REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: P-815/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari I. tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku NI, odvjetniku u [adresa], i punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26A, te II. tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26A, protiv I. tuženika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, i II. tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku PI, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti I. tužitelja osobno uz punomoćnika NI, II. tužitelja osobno, I. tuženika osobno uz punomoćnicu Anitu Marković, zamjenice punomoćnice II. tuženika, odvjetničke vježbenice MI, i punomoćnika umješača na strani I. tuženika PI, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice II. tužitelja, 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I. tužitelja JI i II. tužitelja EI koji glasi:
"1. Određuje se I. tuženiku ZI i II. tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 899.599,50 EUR na ime obične štete sa zakonskim zateznim kamata od 1. siječnja 2014. do dana isplate.
2. Određuje se I. tuženiku ZI i II. tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 360.000,00 EUR na ime izmakle koristi sa zakonskim zateznim kamata od 1. srpnja 2015. do dana isplate, te 360.000,00 EUR od 1. siječnja 2017. sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak, sve u roku 15 dana.".
II. Nalaže se I. tužitelju JI i II. tužitelju EI naknaditi I. tuženiku ZI trošak ovog postupka u iznosu od 106.613,00 EUR, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se I. tužitelju JI i II. tužitelju EI naknaditi II. tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. trošak ovog postupka u iznosu od 119.242,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se I. tužitelju JI i II. tužitelju EI naknaditi umješaču na strani I. tuženika EUROHERC osiguranje d.d. trošak ovog postupka u iznosu od 98.842,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su u tužbi podnesenoj 19. lipnja 2017. naveli kako je II. tuženik 22. svibnja 2014. zatražio od I. tuženika kao javnog bilježnika izdavanje potvrde ovršnosti na Ugovoru o založnom pravu OV-11841/2010, što je I. tuženik učinio 27. svibnja 2014., a nakon čega je II. tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretninama I. - II. tužitelja. I.- II. tužitelji su pritom istaknuli kako je navedeni Ugovor o založnom pravu bio sklopljen na temelju mjenice s rokom važenja do 31. prosinca 2013. koju I. tuženik nikada nije vidio, dok je ista mjenica ujedno prestala važiti uslijed isteka roka važenja, a čime je prestalo i založno pravo kao akcesorno pravo.
2. Tužitelji su pritom pojasnili kako je II. tuženik kao vjerovnik sa založnim dužnicima RO IZGRADNJA d.o.o., RI, ĆI, ŽI, AI i II. tužiteljem sklopio Ugovor o založnom pravu na temelju mjenice s rokom važenja do 31. prosinca 2013., a prema odredbi čl. 7. Ugovora o dugoročnom kreditu sa valutnom klauzulom sklopljenog između RO IZGRADNJE d.o.o. kao korisnika kredita i II. tuženika kao kreditora, nakon čega je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano založno pravo na temelju prijedloga zaprimljenog 18. lipnja 2010. pod brojem Z-2343/10. Ujedno su naveli kako je djelatnik poduzetničkog centra II. tuženika odbio zahtjeve za produljenje roka vraćanja kredita, reguliranje hipoteke i izdavanje pisma namjere, uslijed čega je došlo do otkaza ugovora o kreditu, obračunavanja zateznih kamata, blokade računa I. - II. tužitelja i RO IZGRADNJE d.o.o., otvaranja stečajnog postupka i pokretanja ovršnog postupka na nekretninama
I.- II. tužitelja i založnih dužnika.
3. I.- II. tužitelji su stoga naveli kako štetna radnja predstavlja umanjenje vrijednosti nekretnine, koje su prouzročili I.- II. tuženici pokretanjem ovršnog postupka bez pravne osnove i onemogućavanjem I. - II. tužitelja u daljnjem poslovanju. Pritom su istaknuli kako je mjenica na temelju koje je zasnovano založno pravo prestala važiti, da nije podnesena na viđenje niti protestirana, kao ni predočena javnom bilježniku i sudu, dok ni Ugovor o založnom pravu nije ovršna isprava i ne obvezuje I. tužitelja s obzirom da ga nije potpisao. Ujedno su naveli kako su, uslijed pokretanja ovršnog postupka na nekretninama u vlasništvu I. tužitelja (stan S8 trosobni i GPM8 površine 73,61 m2, stan S8 trosobni GPM8 površine 78,27 m2 i stan S11 trosobni i GPM19 površine 69,35 m2) i II. tužitelja (stan S18 trosobni i GPM 25 površine 158,17 m2, stan S19 četverosobni i GPM26 površine 175,10 m2, te poslovni prostor P2, predvrt P2, GPM15 i GPM16 površine 111,87 m2), čija je vrijednost 1. siječnja 2014. iznosila ukupno 899.599,50 EUR, iste nekretnine izgubile svaku vrijednost i mogućnost prodaje za račun I. - II. tužitelja, slijedom čega je nastala štetna direktnim umanjenjem vrijednosti u 100%-nom iznosu, dok I.- II. tužitelji ujedno trpe štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od 360.000,00 EUR, koju bi ostvarili prodajom navedenih nekretnina i ulaganjem u nove poslove.
4. Stoga su I.- II. tužitelji tužbenim zahtjevom predložili obvezati I. - II. tuženike na solidarnu isplatu iznosa od 899.599,50 EUR na ime obične štete i dva iznosa od po 360.000,00 EUR na ime izmakle koristi, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
5. I. tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je sve radnje obavio kao stručni i nepristrani povjerenik u skladu s odredbama Zakona o javnom bilježništvu i samog predmetnog Ugovora o založnom pravu, slijedom čega je osporio da je potvrdu ovršnosti otisnuo na nezakonit način ili poduzeo bilo kakvu protupravnu radnju vezanu za predmetni ugovor. Istaknuo je kako je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-236/15 odbačen zahtjev I.- II. tužitelja radi ukidanja klauzule ovršnosti izdane na predmetni Ugovor, potom da je u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-406/2016 odbijen tužbeni zahtjev I. - II. tužitelja radi utvrđenja ništetnosti predmetne mjenice i Ugovora o založnom pravu, te da I. - II. tužitelji nisu uspjeli niti u postupcima radi utvrđenja da je prestalo založno pravo upisano na predmetnim nekretninama u kojima su se pridružili tužiteljici BI kao umješači. Nadalje je istaknuo kako su svi prigovori I.- II. tužitelja u pogledu valjanosti sporne mjenice u cijelosti neosnovani, te da je solemnizacija predmetnog Ugovora o založnom pravu provedena sukladno zakonu. Također je prigovorio visini tužbenog zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije (list 73- 77 spisa).
6. II. tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, te je istaknuo kako je sa društvom RO IZGRADNJA d.o.o. kao korisnikom kredita, zastupanog po I. tužitelju kao direktoru, II. tuženik 10. svibnja 2010. sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, kojim je društvu RO IZGRADNJI d.o.o. stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.481.000,00 EUR, dok je kao sredstvo osiguranja naplate tražbine tuženika predviđeno zasnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju mjenice u iznosu od 15.000.000,00 kn s rokom važnosti najkasnije do 31. prosinca 2013. Nadalje je naveo kako je, sukladno navedenom ugovoru, društvo RO IZGRADNJA d.o.o. 10. svibnja 2010. izdalo mjenicu po viđenju serije A 06475267 u iznosu od 15.000.000,00 kn, te je na temelju iste mjenice dana 10. svibnja 2010. sklopljen Ugovor o založnom pravu, solemniziran po I. tuženiku dana 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV-11841/10 i zasnovano založno pravo za korist II. tuženika na navedenoj nekretnini. Istaknuo je kako su odredbama Ugovora o založnom pravu ugovorne strane pristale na upis založnog prava, provedbu neposredne ovrhe na nekretnini u slučaju neisplate tražbine, kao i stavljanje potvrde ovršnosti na navedeni ugovor na temelju potvrde banke o nenaplati mjenice kao dokazu ovršnosti i izvadaka iz poslovnih knjiga kao dokaza visine tražbine. Pritom je istaknuo kako je II. tuženik također postupio u skladu s ugovornim odredbama, te u za to određenom roku poslao na naplatu mjenicu koja je ostala nenaplaćena, pri čemu je naglasio i kako je navedena mjenica u cijelosti bila popunjena u skladu s odredbama osnovnog pravnog posla. Napomenuo je kako je I. tuženik kao javni bilježnik prilikom izdavanja potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu u cijelosti postupio sukladno odredbama navedenog ugovora i zakonskim propisima, dok je II. tuženik kao vjerovnik dospjele i neplaćene tražbine osnovano pokrenuo ovršni postupak na nekretnini na kojoj je za njegovu korist bilo upisano založno pravo. Također je istaknuo kako I. - II. tužitelji nisu dokazali postojanje niti jedne od pretpostavki za naknadu štete, te naveo kako pisma namjere nije bilo moguće izdavati budući da je društvo RO IZGRADNJA d.o.o. postupalo protivno ugovornim odredbama (list 30- 35 spisa).
7. Podneskom od 29. rujna 2017. u ovaj postupak je stupio EUROHERC osiguranje d.d. kao umješač na strani I. tuženika, ističući kako ima pravni interes da I. tuženik uspije u ovom postupku, s obzirom da je I. tuženik u periodu na koji se odnosi tužba imao sa umješačem sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika, koja je obuhvaćala osiguranje od profesionalne odgovornosti osiguranika za sve štete koje mogu nastati trećim osobama povredom službene dužnosti pri obavljanju javnobilježničke službe. Umješač je nadalje naveo kako u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, budući da je I. tuženik prilikom izdavanja predmetne potvrde ovršnosti u cijelosti postupio sukladno zakonu i odredbama Ugovora o založnom pravu. Također je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije, navodeći kako je odluka o ukidanju klauzule pravomoćnosti od prejudicijelnog značenja za odluku u ovoj pravnoj stvari, te je osporio i pasivnu legitimaciju i odgovornost I. tuženika (list 127- 128 spisa).
8. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava: Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010. (list 4- 5 spisa), Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. (list 6- 8 spisa, list 13- 15 spisa i list 79- 88 spisa), I Dodatka Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3219652628 od 18. ožujka 2011. (list 9- 12 spisa), dopisa II. tuženika od 2. siječnja 2014. (list 16 spisa, list 21 spisa, list 60 spisa i list 91 spisa), dopisa II. tuženika od 31. prosinca 2013. (list 18 spisa, list 60 spisa i list 90 spisa), mjenice serije A 06475267 (list 19 spisa, list 22 spisa, list 36 spisa, list 92 spisa i list 819 spisa), izvatka iz poslovnih knjiga od 30. svibnja 2014. (list 20 spisa), izvadaka od 22. svibnja 2014. (list 23 spisa, list 24 spisa, list 93 spisa i list 94 spisa), dopisa I. tuženika od 27. svibnja 2014. (list 25 spisa), neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 19. rujna 2017. (list 37- 47 spisa), zapisnika u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2016 od 8. ožujka 2017. (list 48- 49 spisa, list 158- 161 spisa, list 213- 216 spisa, list 332- 335 spisa i list 387- 390 spisa), presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2016 od 19. travnja 2017. (list 50- 55 spisa, list 95- 107 spisa, list 167- 169 spisa i list 341- 343 spisa), presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1202/16-16 od 17. kolovoza 2017. (list 62- 67 spisa i list 108- 118 spisa), dopisa II. tuženika od 29. siječnja 2013. (list 68 spisa), dopisa II. tuženika od 10. travnja 2012. (list 68- 69 spisa), zapisnika u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2016 od 22. veljače 2017. (list 70- 72 spisa, list 162- 166 spisa, list 208- 212 spisa, list 336- 340 spisa i list 382- 386 spisa), dopisa II. tuženika od 22. svibnja 2014. (list 89 spisa), neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 21. rujna 2017. (list 119- 126 spisa), police osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika broj: 802183485 od 2. srpnja 2013. (list 130 spisa), police osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika broj: 802218877 od 10. lipnja 2014. (list 130 spisa), Uvjeta za osiguranje odgovornosti javnih bilježnika (list 132- 134 spisa), zapisnika u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 1215/2016 od 12. siječnja 2018. (list 157 spisa, list 203 spisa, list 331 spisa i list 377 spisa), korespondencije elektroničkom poštom (list 170 spisa, list 207 spisa, list 344 spisa i list 381 spisa), prijedloga za otvaranje stečajnog postupka (list 171- 172 spisa i list 345- 346 spisa), podneska od 22. siječnja 2018. podnesenog u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1217/2018 (list 173- 176 spisa i list 347- 350 spisa), podneska od 22. siječnja 2018. podnesenog u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1219/2016 (list 201- 202 spisa i list 375- 376 spisa), zapisnika u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1206/16 od 2. svibnja 2018. (list 204- 205 spisa i list 378- 379 spisa), zapisnika u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1216/16 od 3. svibnja 2018. (list 206 spisa i list 380 spisa), izvatka br. 18 od 25. svibnja 2010. (list 218 spisa i list 392 spisa), službene zabilješke od 30. listopada 2013. (list 219 spisa i list 393 spisa), zahtjeva za naplatu tražbine od 30. ožujka 2012. (list 220 spisa i list 394 spisa), zadužnice od 10. svibnja 2010. (list 221 spisa i list 395 spisa), mišljenja o tržišnoj opravdanosti projekta od 18. prosinca 2009. (list 223- 227 spisa i list 397- 401 spisa), referata o podnešenom zahtjevu od 25. veljače 2010. (list 228- 237 spisa i list 402- 411 spisa), smjernica za projektno financiranje izgradnje za tržište (list 238- 241 spisa i list 412- 415 spisa), presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1225/2016-13 od 21. prosinca 2017. (list 302- 305 spisa), presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1212/2016-32 od 27. travnja 2018. (list 306- 309 spisa), presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1223/2016-32 od 27. travnja 2018. (list 309- 312 spisa), presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3798/2018-7 od 22. svibnja 2019. (list 490- 498 spisa i list 512- 520 spisa), presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4356/2019-6 od 3. lipnja 2020. (list 521- 526 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5729/2017-17 od 23. rujna 2020. (list 533- 544 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6062/2018-10 od 7. srpnja 2020. (list 545- 550 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6417/18-5 od 7. siječnja 2020. (list 551- 556 spisa), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 1240/2020-2 od 16. lipnja 2020. (list 557- 559 spisa), presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1324/2018-7 od 5. veljače 2020. (list 560- 566 spisa), presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2246/2018-9 od 12. veljače 2020. (list 567- 578 spisa), presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-566/2019-7 od 27. travnja 2020. (list 579- 588 spisa), presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3185/2019-7 od 21. svibnja 2020. (list 587- 599 spisa), presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3104/2019-7 od 23. lipnja 2020. (list 600- 607 spisa), presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-35/2019-9 od 17. prosinca 2020. (list 608- 618 spisa), presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-631/2019-2 od 26. rujna 2019. (list 619- 628 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4481/18-8 od 1. srpnja 2020. (list 629- 635 spisa), zapisnika u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1216/16 od 14. lipnja 2018. (list 636- 640 spisa i list 725- 729 spisa), potvrde o neizvršenim osnovama za plaćanje od 22. srpnja 2020. (list 641 spisa), presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2306/2020-8 od 8. travnja 2021. (list 642- 651 spisa), potvrde Policijske postaje Zaprešić od 13. prosinca 2020. (list 730 spisa), dopisa od 6. studenog 2020. (list 731 spisa), optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-43/2022 od 2. prosinca 2022. (list 735- 768 spisa), rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-27/2022-26 od 6. lipnja 2023. (list 769- 773 spisa), kaznene prijave od 19. listopada 2023. (list 774 spisa) i nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića od 3. listopada 2024. (list 885- 889 spisa), pročitan je spis I. tuženika ZI kao javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj OV-11841/2010 (list 700- 719 spisa, list 789- 808 spisa i list 819 spisa), kao i spisi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1-236/2015 (list 56- 59 spisa, list 141 spisa, list 177- 180 spisa, list 313- 314 spisa, list 351- 354 spisa, list 476-483 spisa, list 500- 501 spisa i list 527- 532 spisa), poslovni broj Ovr-262/2015 (list 141 spisa i list 315- 316 spisa) i poslovni broj P-856/2016 (list 501- 502 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem I. tuženika ZI kao stranke (list 821- 823 spisa).
9. Pritom valja napomenuti kako je ovaj sud, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), uzeo u obzir sve isprave koje su stranke predale u spis, a koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu (6. lipnja 2018.), budući da iste isprave bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno priložiti do zaključenja prethodnog postupka.
10. Postupajući sukladno čl. 8. ZPP, te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev I.- II. tužitelja neosnovanim.
11. Predmet ovog postupka jest zahtjev I.- II. tužitelja kao vlasnika nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i oštećenika protiv I. - II. tuženika kao štetnika, radi naknade štete u ukupnom iznosu od 1.619.599,50 EUR na ime štete uslijed gubitka vrijednosti nekretnina i izmakle koristi zbog nemogućnosti daljnje prodaje istih nekretnina, prouzročene neosnovanim izdavanjem potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. od strane I. tuženika, te pokretanjem ovršnog postupka na navedenim nekretninama od strane II. tuženika na temelju istog Ugovora o založnom pravu.
12. I. tuženik je u odgovoru na tužbu, kao i u daljnjem tijeku postupka, osporio da je potvrdu ovršnosti otisnuo na nezakonit način ili poduzeo bilo kakvu protupravnu radnju vezanu za predmetni Ugovor o založnom pravu, te istaknuo je kako su navodi I.- II. tužitelja o prestanku važenja mjenice i založnog prava utvrđeni neosnovanima u drugim sudskim postupcima. Osporio je i osnovanost prigovora I. - II. tužitelja u pogledu valjanosti sporne mjenice i pravilnosti solemnizacije predmetnog Ugovora o založnom pravu, prigovorio je visini tužbenog zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije.
13. II. tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je založno pravo za korist II. tuženika na predmetnim nekretninama I. - II. tužitelja zasnovano i upisano na temelju odredbi Ugovora o založnom pravu, solemniziranog po I. tuženiku kao javnom bilježniku dana 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV-11841/10, a sve kao sredstvo osiguranja naplate tražbine II. tuženika na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., koji je II. tuženik sklopio s društvom RO IZGRADNJA d.o.o. kao korisnikom kredita, zastupanog po I. tužitelju kao direktoru. Ujedno je naveo kako je navedeno založno pravo zasnovano na temelju mjenice po viđenju serije A 06475267 u iznosu od 15.000.000,00 kn s rokom važnosti do 31. prosinca 2013., koja je u cijelosti bila popunjena u skladu s odredbama osnovnog pravnog posla, te da je navedena mjenica poslana na naplatu u za to ugovorenom roku i ostala nenaplaćena. Istaknuo je kako je I. tuženik kao javni bilježnik prilikom izdavanja potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu u cijelosti postupio sukladno odredbama navedenog ugovora i zakonskim propisima, dok je II. tuženik kao vjerovnik dospjele i neplaćene tražbine osnovano pokrenuo ovršni postupak na nekretnini na kojoj je za njegovu korist bilo upisano založno pravo, slijedom čega je napomenuo kako I.- II. tužitelji nisu dokazali postojanje niti jedne od pretpostavki za naknadu štete.
14. U daljnjem tijeku postupka, I.- II. tuženici su isticali kako nije ispunjena niti jedna od pretpostavki za naknadu štete, te ukazivali kako su sve radnje, vezane uz izdavanje potvrde ovršnosti i pokretanja ovršnog postupka, poduzete sukladno zakonu i odredbama ugovornih odnosa između II. tuženika, društva RO IZGRADNJA d.o.o. i I.- II. tužitelja. Također su naveli kako su u međuvremenu pravomoćno okončani postupci u kojima su odbijeni zahtjevi I. - II. tužitelja radi ukidanja potvrde ovršnosti, kao i radi utvrđenja prestanka založnog prava upisanog na predmetnim nekretninama, te isticali kako u postupanju I. - II. tuženika u predmetnom pravnom odnosu nije bilo nikakve protupravnosti.
15. Umješač na strani I. tuženika je u tijeku postupka istaknuo prigovor dvostruke litispendencije, te osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, pasivnu legitimaciju i odgovornost I. tuženika, ističući kako je I. tuženik prilikom izdavanja predmetne potvrde ovršnosti u cijelosti postupao sukladno zakonu i odredbama Ugovora o založnom pravu.
16. U odnosu na navode I.- II. tuženika, I.- II. tužitelji su u tijeku postupka istaknuli kako je II. tuženik bio dužan dokazati postojanje tražbine u iznosu od 15.000.000,00 kn na dan 10. svibnja 2010. po osnovi mjenice, dok je I. tuženik kao javni bilježnik solemnizirao Ugovor o založnom pravu i na njega stavio potvrdu ovršnosti, a da pritom nije vidio izvornik mjenice. Također su naveli kako je založno pravo zasnovano po osnovi mjenice, a ne ugovora o kreditu, te da su izričito ugovorile rok važenja mjenice do 31. prosinca 2013., slijedom čega je nakon proteka navedenog roka došlo do prestanka mjenice i založnog prava. Istaknuli su kako II. tuženik nije isplatio iznos od 15.000.000,00 kn, dok je ujedno propustio podnijeti predmetnu mjenicu na viđenje u roku od godine dana, slijedom čega je došlo i do zastare mjeničnog prava. Također su ukazali i na kaznenu prijavu i pravomoćno potvrđenu optužnicu protiv II. tuženika, navodeći kako se odnosi na isto postupanje
II. tuženika u sličnom slučaju.
17. Prije svega, potrebno je napomenuti kako je prigovor dvostruke litispendencije utvrđen neosnovanim, budući da u tijeku postupka nije utvrđeno kako su I.- II. tužitelji protiv I.- II. tuženika pokrenuli koji drugi postupak sa istovjetnim zahtjevom radi naknade štete kao u ovom predmetu. Pritom valja napomenuti kako, suprotno navodima umješača na strani I. tuženika, okolnost da se pred ovim sudom vodio postupak radi ukidanja potvrde ovršnosti koju je I. tuženik na zahtjev II. tuženika izdao na predmetni Ugovor o založnom pravu ne ukazuje na ispunjenje pretpostavke iz čl. 194. st. 3. ZPP, budući da se radi o sadržajno različitim zahtjevima, uslijed čega ne postoji objektivni identitet spora.
18. Također valja napomenuti kako je ovaj sud raspravnim rješenjem od 6. lipnja 2018. dopustio sudjelovanje EUROHERC osiguranja d.d. kao umješača na strani I. tuženika u ovom postupku (list 140 spisa). Naime, utvrđeno je kako je I. tuženik u spornom razdoblju bio osiguran kod navedenog osiguravajućeg društva policom osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika broj: 802183485 od 2. srpnja 2013. (list 130 spisa) i policom osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika broj: 802218877 od 10. lipnja 2014. (list 130 spisa). S obzirom da navedene police obuhvaćaju osiguranje od profesionalne odgovornosti za sve štete koje mogu nastati trećim osobama povredom službene dužnosti pri obavljanju javnobilježničke službe, dok je, prema navodima tužbe, I. - II. tužiteljima šteta nastala upravo uslijed I. tuženikovog obavljanja službe javnog bilježnika, to proizlazi kako bi se pravne posljedice presude donesene u ovom postupku mogle posredno odraziti na pravnu situaciju umješača, budući da bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva I.- II. tužitelja postojala mogućnost podnošenja regresnog zahtjeva I. tuženika u odnosu na umješača.
19. Nadalje valja istaknuti kako su u ovom postupku I. - II. tužitelji na ročištu održanom 20. studenog 2023. podnijeli zahtjev I.- II. tužitelja za izuzeće raspravnog suca (list 723 spisa), dopunjen podnescima I. tužitelja od 20. studenog 2023. (list 776- 777 spisa) i 21. studenog 2023. (list 778- 780 spisa), koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Su-453/2023-6 od 24. studenog 2023. (list 781- 783 spisa). Nadalje, unatoč zahtjevu I. tužitelja radi izuzeća raspravnog suca, podnesenog na ročištu održanom 6. ožujka 2024. (list 818 spisa), a dopunjenog podneskom I. tužitelja od 25. ožujka 2024. (list 851- 856 spisa), ovaj sud je primjenom čl. 75. st. 2. ZPP odlučio nastaviti postupak u ovom predmetu, jer je zahtjev ocijenjen očito neosnovanim i postavljenim radi sprječavanja suda u poduzimanju procesnih radnji, pri čemu je isti zahtjev ujedno odbijen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Su-157/2024-7 od 6. svibnja 2024. (list 869- 870 spisa). Sud je također, unatoč zahtjevu II. tužitelja za izuzeće raspravnog suca podnesenog na ročištu održanom 28. listopada 2024. (list 894- 896 spisa), primjenom čl. 75. st. 2. ZPP odlučio nastaviti postupanje u ovom predmetu. Naime, budući da je navedeni zahtjev bio sadržajno istovjetan zahtjevu I. tužitelja o kojem je već bilo odlučeno u ranijem tijeku postupka, ocijenjeno je kako je i navedeni zahtjev bio očito neosnovan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka u ovom predmetu, s time da je isti zahtjev ujedno odbijen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Su-474/2024-07 od 15. studenog 2024. (list 919- 922 spisa).
20. S time u svezi, također je utvrđeno kako u ovom predmetu nisu bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 116. st. 1. ZPP za odgodu ročišta zakazanog za dan 6. ožujka 2024., kako je zatražila punomoćnica I. - II. tužitelja. Naime, prije svega je valjalo imati u vidu da je odgodu navedenog ročišta punomoćnica I.- II. tužitelja zatražila samo dan uoči održavanja istog ročišta, iako je iz isprava koje je dostavila u prilog opravdanja svojeg izostanka (list 811- 816 spisa) jasno proizlazilo kako je punomoćnica I.- II. tužitelja čak nekoliko mjeseci ranije znala da zbog drugih zakazanih obveza neće moći pristupiti na navedeno ročište, slijedom čega je imala mogućnost ranije zatražiti odgodu, odnosno promjenu termina ročišta ili pak osigurati zamjenu. Također je valjalo imati na umu kako ni drugi punomoćnik I. tužitelja u ovom predmetu nije pristupio na navedeno ročište, pri čemu nije ničime najavio niti opravdao svoj izostanak.
21. Prije svega, potrebno je istaknuti kako su I.- II. tužitelji u tužbi naveli da se tužbeni zahtjev odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to nekretnine u vlasništvu I. tužitelja naznačene kao "stan S8; trosobni; GPM8 73,61 m2, stan S8; trosobni; GPM8 78,27 m2 i stan S11; trosobni; GPM19 69,35 m2", te nekretnine u vlasništvu II. tužitelja naznačene kao "stan S18; trosobni; GPM25 158,17 m2, stan S19; četverosobni; GPM26 175,10 m2 poslovni prostor P2; predvrt P2, GPM15; GPM16 111,87 m2".
22. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige od 19. rujna 2017. (list 37- 47 spisa) utvrđeno kako je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poseban dio E-8 upisan trosobni stan S8 na drugom katu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, hodnika, kupaonice i dvije sobe ukupne korisne površine 66,90 m2 s pripadcima: loggom površine 7,50 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM8 u podrumu površine 11,50 m2- ukupne korisne površine 85,90 m2 (u etažnom nacrtu označeno tamnoplavom kosom šrafaturom), dok je kao poseban dio E-11 upisan trosobni stan S11 na drugom katu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, kupaonice i dvije sobe ukupne korisne površine 55,65 m2 s pripadcima: loggiom površine 2,60 m2, loggiom površine 8,00 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM19 u podrumu površine 11,50 m2 - ukupne korisne površine 77,75 m2 (u etažnom nacrtu označeno naranđastom kosom šrafaturom), pri čemu je na obje navedene nekretnine upisano pravo vlasništva za korist II. tužitelja EI u ½ dijela i BI u ½ dijela.
23. Nadalje je utvrđeno kako je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poseban dio E-18 upisan trosobni stan S18 na četvrtom katu koji se sastoji od samostalne sobe s kupaonicom– apartman površine 24,20 m2 i ulaznog hala, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, sobe i kupaonice ukupne korisne površine 97,95 m2 s pripadcima: terasom površine 38,80 m2, spremištem SP18 u podrumu zgrade površine 2,35 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM25 u podrumu površine 11,50 m2 - ukupne korisne površine 174,80 m2 (u etažnom nacrtu označeno ljubičastom kosom šrafaturom), da je kao poseban dio E-19 upisan četverosobni stan S19 na četvrtom katu koji se sastoji od dvije samostalne sobe s kupaonicama- apartman površine 28,35 m2 i ulaznog hala, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, spremišta, wc-a, hodnika, sobe i kupaonice ukupne korisne površine 96,35 m2 s pripadcima: terasom površine 57,45 m2, spremištem SP19 u podrumu zgrade površine 2,35 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM26 u podrumu površine 12,30 m2 - ukupne korisne površine 196,80 m2 (u etažnom nacrtu označeno tamnozelenom kosom šrafaturom), dok je kao poseban dio E-21 upisan poslovni prostor P2 u prizemlju koji se sastoji od ulaza, poslovnog prostora, čajne kuhinje, spremišta, garderobe, hodnika, predprostora i 2 wc-a ukupne korisne površine 80,85 m2 s pripadcima: predvrtom P2 na terenu površine 69,10 m2, garažnim parkirališnim mjestom GPM15 u podrumu površine 12,50 m2 te garažnim parkirališnim mjestom GPM16 u podrumu površine 15,00 m2 - ukupne korisne površine 177,45 m2 (u etažnom nacrtu označeno tamnoplavom vertikalnom šrafaturom). Ujedno je utvrđeno kako je na nekretninama upisanim kao E-18, E-19 i E-21 uknjiženo pravo vlasništva za korist I. tužitelja JI u ½ dijela i BI u ½ dijela.
24. Slijedom navedenog, unatoč netočnoj oznaci površina i vlasnika, utvrđeno je kako se tužbeni zahtjev I. - II. tužitelja odnosi na naknadu štete u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao E-8 i E-11, obje u suvlasništvu II. tužitelja u ½ dijela, te nekretnine upisane u isti zk. uložak kao E-18, E-19 i E-21, sve u suvlasništvu I. tužitelja u ½ dijela. Pritom valja napomenuti kako pregledom zk. izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bilo moguće utvrditi na koju se točno nekretninu odnosi "stan S8; trosobni; GPM8 78,27 m2", kako su ga I.- II. tužitelji označili u tužbi, budući da u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao posebni dio nije upisan niti jedan trosobni stan površine 78,27 m2.
25. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu, sukladno čl. 1049. ZOO, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.
26. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige od 19. rujna 2017. utvrđeno je kako je na svim predmetnim nekretninama dana 18. lipnja 2010. pod poslovnim brojem na temelju Z-2343/10 upisano založno pravo za korist ovdje II. tuženika kao nositelja, i to na temelju ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. solemniziranog po ovdje I. tuženiku kao javnom bilježniku pod brojem OV- 11841/2010, za iznos od 15.000.000,00 kn s pripadajućim kamatama, dok je 15. srpnja 2014. pod brojem Z-2343/2014 upisana zabilježba ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-559/14-2 od 10. srpnja 2014.
II. tuženika kao ovrhovoditelja.
27. S time u svezi, potrebno je napomenuti kako su I. - II. tužitelji predložili prekinuti postupak u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-856/2016 i Ovr-262/2015. Pritom valja naglasiti kako se postupak u predmetu ovog suda poslovni broj P-856/2016 vodio radi utvrđenja da je prestalo založno pravo upisano na temelju predmetnog Ugovora o založnom pravu i brisanja hipoteke upisane na posebnom dijelu (E-18) nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji ne predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 1. ZPP u ovom postupku, budući da se sporne radnje I. - II. tuženika kojima je, prema navodima I. - II. tužitelja, prouzročena utužena šteta, odnose na izdavanje potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu i pokretanje ovršnog postupka na temelju istog ugovora.
28. Također valja naglasiti kako ni ishod ovršnog postupka u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-262/2015 (koji se sada vodi pod poslovnim brojem Ovr- 200/2020) ne utječe na odluku u ovom predmetu, budući da I. - II. tužitelji u svojoj tužbi tvrde kako im je već samim pokretanjem navedenog postupka prouzročena šteta. Iz navedenih razloga, ocijenjeno je kako u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za postupanje sukladno čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP.
29. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010. (list 4- 5 spisa) utvrđeno je kako je isti ugovor sklopljen između II. tuženika kao banke i društva RO IZGRADNJA d.o.o. kao klijenta, te se navedenim ugovorom II. tuženik obvezao klijentu kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos kredita od 1.481.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, dok se klijent obvezao platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti na vrijeme i način utvrđen ugovorom, pri čemu je određeno kako će se kredit vraćati sukcesivno, po prodaji pojedinih stanova, uplatama 100% kupoprodajne cijene na partiju kredita, najkasnije do 31. prosinca 2012. Ugovorom o kreditu ujedno je ugovoreno kako je, u svrhu osiguranja naplate tražbine Banke na temelju ovog Ugovora, klijent dužan dostaviti tri bianco vlastite akceptirane mjenice, jednu bianco zadužnicu, tri bianco vlastite mjenice, jednu zadužnicu tvrtke, po jednu zadužnicu II. tužitelja EI i I. tužitelja JI kao solidarnih jamaca, te uknjižbu založnog prava na zemljište upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz napomenu da će se založno pravo zasnovati na temelju mjenice u iznosu od 15.000.000,00 kn s rokom važnosti najkasnije do 31. prosinca 2013.
30. Uvidom u I Dodatak Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3219652628 od 18. ožujka 2011. (list 9- 12 spisa) utvrđeno je kako su navedenim dodatkom II. tuženik, društvo RO IZGRADNJA d.o.o. i I. - II. tužitelji kao ugovorne strane izmijenili odredbu o načinu i roku korištenja kredita i ugovorili sudjelovanje I.- II. tužitelja kao jamaca za obveze iz predmetnog ugovora o kreditu.
31. Uvidom u Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. (list 6- 8 spisa, list 13- 15 spisa i list 79- 88 spisa) utvrđeno je kako je isti ugovor sklopljen između II. tuženika kao vjerovnika, društva RO IZGRADNJA d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika, te RI, ĆI, ŽI, AI i II. tužitelja EI kao založnih dužnika. Navedenim ugovorom ugovorne strane su suglasno utvrdile da II. tuženik prema društvu RO IZGRADNJA d.o.o. ima tražbinu po osnovi mjenice po viđenju izdane 10. svibnja 2010. u iznosu od 15.000.000,00 kn s pripadajućom kamatom, koja je mjenica izdana u svrhu naplate po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada i svih drugih pravnih poslova koji se zaključuju između stranaka, pri čemu je utvrđeno da tražbina vjerovnika na temelju navedene mjenice dospijeva danom podnošenja mjenice na naplatu, a najkasnije do 31. prosinca 2013., te je II. tuženik ovlašten domicilirati mjenicu po svojoj volji na bilo koju od ovlaštenih organizacija platnog prometa (banaka) koja će u vrijeme podnošenja mjenice na naplatu voditi račun društva RO IZGRADNJA d.o.o. (članak 1. Ugovora o založnom pravu). Radi osiguranja navedene tražbine, založni dužnici založili su u cijelosti nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (članak 2. Ugovora o založnom pravu) i dopustili upis založnog prava za korist II. tuženika na navedenoj nekretnini (članak 3. Ugovora o založnom pravu), te su se ujedno suglasili da javni bilježnik na zahtjev tuženika stavi potvrdu ovršnosti na ovaj Ugovor nakon što vjerovnik javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti tražbine, pri čemu su se suglasili da će kao dokaz dospjelosti tražbine služiti potvrda banke koja za društvo RO IZGRADNJU d.o.o. obavlja poslove platnog prometa da je mjenica iz čl. 1. Ugovora podnijeta na naplatu i ostala nenaplaćena (članak 10. Ugovora o založnom pravu). Uz navedeni Ugovor o založnom pravu priložena je mjenica serije A 06475267, izdana u Zagrebu 10. svibnja 2010. na iznos od 15.000.000,00 kn po viđenju, a najkasnije 31. prosinca 2013. društva RO IZGRADNJA d.o.o. kao trasanta.
32. Uvidom u potvrdu (solemnizaciju) ugovora o založnom pravu poslovni broj OV-11841/2010 od 9. lipnja 2010. utvrđeno je kako je I. tuženik u svojstvu javnog bilježnika potvrdio da su mu pristupile stranke RO IZGRADNJA d.o.o. zastupan po I. tužitelju JI kao direktoru, RI, ĆI, ŽI, AI i II. tužitelj EI, te podnijeli Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. radi potvrde (solemnizacije), pri čemu su se suglasili da sastavni dio ovog javnobilježničkog akta, osim predmetnog Ugovora o založnom pravu, čine preslik mjenice izdane u Zagrebu dana 10. svibnja 2010. trasanta RO IZGRADNJA d.o.o. na iznos od 15.000.000,00 kn, preslik izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zaprešiću br. Kl: 6869/10 od 8. lipnja 2010. i izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 080555424 od 9. lipnja 2010. I. tuženik je pritom potvrdio da je sudionicima pravnog posla pročitao ispravu i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, kao i da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji.
33. Uvidom u dopis II. tuženika od 31. prosinca 2013. utvrđeno je kako je istim dopisom odjel Poduzetničkog bankarstva II. tuženika odjelu Platnog prometa u zemlji II. tuženika dostavio na naplatu mjenicu izdavatelja RO IZGRADNJA d.o.o. serije A, broj 06475267 izdanu 10. svibnja 2010. na iznos od 15.000.000,00 kn, s molbom da se s danom 31. prosinca 2013. izvrši isplata navedenog iznosa sa svih računa navedenog društva u korist računa II. tuženika (list 18 spisa, list 60 spisa i list 90 spisa).
34. Uvidom u dopis II. tuženika od 2. siječnja 2014. utvrđeno je kako je istim dopisom odjel Platnog prometa u zemlji II. tuženika izvršio povrat mjenice broj A 06475267, uz napomenu da ista nije naplaćena zbog nedostatka sredstava na računu platitelja (list 16 spisa, list 21 spisa, list 60 spisa i list 91 spisa).
35. Uvidom u mjenicu serije A broj 06475267 (list 19 spisa, list 22 spisa, list 36 spisa, list 92 spisa i list 819 spisa) utvrđeno je kako je ista mjenica izdana na iznos od 15.000.000,00 kn uz naznaku "po viđenju, a najkasnije 31.12.2013.", da je društvo RO IZGRADNJA d.o.o. navedeno kao trasat i trasant navedene mjenice, te da je u rubrici "plaćanje" naznačen račun trasata broj: 2360000-1102105351. Ujedno je utvrđeno kako je na navedenoj mjenici otisnuta napomena "nije naplaćena" uz datum "31.12.2013.".
36. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 30. svibnja 2014. utvrđeno je kako je dospjela mjenična tražbina II. tuženika prema društvu RO IZGRADNJA d.o.o. temeljem mjenice serijskog broja A 06475267, izdane u Zagrebu 10. svibnja 2010. na iznos od 15.000.000,00 kn, na dan 7. svibnja 2014. iznosila 14.574.863,21 kn, pri čemu se iznos od 10.967.617,01 kn uvećava za obračunatu kamatu po dospijeću od 1. travnja 2014., dok na iznos od 3.607.246,20 kn ne teku kamate (list 20 spisa).
37. Uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 406/2016 od 19. travnja 2017. (list 50- 55 spisa, list 95- 107 spisa, list 167- 169 spisa i list 341- 343 spisa) utvrđeno je kako je navedenom odlukom odbijen tužbeni zahtjev RO IZGRADNJE d.o.o., II. tužitelja EI i I. tužitelja JI kao tužitelja protiv II. tuženika Zagrebačke banke d.d. kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti mjenice serije A 06475267 izdane 10. svibnja 2010. i utvrđenja ništetnosti Ugovora o založnom pravu solemniziranog kod I. tuženika ZI kao javnog bilježnika pod brojem OV-11841/2010, te je odbijen i tužbeni zahtjev radi poništavanja navedene mjenice i Ugovora o založnom pravu, dok je ujedno odbačen tužbeni zahtjev radi nalaganja upisa brisanja hipoteke upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
38. Ujedno je utvrđeno kako su navedena presuda i rješenje potvrđeni presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3798/2018-7 od 22. svibnja 2019. (list 490- 498 spisa i list 512- 520 spisa), dok su presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 4356/2019-6 od 3. lipnja 2020. (list 521- 526 spisa) odbijene revizije RO IZGRADNJE d.o.o., EI i JI, podnesene protiv navedene drugostupanjske odluke, kao neosnovane.
39. Uvidom u dopis II. tuženika od 10. travnja 2012. (list 68- 69 spisa) utvrđeno je kako je isti dopis upućen društvu RO IZGRADNJA d.o.o., te je navedenim dopisom isto društvo obaviješteno o činjenici da je dugoročni kredit broj 3219652628, ugovoren 10. svibnja 2010., dospio na naplatu 31. siječnja 2012., da je na dan 3. travnja 2012. dospjela glavnica iznosila 1.391.679,11 EUR, dospjela redovna kamata na 1. veljače 2012. iznosila 43.388,84 EUR, dok je kamata po dospijeću iznosila 34.791,98 EUR, a naknade 557,46 kn. U istom dopisu je navedeno kako zahtjev za prolongiranje roka vraćanja kredita nije odobren, budući da nije ispoštovana ugovorna odredba o preplati PDV-a iz investicije, da nisu realizirana četiri predugovora koji su bili ključan element procjene opravdanosti financiranja projekta prilikom odobrenja plasmana, da su 7 stanova i 3 poslovna prostora promijenila vlasništvo i prenesena na fizičke osobe bez obavještavanja II. tuženika, da se dinamika prodaje ne ostvaruje u skladu s planiranim, budući da su od datuma upisa objekta u zemljišne knjige 15. rujna 2011. prodana samo dva stana od ukupno raspoloživih 17 stanova i 6 poslovnih prostora, da je unatoč prezentiranom interesu tržišta temeljem dolazaka potencijalnih kupaca u akciji Dan za stan i liste potencijalnih kupaca izostala prodaja, te da su od potencijalnih kupaca koji su razgledali nekretninu prikupljena saznanja iz kojih proizlazi da je dio kupaca od kupnje odustao zbog objektivnih razloga, dok dio nije realizirao kupnju zbog netransparentnog iskazivanja obračunskih površina, cijena i načina komunikacije prilikom prodajnih razgovora. U dopisu su nadalje iznesene preporuke za poboljšanje poslovanja i iznesena volja za daljnjom poslovnom suradnjom.
40. Nadalje, uvidom u dopis II. tuženika od 29. siječnja 2013. (list 68 spisa) utvrđeno je kako je isti dopis upućen društvu RO IZGRADNJA d.o.o., te je istim dopisom navedeno društvo obaviješteno kako će II. tuženik izdavati brisovna očitovanja za upisano založno pravo u odnosu na pojedine etaže uz uvjet dostave predugovora ili ugovora o kupoprodaji konkretnog etažnog dijela, pri čemu ugovorena cijena ne može biti manja od 1.000,00 EUR/ m2, te umanjenja potraživanja II. tuženika po kreditnoj partiji 17-5100231480 za iznos ugovorene kupovnine za predmetni etažni dio.
41. Uvidom u korespondenciju elektroničkom poštom (list 170 spisa, list 207 spisa, list 344 spisa i list 381 spisa) utvrđeno je kako je dopisom od 31. ožujka 2014. upućenim elektroničkom poštom djelatnica II. tuženika obavijestila I. tužitelja da je II. tuženik spreman izdati pojedinačna pisma namjere pod uvjetom obostrano usuglašene kupoprodajne cijene svake pojedine etažne cjeline, a kako se nekretnine ne bi prodavale ispod realne tržišne vrijednosti. Također je navedeno kako bi se brisovna očitovanja izdavala pod uvjetom da se u cijelosti podmiri dio kredita koji odgovara utvrđenoj vrijednosti pojedinog etažnog dijela, te je istaknuto upozorenje kako je rok za prodaju nekretnina u izvansudskom postupku do 30. travnja 2014., nakon čega će se pokrenuti ovršni postupak na založenim nekretninama.
42. Čitanjem službene zabilješke sastavljene 30. listopada 2013. u prostorijama PU zagrebačke utvrđeno je kako je u obavijesnom razgovoru II izjavio da mu se I. tužitelj, kao tadašnjem voditelju poslovnog odnosa kod II. tuženika, krajem 2008. ili početkom 2009. obratio i naveo kako je osnovao trgovačko društvo RO IZGRADNJA d.o.o. i kupio zemljište u [adresa] gdje bi gradio stanove. Naveo je kako je Zagreb nekretnine d.o.o. (ZANE) najprije donio negativno mišljenje o isplativosti investicije, ali da je druga procjena bila pozitivna nakon što je I. tužitelj donio četiri predugovora o kupoprodaji stanova, s time da stanovi nisu bili prodani po navedenim predugovorima iz njemu nepoznatih razloga. Nadalje je naveo kako je dugoročni kredit odobren društvu RO IZGRADNJA d.o.o. u svibnju 2010., pri čemu je već tada uočeno da rok od godine dana neće biti dovoljan jer se kasnilo s rokom početka izgradnje, a uslijed čega je na zahtjev klijenta RO IZGRADNJA d.o.o. produžen rok korištenja kredita, o čemu je sastavljen i dodatak Ugovoru o dugoročnom kreditu. Ujedno je naveo kako od kraja 2010. više nije radio kao voditelj poslovnog odnosa, pri čemu je načelno iskazao kako se, u slučaju prolongiranja roka korištenja kredita, prolongira i rok vraćanja, s time da o tome na zahtjev klijenta odluku donosi kreditni odbor II. tuženika (list 219 spisa).
43. Uvidom u spis I. tuženika ZI kao javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj OV-11841/2010 (list 700- 719 spisa, list 789- 808 spisa i list 819 spisa) utvrđeno je kako istom spisu prileži tekst Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. potpisan od strane svih ugovornih strana (list 1- 3 navedenog spisa), preslika mjenice serije A 06475267 (list 4 navedenog spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 8. lipnja 2010. (list 5 navedenog spisa), izvadak iz sudskog registra od 9. lipnja 2010. (list 6- 7 navedenog spisa), te potvrda (solemnizacija) Ugovora o založnom pravu opisana u toč. 32. obrazloženja ove presude (list 8- 9 navedenog spisa), kao i račun za javnobilježničku uslugu solemnizacije ugovora (list 10 navedenog spisa). Ujedno je utvrđeno kako je II. tuženik dopisom od 22. svibnja 2014., koji je I. tuženik zaprimio 26. svibnja 2014., zatražio izdavanje potvrde ovršnosti predmetnog Ugovora o založnom pravu (list 11 navedenog spisa), dostavljajući u prilogu izvornik istog ugovora, preslike dopisa za naplatu i povrat mjenice, kao i presliku mjenice (list 12- 14 navedenog spisa), te izvatke iz poslovnih knjiga na dan 22. svibnja 2014. po kreditnim partijama 5100231480 i 5700723460 (list 15- 16 navedenog spisa), uz molbu da se po jedna preslika navedenog ugovora zajedno s izvornikom vrati II. tuženiku. Ujedno je utvrđeno kako je na predmetni ugovor izdana potvrda o okolnosti da je isti javnobilježnički akt postao ovršan 31. prosinca 2013., te je uz dopis od 27. svibnja 2014. (list 17 navedenog spisa) I. tuženik II. tuženiku dostavio jedan izvornik i jednu ovjerenu presliku istog ugovora zajedno sa potvrdom ovršnosti.
44. Uvidom u izvatke od 22. svibnja 2014. (list 23 i 24 spisa, te list 93 i 94 spisa) utvrđeno je kako je dug RO IZGRADNJE d.o.o. po kreditnoj partiji broj: 5100231480 na dan 23. svibnja 2014. iznosio ukupno 1.886.421,52 EUR, te se sastojao od dospjele glavnice u iznosu od 1.391.679,11 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 42.876,42 EUR i kamate po dospijeću u iznosu od 451.865,99 EUR, dok je dug istog dužnika po kreditnoj partiji broj: 5700723460 na dan 23. svibnja 2014. iznosio ukupno 78.235,30 kn, te se sastojao od dospjele glavnice u iznosu od 60.065,60 kn, dospjele redovne kamate u iznosu od 6.136,93 kn i kamate po dospijeću u iznosu od 12.032,77 kn.
45. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 200/2020, prije spis Ovr-262/2015 (list 141 spisa i list 315- 316 spisa), utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu ovdje II. tuženika kao ovrhovoditelja, podnesenim 20. lipnja 2014. protiv RI, ĆI, ŽI, AI i ovdje I. - II. tužitelja kao ovršenika, na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010., solemniziranog po I. tuženiku kao javnom bilježniku dana 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV- 11841/10, radi naplate novčane tražbine II. tuženika u iznosu od 14.574.863,21 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to ovrhom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uz navedeni prijedlog za ovrhu priloženi su Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010., povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige od 13. lipnja 2014., dopisi II. tuženika od 2. siječnja 2014. i 31. prosinca 2013., preslika mjenice serije A broj 06475267 i izvadak iz poslovnih knjiga od 30. svibnja 2014. Povodom navedenog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-559/14-2 od 10. srpnja 2014. Protiv navedenog rješenja o ovrsi I.- VI. ovršenici su podnijeli žalbe i prijedlog za odgodu ovrhe. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-1068/14-4 od 21. travnja 2015. odbijene su žalbe I. - VI. ovršenika i potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-262/15-50 od 2. svibnja 2017. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ovršenika ŽI i AI, dok su zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020-67 od **.**.2020. RI kao nasljednik pok. ŽI, te RI, J N i OI kao nasljednici iza pok. AI pozvani preuzeti postupak u ovom predmetu, a nakon čega je postupak u predmetu nastavljen sukladno rješenju ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020-74 od 12. ožujka 2020. U navedenom predmetu je 8. srpnja 2020. održan uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, dok je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr- 200/2020-86 od 13. listopada 2020. određeno spajanje ovršnog postupka u ovom predmetu sa postupkom u predmetu poslovni broj Ovr-528/2018.
46. Čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 200/2020 nadalje je utvrđeno kako je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr- 528/18 od 3. srpnja 2018. određena ovrha povodom prijedloga ovdje II. tuženika kao ovrhovoditelja, podnesenog 5. ožujka 2018. protiv RO IZGRADNJE d.o.o., LI, MOČAN j.d.o.o., BI, DI, FI i HI kao ovršenika, na temelju predmetnog Ugovora o založnom pravu, a radi naplate tražbine II. tuženika u iznosu od 19.202.766,96 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenici su podnijeli žalbe, koje su odbijene rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-406/2018 od 10. lipnja 2020., te je potvrđeno navedeno rješenje o ovrsi, s time da su protiv navedenog drugostupanjskog rješenja ovršenici podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije 9. studenog 2020. Nakon spajanja postupaka, u spis je 27. listopada 2020. zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka radi utvrđenja vrijednosti nekretnina. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020-120 od 13. studenog 2020. upućeni su ovršenici pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pri čemu je navedeno rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr- 581/2021-5 od 22. prosinca 2021., nakon čega su ovršenici rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020-208 od 11. listopada 2022. ponovno upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020-212 od 28. studenog 2022. utvrđen je prekid postupka u navedenom predmetu zbog smrti ovršenice FI, te je u odnosu na navedeno rješenje ovrhovoditelj podnio prijedlog za ispravak, podredno žalbu od 5. prosinca 2022., povodom koje je isto rješenje djelomično ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-37/2023-2 od 3. ožujka 2023.
47. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1- 236/2015 (list 56- 59 spisa, list 141 spisa, list 177- 180 spisa, list 313- 314 spisa, list 351- 354 spisa, list 476-483 spisa, list 500- 501 spisa i list 527- 532 spisa) utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut prijedlogom ovdje I. - II. tužitelja kao predlagatelja protiv ovdje II. tuženika kao protustranke, radi ukidanja potvrde ovršnosti ovdje I. tuženika kao javnog bilježnika izdane na Ugovor o založnom pravu sklopljen 10. svibnja 2010. i solemniziran po I. tuženiku pod brojem OV-11841/2010. Navedeni prijedlog odbijen je kao neosnovan rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1-236/15-16 od 27. siječnja 2016., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-208/2016 od 10. svibnja 2018.
48. I. tuženik ZI u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 6. ožujka 2024. naveo kako je u njegov javnobilježnički ured pristupio I. tužitelj u svojstvu direktora društva RO Izgradnja zajedno sa još pet osoba koji su donijeli privatnu ispravu- ugovor o založnom pravu i zatražili solemnizaciju navedene isprave, pri čemu je društvo RO Izgradnja u tom ugovoru imalo svojstvo dužnika i založnog dužnika, dok su preostale osobe bile u svojstvu založnih dužnika. Naveo je kako je najprije utvrdio identitet svih prisutnih osoba i njihovo svojstvo u predmetnom pravnom poslu, budući da je solemnizacija privatne isprave po odredbama Zakona o javnom bilježništvu strogo formalan posao i postupak, potom ispitao formu i sadržaj navedene privatne isprave, te utvrdio da forma odgovara propisima o javnom bilježništvu, dok sadržaj odgovara propisima za javnobilježnički akt, slijedom čega je ista isprava u cijelosti bila podobna za solemnizaciju. Naveo je kako je tada prisutnima pročitao i protumačio navedenu ispravu, objasnio im svrhu i smisao navedenog pravnog posla, pri čemu je posebno istaknuo pravne posljedice sklapanja ovog ugovora, te upozorio da predmetni ugovor sadrži ovršnu klauzulu i da će po solemnizaciji navedena isprava predstavljati ovršni javnobilježnički akt na temelju kojeg će vjerovnik moći neposredno zatražiti ovrhu, kako na založenoj nekretnini založnih dužnika, tako i na cjelokupnoj imovini dužnika. Istaknuo je kako su se prisutne osobe s time složile i iskazale su da je u tom ugovoru sadržana njihova pravna volja, kako u pogledu sadržaja, tako i pravnih posljedica, a što su potvrdili potpisom ugovora, kao i parafiranjem svake pojedine stranice tog ugovora. Naveo je kako tom prilikom nije bio prisutan nitko iz društva II. tuženika, te da je, s obzirom da je bilo prisutno šest osoba, izdano šest primjeraka solemniziranog ugovora, dok je jedan izvornik ostao u njegovoj arhivi kao izvorna isprava. Nadalje je naveo kako mi se II. tuženik obratio dopisom kojim je zatražio izdavanje potvrde ovršnosti na navedeni ugovor, uz navod da je mjenica bila podnesena na naplatu Zagrebačkoj banci, koja je vodila poslovne račune RO Izgradnje, ali da ista nije naplaćena, te da je uz taj dopis bila dostavljena potvrda o okolnosti da je mjenica podnesena na naplatu i ostala nenaplaćena, kao i izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz visine dugovanja, a čime je II. tuženik u cijelosti postupio sukladno članku 10. Ugovora o založnom pravu, budući da je dostavljen dokaz o dospjelosti i izvadci iz poslovnih knjiga vjerovnika. Naveo je kako su time u cijelosti bili i ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti, te da je on tu potvrdu bio dužan izdati, slijedom čega je tada II. tuženiku dostavio njihov primjerak Ugovora o založnom pravu zajedno s izdanom klauzulom. Također je naveo kako prilikom solemnizacije ugovora o založnom pravu nije bio priložen izvornik predmetne mjenice, već njezina preslika, što njemu nije predstavljalo nikakav problem, s obzirom da nikada nije bila praksa da se uz ovakve ugovore dostavljaju izvornici mjenica, te da su same stranke u članku 1. Ugovora suglasno utvrdile postojanje tražbine po osnovi mjenice u označenom iznosu i suglasile se da se može koristiti preslika mjenice. Također je naveo kako je presliku mjenice sa lista 14 javnobilježničkog spisa dostavio sam II. tuženik. Istaknuo je i kako je uvijek imao profesionalni odnos sa svojim strankama, te da je od početka svog obavljanja javnobilježničke službe pa do odlaska u mirovinu postupao korektno i profesionalno (list 821- 823 spisa).
49. U odnosu na dokazni prijedlog za pribavu očevidnika kretanja javnobilježničkog spisa, valja napomenuti kako, uz činjenicu što je isti dokazni prijedlog ocijenjen nepotrebnim za donošenje odluke u ovom postupku, isti prijedlog nije prihvaćen sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP, budući da su ga I. - II. tužitelji bez opravdanog razloga propustili predložiti u fazi prethodnog postupka.
50. Nadalje, dokazni prijedlog za saslušanje I. - II. tužitelja kao stranaka također nije prihvaćen primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, budući da su isti prijedlog I.- II. tužitelji propustili iznijeti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, iako su u tužbi I.- II. tužitelji naveli da predlažu "saslušanje stranaka", s obzirom da su odmah nakon toga poimence jasno naznačili sve osobe koje su predlagali saslušati u ovom postupku, utvrđeno je kako I. - II. tužitelji nisu predložili vlastito saslušanje kao stranaka u ovom postupku, već samo točno određenih osoba, od kojih samo I. tuženik ZI ima svojstvo stranke, a ostale nabrojane osobe (djelatnici II. tuženika) svojstvo svjedoka.
51. Također valja naglasiti kako je u ovom predmetu, unatoč okolnosti što je prilikom zaključenja prethodnog postupka određeno da će se izvesti samo dokazi uvidom u isprave u spisu, te predmete poslovni broj R1-236/15 i Ovr-262/15 (list 142 spisa), nije bilo zapreke za izvođenje predloženog dokaza saslušanjem I. tuženika, imajući u vidu da je navedeni dokaz predložen još u tužbi, dok ovaj sud nije vezan prijašnjim rješenjem o izvođenju dokaza sukladno čl. 292. st. 6. ZPP.
52. Analizom sadržaja svih izvedenih dokaza utvrđeno je kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, budući da I.- II. tužitelji nisu ničime dokazali da su im I. - II. tuženici neosnovanim izdavanjem potvrde ovršnosti na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. i pokretanjem ovršnog postupka na temelju navedene isprave prouzročili štetu.
53. Naime, suprotno navodima I. - II. tužitelja, na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., sklopljen između II. tuženika Zagrebačke banke d.d. i društva RO IZGRADNJA d.o.o. kao klijenta, predstavlja osnovni pravni posao, na temelju kojeg se II. tuženik kao banka navedenom društvu kao korisniku kredita obvezao staviti na raspolaganje iznos kredita od 1.481.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a klijent se obvezao platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti na vrijeme i način utvrđen ugovorom.
54. Nadalje je utvrđeno da su sporna mjenica serije A broj 06475267 i Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010., solemniziran 9. lipnja 2010. po I. tuženiku ZI kao javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-11841/2010, sporedni pravni poslovi koji su sklopljeni radi osiguranja tražbine II. tuženika iz citiranog osnovnog pravnog posla. Navedeno jasno proizlazi iz sadržaja Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., kojim je ugovoreno kako je, u svrhu osiguranja naplate tražbine tuženika na temelju ovog ugovora, klijent (društvo RO IZGRADNJA d.o.o.) bio dužan, između ostalog, dostaviti tri bianco vlastite akceptirane mjenice, te uknjižbu založnog prava na zemljište upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz napomenu da će se založno pravo zasnovati na temelju mjenice u iznosu od 15.000.000,00 kn s rokom važnosti najkasnije do 31. prosinca 2013.
55. Također je utvrđeno kako je sporna mjenica serije A broj 06475267 u cijelosti popunjena u skladu s odredbama osnovnog pravnog posla (čl. 7. Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010.), i to na iznos od 15.000.000,00 kn, s naznakom "po viđenju, a najkasnije 31. prosinca 2013.", dok je i spornim Ugovorom o založnom pravu od 10. svibnja 2010. također ugovoreno osnivanje založnog prava (hipoteke) na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 15.000.000,00 kn, sve u skladu s odredbom čl. 7. Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010.
56. S time u svezi, valja istaknuti kako je I. tužitelj JI, koji je u svojstvu direktora društva RO IZGRADNJA d.o.o. potpisao Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., već u trenutku sklapanja navedenog ugovora imao saznanja o okolnosti da će se, kao instrument osiguranja tražbine II. tuženika, jedna od izdanih mjenica popuniti na iznos od 15.000.000,00 kn s rokom važnosti najkasnije do 31. prosinca 2013., te da će se po osnovi takve mjenice na naznačeni iznos zasnovati i založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je navedene uvjete prihvatio potpisivanjem navedenog ugovora o kreditu.
57. Nadalje valja istaknuti kako je tužbeni zahtjev I. - II. tužitelja protiv II. tuženika radi utvrđenja ništetnosti, odnosno poništenja mjenice serije A 06475267 izdane 10. svibnja 2010. odbijen pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2016 od 19. travnja 2017., slijedom čega su svi navodi I.- II. tužitelja kojima su u ovom postupku osporavali valjanost navedene mjenice ocijenjeni neutemeljenima.
58. S obzirom da je sve okolnosti vezane za valjanost sporne mjenice bilo moguće utvrditi na temelju spisu priloženih isprava, to je primjenom odredbi čl. 220. ZPP ocijenjeno kako izvođenje predloženog dokaza saslušanjem svjedoka II nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom sporu.
59. Pritom valja napomenuti kako je i ovaj sud uvidom u spornu mjenicu utvrdio da ista mjenica predstavlja vlastitu trasiranu mjenicu u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj: 74/94 i 92/10- dalje: ZM) koja je vučena na istu osobu (trasanta RO IZGRADNJA d.o.o.), te da je istu mjenicu RO IZGRADNJA d.o.o. odmah i akceptirao sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZM, obvezujući se istu mjenicu platiti o dospjelosti. Iz navedenog proizlazi kako navedena mjenica ima učinak vlastite mjenice (čl. 109. ZM), imajući u vidu da, sukladno čl. 112. st. 1. ZM, izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice, dok RO IZGRADNJA d.o.o. u konkretnom slučaju predstavlja izdavatelja (trasanta) i akceptanta sporne mjenice. Stoga je utvrđeno kako u konkretnom slučaju nije ni postojala obveza podizanja protesta zbog neisplate sporne mjenice u smislu odredaba čl. 43. ZM i čl. 44. ZM, budući da se navedene odredbe odnose isključivo na uvjete za regres protiv eventualnih ostalih potpisnika mjenice, dok je društvo RO IZGRADNJA d.o.o. u konkretnom slučaju odgovaralo kao glavni mjenični dužnik. 60. U odnosu na navode I.- II. tužitelja kojima su prigovarali valjanosti oznake dospjelosti sadržane u spornoj mjenici, potrebno je napomenuti kako odredbama ZM nije definiran pojam "roka važenja", slijedom čega je navedeni pojam potrebno tumačiti u skladu s odredbama ZM, pritom uvažavajući sporazum vjerovnika i dužnika, kao i odredbe osnovnog pravnog posla. S time u svezi, potrebno je ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. travnja 2007., prema kojem se bianco mjenica radi osiguranja kredita popunjava u skladu sa međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika, dok se u slučaju ništave odredbe sporazuma o popunjavanju bianco mjenice, kao i u slučaju da nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenice, dospjelost mjenice određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom.
61. Sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZM, mjenica po viđenju plativa je čim se podnese, te se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdanja, s time da trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti duži. Uzimajući u obzir okolnosti utvrđene u ovom postupku, to proizlazi kako sporna mjenica predstavlja mjenicu po viđenju u smislu odredbe čl. 33. st. 1. ZM koja je plativa čim se podnese, pri čemu je rok za podnošenje na isplatu, sukladno sporazumu vjerovnika (ovdje II. tuženika), te dužnika i trasanta (društva RO IZGRADNJA d.o.o.) sadržanom u Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., produžen i određen "najkasnije do 31. prosinca 2013.".
62. Iz navedenih razloga, navodi I. - II. tužitelja kojima su isticali kako je "rok važnosti mjenice" istekao 31. prosinca 2013., nakon čega je mjenica uslijed propusta protestiranja "izgubila sva mjenična prava", u cijelosti su utvrđeni nelogičnima, pravno neutemeljenima i suprotnima sadržaju drugih spisu priloženih isprava. Naime, budući da je u čl. 1. Ugovora o založnom pravu jasno naznačeno kako tražbina vjerovnika na temelju predmetne mjenice dospijeva podnošenjem mjenice na naplatu, a najkasnije do 31. prosinca 2013., jasno je i logično da su svi sudionici navedenih ugovornih odnosa (pa tako i I. tužitelj koji je u svojstvu direktora društva RO IZGRADNJA d.o.o. potpisao ugovor o kreditu i povezani ugovor o založnom pravu, te II. tužitelj kao jamac po ugovoru o kreditu i založni dužnik) znali da "rok važnosti" naznačen u Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom upravo označava krajnji rok za podnošenje mjenice na naplatu, a ne rok nakon čijeg isteka mjenica više ne proizvodi nikakve učinke.
63. Pritom također valja napomenuti kako su se II. tuženik i društvo RO IZGRADNJA d.o.o. o roku za podnošenje mjenice na naplatu valjano sporazumjeli još potpisivanjem Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., slijedom čega su navodi I.- II. tužitelja o okolnosti da je predmetnu mjenicu trebalo podnijeti na naplatu u roku od godine dana od dana izdavanja također u cijelosti utvrđeni neutemeljenima i nelogičnima. Naime, takvim tumačenjem proizlazilo bi da je mjenicu trebalo podnijeti na naplatu do 10. svibnja 2011., odnosno prije dospijeća obveze po predmetnom ugovoru o kreditu 31. siječnja 2012. (čl. 6. Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom), a koji zaključak nema nikakvog uporišta u izvedenim dokazima.
64. Navodi I.- II. tužitelja kojima su ukazivali na zastaru mjenične tražbine također su u cijelosti utvrđeni neosnovanima, budući da od dospjelosti mjenične tražbine (31. prosinca 2013.) pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020 (prije predmetu Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-559/2014) 20. lipnja 2014. nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 78. st. 1. ZM. Pritom valja istaknuti kako je predmetna tražbina utvrđena ovršnim javnobilježničkim aktom, te ujedno i osigurana založnim pravom upisanim u zemljišne knjige, slijedom čega, sukladno čl. 339. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV), te čl. 222. ZOO i čl. 233. ZOO, nije ni moglo doći do nastupa zastare.
65. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je kako je I. tuženik, postupajući u svojstvu javnog bilježnika, ispravno utvrdio kako su u predmetnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za izdavanje potvrde ovršnosti sukladno odredbama čl. 10. Ugovora o založnom pravu. Naime, uvidom u predmetni Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. utvrđeno je kako isti predstavlja javnobilježnički akt i ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09- dalje: ZJB), budući da je njime jasno određena obveza na činidbu, te da sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, a nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Također valja istaknuti kako navedeni Ugovor o založnom pravu sadrži i izričiti pristanak dužnika da se na određenoj nekretnini može neposredno tražiti ovrha radi naplate osiguranog potraživanja nakon njegove dospjelosti, u skladu sa čl. 54. st. 3. ZJB (članak 4. Ugovora o založnom pravu).
66. Pritom valja napomenuti kako navodi I. - II. tužitelja kojima su isticali kako društvu RO IZGRADNJA d.o.o. do dana sklapanja navedenog Ugovora o založnom pravu nije bio isplaćen iznos od 15.000.000,00 kn ni na koji način ne dovode u pitanje valjanost navedenog ugovora. Naime, sukladno odredbama čl. 301. st. 2. i 3. ZV, založnim pravom može se osigurati i buduća tražbina (koja bi tek nastala nakon nekog vremena), slijedom čega je valjano ugovoreno kako se navedenim založnim pravom osigurava i namirenje sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine iz vrijednosti zaloga, a ne samo iznos glavnog duga.
67. Prigovori I.- II. tužitelja u pogledu valjanosti spornog Ugovora o založnom pravu pritom su ocijenjeni neosnovanima, budući da je na temelju izvedenih dokaza čitanjem javnobilježničkog spisa I. tuženika kao javnog bilježnika poslovni broj OV- 11841/2010, kao i na temelju saslušanja samog I. tuženika, utvrđeno kako je navedeni ugovor potvrđen (solemniziran) u skladu s odredbama čl. 59. ZJB. Također valja napomenuti kako je tužbeni zahtjev ovdje I. - II. tužitelja radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora odbijen kao neosnovan pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2016 od 19. travnja 2017.
68. Čitanjem javnobilježničkog spisa I. tuženika kao javnog bilježnika poslovni broj OV-11841/2010 stoga je utvrđeno kako je u predmetnom slučaju bilo udovoljeno svim pretpostavkama za izdavanje potvrde ovršnosti na sporni Ugovor o založnom pravu, imajući u vidu da se radi o javnobilježničkom aktu u smislu odredbe čl. 54. st. 1. ZJB koji sadrži ovršnu klauzulu (clausula exequendi), odnosno dozvolu založnih dužnika da vjerovnik, za slučaj neisplate osiguranog potraživanja po njegovom dospijeću, može neposredno provesti prisilnu ovrhu na nekretnini na kojoj je zasnovano založno pravo.
69. Naime, uvidom u Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. utvrđeno je kako su se člankom 10. stavkom 1. navedenog ugovora ugovorne strane suglasile da javni bilježnik na zahtjev vjerovnika može staviti potvrdu ovršnosti nakon što vjerovnik javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti tražbine, pri čemu su se u članku 10. stavku 2. Ugovora o založnom pravu ugovorne strane izričito suglasile da će kao dokaz o dospjelosti tražbine II. tuženika kao vjerovnika po osnovi ovog ugovora služiti potvrda banke koja za dužnika- založnog dužnika obavlja poslove platnog prometa da je mjenica podnijeta na naplatu, te ostala nenaplaćena, dok su se člankom 10. stavkom 3. Ugovora o založnom pravu ugovorne strane suglasile da će kao dokaz o visini tražbine vjerovnika služiti njegovi izvaci iz poslovnih knjiga.
70. S obzirom da je uvidom u javnobilježnički spis I. tuženika kao javnog bilježnika poslovni broj OV-11841/2010 utvrđeno kako je I. tuženik potvrdu ovršnosti izdao na zahtjev II. tuženika kao vjerovnika sadržan u dopisu od 22. svibnja 2014., da je II. tuženik kao vjerovnik uz svoj zahtjev dostavio dopise II. tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014., kao potvrde banke koja je za društvo RO IZGRADNJU d.o.o. obavljala poslove platnog prometa o okolnostima da je mjenica serije A broj 06475267 podnesena na naplatu i nakon toga ostala nenaplaćena zbog nedostatka sredstava na računu, pri čemu je ujedno dostavio i izvatke iz poslovnih knjiga kao dokaz visine tražbine, to su u predmetnom slučaju u cijelosti bile ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde ovršnosti sukladno odredbama čl. 10. Ugovora o založnom pravu i čl. 54. ZJB u svezi sa čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24- dalje: OZ).
71. Navode I. tužitelja iznesene na ročištu održanom 6. ožujka 2024. kojima je isticao kako su dopisi II. tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014. krivotvoreni ovaj sud nije uzimao u obzir primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, budući da je iste prigovore I. tužitelj bez opravdanog razloga propustio iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu.
72. U odnosu na dokazne prijedloge I. - II. tužitelja radi saslušanja djelatnika II. tuženika ĐI, CI, ŠI, KI i VI, valja napomenuti kako iz navoda tužbe proizlazi da su isti dokazni prijedlozi izneseni radi osporavanja točnosti utvrđenja da je sporna mjenica bila predana na naplatu 31. prosinca 2013., te da je 2. siječnja 2014. vraćena kao nenaplaćena. Međutim, s obzirom na protek znatnog vremena od sastavljanja spornih dopisa, ocijenjeno je kako saslušanje navedenih svjedoka ne bi bilo ekonomično niti svrsishodno, budući da nije uvjerljivo da bi se navedeni svjedoci mogli prisjetiti svih relevantnih detalja vezanih uz iste dopise.
73. Ujedno valja navesti kako I.- II. tužitelji u ovom postupku nisu, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, predložili niti priložili niti jedan dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je na računu RO IZGRADNJE d.o.o. na dan 31. prosinca 2013. bilo (dovoljno) sredstava za naplatu sporne mjenice, a slijedom čega nisu niti opravdano uspjeli dovesti u pitanje istinitost sadržaja dopisa tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014.
74. I. tužitelj je u tijeku postupka isticao kako se spornom mjenicom "manipuliralo" i da ista nije doista bila podnesena na naplatu 31. prosinca 2013., ukazujući na okolnost da je II. tuženik uz svoj dopis I. tuženiku od 22. svibnja 2014. godine (kojim je zatražio izdavanje potvrde ovršnosti) i uz prijedlog za ovrhu podnesen 20. lipnja 2014. u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020 (prije spisu Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-559/2014), dostavio presliku sporne mjenice bez štambilja kojim je potvrđeno da je ista podnesena na naplatu. Međutim, suprotno takvim navodima I. tužitelja, okolnost da je II. tuženik navedenim prilikama dostavljao nepotpune preslike sporne mjenice sama po sebi ne dokazuje niti upućuje opravdano na zaključak o "manipuliranju" mjenicom, te predstavlja konstrukciju I. tužitelja koja nema uporište u drugim izvedenim dokazima.
75. Naime, ovdje valja napomenuti kako je člankom 10. stavku 2. Ugovora o založnom pravu ugovoreno da će kao dokaz o dospjelosti tražbine II. tuženika kao vjerovnika po osnovi ovog ugovora služiti potvrda banke koja za dužnika- založnog dužnika obavlja poslove platnog prometa da je mjenica podnijeta na naplatu, te ostala nenaplaćena, slijedom čega II. tuženik nije niti bio obvezan dostavljati kompletnu presliku mjenice, već samo dopise od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014. kojima je potvrdio navedene bitne okolnosti. Također valja istaknuti kako iz spisa ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020 proizlazi da je ovrha u navedenom predmetu određena na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. kao ovršne isprave, a ne na temelju sporne mjenice (kao vjerodostojne isprave), slijedom čega II. tuženik također nije bio obvezan dostavljati primjerak sporne mjenice u izvorniku, kao niti prilagati kompletnu presliku iste mjenice.
76. Pritom posebno valja istaknuti kako su svi prigovori I.- II. tužitelja u pogledu ispravnosti izdavanja potvrde ovršnosti otklonjeni i u postupku koji je okončan pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1-236/15-16 od 27. siječnja 2016. i odbijanjem prijedloga I.- II. tužitelja radi ukidanja navedene potvrde ovršnosti.
77. Suprotno navodima I. - II. tužitelja kojima su isticali kako je II. tuženik odbijanjem prolongiranja roka vraćanja kredita i izdavanja pisma namjere prouzročio štetu I.- II. tužiteljima i društvu RO IZGRADNJA d.o.o., iz spisu priloženih isprava proizlazi da je II. tuženik društvo RO IZGRADNJA d.o.o. i I. tužitelja kao direktora istog društva kontinuirano upozoravao i ukazivao na razloge odbijanja produženja otplate kredit, te davao preporuke radi otklanjanja uočenih nepravilnosti i propusta u poslovanju društva RO IZGRADNJA d.o.o.
78. Navedeno je posebno utvrđeno uvidom u dopis II. tuženika od 10. travnja 2012. (list 68- 69 spisa), u kojem su jasno, detaljno i argumentirano navedeni svi razlozi odbijanja zahtjeva za prolongiranje otplate kredita (nepoštivanje ugovorne odredbe o preplati PDV-a iz investicije, nerealizacija četiri predugovora koji su bili ključan element procjene opravdanosti financiranja projekta prilikom odobrenja plasmana, promjena vlasništva 7 stanova i 3 poslovna prostora bez obavještavanja II. tuženika, slaba dinamika prodaje, razlozi odustanaka potencijalnih kupaca od kupnje), te ujedno iznesene preporuke radi poboljšanja poslovanja i prodaje nekretnina i volja za nastavak suradnje.
79. Također, uvidom u dopis II. tuženika od 29. siječnja 2013. (list 68 spisa) utvrđeno je kako je II. tuženik iznio uvjete izdavanja brisovnih očitovanja koji su istovjetni uvjetima ugovorenim Ugovorom o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, dok je uvidom u korespondenciju elektroničkom poštom (list 170 spisa, list 207 spisa, list 344 spisa i list 381 spisa) utvrđeno je kako je dopisom od 31. ožujka 2014. I. tužitelj ponovno obaviješten o svim uvjetima za izdavanje pojedinačnih pisama namjere, te upozoren da će se nakon 30. travnja 2014. pokrenuti ovršni postupak na založenim nekretninama.
80. Slijedom navedenog, s obzirom da je navedene okolnosti bilo moguće utvrditi na temelju citirane spisu priložene dokumentacije, to je primjenom odredbi čl. 220. ZPP ocijenjeno kako predloženi dokazi saslušanjem djelatnika II. tuženika TI, UI, GI i SI ne bi bitno doprinijeli utvrđenju odlučnih činjenica u ovom postupku.
81. Slijedom svega navedenog, na temelju izvedenih dokaza u ovom predmetu utvrđeno je:
- da je II. tuženik u trenutku pokretanja ovršnog postupka u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020 imao dospjelu i nepodmirenu tražbinu prema društvu RO IZGRADNJA d.o.o. na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010.,
- da je navedena tražbina na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010., solemniziranog dana 9. lipnja 2010. po I. tuženiku kao javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-11841/2010, bila osigurana založnim pravom uknjiženim na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je kao sredstvo osiguranja naplate iste tražbine bila izdana i mjenica serije A broj 06475267, koja je u za to ugovorenom roku, odnosno 31. prosinca 2013., bila podnesena na naplatu i ostala nenaplaćena zbog nedostatka sredstava na računu,
- da je II. tuženik od I. tuženika kao javnog bilježnika dopisom od 22. svibnja 2014. zatražio izdavanje potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010., te priložio dopise II. tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014., kao banke koja je obavljala poslove platnog prometa za društvo RO IZGRADNJA d.o.o., a čime je postupio sukladno odredbi članka 10. stavka 2. Ugovora o založnom pravu,
- da je I. tuženik postupio po zahtjevu II. tuženika i izdao potvrdu da je Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. postao ovršan 31. prosinca 2013.,
- da je II. tuženik 20. lipnja 2014. podnio prijedlog za ovrhu na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. kao ovršne isprave, prilažući izvatke iz poslovnih knjiga kao dokaz visine svoje tražbine sukladno članku 10. stavku 3. Ugovora o založnom pravu, te predlažući odrediti ovrhu na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
82. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je I. tuženik prilikom izdavanja potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. postupio sukladno odredbama istog ugovora i čl. 54. ZJB, u svezi sa čl. 28. st. 1. OZ. Također je utvrđeno kako je II. tuženik pokrenuo ovršni postupak u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020 na temelju valjanog i važećeg Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. kao ovršne isprave, i to na nekretninama na kojima je bilo upisano založno pravo u njegovu korist, dokazujući pritom visinu svoje tražbine izvacima iz poslovnih knjiga sukladno sporazumu ugovornih stranaka.
83. S obzirom da I.- II. tužitelji nisu, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP, ničime dokazali da je došlo do prestanka tražbine II. tuženika na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010., kao niti do prestanka založnog prava upisanog na predmetnim nekretninama, to navodi I.- II. tužitelja o okolnosti da je I. tuženik izdao potvrdu ovršnosti iako za to nije bilo pravne osnove, kao i navodi o okolnosti da je II. tuženik neosnovano pokrenuo ovršni postupak na navedenim nekretninama, nisu prihvaćeni kao osnovani primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja.
84. Pritom valja napomenuti kako isprave koje su I. - II. tužitelji dostavili u prilogu podneska od 17. studenog 2023., i to optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-43/2022 od 2. prosinca 2022. (list 735- 768 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-27/2022-26 od 6. lipnja 2023. (list 769- 773 spisa) i kaznena prijava od 19. listopada 2023. (list 774 spisa) ni na koji način ne utječu na odluku suda u ovoj pravnoj stvari. Naime, pregledom navedenih isprava utvrđeno je kako kaznena djela koja su inkriminirana citiranom optužnicom nisu ni u kakvoj svezi sa predmetom spora u ovoj pravnoj stvari, dok iz dostavljene preslike (samo) prve stranice kaznene prijave od 19. listopada 2023., uslijed nedostatka činjeničnog opisa, nije moguće utvrditi na koja se točno kaznena djela odnose, niti je dostavljen ikakav podatak o ishodu postupanja povodom navedene kaznene prijave.
85. Nadalje valja napomenuti kako tužbenom zahtjevu I. - II. tužitelja ne bi bilo moguće udovoljiti i uslijed okolnosti što isti nisu, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP, iznijeli činjenice i predložili dokaze na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi visinu nastale imovinske štete.
86. Naime, suprotno navodima I. - II. tužitelja, pokretanjem ovršnog postupka na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (posebni dijelovi označeni kao E-8, E-11, E-18, E-19 i E-21) nije došlo do "gubitka svake vrijednosti" istih nekretnina, a što jasno proizlazi i iz sadržaja spisa ovog suda poslovni broj Ovr-200/2020, posebno dokaza građevinskim vještačenjima izvedenim radi utvrđenja vrijednosti nekretnina. Naime, iako navedene nekretnine I. - II. tužitelji za vrijeme trajanja ovršnog postupka nisu u mogućnosti otuđiti vlastitim (dobrovoljnim) raspolaganjima, s obzirom da bi se prodajom istih nekretnina u navedenom ovršnom postupku namirio dio potraživanja II. tuženika kao vjerovnika, a time i umanjila obveza I. - II. tužitelja kao jamaca i založnih dužnika, jasno je kako nije moglo doći do štete "direktno umanjenjem vrijednosti za 100% iznos", kako su to I. -
II. tužitelji naveli u tužbi.
87. Nadalje valja istaknuti kako je I. tužitelj, iako je na pripremnom ročištu održanom 6. lipnja 2018. predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja okolnosti umanjenja tržišne vrijednosti nekretnina (list 141 spisa), na ročištu održanom 6. ožujka 2024. naveo kako "nema potrebe provoditi predloženo građevinsko vještačenje" (list 823 spisa), iz čega proizlazi kako je odustao od navedenog dokaznog prijedloga. S obzirom da na temelju spisu priloženih isprava nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li u konkretnom slučaju došlo do umanjenja tržišne vrijednosti nekretnina i, ukoliko jest, u kojem iznosu, to je utvrđeno kako I. - II. tužitelji nisu ničime dokazali nastanak niti visinu eventualno pretrpjele obične štete.
88. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva I. - II. tužitelja koji se odnosi na izmaklu korist, I.- II. tužitelji su u tužbi naveli kako bi "nakon prodaje navedenih nekretnina i ulaganjem u nove poslove" ostvarili "po osamnaest mjesečnom ciklusu 360.000,00 EUR". Međutim, iako je na pripremnom ročištu održanom 6. lipnja 2018. I. tužitelj predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine izmakle koristi (list 141 spisa), na ročištu održanom 6. ožujka 2024. I. tužitelj je izmijenio navedeni dokazni prijedlog, navodeći kako financijsko vještačenje predlaže radi utvrđenja potpuno različitih okolnosti (list 823 spisa). Slijedom navedenog, s obzirom da I.- II. tužitelji nisu u tijeku postupka obrazložili o kakvim bi se točno novim poslovima radilo i na koji način bi ulaganjem iznosa kupovnine pribavljenim prodajom predmetnih nekretnina ostvarili upravo utužene iznose koristi od po 360.000,00 EUR, to ni navedeni dio tužbenog zahtjeva I. - II. tužitelja nije prihvaćen primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja.
89. Iz navedenih razloga, s obzirom da je utvrđeno kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, to je tužbeni zahtjev I.- II. tužitelja valjalo odbiti u cijelosti, te presuditi kao u toč. I. izreke.
90. S obzirom da su I. - II. tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, zahtjevi I.- II. tužitelja radi naknade troškova ovog postupka u cijelosti su utvrđeni neosnovanima, te je I.- II. tužitelje valjalo obvezati na naknadu troškova ovog postupka I.- II. tuženicima i umješaču na strani I. tuženika.
91. Primjenom odredaba čl. 155. ZPP, I. tuženiku je valjalo priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 15.776,00 EUR sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 8. siječnja 2019. u zatraženom iznosu od 15.776,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. lipnja 2018. u zatraženom iznosu od 15.776,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu održanom 1. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. st. 5. Tarife), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 59.285,00 EUR, kao i troškove zastupanja na ročištima održanim 20. studenog 2023., 6. ožujka 2024. i 28. listopada 2024., za svako u zatraženom iznosu od 15.776,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), što ukupno čini iznos od 106.613,00 EUR na ime troškova ovog postupka.
92. Pritom valja napomenuti kako I. tuženiku primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu od 2. rujna 2021., budući da je ocijenjeno kako navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja postupka u ovom predmetu, kao niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da na navedeno ročište nije pristupila punomoćnica I. tuženika.
93. Nadalje, II. tuženiku je primjenom odredbi čl. 155. ZPP valjalo priznati trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 15.874,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 21. svibnja 2021. u iznosu od 15.874,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 19. studenog 2019. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. st. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 6. lipnja 2018., 20. studenog 2023., 6. ožujka 2024. i 28. listopada 2024., za svako u iznosu od 15.874,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu održanom 1. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. st. 5. Tarife), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost ukupno čini iznos od 119.242,50 EUR na ime troškova ovog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.
94. II. tuženiku nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu 16. rujna 2024., budući da označenog dana u ovom predmetu nije održano ročište, kao niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da na navedeno ročište nije pristupila punomoćnica II. tuženika. II. tuženiku također nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, budući da je pregledom spisa utvrđeno kako II. tuženiku navedeni trošak nije nastao u ovom postupku.
95. Umješaču na strani I. tuženika također je primjenom odredbi čl. 155. ZPP valjalo priznati trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 15.874,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. lipnja 2018. u zatraženom iznosu od 15.478,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 1. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. st. 5. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim 20. studenog 2023., 6. ožujka 2024. i 28. listopada 2024., za svako u iznosu od 15.874,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost ukupno čini iznos od 98.842,50 EUR na ime troškova ovog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP
96. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 20. siječnja 2025.
Sudac:
Ivana Šeparović Bradvica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. pun. I. tužitelja (odvj. NI)
2. pun. I.- II. tužitelja (odvj. Košta)
3. pun. I. tuženika (odvj. Marković)
4. pun. II. tuženika (odvj. Hanžeković Žuža)
5. pun. umješača (odvj. PI)
