljeno vozilo čime bi spriječio ili smanjio štetu izmakle koristi. Tužitelj nije dostavio podatke za period prije nastanka štetnog događaja, prilikom kojeg bi se mogao procijeniti redoviti tijek stvari. Tužitelj nije dokazao da je on štetu počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom. Također nije dostavio policu automobilskog osiguranja, niti dokaz da je od istoga tražio isplatu i da ga je osiguranje odbilo. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu i odjavu sa HZMO-a, Potvrdu MUP-a Dubrovačko-neretvanske od 8. srpnja 2019., Izvješće o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak u 2016., dopis MUP-a PU-Dubrovačko-neretvanske od 1. listopada 2021., financijske kartice za 2017. i 2018., račune te je saslušan tužitelj. 4. Uvidom u dopis MUP-a PU-Dubrovačko-neretvanska od 1. listopada 2021. utvrđeno je da je tuženiku zbog prometne nesreće koja se dogodila 3. kolovoza 2016. izdan obvezni prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51. st. 1. i čl. 181. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je postao pravomoćan 3. studenog 2016.
5. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme (list 79. spisa) i Potvrdu o prijavi i odjavi sa HZMO-a (list 5-7. spisa) utvrđeno je da je tuženik u vrijeme počinjenja predmetne prometne nesreće bio zaposlenik tužitelja.
6. Zakonski zastupnik tužitelja u svom je iskazu naveo da je s tuženikom tijekom 2015. imao dobru suradnju. Tuženik se dokazao kao dobar vozač i poznavao je jezike, pa je i 2016. s njim htio nastaviti suradnju. Sa više tour operatera sklopio je ugovore koji se nisu realizirali zbog prometne nesreće. Tuženik taj dan nije niti trebao upravljati tim vozilom, odnosno nesreća se dogodila rano ujutro kada tuženik nije imao nalog za voziti. Tom prilikom su se u vozilu nalazili tuženik, njegov prijatelj i sin od njegovog prijatelja koji nemaju nikakve veze sa obavljanjem njegovog zadatka, jer je tuženik trebao prevoziti turiste. Radi se o vozilu tipa kombija najviše klase za prijevoz osam putnika plus vozač. Tuženik je temeljem naloga hotela agencije ili slično s njegovim obrtom trebao obavljati povremeni prijevoz putnika. Nakon nesreće proglašena je totalna šteta. Osiguranje im je odbilo platiti štetu po polici kasko osiguranja. Prvotni plan je bio da to vozilo popravi, nakon čega je našao firmu za popravak i potpisao ugovor. Plaćena je kapara u iznosu od 5.000,00 eura i vozilo je predano na popravak. Nakon pola godine ta firma je zapala u probleme i popravak se nije mogao izvršiti zbog čega je on prodao vozilo partneru firme koja je trebala izvršiti popravak. Firma koja je otkupila vozilo vratila mu je kaparu od 5.000,00 eura i kupila vozilo za 12.000,00 ili 13.000,00 eura. 2015. i 2016. ugovorima sa tour operaterima obvezao se dati na raspolaganje vozilo kvalitete predmetnog vozila i vozača sa karakteristikama koje je imao tuženik. Tijekom 2016. za potrebe posla morao je koristiti staro vozilo iz 2004. Ugovori od 2016. nisu se realizirali zbog čega je on pretrpio naknadu izmakle koristi, a koja je jasno vidljiva 2017. i 2018.
7. Člankom 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
8. Da bi tuženik mogao odgovarati sukladno čl. 107. st. 1. ZR-a tužitelj je u obvezi dokazati da mu je tuženik prouzročio štetu na radu, ili u svezi s radom, i to namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a nastavno je dužan dokazati i visinu štete.
9. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se prometna nesreća dana 3. kolovoza 2016. dogodila za vrijeme rada, ili u svezi s radom tuženika kod tužitelja, odnosno da je ista posljedica neizvršavanja obveza iz radnog odnosa, ili nepravilnog obavljanja zadanih radnih zadataka. Upravljanje vozilom u vlasništvu tužitelja dana kada se dogodila predmetna prometna nesreća, kao i utvrđenje prekršajne odgovornosti tuženika za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 1. i čl. 181. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nije dovoljno za zaključak da je tuženik predmetne zgode namjerno ili zbog krajnje nepažnje tužitelju prouzročio štetu na radu.
10. Budući da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzročio štetu na radu, ili u svezi s radom, na ročištu 11. prosinca 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog i prometnog vještačenja, a koji dokazi su predloženi na okolnost visine tužbenog zahtjeva.
11. Na istom ročištu odbijen je i prijedlog tužitelja za očitovanjem na podnesak tuženika od 5. prosinca 2024., jer u istom podnesku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, niti je predložio nove dokaze.
12. Kako tužitelj nije dokazao propuste i nepravilnosti u radu tuženika, niti da bi isti bili posljedica njegove namjere, ili krajnje nepažnje, koji bi prouzročili predmetnu štetu, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, pa je isti odbijen kao pod točkom I. izreke presude.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP- a) te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.
14. Tako su tuženiku priznati troškovi sastava podneska od 5. prosinca 2024. (500 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) i pristupa na ročište 11. prosinca 2024. (500 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 2.500,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
15. Tužitelj je izgubio u sporu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, kao pod točkom I. izreke presude.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ruža Garac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. pun. tuženika
