REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-11984/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika, i za tuženu odvjetničkog savjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, OER, Su-255/2024, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB:52634238587, isplatiti tužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iznos od 983,94 EUR bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 983,94 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 20,97 EUR od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 256,25 EUR do 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 41,93 EUR od 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 109,82 EUR od 16. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 20,97 EUR od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 107,41 EUR od 16. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 110,27 EUR od 16. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 75,34 EUR od 16. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 48,90 EUR od 16. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 23,91 EUR do 16. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 62,08 EUR od 16. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 16,26 EUR od 16. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 89,83 EUR od 16. svibnja 2018. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.612,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbacuje tužba OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za iznos od 65,33 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.7.2018. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika kao državni službenik na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb u utuženom razdoblju. U navedenom razdoblju tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen, u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) budući se prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda rada te u radu na drugi način.

2. U navedenim oblicima rada tužitelj je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u RH, koji su tjednu padali od ponedjeljka do petka.

3. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika određeno je da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj je ostvarivao i prekovremeni rad na drugačiji način, odnosno ostvarivao je sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i duži od 40 sati tjedno. Isto tako je određeno da je redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, u koji ne ulaze blagdani, u tekućem mjesecu, pomnoženi s 8 sati. Napominje se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane i na Uskrs, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nisu plaćeni, pošto su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

4. Tuženik tužitelju nije obračunavao ni isplaćivao prekovremeni rad sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, slijedom čega nakon provedenog knjigovodstvenog financijskog vještačenja predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razliku bruto plaće u iznosu od 1.049,27 eura za razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018., s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

5. U odgovoru na tužbu tužena navodi da djelomično osporava tužbeni zahtjev. Naime tužitelju je nakon podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora ponudila sklapanje sudske nagodbe za iznos od 1.720,23 kn, o čemu se tužitelj nije očitovao. Iz relevantne dokumentacije vidljiv je broj prekovremenih sati koje je tužitelj ostvario, radi se o 40 prekovremenih sati rada, koji nisu isplaćeni sukladno KU za državne službenika i namještenika.

6. U tijeku postupka tužena navodi da je tužitelju 7.6.2022. isplaćen iznos od 1.052,54 kn / 139,70 eur za ostvarene prekovremene sate te navodi da je tužitelj u spornom razdoblju ostvario 24 prekovremena sata.

7. Tužena ističe da tužitelj radi u turnusu, u ciklusima, 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca te se ne mogu obračunavati tužitelju i sati rada odrađeni na blagdana i druge neradne dane utvrđene Zakonom i na Uskrs. Ukazuje se na čl. 38 st. 10 odnosno čl. 44 st. 10 KU-a za državne službenike i namještenike te tumačenja Zajedničke komisije za praćenje i tumačenje odredaba KU-a broj 8/44 i 2/35.

8. Tužena ističe da je tužitelj umjesto dijela odrađenih prekovremenih sati koristio slobodne dane, no smatra da isti nije moguće utvrditi iz isplatnih lista, već iz evidencija o korištenju radnog vremena te iste predstavljaju službenu evidenciju

9. Tužena navodi da je tužitelj podnio tužbu za razdoblje od lipnja 2016. do ožujka 2021., a zahtjev za mirno rješenje spora odnosi se na razdoblje od travnja 2013. do travnja 2018., stoga proizlazi da u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje nadležnom državnom odvjetništvu.

10. Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

11. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora (str. 4-5 spisa), prijedlog za sklapanje nagodbe (str. 6 spisa), rješenja Ministarstva financija od 2.2.2012., 19.5.2016. (str. 13-17 spisa), obračunske liste za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena za sporno razdoblje (str. 19-205, 377-378, 399-512 spisa), izvode iz zapisnike za sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a (str. 354-360 spisa), zamolbe za korištenje slobodnih dana (str. 385-398 spisa), proveo je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske i računovodstvene struke Dragani Bubalo (str. 521-529 spisa), saslušanjem vještaka (str. 596 spisa).

12. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu carinik III. vrste, u Područnoj jedinici-Odjel za mobilne jedinice Zagreb, a navedeno je razvidno iz obračunskih isprava za isplatu plaće za sporno razdoblje, kao i iz rješenja o rasporedu tužitelja od 2.2.2012. i 19.5.2016.

15. Tužitelj se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora (prileži spisu na str. 4-5). Uvidom u isti utvrđeno je da tužitelj potražuje naknadu za prekovremene sate za razdoblje od 19.4.2013. do podnošenja zahtjeva (19.4.2018.). Predmetnom tužbom, tužbenim zahtjevom kojega predlaže usvojiti, tužitelj potražuje naknadu za prekovremeni rad za razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018. Slijedom navedenog, proizlazi da zahtjevom za mirnim rješenjem spora tužitelj nije u cijelosti obuhvatio razdoblje za koje potražuje od tužene isplatu na ime prekovremenih sati u odnosu na tužbeni zahtjev kojega predlaže usvojiti, odnosno proizlazi da je djelomično ispunio obvezu iz čl. 186a ZPP-a, a zahtjevom za mirnim rješenjem spora nije obuhvaćeno i potraživanje s naslova prekovremenog rada za lipanj 2018. (koje dospijeva 16.7.2018.), za iznos od 65,33 eura.

16. Među strankama je sporno je li tužena tužitelju u spornom razdoblju isplaćivala prekovremeni rad u skladu s važećim odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pri čemu se zahtjev tužitelja za neisplaćene prekovremene sate odnosi na prekovremene sate koje je odradio u turnusu, smjenama ili na drugi način, a koji se sati odnose na svaki sat rada odrađen na blagdan, odnosno neradni dan utvrđen Zakonom. Sporan je među strankama i broj slobodnih dana koje je tužitelj ostvario na ime odrađenih prekovremenih sati.

17. Prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i 112//17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druge uvećanje plaće. Osnovna plaće službenika prema čl. 44 KU/13 te 48 KU/17 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i dodataka za rad u drugoj smjeni.

18. Nadalje, državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaći, uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

19. Sukladno KU/13 i KU/17 radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

20. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju.

21. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici ili namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

22. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, sukladno važećim odredbama KU-a, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je prekovremeni rad ostvaren.

23. Komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u državnim službama je na sjednici 11.1.2013. utvrdila da se redovni mjesečni fond radnih sati dobiva na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s 8 sati i radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka. Sukladno navedenom, redovni fond radnih sati treba obračunati na način da se broj radnih dana pomnoži s 8 sati, s time da se u radne dane ne uračunavaju dani blagdana, slijedom čega tužitelj, kada je radio na blagdan 8 sati, ima pravo na naknadu za 8 sati odrađenog prekovremenog rada. Isto proizlazi iz Tumačenja br. 2/35 prema kojem su redovan mjesečni fond radnih sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s 8.

24. Odredba čl. 44 st. 11 KU-a propisuje način utvrđivanja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati, dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan, koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka, to proizlazi da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati, već u mjesečni fond sati.

25. Vezano za slobodne dane, dano je tumačenje br. 16/44 od 16.12.2013. prema kojem u slučaju da se službenik ili namještenik odluči za korištenje slobodnih dana umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, izdaje mu se rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren te je službenik i namještenik dužan poslodavcu podnijeti pisani zahtjev za korištenje slobodnog dana umjesto plaćenog prekovremenog rada prije isteka obračunskog razdoblja za obračun plaće za tekući mjesec.

26. Prema tumačenju br. 21/44 od 22.1.2014., obzirom na čl. 9 KU-a, poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena te isti opisuje sate rada službenika, i prekovremene sate, neovisno hoće li se za te sate službeniku isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane.

27. Prema tumačenju br. 25/44 od 4.4.2014. poslodavac može zbog prekovremenog rada donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili da ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu te se u tom slučaju ne radi o promjeni organizacije rada, a ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41 st. 2 KU-a te dodatke na istu.

28. Prema tumačenju 35/44 službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati u određenom mjesecu ne može mu se manjak sati prenositi u sljedeći kalendarski mjesec.

29. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Dragani Bubalo, te je ista u nalazu i mišljenju od 3.9.2024. utvrdila da za utuženo razdoblje potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosi 1.049,27 eur. Nadalje, iz nalaza i mišljenja je razvidno da je pri izračunu vještak koristila dokumentaciju koju je tužena dostavila u spis, evidencije rada tužitelja i isplatne liste tužitelja, a u odnosu na sve odrađene sate po mjesecima za koje je vještak utvrdila razlike između evidencija o radnom vremenu i platnih lista, iskazala je obračun potraživanja u tabeli 2 nalaza i mišljenja.

30. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovore je imala tužena, stoga je sud pozvao vještaka radi usmenog očitovanja te se vještak očitovala na ročištu 4.12.2024. na način da je navela da u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju od 3. rujna 2024., i nakon što je izvršila uvid u prigovore tuženika izložene u podnesku od 3. listopada 2024. Navela je da je prekovremene sate računala na razini mjeseca, bez prenošenja u sljedeći mjesec. Na temelju dokumentacije koja je dostavljena u spis vještak nije mogla utvrditi je li i koliko je tužitelju prenošeno sati iz mjeseca u mjesec, to se ne vidi iz dokumentacije koju je tužena dostavila. Nadalje, vještak je uzela u obzir sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario. Slobodne dane utvrdila je uvidom u isplatne liste, iz kojih se vidi kada i koliko je slobodnih dana koristio tužitelj. U spis nije dostavljena nikakva dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tužena na ime prekovremenog rada tužitelju naknadno, nakon podnošenja predmetne tužbe, izvršila određene isplate, te do izrade nalaza i mišljenja nisu razvidne nikakve naknadne isplate tužitelju. Svaki izračun radila je na razini mjeseca i prema dostavljenoj dokumentaciji, nije ni mogla drugačije postupiti jer nema dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo kada i koliko je sati prenošeno iz mjeseca u drugi mjesec. Ukoliko je radnik radio na blagdan, utvrđivala je prekovremeni rad, ukoliko nije bilo u mjesecu rada na blagdan, nije utvrđivala prekovremeni rad, uz pretpostavku da je odradio sve redovna radne dane. Nije polazila od automatske pretpostavke da ako je tužitelj radio na blagdan u nekom mjesecu, između ponedjeljka i petka, da je automatski time u tom mjesecu ostvario prekovremeni rad, na taj način nije utvrđivala prekovremeni rad. Iz platnih lista nema dokaza o prenošenju slobodni dana, iste nisu sukladne evidenciji radnog vremena, ali je vještak pošla od isplatnih lista kao od vjerodostojne dokumentacije.

31. Iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je slobodne dane utvrđivala prema isplatnim listama, a ne prema evidencijama rada, budući se isplatne liste i evidencije rada razlikuju u pogledu broja slobodnih dana, ne poklapaju se. Na ročištu 4.12.2024. vještak je nadalje pojasnila da je prekovremene sate utvrđivala na mjesečnoj osnovi. Nadalje, vještak se očitovala da iz dokumentacije koja prileži spisu nije bilo moguće utvrditi je li i koliko je tužitelju prenošeno sati iz mjeseca u mjesec, da je prekovremeni rad za tužitelja utvrđivala u slučaju ako je radnik i radio na blagdan u tom mjesecu, a ako u tom mjesecu nije radio na blagdan, nije utvrđivala prekovremeni rad, i nije polazila od pretpostavke da ako je tužitelj u mjesecu imao prekovremene sate, da je radio i na blagdan, te se nadalje očitovala da do izrade nalaza i mišljenja i naknadno u spis nije dostavljena dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi da je tužena tužitelju na ime prekovremenog rada izvršila bilo kakve isplate.

32. Nakon usmenog očitovanja vještaka parnične stranke za istog nisu imale daljnjih pitanja. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Dragane Bubalo kao stručan i objektivan. Vještak je u cijelosti odgovorila na zadatak vještačenja, koristila je i analizirala relevantnu dokumentaciju koju je tužena dostavila u spis te se usmeno iscrpno očitovala o svim primjedbama tužene na nalaz i mišljenje i u cijelosti ostala kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja.

33. Iz dokumentacije koja prileži spisu, iz nalaza i mišljenja te iz očitovanja vještaka Dragane Bubalo proizlazi da postoji neusklađenost u pogledu slobodnih sati koje je tužitelj ostvario i koristio na ime ostvarenog prekovremenog rada jer su evidencije rada različite od obračunskih lista plaća. Iz evidencija rada proizlazi da je evidentirano više iskorištenih slobodnih sati nego iz isplatnih lista, odnosno utvrđeno je da postoji neusklađenost u dokumentaciji, odnosno između evidencija rada i isplatnih lista. U vezi navedenog sud smatra da je u obzir trebalo uzeti slobodne sate iz obračunskih lista plaća koje predstavljaju vjerodostojan dokument, budući je na temelju istog izvršen obračun plaće tužitelju i isplata iste. Napominje se da su obračunske isprave za isplatu plaće dokument sastavljen u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine, radi se o ispravi koju je sastavila tužena u skladu s posebnim propisima te je dokazna snaga takve isprave sukladno odredbi čl. 230. st. 2 ZPP-a izjednačena s javnim ispravama (Županijski sud u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž R-18/2022)

34. U konkretnom slučaju treba primijeniti i čl. 5 Zakona o radu prema kojem je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, dok je čl. 135. st. 4 Zakona o radu propisano da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5 st. 1 tog Zakona, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. Kako obračunske isprave za isplatu plaće koje je sačinila tužena i evidencija o prisutnosti na radu, odnosno radnom vremenu međusobno nisu suglasne, valja prihvatiti povoljniju varijantu za tužitelja, odnosno podatke o broju sati rada i slobodnih sati (slobodnih dana) koji su obračunati na obračunskim ispravama za isplatu plaće, a za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencija radnih vremena nisu usklađeni.

35. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno iz nalaza i mislena i usmenog očitovanja vještaka da je prekovremeni rad tužitelju računala samo mjesecima kada je tužitelj radio na dan blagdana ili druge neradni dan određeni Zakonom, te je navedeno u skladu s tumačenjem br. 18/44 iz prosinca 2013. prema kojem državnom službeniku koji rad od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno i bude pozvan na rad na blagdan za koji ima pravo na naknadu plaće, ostvareni sati rada računaju se kao prekovremeni rad na blagdan. Nalaz i mišljenja sukladan je i Tumačenju br. 8/44 prema kojem službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane od ponedjeljka do petka, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi, a vještak se očitovala da u mjesecima kada nije bilo rada tužitelja na blagdan nije utvrđivala prekovremeni rad. 36. Nadalje iz očitovanja vještaka razvidno je da tužena nije uspjela dokazati prenošenja sati rada tužitelja iz mjeseca u mjesec u spornom razdoblju, jer isto nije razvidno iz dokumentacije koja prileži spisu te tužena nije dokazala da je tužitelju vršila isplate po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje jer takva dokumentacija ne prileži spisu, niti je to razvidno iz druge dokumentacije koja je dostavljena u spis.

37. Slijedom svega navedenog, sud ocjenjuje kao ispravan izračun kojega je vještaka sačinila u nalazu i mišljenju te proizlazi da potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje iznosi 1.049,27 eura (pri čemu su uzeti u obzir i svi slobodni dani koje je je tužitelj ostvario prema isplatnim listama, te su utvrđivani prekovremeni sati samo o u onim mjesecima kada je tužitelj radio na blagdane).

38. Tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio s izračunom vještaka iz nalaza i mišljenja, slijedom čega je osnovano potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od lipnja 2016. do travnja 2018. za iznos od 983,94 eura, a tužbu je djelomično valjalo odbaciti, i to za iznos od 65,33 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja se odnosi na potraživanje za lipanj 2018. (koje dospijeva 16.7.2018.), budući zahtjevom za mirno rješenje spora koji je podnesen nadležnom državnom odvjetništvu tužitelj nije obuhvatio i taj mjesec (tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje za razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018. iznos od 1.049,27 eura), sukladno čl. 186 a st. 6. ZPP-a.

39. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15), a od 1.1.2023. do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), a teče od svakog 16.-og u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 75 bodova OT (tbr. 32), sastav tužbe 75 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 28.5.2022. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 75 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 16.1.2023. 75 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 6.3.2024. 75 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 3.7.2024. kojim je dostavio dokaz o plaćenom predujmu za financijsko vještačenje 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), podnesak 18.9.2024. 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 5.12.2024. 75 bodova OT (tbr. 9/1), ročište za objavu presude 37,50 bodova OT (tbr. 9/3) - dakle ukupno 525 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 1,050,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.312,50 eur. 41. Napominje se da je tužitelj u pogledu pravne osnove u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, u pogledu visine nije uspio samo s neznatnim dijelom, pa mu je parnični trošak priznat u cijelosti, a tuženoj parnični trošak nije priznat, sve na temelju odredbe čl. 154 st. 5 ZPP-a.

42. Na navedeni iznos od 1.312,50 eur valja pridodati iznos plaćenog predujma za financijsko vještačenje od 300,00 eur, obzirom je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužitelju u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.612,50 eura.

43. U parnični trošak nije priznat podnesak s nadnevkom 1.2.2023., jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

44. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO