REPUBLIKA HRVATSKA

P-906/2024-7

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o. Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25,84 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za zateznu kamatu zatraženu na iznos od 25,84 eura preko stope dosuđene u točki I. izreke kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 4. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke DACIA DUSTER, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - IMU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 8. siječnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 14-AK-925/2024. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 22-P1-2, a koji račun u ukupnom iznosu od 514,33 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 488,49 eura. Dakle, tuženik je platio iznos od 488,49 eura po računu, međutim nije platio iznos od 25,84 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO- a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 21. veljače 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 25,84 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu. Ističe kako je, nakon zaprimljenog zahtjeva za isplatu osigurnine, a po obradi istog, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, dana 15. veljače 2024. isplatio iznos od 488,49 eura na ime naknade imovinske štete na automobilu registarske [registarska oznaka]. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja, kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata, smatra neosnovanim. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, budući da je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u samim time nije ni pao u zakašnjenje. Tuženik također osporava naznačenu stopu zatezne kamate, budući da ista nije određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 22-23 spisa), Smjernicu AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 45- 48 spisa), račun broj 22-P1-2 od 13. veljače 2024. (list 59 spisa), oznaka štete broj: 14-AK-925/2024 (list 60 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju od 14. veljače 2024. (list 61 spisa), izvadak o stanju i prometu po transakcijskom računu Istarske kreditne banke d.d. (list 62 spisa), e-mail korespondencija od 13. veljače 2024. (list 63 spisa), cjenik tužitelja (list 64 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između IMU i ovdje tužitelja od 21. veljače 2024. (list 65-66 spisa), Dopis ovdje tužitelja i IMU upućen tuženiku predmeta: Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 21. veljače 2024. (list 67 spisa), e-mail korespondencija (list 68 spisa), izvadak po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. (list 76 spisa), račun otpremnica broj: 68 Opel servisa Kašnar (list 77 spisa), usporedna dokumentacija (list 81-105 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 12. prosinca 2024. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka IMU, te prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja kao i ostalih predloženih a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka a obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje a radi se o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova.

Također prema odredbi čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema tome sud nije uzeo u obzir niti navode niti činjenice (pa prema tome niti dokaze) koji su izneseni protivno citiranoj odredbi čl. 461.a ZPP-a.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim osim u dijelu stope zatezne kamate.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 25,84 eura na temelju ugovora o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku

7. Među strankama nije sporno da je automobil registarskih [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 011421376784, zatim nije sporan nastanak štetnog događaja te činjenica da je tuženik dana 15. veljače 2024. isplatio iznos od 488,49 eura na ime naknade imovinske štete na automobilu registarske [registarska oznaka].

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, zatim tijek kamata kamata kao i zatražena kamatna stopa .

9. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja utvrđeno je da su tužitelj i IMU navedeni Ugovor sklopili 21. veljače 2024., te je istim IMU, kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 25,84 eura, a prema računu popravka za štetu br. 22-P1-2 u ukupnom iznosu od 514,33 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 14-AK-925/2024.

Prema tome oštećenica IMU ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja. U smislu odredbe čl. 82. ZOO-a tuženik je obaviješten o navedenom ustupu potraživanja a što je utvrđeno uvidom u Notifikaciju o ustupanju dostavljenu tuženiku putem e maila (list 67 i 68 spisa).

10. Uvidom u Izvid štete broj: 14-AK-925/2024 izrađen od strane tuženika, utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke DACIA DUSTER, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - IMU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te su u istom pod dijelovima za zamjenu navodi natpis „DCI“ te stražnje lijevo svjetlo, pod dijelovima za popravak naveden je stražnji branik i stražnji poklopac. Pod radno vrijeme popravka limarije, mehaničara, i ostalih radova osim lakirerskih navedeno je 9.60 sati a za lakirerske radove navedeno je 6.50 sati. Potrošni materijal za lakirera iznosi 195,79 eura.

11. Iz izvatka o stanju i prometu po transakcijskom računu Istarske kreditne banke d.d. razvidno je da je tuženik isplatio štetu oštećenici SMU u ukupnom u iznosu od 488,49 eura što između stranaka nije niti sporno.

12. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: br. 22-P1-2 dana 13. veljače 2024. , te je kao dan valute (dospijeća) naveden 25. veljače 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećene IMU te da je ukupna cijena popravka 514,33 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to za lakirerske radove 6.50 sati te za potrošni materijal lakirera 195,79 eura, a ista količina radnih sati i potrošni materijal proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata u visini od 33,18 eura što uvećano za PDV iznosi 41,47 eura po satu rada. Dakle popravak od strane tužitelja napravljen je sukladno izvidu štete tuženika.

13. Iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata od 33,18 eura +PDV.

14. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

15. Prema tome, obzirom na navedeno ukazuje se irelevantnim izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost je li oštećenica na području Istarske županije gdje ima prebivalište mogla popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Istarske županije od strane neovlaštenih servisa, kao i je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Istarske županije te je stoga naveden dokazni prijedlog odbijen.

16. Dakle tužitelj je oštećenici naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, a ujedno valja napomenuti kako tuženik ne navodi da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao sklopljen takav ograničavajući ugovor sa serviserima a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

17. Stoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 22-P1-2 od 13. veljače 2024. ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos od 25,84 eura temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

19. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 183. ZOO-a, a kako je iz računa broj: 22-P1-2 vidljivo da je rok dospijeća 25. veljače 2024., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, a od kada je tužitelju nastala šteta, dakle od 26. veljače 2024. međutim kako je tužitelj zatražio kakamte od 1. ožujka 2024. to je sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I.

20. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora, stoga je u dijelu valjalo odbiti zatraženu kamatu po stopi koja sukladno zakonu tužitelju ne pripada (točka I i II. izreke).

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju pripada jednokratna nagrada u iznosu od 100,00 eura uvećana za PDV (Tbr. 42 Tarife) iznosi 125,00 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (plaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 144,91 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).