Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž- 384/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Rudelić, predsjednice vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NO, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. -dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 21. rujna 2022., broj K-295/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025., u odsutnosti u javnom dijelu privatnog tužitelja, okrivljenika i branitelja okrivljenika, a u prisutnosti opunomoćenice privatnog tužitelja Mirjane Kopić, odvjetnice u Zagrebu
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja BO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 21. rujna 2022. broj K-295/2021-11, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.) oslobođen je optužbe okrivljeni NO zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08. privatni tužitelj je dužan okrivljeniku naknaditi nagradu i nužne izdatke njegovog branitelja te platiti paušalnu svotu od 66,36 eura.
2. Protiv te presude žali se privatni tužitelj po opunomoćenici Mirjani Kopić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje pred drugog suca, podredno da se okrivljeni proglasi krivim i osudi po zakonu.
3. Postupajući po zahtjevu privatnog tužitelja na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici su izvješteni privatni tužitelj, opunomoćenica privatnog tužitelja, okrivljenik i branitelj okrivljenika.
4. Sjednica je održana sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. u odsutnosti privatnog tužitelja, okrivljenika te branitelja okrivljenika, a u nazočnosti opunomoćenice privatnog tužitelja Mirjane Kopić, odvjetnice iz Zagreba, u javnom dijelu sjednice.
5. Žalitelj navodi da je zaključak suda proturječan dokazima provedenim tijekom postupka te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u sadržaju presude, o sadržaju zapisnika i iskazima danim u postupku te da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Pri tom žalitelj propušta navesti žalbene navode već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja budući iznosi vlastite zaključke u pogledu izvedenih dokaza ne prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda. Naime, ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog razloga ovo vijeće ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, sud je potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za koje je dao dostatne razloge bez proturječnosti čiji sadržaj odgovara onima koji proizlaze iz provedenih dokaza pa žalbeni navod žalitelja neosnovan.
6. Analizirajući provedene dokaze, spornu objavu na mrežnoj stranici Facebook koju je objavio okrivljenik sa e-mailovima, rješenjem Grada Jastrebarskog službenice za informiranje, preslikom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poruka, izjave okrivljenika, upite okrivljenika na Grad Jastrebarsko i dovodeći ih u vezu s ispitanim svjedocima te privatnim tužiteljem i obranom okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, radi čega ga je pravilno oslobodio optužbe, pri čemu izreka nije proturječna razlozima presude kako to pogrešno navodi žalitelj, te je pravilnom primjenom zakona okrivljenik oslobođen optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne navodi da djelo za koje se okrivljenik optužuje nije kazneno djelo pa da bi ga oslobađao optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08. već navodi da nema dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, odnosno da nema namjere u postupanju okrivljenika.
7. Naime, iz rezultata dokaznog postupka nesporno je da je u inkriminiranom razdoblju optuženik bio aktivist koji je kritizirao vođenje grada Jastrebarskog i to općenito bez prozivke ikoga osobno, a činjenicu da se optuženi kao gradonačelnik Grada Jastrebarsko prepoznao u navodima okrivljenika dali su mu legitimnost za podnošenje privatne tužbe. Imajući u vidu da je privatni tužitelj političar, a u inkriminiranom razdoblju okrivljenik aktivist koji je kritizirao rad Grada Jastrebarsko na kojem čelu je privatni tužitelj, sa ustaljenim standardom Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i Europskog suda za ljudska prava vezano za slobodu govora i raspravu u javnom interesu nužno je uzeti u obzir okolnosti slučaja i generalni ton izjave o kojoj se radi. Iz analize dokaznog postupka proizlazi da je okrivljeni kao aktivisti politički djelovao prilikom kritike u veljači, ali i ranije, da bi u svibnju na lokalnim izborima bio izabran u Gradsko vijeće Grada Jastrebarskog. Također proizlazi da se vodio sudski postupak zbog njegova sukoba s Gradom radi prava na pristup informacijama. Sama objava na Facebooku je k tome povezana s njegovim uspjehom prilikom pozivanja na pravo na pristup informacijama jer joj prileži i odluka nadležnog tijela, pa s pravom prvostupanjski sud utvrđuje da je na ciničan i politički obojan način kritizirao rad Grada Jastrebarskog pri čemu iznosi vrijednosni sud postupajući u obrani svog prava, a koji je u javnom interesu.
8. Uz takva utvrđenja dovodeći u vezu pravo okrivljenika na slobodu govora u javnom interesu s pravom privatnog tužitelja na privatni život nužno je utvrditi jesu li činjenične tvrdnje toliko jako uvredljive da njihova objava ima neizbježan izravan učinak na privatni život privatnog tužitelja (v. predmet ESLJP-a Toranzo Gomez protiv Španjolske, br. 26922/14, § 51., presuda od 20. studenoga 2018.) kao i je li privatni tužitelj nepoznat javnosti ili javna osoba budući osoba nepoznata javnosti može tražiti određenu zaštitu prava na poštovanje njezinog privatnog života. Međutim, kad je riječ o javnoj osobi, granice prihvatljive kritike su šire jer je javna osoba neizbježno i svjesno izložena javnom nadzoru i stoga mora pokazati posebno visok stupanj tolerancije (v., primjerice, predmete ESLJP-a Prunea protiv Rumunjske, br. 47881/11, § 30., presuda od 8. siječnja 2019.; Milisavljević protiv Srbije, br. 50123/06, §§ 32. - 34., presuda od 4. travnja 2017.; Von Hannover protiv Njemačke (br. 2), navedeno, §§ 108. - 113.). Dakle, razmotrivši kontekst u kojem je sporna izjava dana, vezano za uspjeh okrivljenika u postupku prema Gradu i pristup informacijama radi se o pitanju javnog interesa svakog građana kad su prihvatljiva samo najnužnija ograničenja slobode govora radi čega su granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara nego kod privatnih osoba.
9. U konkretnom slučaju, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da okrivljeni inkriminiranu izjavu, koju je nesporno iznio, nije iznio s namjerom da privatnog tužitelja uvrijedi, već je ista iznesena u raspravi od javnog interesa kritizirajući Grad Jastrebarsko, ne navodeći poimenice nikog pa ni privatnog tužitelja, a u kontekstu postupanja Grada prema privatnom tužitelju kao aktivistu, pri čemu i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju prevladava pravo okrivljenog na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja u odnosu na pravo privatnog tužitelja na zaštitu njegovog ugleda.
10. Iako se privatni tužitelj žali zbog odluke o trošku ne navodi žalbene razloge, a prvostupanjski sud je pravilno odmjerio troškove postupka i naložio plaćanje privatnom tužitelju na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08.
11. Stoga, zbog naprijed navedenog, a kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, valjalo je žalbu privatnog tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.
U Karlovcu 20. siječnja 2025.
P r
e
d s
j
e
dnica vijeća
Dubravka Rudelić